Sveučilište J. J.

Strossmayera u Osijeku
Filozofski fakultet Osijek
Preddiplomski studij sociologije i engleskog
Sociologija roda
Drugi esej
Karla Kocijan, 0122232201
Mentorica: doc.dr.sc. Anita Dremel

Razvoj rodnog identiteta i rodnih uloga

U ovome eseju nastojati ću objasniti kako se razvijaju rodni identiteti i rodne uloge te kako
okolina utječe na njihov razvoj. Također ću pokušati objasniti razliku između rodnog
identiteta i rodnih uloga. Rodni se identitet može definirati kao svijest o sebi kao osobi
femininih ili maskulinih obilježja. Rodne su uloge skup ponašanja koje društvo nameće i
očekuje od svoji članova te ovisi o tome pripadamo li muškom ili ženskom spolu. Moja je cilj
pokušati ukazati kako je rodni identitet nešto urođeno, a rodna uloga nešto što se usvoji kroz
socijalizaciju sa ljudima u djetinjstvu i adolescenciji.

Rodni je identitet unutarnji, subjektivni doživljaj osobe da pripada određenoj rodnoj

kategoriji. Rodni se identitet počinje razvijati vrlo rano te se u prve tri godine života formira,
da bi već oko četvrte godine dijete shvatilo da su rodni identitet i spol nepromjenjivi
(Arbanas, 2016:). Nedvojbeno je da razvoj rodnog identiteta ovisi o kognitivnom razvoju
djeteta, što se vidi kroz veću fluidnost rodnog identiteta u mlađoj dobi te u različitim
kriterijima po kojima djeca različitih dobi prepoznaju i određuju rod (npr. po odjeći,
igračkama ili frizuri; odnosno po osobinama, načinima reagiranja i osjećanja) ( Arbanas,
2016: 8).

Na razvoj rodnog identiteta utječe i identifikacija s bliskim osobama, odgojiteljima i

vršnjacima te socijalizacija (Arbanas, 2016: 8). Većina djece u trećoj godini jasno zna reći
kojeg su roda, a znaju i prepoznati rod svojih bližnjih. Već u ranoj dobi djeca pokazuju
sklonost izboru istospolnih prijatelja (Arbanas, 2016: 9). Djeca u dobi od tri ili četiri godine
pokazuju i razlike u opisivanju drugih osoba, tj. dječaci i djevojčice se razlikuju po izboru
riječi koje koriste, a postoje i razlike u opisima muških i ženskih osoba, što potvrđuje da je u
toj dobi rodni identitet već uvelike formiran i nepromjenjiv (Arbanas, 2016: 9). Sve ovo
govori da se temeljni rodni identitet formira već negdje do treće ili četvrte godine života,
odnosno da je prozor utjecaja na stvaranje rodnog identiteta zatvoren u ranoj dobi, vjerojatno
oko treće godine života (Arbanas, 2016: 9). Kao važan trenutak u kojem možemo reći da je

1
ovaj prozor zatvoren je vrijeme u kojem dijete shvaća da su rodni identitet i spol
nepromjenjivi, što se događa svakako prije pete ili šeste godine života (Arbanas, 2016: 9). U
kasnijim (predškolskim) godinama još se jasnije pokazuju neke rodne razlike: dječaci više
sudjeluju u grupnim aktivnostima, a djevojčice u dijadnim. Dječaci su skloniji natjecateljstvu
i borbi u međusobnim odnosima, djevojčice smirivanju konflikata i brizi (Arbanas, 2016: 9).

Ideje i očekivanja koje se tiču izražavanja ženskih i muških rodnih uloga (ponašanje,
razmišljanje, oblačenje i sl.) naučeni su i stečeni obrasci usvojeni u obitelji, školi, pod
utjecajem medija, religijskih i kulturnih ideologija. Stoga, poimanje i izražavanje ženskog i
muškog roda i njima svojstvenih rodnih uloga razlikuje se od društva do društva i od kulture
do kulture (Hasanagić, 2012: 43). Rodne uloge uče se socijalizacijom, kroz kulturu, običaje,
odnose s vršnjacima, kroz odgojno obrazovni sustav, zakonodavstvo, religiju i slično, te se
može reći da su to rodni stereotipi koji se temelje na društvenim očekivanjima koja su
pripisana određenom spolu (Turk, 2019: 15). Rodne uloge jednostavno se mogu opisati kao
skup očekivanja o ponašanju žena i muškaraca, a zapravo, riječ je o nizu različitih
komponenata koje ne podrazumijevaju samo binarni koncept maskulinog i femininog
(Hasanagić, 2012: 44).

