biblioteka

Ml

izvrsna urednica:
Sandra Ukalovi
Robert Shaw i Stephanie Wood
Epidemija popustljivog odgoja

izdava:
V.BJL d.o.o.
10010 Zagreb, Draevika 12
tel: 01/6235-419, fax: 0T/6235-418
e-mail: info@vbz.hr
www.vbz.hr

za izdavaa:
Boko Zatezalo
urednica knjige:
Jasna Grubjei
lektura i korektura:
Ljerka esi
grafika priprema:
V.6.Z. studio, Zagreb
tisak:
Radin print
travanj 2009.

Robert
Shaw
i Stephanie Wood

Epidemija
popustljivog
odgoja
Zato su djeca nevesela, nezadovoljna,
sebina... te kako im pomoi
s engleskoga prevela:
Alma Keser Brozovi

Uvod: Buenje!

13

1. Pogoena djeca, pogoene obitelji

33

2. Kako ete svoje dijete nauiti ljubavi

53

3. Krenuti pravim putem

75

4. Istina i posljedice odgoja djece

99
125

5. ija je ovo kua, na kraju krajeva?

6. Odgoj kreposne djece u svijetu bez vrijednosti

149

7. Ne diraj daljinski upravlja

177

8. Tko mi je ukrao djetinjstvo?

191

9. Bez doticaja, bez kontrole

209

Pogovori to svaki roditelj treba znati

215

Ostanimo u vezi

217

Prijedlog za itanje

221

Literatura

229

Zahvale

Konano jedna knjiga koja kritiki preispituje veliku tetu koju je permisivno roditeljstvo nanijelo shvaanju razvoja djeteta. Doktor Robert
Shaw nas vodi kroz dileme suvremenog doba: trebamo li uope, i ako
trebamo - kada,, obratiti pozornost na zahtjeve djece, zanemariti ih,
kazniti djecu ili se s njima sloiti. Mudrim i znalakim tonom, doktor
Shaw izraava svoju vjeru u nau sposobnost da dobro obavimo posao i
istodobno ukazuje na nae propuste i slabosti. Ova e knjiga biti uz vas
od zaea vaeg djeteta do njegove zrelosti a zatim e je ono prenijeti
na svoju djecu.
Carol J. Eagle, doktorica znanosti, poasna profesorica Odjela za psihijatriju
Medicinskog fakulteta Albert Einstein i autorica knjige
Ali That She Can Be (to sve ona moe biti)

Buenje!

Pravo mjerilo civiliziranosti nije broj stanovnika, niti veliina

gradova, niti urodi - ne, niti jedno od toga. Pravo mjerilo su
ljudi koje dotino drutvo proizvodi.
Ralph VValdo Emerson, Civilizacija (1870. godine)

Kad su se u novinskim izvjeima, u proljee 1999. godine, poele po

javljivati vijesti o katastrofi u srednjoj koli Columbine u Littletonu,
u dravi Colorado, u kojem su dvojica tinejdera bez milosti poubijala
dvanaestoricu svojih kolega i jednog nastavnika te ranili dvadeset i
troje drugih uenika, prvo to sam pomislio, kao vjerojatno i veina
vas, bilo je: to moe navesti mladu osobu da mjesecima planira takvo
zvjerstvo - a onda ga i poini?
Kako bi poinili takav hladnokrvni zloin, ovi djeaci su morali biti
izrazito odvojeni i otueni od svake pojedine osobe u svojoj okolini - od
svojih roditelja, obitelji, nastavnika, vrnjaka i drutva openito. Oni su
morali ivjeti ivotom koji je bio toliko nezbiljski, virtualan da nisu
mogli dovoljno snano osjetiti kakav e biti uinak onoga to su radili.
Nije bilo nieg to bi zaustavilo njihovo ponaanje, koje je uvelike bilo
nalik besmislenom ubijanju u videoigri. Oni su, zacijelo, bili potpuno
izolirani, zacijelo nisu shvaali da postoje ljudi s kojima bi mogli razgo
varati o svom osjeaju osamljenosti, praznine, oaja, prezira i bijesa.

Znam koji uvjeti stvaraju djecu kao to su ova i mogu vam rei kako
80 mogu izbjei ovakvi problemi vae djece te kako ete ih istrgnuti
i/ kandi ove epidemije, ako je ona ve uhvatila maha. Moje kliniko
iskustvo je veoma iroko. Ve godinama sam u kontaktu s tisuama
djece i obitelji koje imaju problema sa svim moguim vrstama poreme
aja u ponaanju: s tjeskobom, problemima u koli i u uenju, proble
mima u obitelji, psihosomatskim bolestima, poremeajima prehrane

