Intervju s Nadom Mihelčić

Nada Mihelčić, književnica i prevoditeljica, autorica romana Bilješke

jedne gimnazijalke je pristala razgovor s nama… Pročitajte!
1. Pitanje: Vi se u vašem romanu Bilješke jedne gimnazijalke obraćate
mladima! Mislite li da ova knjiga može utjecati na mlade?
Odgovor: Nikada ne bih pisala kada ne bih mislila da ono što napišem neće
nitko pročitati. Nadam se da u
romanu mladi vidjeli koliko je važna
obitelj i misliti svojom glavom. Isto
tako se nadam da su shvatili da
usprkos samoći mogu sami pobijediti
probleme. Naravno uz podržku
bliskog člana obitelji.
2. Pitanje: Je li se iza vašeg glavnog
lika zapravo skrivate vi?
Odgovor: Ne, iza glavnog lika je mašta.
3. Pitanje: Što mislite jesu li tinejđeri pametniji od odraslih?
Odgovor: Nisu pametniji, samo su otvoreniji i iskreniji.
4. Pitanje: Ono što je mene jako brinulo u knjizi je kako nitko
nije znao da su djevojci poginuli roditelji. Što vi mislite o tome?
Odgovor: Imate pravo, to nije normalno! Možda sam taj
događaj htjela ublažiti jer ga nisam detaljno opisivala i prikazala.
Ali definitivno nije normalno da u školi nisu znali da je djevojka
sama. Roman bi vjerojatno otišao u sasvim drugom smjeru da sam to prikazala.
5. Pitanje: Treba li čovjek odrasti?
Odgovor: Svaki čovjek treba odrasti, ali i pomalo ostati dijete u sebi.
6. Pitanje: Ako je istina da mlađi ljudi sve manje čitaju, a dostupni podatci tako
govore, zašto pisati za mlade?
Odgovor: Smatram da će uvijek biti djece koja čitaju. Dobro napisana knjiga
uvijek će pronaći put.
7. Pitanje: Što biste poručili čitateljima časopisa „Niste sami“ za kraj?
Odgovor: Djeco, čitajte! Tako obogaćujete rječnik i proširujete vidike.
 Vijest
Koliko je opasno snifanje (drogiranje) ljepilom
Danas, 10. 4. 2008., su u dvorištu obiteljske kuće sa drveta u
parku roditelji u zadnji tren spasili dvojicu dječaka koji su
udisali ljepilo. Roditelji su renovirali stan i dječaci su ukrali
ljepilo za tapisone. Roditelji su u zadnji tren već omamljene i
pospane dječake spasili. Slučaj je izazvao veliko zanimanje jer
je ljepilo u svim oblicima
dostupno djeci.
Po istraživanjima iz 2016. god.
snifanje ljepila i drugih otapala u
Hrvatskoj predstavlja velik
problem u tinejđerskoj dobi.
Ljepilo kada se udahne uzrokuje
stanje intoksikacije organizma te
oštećenje živaca i organa u
tijelu. Hlapljiva otapala sadrže proizvodi npr. , lak za kosu, boja
u spreju, razrjeđivač pa nije čudno što su lako dostupna djeci.
Slučaj s dvojicom dječaka je završilo dobro,
roditelji su na vrijeme reagirali. Ako kod
svojih prijatelja vršnjaka primijetite
zloupotrebe raznih droga, prijavite ih.
 Članak
Koliko roditelji lažu djeci i zašto
„Kad ona malo slaže za njih presretni su, a kad ja malo slažem za sebe – zločin i
kazna“
Jako se puno roditelja služi raznim
lažima u životu jer nemaju snage ili
vremena za objašnjavanje ili
jednostavno ne žele opteretiti
dijete. Na taj način misle da ga
štete. Ako roditelji žele da dijete
izvrši neki zadatak, često se služi
lažima jer se ne želi raspravljati i
natezati s djetetom, uglavnom.
