SVEUČILIŠTE U RIJECI

UČITELJSKI FAKULTET U RIJECI

RUŽIČASTO I PLAVO, RODNO OSVIJEŠTEN ODGOJ U VRTIĆU

Prikaz članka iz kolegija Pedagogija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

DANIJELA MATASIĆ
RANI I PREDŠKOLSKI ODGOJ
I OBRAZOVANJE/2. SEMESTAR

prof.dr.sc. JASNA KRSTOVIĆ, red.prof.

mag.praesc.educ. AKVILINA ČAMBER TAMBOLAŠ

Rijeka, svibanj, 2016.

 Rodni stereotipi su oduvijek prisutni u društvu te oblikuju ponašanje ljudi kako
prema odraslima tako i prema djeci. Uzimajući u obzir njihov spol, ljudi se drugačije
ponašaju prema djevojčicama, a drugačije prema dječacima od samog rođenja. Takav
primjer se može uočiti kada dijete plače, roditelj će reći da djevojčica najvjerojatnije plače
od straha, a za dječaka će reći da plače jer je ljut. Ovaj rad ukazuje na mnogo izvora rodnih
stereotipa za koje možda nismo ni svjesni da utječu na naše ponašanje. Stereotipi postoje u
medijima svih vrsta, bajkama, crtanim filmovima, knjigama te u katalozima trgovačkih
centara. Najčešći primjer vidimo u podjelama igračaka, a današnja nastojanja žele to
promijeniti te se potiče roditelje da se odupiru takvim ponašanjima i da ne dijele igračke na
one za djevojčice i one za dječake. Različite slikovnice nude takve sadržaje u kojima djeca
vide krive poruke jer se prikazuje tradicionalna podjela uloga djevojčica i dječaka te djeca
usvajaju takve pristupe.
Provodilo se mnogo istraživanja sa slikovnicama i bajkama za djecu. Prvo sustavno
istraživanje koje je proveo Weitzman 1972. godine utvrđeno je da su ženski likovi bili
puno manje zastupljeni od muških. Ženski likovi bili su prikazani kao podređeni, pasivni,
brižni i uglavnom unutar kuće, dok su muški likovi prikazivani kao aktivni, borbeni i koji
sudjeluju u zbivanjima izvan kuće. Kasnijim istraživanjima htjelo se provjeriti ima li
kakvih promjena u takvim odnosima prema ženama i muškarcima. Ispostavilo se da je
došlo do promjena u položaju žena. Ženski likovi pojavljivali su se u glavnim ulogama i
bili aktivniji, a muški likovi su ostali isti. Daljnja istraživanja nisu više pokazivala nikakve
pomake u ukidanju stereotipa. Naivne, slatke, ovisne i pasivne djevojčice nasuprot
snažnim, pustolovnim, nezavisnim i sposobnim dječacima su prevladavali u bajkama.
Djeca su u bajkama usvajala uloge majki kao osoba koje se nalaze u kući, obavljaju
kućanske poslove, kuhaju ručak, serviraju jelo, peru suđe, šiju, čiste kuću, dok očevi
najčešće obavljaju vanjske poslove ili nešto popravljaju (uglavnom izvan kuće), a ako se
nalaze u kući onda čitaju novine, odmaraju se i gledaju televiziju. Ovakvim prikazivanjem
uloga djeca stječu dojam da su muškarci važniji od žena, da imaju bolji položaj što utječe
negativno na njihovo odrastanje, tj. njihovo mišljenje o ženama i muškarcima i profesijama
kojima će se željeti baviti u kasnijoj dobi te se stvaraju i utisci na karakteristike njihove
ličnosti.
Ovaj članak naglasak ipak stavlja na slikovnice jer su one neizbježan dio svakog
djetinjstva. Zanimljivo je kako slikovnice mogu sadržavati neke skrivene, krive poruke za
djecu te u takvim trenutcima odrasli trebaju skrenuti pozornost djeci da se ne bave sve
djevojčice i dječaci istim aktivnostima, kako je zapravo dobro biti drugačiji. Mnoge
popularne slikovnice sadrže spolne stereotipe koji se nama na prvi pogled ne čine
očiglednima, no čitajući ih djeci, ona ih upijaju i počinju se ponašati u skladu s njima.
Primjere nalazimo i u popularnoj priči o Hlapiću i Giti, gdje Hlapić kaže Giti: „Teško je s
djevojčicama! Sinoć si bila tužna, a sad si gladna!“ ili u priči „Snježna kraljica“ kada Kai
kaže Gerdi optužujućim glasom: „Ti si kao i druge djevojčice – cmizdriš!“. U takvim
situacijama potrebno je djeci naglasiti da nisu sve djevojčice takve, već da postoje neke
situacije u kojima su djevojčice jako tužne, ali isto tako i dječaci. Još jedan način
smanjenja utjecaja stereotipa je prikazivanje djeci onih priča koje u potpunosti nemaju
nikakvih stereotipa, koje su nekonvencionalne da bi se djeci prikazalo kako žene i
muškarci imaju i drugačiji karakter, drugačije osobnosti i da mogu obavljati iste poslove,
zanimanja. Takav je primjer slikovnica „Mara i tata“ autorice Đurđe Knežević u kojoj se
otac ponaša jako brižno i osjećajno te obavlja sve kućanske poslove. Istraživanje koje je
proveo Ashton 1983. godine dokazalo je da stereotipne slikovnice ostavljaju velike utjecaje
na djecu što se vidjelo u radu koji je proveden s djecom u sklopu ovog istraživanja. Nakon
