Professional Documents
Culture Documents
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE
EKEKTROENERGETSKE MREŽE I SISTEMI
ZAVRŠNI RAD
Prvog ciklusa studija
ELEMENTI PROJEKTA ELEKTRIČNE INSTALACIJE NISKOG NAPONA
STUDENT
Muamer ŽIGIĆ
iii
Abstract
Electrical installations are carried out to provide power to consumers. We must ensure that
the process of carryng out electrical installations is done assording to standards of
profession. We also have to make sure that the installation itselt doesn't endanger people's
lives during its work.
In this thesis, the design of electrical installations is described. The topics of voltage drop
calcutation in distributive network and the effects of voltage drop on performance of certain
types of load are also described in detail. It is also showed how to determine cross-sectional
area of conductor based on voltage drop. The calculation of electrical illumination was
described in this thesis, and recommendations for nominal illumination of certain types of
rooms were given. Besides listed segments which need to be calculated during the design of
electrical installations, in this thesis were also mentioned types of grounding, and their
importance and role in low voltage electrical installations.
The project of electrical installations in a house was done at the end of this thesis.
Keywords: project, design, voltage drop, eletrical illumination, choice of conductors, low
voltage.
iv
Popis slika
Slika 2.1. Prikaz priključenja objekta na niskonaponsku mrežu
Slika 2.2. Nadzemni kućni priključak preko krovnog nosača
Slika 2.3. Priključenje sa SKS-om sa nadzemen niskonaponske mreže
Slika 2.4. Krovni kabelski priključak i zidni kabelski priključak
Slika 2.5. Podzemnji kućni priključak pomoću KPO-a
Slika 2.6. Priključenje podzemnim kablom
Slika 2.7. Podzemni priključak objekta na nadzemnu mrežu
Slika 5.1. Pad napona duž voda u distributivnoj mreži
Slika 5.2. Fazni stav struje i napona kod omskih trošila
Slika 5.3. Fazni dijagram struje i napona kod induktivnih trošila
Slika 5.4. Vektorksi položaj napona Vi i Vi-1
Slika 5.5. Jednofazni strujni krug s termičkim trošilom
Slika 5.6. Jednofazni strujni krug s induktivnim trošilom
Slika 5.7. Trofazni strujni krug sa induktivno-omskim (R-L) opterećenjem
Slika 5.8. Prikaz elemenata potrebih za proračun osvjetljenosti metodom
tačka(osvjetljenost tačke A)
Slika 5.9. Šematski prikaz spoja uzemljivača
Slika 5.10. Pločasti uzemljivač
Slika 5.11. Cijevni(štapni) uzemljivač
Slika 5.12. Paralelno vezani štapni uzemljivači
Slika 5.13. Temljenji uzemljivač
Slika 5.14. Trakasti uzemljivač
Slika 5.15. Konturni uzemljivač
Slika.5.16. Metode za dimenzionisanje prihvatnog sistema
Slika 6.1. Petlja kvara za kvar na strujnom krugu S5
Slika 6.2. Impedanse petlje kvara
Slika 10.1. Slika 13.1. I-t karakteristika automatskih osigurača tipa B, C i D
Slika 14.1. Tlocrt objekta i raspored prihvatnog sistema gromobranske instalacije
Slika 14.2. Prikaz gromobranske instalacije objekta
v
Popis tabela
Tabela 5.1. Nazivne osvijetljenosti unutrašnjih prostorija E
Tabela 5.2. Preporuke za osvijetljenost otvorenih prostora
Tabela 5.3. Specifične električne otpornosti
Tabela 5.4. Vrijednos koeficijenta η u zavisnosti od broja sondi i razmaka između njih
Tabela 5.5. Koeficijent C1-tip konstrukcije objekta
Tabela 5.6. Koeficijent C2-sadržaj objekta
Tabela 5.7. C3-namjena objekta
Tabela 5.8. Koeficijent C4-posljedica udara groma u objekat
Tabela 5.9. Računska efikasnost gromobranske instalacije i izbor nivoa zaštite
Tabela 5.10. Rastojanje spustnih vodova od vrste nivoa zaštite prema IEC 62305-3
Tablea 5.11. Uvjeti za štapne hvataljke prema nivou zaštite
Tablea 5.11. Uvjeti za štapne hvataljke prema nivou zaštite
Tabela 6.1. Dimenzionisanje kablova i izbor osigurača za prvi i drugi sprat objekta
Tabela 6.2. Padovi napona za strujne krugove osvjetljenja i priključnica
Tabela 9.1. Parametri za proračun rasvjete ugradnih svjetiljke FDA 250-256
Tabela 9.2. Prostorna iskoristivost rasvjete ηp
Tabela 9.3. Ugradne svjetiljke tipa FDA 250 proizvodnje TEP Zagreb
Tabela 10.1. Nazivne struje osigurača
Tabela 10.2. Već ispitne struje I2 koje osiguravaju pouzdano djelovanje zaštitinih uređaja
pema VDE standardima
Tabela 11.1. Tipovi električnih razvoda
Tabela 11.2. Trajno dozvoljena struja (A) za električni razvod tipa C, za izolaciju provodnika
od PVC, prirodne gume i umreženog polietilena
Tabela 11.3. Koreelacioni faktori za grupe od nekoliko strujnih kola ili nekoliko višežilnih
kabela za tipove eletričnih razvoda A, B, C, D, E i F.