i itavim spektrom autistikih sindroma. Obuavao sam strunjake

i vodio psihijatrijske programe u bolnici Mount Sinai u New Yorku
i na Medicinskom fakultetu Albert Einstein, gdje sam drao teaj
mentalnog zdravlja za djecu i obitelji za itav Juni Bronx. Isto tako
sam obiteljima i djeci grada Berkleyja u Califomiji pruao psihijatrijske
usluge. Sa svojom suprugom, Judith Shaw, psihoterapeutkinjom koja
uglavnom radi s obiteljima, osnovao sam Obiteljski institut u Berkleyju,
ustanovu za obiteljski tretman i obuku psihologa u kojoj obavljamo i
terapiju s cijelim obiteljima i parovima.
Radio sam u uvjetima koji su zadovoljavali potrebe dobrostojeih,
esto i bogatih obitelji. Proveo sam mnogo godina radei u getima u
samom sreditu grada. Vidio sam sve i svata, i nakon svih tih godina
doao sam do zakljuka da smo se kao roditelji postepeno pomirili s
ponaanjem i postupcima koji su recept za katastrofu.
Nekad nam je vanost roditeljstva bila daleko jasnija, no neto se
dogodilo i mi smo zaboravili to djeca zapravo trebaju kako bi odrasla
i postala sretni i odgovorni odrasli ljudi. Izgubili smo osjeaj za ono to
je u ivotu nae djece najvanije - a kad i znamo to je to, ne troimo ni
vrijeme ni energiju da te potrebe zadovoljimo. Zatim, primijetio sam
kako se mnoge stvari preutno toleriraju. Nije korektno samo ustvrditi
da neki nai izbori ivotnog stila nisu u interesu nae djece, usprkos
naim dobrim namjerama, niti da oni ugroavaju njihovu priliku da
zadovolje potrebu za povezanou, rutinom i hranom bez kojih nema
zdravog razvoja djeteta. Jer mi smo zanemarili pristojnost i moralnost
koji su nekad bih smjernice pomou kojih su roditelji znali to e
uiniti sa svojom djecom. Obezvrijedili smo i sve ono to podrava
sveti prelazak ljudskosti s jedne generacije na drugu koji se odvija u
nevjerojatnom odnosu ljubavi izmeu majke i djeteta.
Ovo je knjiga o vaoj djeci, vaim unucima i njihovoj budunosti. Ona
se bavi stvarima koje vidite oko sebe, a ne nekom tajnovitom boleu ili
nekim stranim zloinom tinejdera koji je poinjen daleko od vaeg
udobnog doma. Dok budete itali primijetit ete da ja esto ne odabirem
one primjere epidemije koji dolaze iz moje prakse, to je uobiajeno u
knjigama drugih psihijatara. Umjesto toga, ja poseem za primjerima
iz ivota na koje nailazim izvan svoje ordinacije, u svojoj okolini - u
susjedstvu, restoranima i domovima svojih prijatelja. Tu epidemiju naj
bolje ilustriraju ponaanja i stavovi s kojima se i vi, vjerujem, susreete.
Djeca i roditelji koji su pogoeni njome ne skrivaju se po kauima svojih
terapeuta - oni su posvuda, izloeni svaijem pogledu.

Ova knjiga nije prirunik s praktinim savjetima o tome kako ete neto
uiniti, ona govori o tome to morate uiniti. Ona je plan za suzbijanje
otrovnih elemenata u naoj kulturi: pritiska te kulture na nae roditelje,
izostanka oputenih trenutaka provedenih u krugu obitelji, otvorenog
naputanja tradicionalnih vrijednosti potenja i truda, pogubnog uinka
zasienja putem medija i potroakog duha koji neprekidno potkopavaju
zadovoljstvo i poveavaju nau potrebu za stjecanjem. Posjedovanje ni
na koji nain ne moe nadomjestiti vee ivotne vrijednosti koje nam
donosi naporan rad, ispunjenje koje osjeamo zbog rezultata svog rada,
dobrih djela, zbog ljubavi koju pruamo i dobivamo. Ljudska dua se
razvija dok daje, dok se brine o drugima i povezuje s njima, jaa u razu
mijevanju i ispunjenju. Unato dobrim namjerama njihovih roditelja,
mnoga dananja djeca su i nehotice odgojena tako da uzimaju a nikad
ne daju nita za uzvrat, da prikupljaju a nikad ne dijele, da posjeduju
a da nikad ne cijene vrijednost toga to imaju. I naalost, mi ivimo u
kulturi koju sve vie kontroliraju ljudi koji su i sami rtve te epidemije
i koji, zbog toga, ne mogu svojoj djeci prenijeti vrijednost empatije niti
ih mogu poduiti moralu.
Vjerujem da nam odgoj djece treba biti najbolja prilika za ispunjenje,
zadovoljstvo i radost. Neki od vas su to moda i iskusili. No kad danas
pogledam ljude u svojoj okolini, vidim da se to sve manje moe rei
za veinu obitelji. itavu karijeru posvetio sam tome da roditeljima
iz svih socijalnih sredina pomognem u odgoju prilagoene, snane i
suosjeajne djece. Sto je jo vanije, moja vlastita djeca i moj brak ostali
SU najvanije (i izuzetno vrijedno) sredite moga ivota. Moj krajnji
eilj je to da pokaem roditeljima kako pronai istinsku sreu u brizi o
Svojoj obitelji i odabrati kako e odgajati djecu na nain koji e hraniti
njihovu duu. Istodobno moramo zajednikim snagama raditi na tome
da onesposobimo tempiranu bombu koja kuca u srcima milijuna djece
kojima je uskraena potrebna panja.
Nae drutvo je postalo drutvo bogalja. Vie ne moemo raunati
na tradicionalna uporita - kao to su ira obitelj, religijske institucije,
drutveni programi i pouzdane dravne kole - koja su neko pomagala
odgoju i obrazovanju djece. Izgleda mi vrlo tuno to to se roditeljima
mora govoriti kako e za svoju djecu pronai sigurno utoite u drutvu
koje se vie ne brine za njih.
Pa ipak, postoji nada, budui da taj virus ne uzrokuje bolest od
koje djeca sama obolijevaju - ona je rezultat njihova odgoja. Sve to

roditelji moraju uiniti je to da promijene svoje ponaanje pa e se sta

nje njihove djece popraviti. Stranice koje slijede definiraju spomenuti

problem, ukazuju na dobronamjerne, ali i opasne, metode odgoja djece

koje pridonose njegovoj pojavi, i pruaju jasne smjernice vezane uz to
kako vae dijete spasiti od te epidemije. Treba djelovati brzo; krajnji je
as. Ako pogledate veernje vijesti - ili samo proetate po svom kvartu
ili pogledate u trgovine u svom susjedstvu - odmah e vam biti jasno
zbog ega.