čitanja stereotipne slikovnice djeca su se igrala onim igračkama koje su stereotipno vezane
uz njihov spol, za razliku od one djece kojima je čitana nestereotipna slikovnica. Što se tiče
crtanih filmova, nevjerojatno je koliko stereotipnih uloga pronalazimo u njima kada malo
bolje obratimo pažnju i razmislimo o najpopularnijim filmovima. Mogli bismo reći da su
najočigledniji uzori djevojčicama barbike iz brojnih crtanih filmova. One su pretjerano
našminkane i ne baš decentno odjevene čime daju loše primjere djevojčicama, djevojčice
dobivaju krivu sliku o poimanju svoga roda. Nesvjesno upijaju dojam da je potrebno imati
lijep izgled da bili uspješni. Kod dječaka se događa ista situacija krivih dojmova, njihovi
akcijski junaci nisu nikako povezani s emotivnošću, čime se šalje poruka djeci da ako žele
pobjeđivati ne smiju pokazivati nikakve emocije.
Javlja se pitanje kako umanjiti utjecaje stereotipa u vrtićima s obzirom na činjenicu
da roditelji nesvjesno izlažu svoju djecu navedenim medijima. Ovaj rad nastojao je
priložiti nekoliko korisnih savjeta za odgajatelje za koje smatram da bi svaka osoba trebala
uvažiti i primijeniti u vlastitom ponašanju. Smatram da je za nas, buduće odgajatelje
izrazito važno da kada se nalazimo u interakciji s djecom obratimo pozornost na svoje
stavove jer ne smije biti prisutan stav kojim pokazujemo da su neke igračke ili aktivnosti
za dječake, druge za djevojčice. Isto tako treba poticati djecu da svi pomognu očistiti stol,
spremiti igračke, namjestiti stolice, jer ne smijemo dijeliti teže poslove za dječake, a lakše
poslove za djevojčice. Kako bi istaknuli da djevojčice nisu uvijek nježne pahuljice,
prilikom dodjeljivanja uloga, djevojčice mogu glumiti strašljivog lava, vuka, a dječaci
uplašenog zeca ili ovčicu. Također kako je već spomenuto, treba čitati djeci većinom
nekonvencionalne priče u kojima su obrnute uloge dječaka i djevojčica od onih
stereotipnih. Što se tiče zanimanja, treba naglašavati da kako postoje policajci tako postoje
i policajke ili kuhar i kuharica i slično. Posebice je potrebno reagirati na stereotipne
komentare roditelja, primjerice ružičasto je za curice, dječaci ne plaču ili prave curice se
vole šminkati i dr. Kako bi odmalena spriječili da djeca usvajaju stereotipe, korisno je
poticati djecu na razmišljanje postavljajući im pitanja, poput zašto misliš da je plava boja
za dječake, a ne za djevojčice, zašto misliš da mame ne mogu hvatati lopove ili tate kuhati
i slično. Kada koristimo pohvalu, ne bi smjeli pohvaljivati ljepotu i izgled kod djevojčica, a
kod dječake ne ili pohvaljivati samo dječake za hrabrost, a djevojčice ne. Nikako ne bi
smjeli sprječavati djecu da izražavaju sve svoje emocije, npr. reći dječaku da ne plače,
tuguje jer je on muško.
Ovaj članak je pružio mnogo primjera gdje djeca mogu usvajati stereotipe te je na
taj način koristan za sve nas koji smo u kontaktu s djecom kako bi im pružili drugačije
poglede na društvene uloge. Djeca već u predškolskoj dobi lako usvajaju spolne uloge te
neka ponašanja koja odgovaraju suprotnom spolu vide kao kršenje društvenih pravila.
Djeca imaju sposobnost imitacije kojom i usvajaju sve oblike ponašanja, kako one poželjne
tako i one manje poželjnije, a odrasli im trebaju pružiti prave modele za imitaciju, gdje su
posebno važni roditelji i odgajatelji jer predstavljaju osobe u kojima djeca vide uzore.
Postoji nekoliko zanimljivih činjenica vezano za obitelji i rodno tipizirana ponašanja.
Primjerice, u samohranim obiteljima djeca imaju manje izražene spolne stereotipe od
tradicionalnih obitelji s oba roditelja vjerojatno iz razloga što jedan roditelj obavlja ulogu i
majke i oca i tako modelira postupke oba roditelja. S obzirom na to da se vremena
mijenjaju i majke se zapošljavaju izvan kuće, ponekad očevi mijenjaju majke u kući,
kuhaju, spremaju i u takvim obiteljima prevlada manje stereotipa.
Za kraj, možemo reći ono najvažnije, a to je da razlike među djecom različitog
spola u ponašanju nisu urođene, već stečene, naučene. Smatram da odgojitelji trebaju
preispitati svoje stavove i uvjerenja te ispraviti one krive, poticati korištenje istih igračaka i
provođenje istih aktivnosti, kako kod djevojčica tako i kod dječaka. Davanjem djeci
primjera u kojima se zabavljaju i postaju uspješni, bez obzira na spol i njihova uvjerenja da
to mogu samo dječaci ili samo djevojčice, pomoći će u sprječavanju nastanka stereotipa i
potaknuti razvoj mišljenja o ravnopravnosti, da nema ograničenja u obavljanju aktivnosti, a
u kasnije i u obavljanju zanimanja.