Tabela 12.1. Prosječne vrijednosti podužnih parametara niskonaponskih provodnika i kabela
Tablea 13.1. Najviše dopušteno virjeme trajanja dodirnog napona
vi
Popis skraćenica
KPO -kućni priključni ormar
KPMO -kućni priključni mjerni ormar
GRMO -glavni razvodni mjerni ormar
SR-stanski razdjeljnik
ST-stanska razvodna tabla
MO-mjerni ormar
SKS-samonosivi kabelski snop
PVC-polivinihlorid
PP00-kabel čija je izolacija i plašt od polivinihlorida koji nema mehaničku zaštitu.
PPOO- AY- kabel čija je izolacija i plašt od polivinihlorida koji nema mehaničku zaštitu, kebel
je izrađen od aluminija i posjeduje zaštitni vodič.
P/F- finožičani provodnik sa izolacijom od polivinihlorida.
Al-aluminijum
Cu-bakar
NN-niski napon (napon ispod 1000V).
PTT-pošta, telefon, telegraf.
TV-televizor
TS-transformatorska stanica
PP-Y-provodnik čija je izolacija i plašt od polivinihlorida koji ima zaštitni vodič
PE-zaštitni vodič
N-neutralni vodič
PEN-vodič koji ima funkciju zaštitnog i neutralnog vodiča
L-fazni vodič
TN-C-S-sistem razvoda sa uzemljenim zvjezdištem, zeštitni i neutralni vod su objedinjenji u
jednom dijelu instalacija potom se razdvajaju na dva vodiča, N i PE.
KS-kratak spoj
vii
Sadržaj
1.Uvod....................................................................................................................................................1
2.Napajanje objekta električnom energijom..........................................................................................2
2.1.Priključak objekta na elektroenergetsku mrežu...........................................................................2
3.Tehnička dokumentacija, podjela i kontrola........................................................................................8
3.1.Priprema za izradu projekta elektroinstalacija (prikupljanje podataka).......................................8
3.2.Podjela tehničke dokumentacije..................................................................................................9
3.3.Kontorla tehničke dokumentacije..............................................................................................10
4.Tehnički uslovi...................................................................................................................................11
5.Tehnički opis......................................................................................................................................14
5.1 Proračum pada napona..............................................................................................................15
5.1.1.Aproksimativnia metoda proračun pada napona................................................................19
5.1.2.Proračun pada napona u jednofaznom instalacionom vodu...............................................21
5.1.3.Proračun pada napona u trofaznom instalacionom vodu....................................................23
5.2. Proračun presjeka voda na osnovu pada napona......................................................................25
5.3.Fotometrijski proračun...............................................................................................................25
5.3.1.Proračun električnog osvjetljenja zatvorenog prostora.......................................................25
5.3.6.Proračun električnog osvjetljenja otvorenog prostora........................................................27
5.3.4.Potrebna vrijednost osvjetljenja prostorija i otvorenih prostora.........................................28
5.4. Proračun uzemljenja..................................................................................................................30
5.4.1.Pločasti uzemljivač...............................................................................................................32
5.4.2.Cijevni (štapni) uzemljivač...................................................................................................33
5.4.3.Temeljni uzemljivač.............................................................................................................34
5.4.4.Takasti uzemljivač................................................................................................................35
5.4.5.Konturni uzemljivač.............................................................................................................35
5.5.Zaštita objekta od atmosferskog pražnjenja...............................................................................36
6.Projekat električnih instalacija individualnog stambenog objekta....................................................40
6.1.Tehnički opis...............................................................................................................................40
6.2.Tehnički uslovi za izvođenje radova............................................................................................41
6.3.Izvori opasnosti i predviđene mjere zaštite................................................................................43
6.3.1.Izvori opasnosti....................................................................................................................43
6.3.2.Predviđene mjere zaštite.....................................................................................................43
6.4.Tehnički proračun.......................................................................................................................46
6.4.1.Proračun rasvjete................................................................................................................46
viii