-Pogoena djeca,
pogoene obitelji

Vi ste lukovi s kojih su vaa djeca izbaena poput ivih

strijela.
Kahlil Gibran, Prorok (1923.)

Nalazimo se u krizi. Kod velikog broja djece, ukljuujui ak i onu koja

bi se mogla smatrati privilegiranom, vie se ne razvija solidarnost,
potovanje moralnih vrijednosti i sposobnost da vole, koji su prijeko
potrebni da bi nae drutvo doseglo stupanj o kojem smo oduvijek
sanjali. Emocionalno, psiholoko i moralno stanje dananje generacije
djece doseglo je zastraujue nisku toku pa je, da bismo ih spasili, potre
ban radikalan zaokret u nainu naeg razmiljanja. Prije samo nekoliko
godina svi smo ozbiljno nijekali taj problem, no nedavne alarmantne
pojave u naem drutvu navode nas da se suoimo s neizbjenim: naa
kultura vie ne prua ono prijeko potrebno za istinsko napredovanje nae
djece. Pogledajte oko sebe. Dok su sretne obitelji nekada bile normalna
pojava, danas sve ee viamo roditelje koji frenetino jure s jednog
posla na drugi - djeca plau, prepiru se, izraavaju zlovolju, dure se dok
ih roditelji grde kad se ale, ili ignoriraju svoje neposluno, mrzovoljno
dijete. Moete li ui u bilo koju trgovinu, restoran ili knjinicu a da ne
vidite tu tmurnu djecu kako vrite, bacaju hranu ili izvlae omote ili
knjige s polica? Je li vam ugodno kad vidite takve scene - ili dolazite
Miskuenje da okrenete glavu na drugu stranu?
Iz nekog udnog razloga, mi se s tim nosimo tako da skreemo pogled,
do ne primjeujemo, da ne marimo. Meutim, pred tim vie ne smijemo
Alt:varati oi: postoji gomila dokaza koji nam danas govore to je zaista
dobro - ili stvarno kodljivo - za nau djecu, a i ja vam u ovoj knjizi e11m pomoi da pronaete snagu da uinite ono to se mora uiniti kako
biste odgojili sretno, marljivo i suosjeajno dijete. elim vas potaknuti
df Ozbiljno razmislite o svom ivotnom stilu, svojim vrijednostima i
C'lIjevima te onom to bi vaa draga djeica mogla uskoro postati. elim

vam pomoi da stvorite obiteljsko okruje prijeko potrebno za njihovu

budunost - i za samu budunost civilizacije.
Da se neto loe dogaa s naom civilizacijom postalo nam je jasnije
20. travnja 1999. godine, kad su Eric Harris i Dylan Klebold, sa zmijskom
hladnokrvnou, poubijali dvanaestoricu svojih kolega i nastavnika
i ranili dvadeset i troje drugih uenika u neko mirnim uionicama
Srednje kole Columbine, u gradiu Littletonu u Coloradu. Nakon
toga su uslijedile strahote 11. rujna 2001. godine: nitko iv nee nikad
zaboraviti dan kad su religiozni ekstremisti oteli etiri aviona puna
putnika i s njima se zabili u dva nebodera Svjetskoga trgovakog centra
i u Pentagon, ubivi tisue nedunih ljudi i iza sebe ostavili oaloenu
gomilu udovica, siroadi, roaka, prijatelja i graana.
Dvije nepovezane strahote, zaete su na dva suprotna kraja svijeta: u
idilinim, dobrostojeim predgraima Colorada i u pustim, pjeanim
olujama ibanim pustinjama i spiljama Afganistana. Kako je mogue da
postoje slinosti izmeu tih zloinaca i tih kljunih dogaaja? I jedni i
drugi pokazuju do kojih se krajnosti djeca mogu dovesti. I jedni i drugi
su pokazali nemilosrdnu okrutnost koju moemo oekivati samo od
ljudi koji su otueni od sebe samih i kojima manjka suosjeanje prema
drugima. I jedna i druga skupina zloinaca bili su teroristi, mnogi od
njih su dolazili iz bogatijih obitelji: jedna se skupina sastojala od islam
skih fundamentalista koji su bezobzirno stremili tome da svijet postane
talac njihove ideologije; drugi su bili mlai ali jednako tako zbunjeni
domai teroristi, ako mi dopustite da to tako kaem, ispunjeni mrnjom
i oajem, koji su si isto tako utuvili u glavu da moraju uspostaviti kon
trolu i kojima je potpuno nedostajala empatija. Religiozni radikali su
bezosjeajno ubijali strance zbog ideala; otueni, pompozni tinejderski
ubojice terorizirali su svoje poznanike: prijatelje, nastavnike, ljude koji
su im trebali neto znaiti. To su bili odnosi koji su u njihovom ivotu
trebali imati nekakvu vrijednost, pa ipak, to nije bio sluaj. ovjek do
neke mjere moe razumjeti zloin poinjen iz bijesa: donekle moemo
shvatiti zato ljudi na nekom stupnju postaju dovoljno pohlepni ili oajni
da opljakaju banku ili da pronevjere novac u svojim kompanijama. No,
ne moemo se poistovjetiti s besmislenim pokoljem; tim srednjokolskog
ubojice je neto to normalan ovjek ne moe shvatiti.
Kad na rukama drite dijete i gledate kako se njegovo milo lice okree
prema vama, nadate se i oekujete da e ono samo od sebe odrasti u
zrelu i samilosnu osobu. Meutim, te stvari ne dolaze prirodno - odgoj
djece moe imati razliite ishode, ukljuujui i one dvije tragine situacije
koje sam upravo spomenuo. Kao kultura, moramo poeti prihvaati