Kod razvoja temeljnog rodnog identiteta u prvim godinama života nema pokazatelja
da psihološki i socijalni čimbenici mogu utjecati na njegovo formiranje, dok za utjecaj na
rodnu ulogu koja se formira u kasnijoj predškolskoj dobi svakako ima mnoštvo mogućnosti
za vanjske utjecaje jer dijete od najranije dobi uči po modelu najbližih (Arbanas, 2016: 9).
Rodna uloga uvelike ovisi upravo o društvu i kulturi u kojoj živimo. Ona uključuje način
govorenja, izražavanja, izbor zanimanja i hobija, emocionalne reakcije, također uključuje i
način odijevanja i izbor frizure (Turk, 2019: 15). Tako se primjerice djevojčice uči da budu
mirnije i nježne, potiče ih se na igranje s lutkama, čajnim setovima i slično kako bi preuzele
ulogu brige za obitelj, dok se dječake uči da budu hrabri, da ne pokazuju emocije, potiče ih se
na natjecateljski duh i kompeticiju (Turk, 2019: 15). U mnogim društvima to je još uvijek
česta praksa koja održava patrijarhalno društvo i vodi ka neravnopravnosti spolova.

Veliki broj ljudi koji imaju isti spol i rodni identitet i dalje mogu imati drugačiju
rodnu ulogu (Arbanas, 2016: 3). To se primjerice odnosi na žene koje se osjećaju kao žene,
isto se tako i odijevaju, ali se bave aktivnostima koje stereotipno označavamo muškima
(nogomet, borilačke vještine i slično), ona može preuzeti poslovnu, financijsku ulogu, dok će
muškarcu prepustiti brigu za kućanstvo i obitelj (Turk, 2019: ). Ovakva žena u patrijarhalnom

2
društvu pokazuje mušku rodnu ulogu, uz ženski spol i ženski rodni identitet. Ista žena, u
nekom drugom civilizacijskom krugu neće pokazivati mušku rodnu ulogu jer u tom društvu
rodne uloge ne moraju biti tako stereotipne (Arbanas, 2016: 15).

Obitelj je neosporno najmoćniji izvor utjecaja na dijete. S obzirom da je obitelj jedna

od prvih zajednica čiji član dijete postaje rođenjem, neupitno je da igra veliku ulogu u
procesu razvoja spolnih uloga (Smetko, 2018: 9). Djeca usvajaju i uspoređuju uloge i
aktivnosti majki i očeva kako bi stvorili vlastite sheme o spolnim ulogama. Budući da sva
djeca ne odrastaju u tradicionalnoj obitelji već postoje i drugačije strukture obitelji, postavlja
se pitanje teče li razvoj spolnih uloga drugačije u takve djece (Smetko, 2018: 9).

Prisutnost majke i oca od primarne su važnosti za proces usvajanja spolnih uloga,

kako za dječake tako i za djevojčice. Otac je model „muške“, a majka „ženske“ uloge.
Njihovi međusobni odnosi prvi su primjer heteroseksualnih odnosa s kojima se dijete susreće
(Smetko, 2018: 10). Razlike u stilu roditeljstva reflektiraju se na djetetovo razumijevanje
spolnih uloga. Postoji indikacija da djevojčice u prva tri mjeseca života dobivaju više
verbalnih poticaja od majki, dok dječaci imaju više fizičkih dodira (Smetko, 2018: 10). Uloga
oca dugo je bila zanemarena, te se primarnom figurom smatrala majka. Istraživanja su
pokazala da očevi, više nego majke, potkrepljuju ženstvenost kod djevojčica i muževnost kod
dječaka tako što se različito odnose prema njima. Također, otac se smatra važnim za
razvijanje heteroseksualnih odnosa jer promatranjem oca dječak uči ulogu oca i supruga. S
druge strane, djevojčicama otac služi za pružanje realne slike suprotnog spola pa su kasnije
manje sklone romantičnim fantazijama o odnosima između muškaraca i žena te time
pošteđene potencijalnih razočarenja uslijed nerealnih očekivanja (Smetko, 2018: 10). Otac je
često onaj koji rješava probleme i teži disciplini i obliku roditeljstva koji promiče maskuline
osobine. Očevi negativnije reagiraju na plač i reakcije straha kod sinova, pa takve selektivne
reakcije mogu utjecati na razvoj tradicionalnih spolnih uloga (Smetko, 2018: 10).