6.4.2.Dimenzionisanje kablova.....................................................................................................50
6.4.3.Proračun pada napona........................................................................................................57
6.4.5.Proračun struja kratkog spoja..............................................................................................61
6.4.6. Provjera efikasnosti zaštite od indirektnog dodira.............................................................65
6.4.7.Proračun gromobranske instalacije.....................................................................................67
6.5.Grafički dio projekta...................................................................................................................69
6.5.Predmjer radova.........................................................................................................................76
7.Zaključak............................................................................................................................................77
8. Literatura..........................................................................................................................................78
9.Prilog 1..............................................................................................................................................79
10.Prilog 2............................................................................................................................................80
11.Prilog 3............................................................................................................................................81
12.Prilog 4............................................................................................................................................83
13.Prilog 5............................................................................................................................................84
14.Prilog 6............................................................................................................................................86
ix
1.Uvod
1
2.Napajanje objekta električnom energijom
Priključak je sklop električnih vodova i uređaja niskog napona, kojima se objekat potrošača
povezuje s elektroenergetskim objektom isporučitelja električne energije. Priključak se
sastoji od vanjskog i unutrašnjeg dijela priključka. Privremeni priključak na elektroenergetsku
mrežu (instalacije na gradilištima sastoje se od glavnog razvodnog ormara gradilišta
postavljenog u tački napajanja, iza koga slijede sporedni (pomoćni) razvodni ormari gradilišta
od kojih jedni napajaju fiksnu opremu, a drugi pokretnu i prenosivu).
1. nadzemni priključak,
2.podzemni priključak.[4]
2
do glavih osigurača, vanskim se priključkom smatra samo dio do zatezne spojnice.
Niskonaponski kablovski vanjski priključak obuhvata kablovski vod od elektroenrgetskog
objekta do kablovske završnice u ormariću, na obojektru potrošača, uključujći i kablovsku
završnicu.Nadzemni priključak se može izvesti pomoću krovnog nosača i pomoću zidnog
(konzolnog) nosača Neizolovano bakarno uže mora imati minimalni presjek od 10 (mm2)-
bolja je varijanta sa presjekom od 16 (mm2). Samonosivi vod PP mora imati minimalno 6
(mm2)-bolja je varijanta od 10 (mm2)[5]
3
Slika 2.3 Priključenje sa SKS-om sa nadzemen niskonaponske mreže[6]
Značenje oznaka:
4
Nadzemni kućni priključak pomoću kablova može se izvesti preko zida zgrade,najčešće se
koriste kabeli tipa SKS (samonosivi kabelski snop)[6]
Podzemni kućni prikljucak se izvodi pomoću kućnog priključnog ormara (KPO), koji se
postavlja na fasadu objekta, najmanje 80 cm iznad tla. Postoje dvije vrste KPO : sa jednim
uvodom kabela i sa dva uvodna kabela. [6]
5
Slika 2.6. Priključenje podzemnim kablom[6]
6
Slika 2.7. Podzemni priključak objekta na nadzemnu mrežu[6]
1-Odvojna stezaljka
2-Odvojna stezaljka za spoj na goli vodič
3-Izolirana odvojna stezaljka za spoj na SKS
4-Kablovski završetak za NN kabal (kablovska glava)
5-Metalni pocink,cojev min. 38mm za mehaničku zaštitu kabla
6-KPO objekta
7-Kabal vanjskog priključka objekta
8-Goli AL vodovi NN mreže[6]
Naknada za priključenje je iznos koji plaća krajni kupac/prozvođač nadležnom Distributeru za
priključak na mrežu ili za povećanje priključne snage. Naknada za priključenje objekta
krajnjeg kupca ili proizvođača na mrežu sastoji se iz dva dijela: prvi dio se izračunava na
osnovu jednične cijene i priključne snage ili na osnovu stvarnog troška priključka objekta
krajnjeg kupca na mrežu, drugi dio se odnosi na troškove koji nastaju u postupku sticanja
prava građenja i prava služnosti,izračunava se na osnovu stvarnih troškova. Jedinična cijena
prvog dijela naknade se izračunava na osnovu opših specifikacija za odgovarajuće vrste
elektroenergetskih objekata i priključenja uz korištenje jediničnih cijena materijala, radova i
ostalih troškova kao i prosječnih parametara distributivnih mreža na nivou EP BiH.Stvarni
trošak priključka krajnjeg kupca na mrežu sastoji se od troškova priključenja i troškova
stvaranja tehničkih uslova u distributivnoj mreži. Stvaranje tehničkih uslova u distributivnoj
mreži predstavlja izgradnju novih dijelova mreže ili rekonstrukciju postojećih dijelova mreže,
radi korištenja mreže u okviru odobrene priključne snage. Kod priključka na niski napon udio
krajnjeg kupca u stvaranju tehničkih uslova u mreži se utvrđuje srazmjerno udjelu priključene
snage krajnjeg kupca (pomnožene sa faktorom istovremenosti) u instalisanoj snazi
transforomatora 10(20)/0,4kV, umanjujući nazivnu snagu transformatora za pogonske
rezerve od 20%.