injenicu da je put do ozbiljnih disfunkcija prilino esto jedva zamjet

ljiv. Pomoi u vam da odredite to uzrokuje tu epidemiju i potaknut
u vas da ozbiljnije razmislite o stvarima koje vi inite i o tome kako
one utjeu na vau djecu. Poput termita, epidemija problematinog
ponaanja moe neujno izgristi temelje vaeg ivota i uiniti veliku
tetu prije nego to to primijetite. Ako roditelji ne budu na siguran,
konstruktivan i vrst nain obuavali svoju djecu kako bi trebali
postupati u naem drutvu, tada e ona osjetiti prirodni poriv da se
identificiraju s nekom osobom ili pokretom koji ih lako mogu odvesti
do najdestruktivnijih ponaanja. Tada e, dodue, biti obueni, ali
osoba koja ih je obuila neete biti vi, ve nekakvi neuraunjivi vrnjaci,
mediji ili radikalan religijski kult.
Uitelji te bake i djedovi ve godinama se tue na to da su dananja
djeca izmakla nadzoru, a sluaj u Columbineu je potvrdio da su njihova
strahovanja bila opravdana. Dogaaji od 11. rujna su otkrili koliko
je potencijalno opasno kad djeca postaju ljudi bez empatije. Mi smo
okretali lea - sve dok njihovo ponaanje nije postalo toliko uasno da
ga vie ne moemo ignorirati. Ova knjiga treba posluiti kao znak za
Uzbunu. Dolo je vrijeme da se suoimo s neizbjenim: vie jednostavno
ne moemo dopustiti da nam se djeca odgajaju na taj nain.

Mi odreujemo budunost svoje djece

Djeca su izuzetno prilagodljiva i podatna, pa nain na koji ih odgajamo u
velikoj mjeri odreuje to kakvi e ljudi oni postati. Vjerujem da trendovi
u roditeljskom odgoju koji su se pojavili u posljednih trideset godina
idu u prilog razvoju otuenoga, nekomunikativnog djeteta, djeteta s
potekoama u uenju, djeteta koje nije mogue kontrolirati. Svjedoci
smo epidemije problema u koli, u uenju i ponaanju. Svi nastavnici
primjeuju kako im u razrede dolaze djeca koja nisu sposobna sudje
lovati u nastavnom procesu zbog toga to se ne mogu usredotoiti,
Sto ne vide svrhu uenja, to se ne mogu uklopiti u svoju skupinu niti
U sustav pravila zato to nemaju elju za stjecanjem znanja. U svom
ekstremnom obliku, naa kultura vjerojatno odgaja generaciju otuene,
grabeljive djece koja su inteligentna ali koja, istodobno, nisu sposobna
tovati osjeaje i stavove drugih ljudi.
Ta epidemija se, poput magle, iri itavom naom civilizacijom.
Koditelji se nalaze u situaciji da moraju robovati materijalistikom
drutvu, drutvu koje pretjerano cijeni uspjene, zbog ega oni moraju
na poslu provoditi beskrajne sate kako bi to vie zaradili. Oni ne mogu
pronai termin u kojem e se baviti stvarima prijeko potrebnima za

ostvarivanje veze s vlastitom djecom. Toliko se boje toga da bi mogli na

koditi svom djetetu, naruiti njegovo samopotovanje ili uguiti njegovu
kreativnost da su izgubili osjeaj za ulogu djeteta u obitelji. Oni svojoj
djeci rijetko postavljaju granice, ne doputaju im da osjete frustraciju i
zanemaruju njihov moralni i duhovni razvoj. Zbog toga se kod njih ne
razvijaju osnovne vrijednosti kao to su empatija, trud, dunost i ast.
Povrh svega toga, oni preputaju svoju djecu utjecaju medija - djeca
gube previe vremena na zaglupljujuu elektroniku zabavu kao to su
televizija i videoigre, koji koe razvoj njihove pismenosti i kreativnosti
te njihov drutveni razvoj. Ta se neobuzdana, neodgojena djeca vrte u
krugu svog problematinog ponaanja koje se sve vie iri, dok na kraju
ne doe do stvarnih granica - granica koje preesto moraju postavljati
institucije poput kola ili, u krajnjem sluaju, zakon.
Kakvi su izgledi da se takvo to dogodi vaem djetetu? Odgovor
ovisi o stilu ivota kojeg ste odabrali. Ba svaka odluka koja udaljava
vau obitelj od onoga to znamo da je dobro za vau djecu - od privr
enosti osobi koja je primarni skrbnik djeteta; sigurne i organizirane
sredine u kojoj vlada red; i od mnogo slobodnog vremena za razvoj
kreativnosti i mate - poveava opasnosti za razvoj vaeg djeteta. Nije
lako napraviti pravi izbor, i zato, je vaa odluka, na ovaj ili onaj nain,
potencijalna opasnost.