„Roditelj nema strpljenja. U mom
razredu nema čovjeka koji nije ulovio roditelje u nekoj laži ili gluposti.“ Zbog
„mira u kući“ jako puno djece uopće više ne razgovara s roditeljima jer misle da
to nema nikakvog rezultata. Roditelji očekuju dobro i pristojno dijete, koje se
uklapa u školu. Laži od strane roditelja su možda ponekad i opravdane ali ih
treba izbjegavati i graditi odnos povjerenja. Npr. prave razloga razvoda roditelji
često kriju. Upravo tu nastaju problemi i pukotine u kasnijem odnosu. Možda ne
treba djetetu odgovoriti sve detalje, ali ga u svakom slučaju treba uključiti
pogotovo zato da ne misli da je ono možda uzrok razvoda. Ako su roditelji
prestrogi i imaju velika očekivanja od djeteta, djeca će jako brzo početi izmišljati
i lagati kako bi se zaštitili od kazni koje smatraju nepoštenima. Laganje ne bi
trebalo prihvaćati, treba reagirati na svaku neistinu. Djeca uče od roditelja, ako
roditelji lažu svojoj djeci, uče dijete da je
laganje normalno i prihvatljivo. Djeca
ipak najčešće lažu u vezi ocjena. Onda je
važno pogledati kolika su realna
očekivanja u vezi tik ocjena. Može li
dijete postići rezultat koji se očekuje? S
djecom treba iskreno razgovarati tada
možemo očekivati kakav-takav odnos
međusobnog povjerenja.
 Članak
Zavođenje maloljetnica
Djevojka je pozvana od bivšeg
očevog prijatelja da ga
posjeti. Radi se o starijem
muškarcu i tinejđerici. U stan
ju je namamio tako što joj je
obećao povrat novca koji je
dugovao. Djevojka je ništa ne
sumnjajući došla u stan i bila
izvrgnuta neprimjerenim ponašanju muškarca, on ju je ljubio
je dirao. Djevojka se snašla i udarila ga te je pobjegla iz
njegovog stana. O svemu je obavješten njen stariji brat koji je
bio revoltiran ponašanjem obiteljskog poznanika. Zlostavljači
traže ranjivu djecu i djecu koja kod kuće nemaju pažnju da se
opravdavaju da je dijete pristalo na odnose. Ukupna kazna za
ovakve zatvora za ovakve prekršaje može doseći 15 godina
zatvora. Sva sreća da je djevojka upotrijebila svoju snagu i
unutrašnju snagu i pobjegla, Ako čujete za neki ovakav slučaj,
molim vas da ga prijavite
nadležnim službenicima ili
starijim osobama od
povjerenja. Ovaj slučaj
samo je jedan od primjera
iz svakodnevnog života,
gdje je naivna djevojka
mogla stradati od seksualnog predatora.
 Pokret slavnog NBA
košarkaša
„Bomba na parketu“ „Duša od čovjeka“ „Agresivni
luđak“ – Dennis Keith Rodman
Dennis Keith Rodman je profesionalni Američki
košarkaš. Igra na poziciji niskog krila ili krilnog centra.
Rođen je 13. svibnja 1961. u Trentonu, New Jersey SAD.
Visok je 2.01m. Igrao je u timovima Spurs, Chichago
Bulls, The Pistons i LA Lakers. Smatra se jednim od
najvećih „luđaka“ i „osobenjaka“ u povijesti NBA lige.
Bio je „problem u svlačionici“. Najveće kontroverze koje
se vežu uz njega su: nije razgovarao sa suigračima,
treninge je propuštao ubog hrvanja, udario je sudca na
utakmici jer mu je dao drugu tehničku grešku, vrijeđao
je navijače, mrzio je neke igrače (npr. Davida Robinsona
zbog razlika u karakteru), znao je u sredini sezone uzeti godišnji odmor, udario
je kamermana… Dennis Rodman je ekscentrični vrhunski sportaš, najbolji
„skakač“ u povijesti košarke. Kažu da je pametan, da je proučavao koliko se puta
okrenula lopta u zraku prije nego što je pala na obruč, tako da bi mogao
procijeniti gdje će se odbiti kako bi uzeo skok. Sa 22 godine Rodman je bio
dvostruki NBA prvak, najbolji obrambeni igrač lige i jedan od najboljih skakača u
povijesti košarke. Na početku svoje NBA karijere je zarađivao ogroman novac.
Znao se noćima voziti po Detroitu i beskućnicima dijeliti novčanice od 100
dolara. Imao je sve, ali nije imao ništa. Živio je u
velikoj kući, imao Ferrari, bio je slavan. Uzdigao
se iz siromaštva i teškog djetinjstva. Izvana je
imao sve, iznutra nije imao ništa osim prazne
duše. Oca nije vidio 30 godina, majka ga je
ponižavala.
„Imao sam sve što sam želio, ali sam pokušavao
biti netko tko nisam.“ Rekao je jednom prilikom. Životna filozofija mu je bila da
živi kako želi. Farbao je kosu, tetovirao tijelo, nosio vjenčanicu, snimao filmove,
ludovao i partijao. Ipak, koliko god ekscentričan Dennis bio, nikad do kraja nije
uspio izbaciti iz sebe nesigurno i sramežljivo dijete.