PISMA IZ ŠVICARSKE

IZ PTIČIJE PERSPEKTIVE:
ZA NESTANAK PTICA
ODGOVORNO JE PONAŠANJE ČOVJEKA

_________________________________________

HAMDO ČAMO

Zürich, 25.04.2020
IZ PTIČIJE PERSPEKTIVE: ZA NESTANAK PTICA ODGOVORNO JE PONAŠANJE
ČOVJEKA

Budućnost je nepoznata zemlja u kojoj će da vrijede ne previše drugačija pravila. Ako je

prošlost planete Zemlje i čovječanstva bila podložna nasilju kakvog poznajemo, kakva će tek
biti budućnost?Dok čovjek plovi zatrovanim morima neoliberalne plastike za to vrijeme
nemoćna bića koja su uvijek uz čovjeka i čije prisustvo u njegovoj neposrednoj blizini otkriva
razigrani pijev i cvrkut, danas vlada skoro trajni muk. Razloga za zabrinutost ima i više nego
što se misli. Krenimo redom.

Ne ljuti se čovječe

Svako dijete zna da su izgovorene riječi „niko ne namjerava graditi zidove“ obična laž.
Uprkos tome što tako izrečena laž grubo narušava čistoću istine, još gore, ona nailazi na
apatiju i gluhe uši. To je sudbina svih velikih nesreća. Planeta zemlja može prehraniti duplo
veći broj stanovnika nego ih danas ima ali je čovjek taj koji svojom globalnom neuhumanošću
i sklonošću neodgovornom ponašanju po koji put pokazuje svoj razorni i rušilački mentalitet.
Ljudski mentalitet kronika je beskrajnog niza koji nema logičkog smisla a potom ni
opravdanja za nekim samo njemu razumljivim nagonom za preživljavanjem. Samo u prvih
šest mjeseci 2019. godine od prirodnih nepogoda i katastrfofa koje je izazvao čovjek, širom
svijeta gubici su 44 milijarde dolara (39,9 milijardi eura). To je jedan od onih redovnih
zvaničnih izvještaja švicarske kompanije za reosiguranje 'Swiss re', inače vodećeg
osiguravačkog društva Svjetskog trgovinskog centra u Njujorku (World Trade Center) tokom
terorističkih napada 11. septembra 2001. https://en.wikipedia.org/wiki/Swiss_Re. Izvještaje
može pogledati ovdje. https://reports.swissre.com/2019/. Osiguravajća društva su pokrila 19
milijardi dolara jer je bilo osigurano tek 42% ukupnih gubitaka. Šta ostaje za otkriti koliki su
gubici u državama u kojima ne postoji razvijen sistem osiguranja i praćenja? Ono što se
događa u prirodi zapravo je čin jedne velike tragedije skrivene iza zavjese i očiju javnosti.

Uspješna saradnja između institucija i udruženja za očuvanja prirode i poljoprivrede u žarištu

zaštite biološke raznolikosti jedna je od osnovnih preduvjeta. Tamo gdje je saradnja malo ili
nikako prisutna postaje vidljivo nestankom svakog oblika života prouzročenog slabom
društvenom ali i naučnom aktivnosti. Neznatne promjene područja sa visokim udjelom
ekološki održivih područja urađenih marljivom rukom čovjeka pojačavaju rast i razvoj
biodiverziteta. Iskusnom oku ne promiču plodovi i boje koje nisu samo gozba za oči, već
pružaju stanište brojnim životinjskim i biljnim vrstama. Koliko je vrijedno u područjima
obradivih površina ostaviti netaknuti dio prirode koji omogućava život svih vrsta već danas je
jedna od malih ali vrijednih koraka i okosnica u zaštiti okoline. Teme kao što su zaštita ptica
neiscrpne su i uključuju naučna i volonterska praćnje i istraživanja od čistoće riječnih korita,
voda, vlažnih površina, niskih i visokih planinskih masiva, šuma, algi, strvina, uređenja
mjesta za smeće i razne vrste otpada, uzgoja različitih biljaka i drveća, zaštita od štetočina,
stanje insekata i pauka, ulaganje u obrazovanje, razvoj ekološke svijesti, ekološko
istraživanje, zaštitu i razvoj, praćenje kretanja ptica, faktora stresa i smetnji, unapređenje
životne sredine, liste prioriteta zaštite vrsta, konfliktnih zona, zona aerodroma, autoputeva,
izvora buke i zagađenja. Sve navedeno mora biti u skladu sa zakonima koji ne donose dobro
samo životinjama već i ljudima. Nažalost, tamo gdje su loše uređeni zakoni za ljude nije ništa
bolje, ako ne i gore se odražava na zapostavljeni svijet životinja. Konflikti svih vrsta,
zakonski ili ratni samo su dodatni mehanizmi brzog uništavanja i nestanka ionako ugroženih
sve manjih ostrva života i životne sredine.