Suoavanje s dokazima
Dokaze epidemije moemo svakodnevno nai u novinama. Djeca nai
zgled funkcioniraju na prihvatljivom spoznajnom i drutvenom stupnju,
ali je oito da nisu razvili vrst centar moralne i emocionalne kontrole
im se mogu okrenuti protiv vlastitih vrnjaka, roditelja i osoba koji u
njihovom ivotu predstavljaju autoritet. U razdoblju nakon pokolja u
koli Columbine bilo je bezbroj pokuaja da se rasvijetle pojedinosti i
uzroci tragedije. Isprva su svi naklapali o tome kako su djeaci izgle
dali normalno - kako su se bavili sportom, radili u pizzeriji i ili na
kolske zabave. Onda su u medijima poela spominjati zadirkivanja i
izoliranje s kojima su se suoavali u uenikoj zajednici ponajvie od
strane klanova jocksa* i nerdsa.** Harris i Klebold su pripadali
*

uenik ili student koji se intenzivno bavi sportom, ali ga njegovi kolege ne smatraju osobito pametnim ili uspjenim
u teorijskim predmetima (opaska prevoditeljice)

naziv za dosadne, glupe i neprihvaene osobe ili za osobe opsjednute kompjuterima (opaska prevoditeljice)

jednoj drutveno odmetnutoj skupini koja sluala goth glazbu i

bila poznata kao Mafija u kabanicama, zbog crnih vojnikih kabanica
koje su nosili u kolu. Svakako mi izgleda kako je ve ta odjea, sama
po sebi, mogla izazvati sumnju. Znatno popularniji jocki su, navodno,
okrutno ismijavali pripadnike Mafije u trenkotima. Na kraju je javnost
saznala za poruke pune mrnje koje je Eric Harris slao putem osobne
web-stranice, za nasilne prie koje je sastavljao na satu kreativnog pisanja
i o streljivu koje je nagomilavao u svojoj spavaoj sobi i obiteljskoj garai.
Saznali smo i to da su dvojica djeaka s videokamerom, u Harrisovu
domu, snimali svoje planove, dok su im roditelji vrsto spavali u sobi
na katu, a Eric Harris gutao Zolofte i Luvoxe, lijekove protiv depresije.
Oba djeaka su imala policijske dosjee - bili su uhieni zbog krae
elektronikih dijelova iz jednog kombija - a Harris je rekao socijalnom
radniku koji ga je pratio dok je bio na izdravanju uvjetne kazne da
razmilja o ubojstvu i samoubojstvu. I zaista, slubenici maloljetnikog
suda koji su bili ukljueni u sluaj su tvrdili kako su ih Harris i Klebold
nasamarili rekavi da su uspjeno svladali program za kontroliranje
gnjeva, koji je bio dio njihove kazne - to je dobar dokaz intelektual
nih i spoznajnih sposobnosti koje su djeacima omoguile da se kreu
unutar prihvatljivih drutvenih okvira.
Postojale su jasne naznake Harrisove nasilnosti. Njegovi roditelji su
se savjetovali sa strunjacima i bili potpuno svjesni injenice da neto
nije u redu, pa ne razumijem zbog ega su mu i dalje doputali pot
punu privatnost koja mu je omoguavala da u svojoj spavaoj sobi dri
oruje. Zbog ega je policija doputala da im djeak izmakne nadzoru?
Znai li to da su silni poremeaji kod dananje mladei postali neto
Sto vie nikoga ne iznenauje? Koliko ja znam, obje obitelji su, naalost,
odluile da e drati u tajnosti sve to se dogaalo u njihovom domu i
S njihovom djecom, i oito nisu voljni svojom priom pomoi drugim
ljudima koji imaju sline probleme.
Do sada je nae drutvo taj istinski uas u koli Colombine i ostale
Oruane napade po kolama tretiralo kao nepovezane, odvojene doga
aje. No ukoliko ih usporedno analizirate, vidjet ete da se svi elementi
potpuno poklapaju. Vidjet ete koliko je mnogo takve emocionalno
naputene, moralno zakrljale djece. S njima nitko ne razgovara, ak
ni onda kad ona sama putem svojih postupaka i rijei vape za pomoi.
A onda se, kad svojim ponaanjem prijeu granice doputenog, svi
oni koji su mogli primijetiti njihovu krizu, i koji su im mogli pomoi,
*

Btil u rock glazbi, popularan 1980-tih, koji se razvio iz punk glazbe. Rije esto podrazumijeva zamisli o kraju svije
ta, smrti i avlu, (opaska prevoditeljice)

ude to je to dijete moglo poiniti takav zloin. Navest u nekoliko

nedavnih primjera:
5. oujka 2001. godine, u Srednjoj koli Santana, koja se nalazi u
idilinom predgrau kalifomijskog grada Santee, petnaestogodinji
odmetnik je otvorio vatru na razredne kolege, pri emu je ubio dvojicu
i ranio trinaestoricu. Ubojica, Charles Andrew Andy Williams, je
ivio sam s ocem, osobom koja je rijetko boravila kod kue. Andy je,
navodno, vrijeme nakon kole provodio u skate parku, ispijajui pivo
i drogirajui se. Njegova majka je ivjela na drugom kraju zemlje, na
Istonoj obali. Novinska izvjea spominju podatak da je ona zadnji
put sa sinom razgovarala neposredno nakon boinih blagdana, oko
dva mjeseca prije nego to je poinio zloin odbivi njegovu molbu
da ode na istok i ivi s njom. Nakon pucnjave je izjavila kako smatra
da je Andy izgubljen sluaj. Njegovi prijatelji iz srednje kole pa
ak i jedan odrastao ovjek - momak koji je ivio s Williamsovom
najboljom prijateljicom - priznali su kasnije da je djeak spominjao
kako planira pucati po koli, no nitko od njih ga nije shvatio dovoljno
ozbiljno da bi o tome obavijestio vlasti. Williams je novinskoj izvjes
titeljici ABC-a, Diani Sawyer, u ekskluzivnom intervjuu iz zatvorske
elije, rekao kako se nadao da e netko od desetak uenika kojima je
priao o svojim planovima uiniti neto da ga zaustave, ali da su ga
oni, umjesto toga, jo i nagovarali na zloin.
etrnaestogodinja djevojica iz jedne crkvene kole u Pennsylvaniji
je u kolskom restoranu pucala u svoju kolsku kolegicu, pogodivi
je u ruku, samo nekoliko dana nakon incidenta u Srednjoj koli
Santana. Ubojica, koja je tvrdila kako ju je njena kolegica ogovarala,
neposredno prije toga bila je premjetena u tu malu katoliku kolu
zato to se nije mogla uklopiti u sredinu u dravnoj koli u svom
mjestu. Ona je oito godinama slala znakove upozorenja, koji su
se pojavljivali u obliku depresije, samoozljeivanja i paranoidnog
ponaanja.
27. sijenja 2001. godine, dva djeaka, esnaestogodinjak i sedamnaestogodinjak, iz grada Chelsea u dravi Vermont, upali su u
dom dvojice profesora s Koleda Darmouth i ubili ih pri pokuaju
da se dokopaju njihovih kreditnih kartica i PIN-Ova kako bi ukrali
dovoljno novca za preseljenje u Australiju. Djeake, koji su pokuali
izvesti etiri sline pljake s ubojstvima prije nego to su u tome, peti
put, i uspjeli, potreseni stanovnici mirnog mjesta u Novoj Engleskoj
opisali su kao simpatine i bistre. Stariji od njih dvojice, Robert