Jedna od karakteristika ličnosti kao modela je roditeljska toplina. Kada je istospolni

roditelj topla i djetetu bliska osoba, učenje tradicionalno shvaćenog spolno tipičnog
ponašanja se pojačava jer je jača identifikacija djeteta s roditeljem (Smetko, 2018: 10).
Intenzitet procesa usvajanja uloge ovisi o u položaju istospolnog roditelja u obitelji s obzirom
na dominantnost. Pokazalo se da u obiteljima u kojima majka donosi odluke, a očevi su
pasivni, dječaci pokazuju manje izraženo tradicionalno definirano muško ponašanje. Kada
otac dominira, kćeri većinom razvijaju tradicionalne ideje o ženstvenosti. Iz navedenog se

3
nameće zaključak da su za proces pravilnog usvajanja spolne uloge važni ravnopravni i
skladni odnosi između majke i oca (Smetko, 2018: 11). Istraživanja pokazuju kako
zaposlenost majke može utjecati na razvoj spolne uloge u kontekstu toga da djeca zaposlenih
majki imaju manje izražene spolne stereotipe, sklonosti i ponašanja od djece majki koje su
domaćice jer su izloženi majčinoj uključenosti u vanjski svijet, a ne samo aktivnostima
vezanima uz kućanstvo i djecu (Smetko, 2018: 11).

Nema potvrde da bi život u netradicionalnoj obitelji (npr. obitelj s jednim roditeljem,

homoseksualni roditelji) utjecao na rodni identitet ili rodne uloge. Veće značenje se pridodaje
rodnim stereotipima u ponašanju, a ne činjenici da žive u tradicionalnoj ili netradicionalnoj
obitelji. Drugim riječima, uz roditelje koji su više stereotipni u ponašanju i dijete će preuzeti
stereotipne uloge, neovisno o tome živi li dijete u tradicionalnoj ili netradicionalnoj obitelji
(Arbanas, 2016: 11).

Nadalje, usvajanje spolnih uloga nužno je promatrati u širem društvenom kontekstu

koji uključuje i utjecaj vršnjaka. Budući da djeca u ranom djetinjstvu većinom preferiraju
druženje s vršnjacima istog spola, taj kontekst značajan je izvor informacija bitnih za
usvajanje spolnih uloga (Smetko, 2018: 14). U kontekstu interakcija s vršnjacima, spolne
uloge očituju se u aktivnostima, izboru igračaka i interakciji s drugima. Primjerice, postoje
nalazi kako većina djece starosti između tri i šest godina ne žele biti prijatelji s djetetom koje
krši spolne uloge (Smetko, 2018: 14). Djeca su sklona oštro osuđivati dječake koji se igraju
lutkama i nose odjeću djevojčica te djevojčice koje se ponašaju bučno i grubo. Vršnjaci služe
kao modeli i djeca obraćaju pažnju na to čime se vršnjaci igraju i kako se ponašaju (Smetko,
2018: 14).

Rodni je identitet naš unutarnji osjećaj roda, ali ne ovisi o spolu pripisanom pri
rođenju. On se počinje formirati vrlo rano u djetinjstvu i ne obuhvaća samo binarni koncept
muškog ili ženskog. Rodne se uloge formiraju kasnije, te na njih najviše utječu vanjski
čimbenici i okolina. Razvijaju se kroz socijalizaciju sa obitelji i vršnjacima, te na njih utječu
kultura i društvo u kojemu živimo. Budući da socijalizacija počinje od obitelji, obitelj se
smatra najmoćnijim utjecajem te je nesumnjivo prvi izvor informacija o spolnim ulogama
kojima je dijete izloženo (Smetko, 2018: 15). Također je bitno naglasiti da se rodne uloge
vežu za rodne stereotipe o odgovarajućim ponašanjima koja su određena za muškarce i žene.
Zaključno, kada bi društvo bilo ustrajno u iskorjenjivanju rodnih stereotipa iz kojih proizlaze

4
rodne uloge, ljudi bi imali veću slobodu u izražavanju svog identiteta, također, bili bi
slobodni da rade sve što rodne uloge ograničavaju.

Popis literature

1. Arbanas G. (2016.) Razvoj rodnog identiteta i seksualne orijentacije. U: Zbornik

radova Zaštita prava djece i mladih na seksualno zdravlje. Rijeka: Medicinski fakultet
Sveučilište, 26-36
2. Hasanagić, J. (2012). Spol, rod, rodne uloge, rodni identitet i seksualna orijentacija.
U: Spahić, Aida i Gavrić, Saša (ur.) Čitanka LGBT ljudskih prava. Sarajevo:
Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Heinrich Böll, ured u BiH, 42-47
3. Smetko, M. (2018). Razvoj spolnih uloga i struktura obitelji. Osijek: Sveučilište J. J.
Strossmayera.
4. Turk V. (2019). Razvoj pojma o sebi i rodnog identiteta. Pula: Sveučilište Jurja
Dobrile.