Davno prije nego će koronavirus zasjeniti život na planeti nizali su se vijesnici nadolazećih
promjena. Priroda je najbolji barometar života i urednom preciznošću preostalom snagom
prsta ukazuje na nesavjesno djelovanje ljudi. Mora su bolesna, šume su bolesne, glečeri
nestaju, pitke vode je sve manje i zbog toga se već vode ratovi, a uveliko ponestaje i hrane.
Već godinama vrijedni orintolozi širom svijeta upozoravaju na zabilježene činjenice da je
smanjenje broja ptica svih vrsta u direktnoj vezi sa gubitkom životnog prostora koje im
svojim nesavjesnim ponašanjem uskraćuje čovjek. Kako vrijeme više prolazi to biće ljudskog
oblika pretvara se u mostruma čije ponašanje ne objašnjava niti opravdava postojanje zdrave
pameti. Uništavanjem okoline čovjek svjesno reže granu na kojoj sjedi. Potom kaže da ga
mnogi propratni procesi i pojave iznenađuju. I prije čovjeka planeta je doživljavala svoje
'tople i hladne' faze, ali nikada ovako apokalitične izazvane ljudskim nesavjesnim
ponašanjem.

Hranu za ptice nije moguće nabaviti već početkom proljeća. Objašnjenje trgovaca je da hrane
za ptice neće biti sve do jeseni. Ljubitelji ptica godinama upozoravaju da ptice nemaju hrane i
da ih je neophodno hraniti i prihranjivati tokom cijele godine nailazi na nevjericu. Istina je
neumoljiva. Ptice nemaju hrane i zbog toga nestaju.

Otop, potop, biotop

Zadržaću se na očiglednom nestanku velikog broja ptica apokaliptičnih razmjera. Priča se

ponavlja svake godine po uhodanoj matrici: sve je više zemljišta koje postaju obradive
površine na kojima se uzgajaju monokulture. Tamo gdje počinju monokulture kraj je svakog
drugog oblika života. Da bi prinosi bili veći upotreba pesticida pridonosi nestanku biotopa tj.
životnog prostora a rezultat je masovni nestanak ptica. To je direktni uticaj čovjeka na
reprodukciju, rast i razvoj ptičijeg fonda. Ono što se nedovoljno naglašava i ne zna jeste da
samo intaktna životna sredina pticama omogućava zdrav rast i razvoj; osim toga njihova
staništa i gnijezda su ugrožena neposrednim djelovanjem poljoprivrednih mašina. Moderne
poljoprivredne mašine snabdjevene su sa toplotnim kamerama za otkrivanje gnijezda da bi se
izbjeglo njihovo fizičko uništavanje tokom oranja, kosidbe i žetve. Podatak da je od 1993 .
godine u pojedinim državama svijeta nestalo između 38-88% ptica, a u Evropi da ih je u
posljednjih trideset godina nestalo oko 400. 000 000 (brojem: četiri stotine miliona), već sam
po sebi predstavlja katastrofu planetarnih razmjera. Čini se da nestanak u državama koje
imaju smanjeni, moguće i nikakav kapacitet za pomoć, održavanje i praćenje biodiverziteta
(biološke raznovrsnosti), čovječanstvu polako ali sigurno prolazi neprimjetno ispod radara.
Uzmu li se u obzir učestali broj raznih kriza koje vjerno prate pojedina društva u razvoju,
slika je više nego žalosna.

Svaki ljubitelj prirode ostaje nijem na informaciju da je u vremenu od 1984. pa na ovamo broj
ptica na svijetu umanjen za cijelih 94%! Pa, ipak, 94% nije sve, ali je skoro sve! Jesu li u
pitanju kemikalije i pesticidi, sa kojima je zabilježen sve ubrzaniji nestanak medonosnih pčela
i ptica ili je to pretvaranje njihovih staništa za razmnožavanje, uzgoj i prehranu u
poljoprivredno zemljište, poziv na alarm je već davno prošao. U vezi sa tim događanjima
bilježi se nestanak riječne pastrmke kao i riječnog raka koji ne podnose nikakvu vrstu
zagađenja, posebno voda opterećenih mnogim vrstama i oblicima zagađenja. Nekontrolisani
ulov, neodgovoran i nestručan odnos prema kompleksnoj mreži vodenih kapaciteta, umjetna
pregrađivanja riječnih tokova bez uređenih prolaza također su dio te katastrofe. Otpadne vode
bez mogućnosti izgradnje i upotrebe kolektora za preradu i filtriranje voda danas su u svakom
prebivalištu i mjestu stanovanja većeg broja ljudi jednostavno nezamislive i predstavljaju
standard. Da mnoga sela i manja naselja još danas nemaju uređene vodene tokove, vodu,
kanalizaciju i kolektore za preradu i prečišćavanje otpadnih voda vrh je ledenog brijega.
Zagađena sredina izvor je svake vrste bolesti i epidemije, osim toga kao takva predstavlja
biopoligon zaraze i opasnosti za svaki vid života. Uzrok tome je često nedostatak interesa,
sistema obrazovanja, nesposobnost javnih institucija i javnog informiranja. Nedostatak
materijalnih sredstava kojima su pogođena tzv. društva u tranziciji uvijek može zamijeniti
pojačana građanska dovitljivost, volja i aktivnost.