Tullock, uenik zavrnog razreda srednje kole, bio je lan debatnog

tima i predsjednik vijea uenika. Onaj drugi, James Parker, bio je
poznat kao razredni aljivdija. Pa ipak, neki uenici su ovaj par
opisali kao drzak i rekli kako su njih dvojica ostale kolege smatrali
glupima. Oni su, mora se priznati, u kognitivnom smislu bili vrlo
bistri momci, ali su zato emotivno bili potpuno nezreli.
Izvjea o izopaenim pokoljima u kolama - koje su poinili ili pojedinci
ili skupine prijatelja - i dalje predstavljaju udarne vijesti: u New Bedfordu,
Massachusettsu; u Cupertinu u Califomiji; u Royalu u Kansasu; Elmiri
u dravi New York. U trenutku kad sam dovravao ovu knjigu, jedan
otrnaestogodinjak iz Pennsylvanije, koji do tada nije imao problema
8 disciplinom, uetao je u srednju kolu i ubio ravnatelja, a onda uperio
pitolj u sebe. Jedini mogu motiv u vrijeme kad je proivljavao krizu,
po rijeima jednog pripadnika mjesnih vlasti, bilo je to da se u njemu
nagomilalo neto to nije mogao kontrolirati.
Mjesto zloina je gotovo uvijek zajednica pripadnika srednje i vie
prednje klase, dok ubojice opisuju kao djecu iz dobrih obitelji. Zloini
f)t>dogaaju u savreno mirnom okruju kola, s igralitima zelenima
poput jabuke Granny Smith, i sa zidovima bez grafita obojenima u
dugine boje. U njima nema detektora metala na ulaznim vratima niti
policajaca koji patroliraju njihovim hodnicima. Vrlo esto ih uvedu tek
ftakon to doe do zloina.
;
Ovi privilegirani tinejderski ubojice primjeri su izopaenosti
epidemije u njenom najdramatinijem zavrnom stadiju - epidemije
koja se oituje u porastu stope samoubojstava meu mlaim ljudima,
destruktivnim napadima mladih raunalnih hakera, odbacivanju tek
roene djece u kontejnere za smee od strane srenjokolki i studentica
1 u poplavi zloina iz mrnje te neonacistikih ideala meu ljudima
koji nisu ni dovoljno stari da bi glasovali.
Razmislite i o takozvanom amerikom talibanu, Johnu Walkeru
I ifthu. Kako je mogue da je na jednog djeaka toliko utjecao nekakav
militantno- fundamentalistiki religijski kult da je on, navodno, pose
gnuo za orujem i borio se protiv vlastite zemlje? O tom se problemu
temeljito raspravljalo u jednom velikom lanku u asopisu Time. Prema
lom izvjeu, Lindhovi roditelji su bili stopostotno nemaran, oputen,
neskladan par iz Marin Countyja u Califomiji. Otac je izjavio kako
)( njegov brak u biti prestao funkcionirati est godina prije njihovog
formalnog razvoda, a njihovo prividno pomanjkanje standarda bilo
|0 toliko da je njihovo esnaestogodinje dijete moglo ulicom hodati u