Lezbos je svuda

Nakon zdravstvene krize dolazi socijalna kriza. Uz socijalnu dolazi ekonomska, koju opet
prati svaki mogući scenarij široke palete mogućih umjetno izazvanih kako velikih tako i malih
kriza. Društvene krize u pravilu zasjenjuju velike mijene, promjene i katastrofe u svijetu flore
i faune. Čovjek po instinktu djeluje pogrešno i to tako da liječi posljedice a ne uzrok. Samo
mali broj vrijednih naučnika radi na uspostavi prirodne ravnoteže neumorno stvarajući uvjete
za održavanje zdravog života i razvoja čovjeka i prirode. Kako je teško uspostaviti jednom
narušenu ravnotežu moguće je spoznati iz činjenice da je tek za par održivih biotopa potrebno
vrijeme od pola stoljeća, s tim da se priroda bez ljudske pomoći nije u stanju u potpunost
sama regenerisati. To je vidljivo na mjestima vezanim za vodene tokove, površine mirnih
voda, bara i sredina opterećenih bukom, dugim radom mašina zbog kojih priroda doživljava
traume i takve mijene da ih izbjegavaju nekoć bogata staništa ptica selica na koja nemaju gdje
da se vraćaju, da žive niti da se razmnožavaju. U srednjeevropskom bazenu je u vremenu od
1950-2015 nestalo preko 65% životnog prostora za ptice. 70% prostora pretvoreno je u
obradivo agrarno zemljište tako da je nakon obrade postalo rasadnik pesticida, čije djelovanje
je u direktnoj vezi da ptice ostaju bez svojih prirodnih staništa. Mnoga društva potrošačkog
mentaliteta moraće ubrzo donijeti važne odluke, ne više toliko zbog nemoćnih i nezaštićenih
ptica o kojima je i te kako riječ, koliko i zbog sebe. Riječ je o dvije polovine jedne cjeline
koja djeluje po zakonu spojenih posuda: kako ti meni, tako ja tebi. Ujedno, ptice su lakmus
papir tog uzajamnog djelovanja. Moderni čovjek uništavanjem prirode, uništavanjem
štetočina, nanosi smrtni udarac sebi i svemu oko sebe a da to i ne primjećuje. Doslovnom
krađom životnog prostora životinje gube prirodnu granicu vlastitog biotopa i u borbi za
samoodržanjem bez ikakvog straha ulaze u naseljena područja i gradove. O opasnostima za
djecu, stare i nemoćne, domaće životinje i ugrožene vrste ptica ne treba posebno naglašavati.
Životinje nisu te koje narušavaju ljudima mir i životni prostor, činjenica je zapravo da je
čovjek taj koji je izgubio mjeru zaboravljajući svoje mjesto u lancu života, životnog prostoru i
granica u njemu. Krem na tortu predstavljaju tradicije i običaji pojedinih društava u južnim
predjelima Evrope koja u sezoni seoba ptica mrežama hvataju najmanje vrste, među njima i
one ugrožene, po principu što manja to bolja, nudeći ih u privatnim i javnim kuhinjama i
restoranima kao kulinarsku ili turističku atrakciju.

Sve dok ljudi ne shvate da brzo moraju mijenjati svoje ponašanje, neodgovorno ponašanje,
prije nego nestane sve ono što vole. To su dužni prema generacijama koje dolaze i koje će
zbog svojih očeva ptice moći gledati tek u dokumentarnim emisijama na tv ekranu.
Upozorenje vrijedi prije svega za urbane sredine zatrovane potrošačkim mentalitetom, jer im
ne ostaje mnogo vremena kada će i sami shvatiti da postaju žrtve sebe samih, na kraju, da
neće moći opstati jer novac je novac i njime neće moći da se hrane, jer njega neće moći da
jedu.

Čovjek uništava život na Zemlji

Od 1970. godine nestalo više od 60 posto divljih životinja. Living Planet Report 2018 iznosi
podatke da se populacija divljih vrsta drastično smanjuje u određenim dijelovima svijeta za
što je sve kriv neposredni čovjekov uticaj.

- Mi smo prva generacija koja zna da uništava svoju planetu i zadnja koja može učiniti nešto
po pitanju toga, poručila je svijetu direktorica Svjetskog fonda za prirodu. O tome da su
mnoge vrste već nestale a da čovjek to i ne primjećuje, govori o stanju i duhu čovjeka koji se i
u snovima kiti ordenjem neumornog zaštitnika i humaniste.