muslimanskoj Kalji, a da pritom ne postigne ono to ja nazivam uin

kovitim privlaenjem roditeljske pozornosti. Prikljuivanje religijskoj
skupini koja je potpuno strana vaoj obitelji je vrlo znakovit dogaaj
kojeg valja pomno ispitati. Ono podrazumijeva odbacivanje i udalja
vanje od obiteljskih vrijednosti. John Walker Lindh je traio duhovno
savrenstvo - to je potraga u koju se obino uputaju ona djeca koja
kod kue nisu imala vrst moralni uzor. Njega je, pored oduka za
neprijateljstvo kojeg je dobivao dok se obuavao a unitavanje gre
nih stvorenja, estoko privukla i izvjesnost koju fundamentalistikoreligijski kultovi obino pruaju.
S druge strane, i njegove roditelje smatram rtvama - rtvama
drutva u kojem je uobiajeno to da se djeci ne prua ona vrsta nadzora
koja bi roditeljima omoguila da svojoj djeci budu model onoga to
misle i osjeaju kad je rije o ivotu. Mnogi ljudi su ponosni na svoju
permisivnost (Hej, sve ima jednaku vanost) i na svoju sposobnost da
budu fleksibilni. Pa ipak, bez nadzora ne postoji uzajamno djelovanje u
obitelji, tako da djeca nemaju priliku vidjeti kako njihovi roditelji iska
zuju vlastiti moralni stav. Djeca trebaju vrsto moralno sredite, neku
vrstu sidrita koje e im pomoi da odaberu prave prijatelje, donesu
ispravne odluke i na druge ljude gledaju s empatijom. Bez toga, oni
postaju lak plijen bilo kakve bande ili voe kulta.
U naem svijetu tota ukazuje na postojanje djece bez nadzora, djece
koja slobodno plutaju i koje nosi bujica epidemije - izvjea o: sred
njokolcima iz bogatakih kola koji kreiraju web-stranice s imenima i
slikama svojih kolegica u promiskuitetnim pozama; o srednjokolcu iz
New Yerseyja kojega je Komisija za trgovinu vrijednosnicama optuila za
manipuliranje dionicama na intemetu; o skupini bogatih srednjokolaca
iz kole u Greenwichu u dravi Connecticut koji su krenuli u pljakanje
susjednih trgovina pia, delikatesa i supermarketa; o skupini djevojaka,
pripadnica vie srednje klase iz jedne kole u predgrau Chicaga koje su
provodei inidjadjsko muenje jedne kolegice iz zavrnog razreda svoj
ritual pretvorile u nasilnu orgiju; o vrtoglavoj statistici koja otkriva da su
tinejderice izloene fizikom i emocionalnom zlostavljanju u stupnju
koji se moe izjednaiti sa stupnjem nasilja u obitelji kroz koje prolaze
odrasli partneri. Ne radi se samo o nasilju meu djecom: ti maloljetnici
pokazuju neetino, nemoralno, pa ak i kriminalno ponaanje ispod
krova vlastitog doma, na svojim kunim raunalima. Sto se tie ikakih
srednjokolki, vlasti kau da je njihovo divljanje bilo podjareno alkoholom
kojim su ih opskrbili neki od roditelja.

Naa prva reakcija obino se sastoji u tome da pokuavamo te doga

aje svesti na normalu. Roditelji, prijatelji i nastavnici odmah skau i
inzistiraju na tome da je poinitelj zloina dobar, bistar, pristojan,
omiljen deko koji ni u kom sluaju nije sposoban za takvo zlodjelo.
Kad nas javnost natjera da prestanemo poricati problem i da se s njime
suoimo, mi, umjesto da se okrenemo komunikaciji i lijeenju, poku
avamo prijestupe sprijeiti detektorima metala, zatitarima, ograni
enjima i nametanjem jednakih propisa dobro odgojenim uenicima
i problematinoj djeci. Vie ne moemo biti sigurni da djeje prijetnje
poput Vidjet e ti zbog ovoga nisu doslovne. Uenici ne moraju nositi
no ili pitolj u kolu da bi se nali u problemima: u nekim okruzima
moete biti izbaeni zbog noenja karica za nokte ili kara u vaoj
kolskoj torbi. Razmislite o izbacivanju najbolje uenice u jednoj sred
njoj koli na Floridi do kojeg je dolo zato to su na podu njenog auta
pronali kuhinjski no. Nitko se nije obazirao na to to su i ona i njena
majka pokuavale objasniti kako su dan prije nosile njene stvari u stan u
kompusu koleda za koji je dobila stipendiju. Ova vrsta nekontrolirane
reakcije kolskih vlasti je jo jedan od simptoma toga kamo nas moe
odvesti strah od nae vlastite djece. Naa udobnost i osjeaj sigurnosti
SU ozbiljno narueni, i sada pokuavamo uzrok tome pronai svuda,
fjnmo ne u vlastitom domu. Bojimo se svoje vlastite djece.

Korijeni epidemije
idje sve to poinje? Epidemija o kojoj piem ne moe se zamisliti kao
posljedica siromatva, problematike gradskih sredita ili neke popu
lacijske manjine. Do nje dolazi u domovima dobrostojeih, obrazova
nih roditelja. Njene simptome moemo primijetiti u svakoj uionici,
fivakom igralitu, svakom samoposluivanju i restoranu i u sve vie
domainstava diljem Amerike. Dokazi njenog postojanja pojavljuju
HL* vrlo rano i moemo ih uoiti posvuda, kako u ponaanju roditelja
tflko i njihove djece:
Roditelji osamnaestomjesene bebe cijeli dan, dok su na poslu, ostav
ljaju dijete s dadiljom. Dadilja ga, pak, bubne na stolac za hranjenje
djece, gdje ono satima sjedi i gleda crtane filmove. Djetetova reak
cija: raspekmezi se istog asa kad majica doe po njega. Prirodno,
majica jedva eka da sljedeeg jutra pobjegne natrag u ured.
8 Dvoje zaposlenih roditelja trogodinjeg djeteta, preumomi da bi kuhali
kod kue, odvlae maliana u jo jedan od restorana na kraju dana koji
je i njemu bio naporan. Dijete razbacuje hranu po podu, zanovijeta i
moli da ga izvedu van, a onda silazi sa stolca, zavlai se pod stol i eta

oko stolaca ostalih gostiju, ometajui i njihovu veeru. Roditelji se prave

da nita ne primjeuju kako bi mogli zavriti svoj razgovor.
Otac odvlai etverogodinje dijete od djece s kojima se ono igralo.
Dijete mu pljuje u lice, a zatim vriti itavim putem do kue. Njegov
otac, oito nenavikao da kontrolira svog sina, moli ga i ulaguje mu
se (svratit emo negdje na sladoled) u oajnikom pokuaju da
zaustavi neugodnu scenu.
Roditelji koji idu na roendansku zabavu nekog djeteta staju pored
trgovine igrakama i sa sobom vode svoju petogodinju djevojicu.
Objasne joj da su tu kako bi kupili poklon za Suzy, a ne za nju.
Dijete pravi scene u trgovini sve dok roditelji ne popuste i napuste
trgovinu s dva poklona. Moete samo zamisliti scenu na roendanu
u trenutku kad druga djevojica otvori svoj poklon.
Desetogodinjak ne eli pisati zadae i pokazuje loe rezultate u neko
liko predmeta. Kad mu majka pokuava pomoi, on e die i odlazi.
Ona ga hoe povui iz koarkakog tima dok ne popravi ocjene, no
njen suprug ne pristaje na to i tvrdi da je sport jedina stvar koja ga
privlai. Dijete se i dalje ponaa jednako, dok majka odustaje, a otac
se skriva u svom uredu.
Roditelji dvanaestogodinjeg djeaka prireuju malu zabavu. Djeak
je ve veerao, ali im se serviraju naresci, on se uulja u kuhinju
i s hladnim, smrtno ozbiljnim izrazom lica poinje se posluivati.
Njegova majka mu mirno prie i zamoli ga da ostavi hranu za goste.
Djeak je drsko pogleda, jo malo pojede, pa se, izlazei, jo jednom
poslui hranom. Kad ga ona kasnije zamoli da prenese poruku
dadilji, on otresito odvraa: Neu! Nekoliko mjeseci nakon toga,
djeaka iskljuuju iz kole zato to je nou provalio u zgradu i divljaki razbijao po kolskim uredima, a njegovi zatitniki nastrojeni
roditelji, potpomognuti savjetnicima i odvjetnicima, prosvjeduju
protiv te kazne. Zatim, u dobi od etrnaest godina, njega i njegovog
prijatelja hapse zbog provale u trgovinu.

ivoti nas roditelja prepuni su tih kritinih trenutaka vezanih uz male i

velike probleme. Oni moda u odreenom trenutku, onda kada morate
preivjeti veeru u restoranu ili odlazak u trgovinu igrakama, izgle
daju beznaajno, ali nain na koji ih rjeavate alje vaoj djeci izuzetno
vanu poruku o prirodi njihovih odnosa s vama. Od odluke donesene
zato to ste u sitnim satima eljni sna pa vam je jednostavnije pustiti
maliana da doe u va krevet nego mu to ne dopustiti, do veeri kad ste
preumorni, prelijeni ili se ak bojite suprotstaviti svom tinejderskom

buntovniku, ne reagirajui vi ustvari djelujete - i to na potencijalno tetan

nain. Mlaa djeca u spomenutim primjerima, iji su roditelji tolerirali
njihove razmaene ispade u javnosti, pretvorit e se u loe uenike,
razbijae i drske tinejdere. Kroz cijelu knjigu isticat u takve kritine
trenutke u roditeljstvu onako kako se oni pojavljuju u anegdotama i
studijama sluaja o kojima ete itati, kako bih vam pomogao da uvidite
i razumijete kako vi svojim djelovanjem - ili nedjelovanjem - svojem
djetetu prenosite zbunjujue poruke.
Dananji roditelji su, izgleda, potpuno uvjereni u to da ivot njihove
djece mora - radi izraavanja vlastite linosti - tei potpuno glatko, i
bez ikakvih frustracija. Meutim, stvaranjem atmosfere koja mu je u
svakom trenutku ugodna, svojem djetetu samo odmaemo. Vrlo je
zanimljivo to to je i Anna Freud, ki Sigmunda Freuda koja je i sama
bila uvaena teoretiarka djeje psihoanalize, prepoznala opasnosti
koje donosi ovaj nain odgoja. U briljantnoj studiji Sekularni um, doktor
Kobert Coles kae da je Anna Freud bila zabrinuta zbog toga to opsetllvno nastojanje roditelja da njihova djeca ne osjete pretjeranu krivnju
III razoaranje dovodi do sve ee pojave onoga to danas zovemo
narcistikom linou. Ona je smatrala kako oni ljudi koji se bore da
fjvojoj djeci omogue udobno djetinjstvo vjerojatnije uvijek govore da
I da e njihova djeca premalo nauiti o znaenju rijei ne.
Kad na to gledate iz tog ugla, nije teko vidjeti kako rasadnik epidemije
ltYa svoje korijene jo u ranom djetinjstvu. Naravno, tek roeno dijete
Iroba i zasluuje trenutanu i stalnu panju. Ali do dobi od est mjeseci,
dijete treba razviti sposobnost da samo zaspe i da spava cijelu no, ili da
mOnabavi igrakom u kratkim razdobljima dok roditelj obavlja svoje sva
kodnevne zadatke, kao to je kuhanje ruka ili telefoniranje. Pa ipak, sve
vie imamo prilike vidjeti prezahtjevnu stariju dojenad koja intenzivno
tvagiraju onog asa kad ih spuste na kreveti i koja svakog sata bude svoje
premorene roditelje zahtijevajui komplicirane postupke uspavljivanja.
Ta dojenad odrasta u temperamentne maliane koji odbijaju prihvatiti
obrasce ponaanja i koji ne ele obavljati nudu na zahodu iako su za
(0 ve odavno sposobni. (Stvaranje jednog potpuno novog proizvoda
velikih jednokratnih pelena za djecu predkolskog uzrasta - je samo
jedan od primjera te ope sklonosti.) Iako su ve etverogodinjaci ili
(K'togodinjaci koji bi se trebali razviti u male ljude koji svim silama tee
udovoljiti odraslima, oni na postavljanje granica i dalje reagiraju srdbom
U' = suoeni s frustracijom - doivljavaju emocionalni slom.
Potpuno je ljudski i oekivano da djeca provjeravaju svoje roditelje
I druge ljude koji bi im trebali biti autoriteti - ne bi bilo normalno da