7
Prvi dio naknade za priključak objekta krajnjeg kupca na niskonaponsku mrežu, ovisno o
priključenoj snazi, izračunava se prema jediničnim cijenama:
Priključna snaga krajnjeg kupca do uključivo 23kW određuje se umnoškom nazivnog napona,
nazivne struje limitatora strujnog opterećenja iz niza standardnih vrijednosti striuja i faktora
snage iznosa 0,95. Priključak do 7,5kW se izvodi monofazno, a priključak preko 7,5kW se
izvodi trofazno.[4]
-3x16A, 3x20A, 3x25A, 3x32A kod trofaznog priključka, odnosno 10kW, 12,5kW, 15,7kW,
20kW.
NNN1 = CNN1 x P
gdje su:
NNN1 – naknada za priključenje objekta krajnjeg kupca na niskonaponsku mrežu
priključne snage do uključivo 23 kW (KM),
CNN1 – jedinična cijena za priključnu snagu do uključivo 23 kW na niskom naponu
(KM/kW) i
P – priključna snaga novog krajnjeg kupca/proizvođača, odobrena
elektroenergetskom saglasnošću (kW)
gdje su:
NNN2 – naknada za priključenje objekta krajnjeg kupca na niskonaponsku mrežu
priključne snage veće od 23 kW (KM) i
CNN2 – jedinična cijena za priključnu snagu veću od 23 kW na niskom naponu,
(KM/kW). [4]
8
3.Tehnička dokumentacija, podjela i kontrola
3.1.Priprema za izradu projekta elektroinstalacija (prikupljanje podataka)
Tehnička dokumentacija za jedan objekat se radi po fazama. Prvo se radi idejni projekat, a
zatim se po prihvatanju idejnog projekta od strane investitora (idejni projekat podliježe
reviziji investitora), pristupa izradi glavnog projekta. Jedan dio glavnog projekta objekta tj.
tehničke dokumentacije je i projekat elektricnih instalacija.
Rad trošila u budućem izgrađenom objektu uslovljen je prethodnim obezbjeđenjem
napajanja električnom energijom i zato prije početka izrade projekta treba pribaviti
energetsku saglasnost za kasniji priključak novosagraoonog objekta na elektroenergetsku
mrežu. Projektant proučava građevinski projekat i sve druge projekte prema kojima se
ugrađuje oprema (tehnološki projekat, mašinski projekat...). Iz ovih projekata mogu se
prikupiti podaci o tačnoj lokaciji objekta, o trošilima koji će u objektu biti ugrađeni, o
dimenzijama i uređenju objekta, o prirodnom osvjetljenju, o fazama izgradnje, o najvećem
vršnom opterećemju, o faktoru potražnje i istovremenosti itd. Na osnovu ovih podataka
traži se od distributivnog JP saglasnost za priključak na NN mrežu, od PTT saglasnost za
priključak na telefonsku mrežu i kablovsku televiziju i sl. Izrada projekta elektroinstalacija
počnje određivanjem karakteristika napojnog kabla objekta, određivanjem mjesta za KPO,
GRMO, SR i sl.[5]
1. idejni projekat,
2. glavni projekat
3. izvedbeni pojekat
4. projekat izvedenog stanja
9
• odgovarajuću grafičku dokumentaciju za izradu tehničke dokumentacije, i
• grubi predmjer radova, materijala i opreme.
Glavni projekt je skup međusobno usklđenih projekata, kojima se daje tehničko rješenje
objekta i dokazuje ispunjavanje bitnih zahtjeva za objekat kao i drugih zahtjeva prema
zakonu , posebnim propisima, normama i tehničkim specifikacijama. Glavni projekat se ne
smije biti u suprotnosti sa idejnim projektom u smislu urbanisticko-tehničkih uvjeta. Na
osnovi glavnog projekta izdaje se odobrenje za građenje. [2]
Projekt izvedenog stanja je skup međusobno usklađenih projekata koji se rade kada se u
toku izvođenja radova na objektu vrše izmjene i to za one radove i dijelove objekta na kojima
je došlo do izmjena u odnosu na prvobitni glavni ili izvedbeni projekt. Projekt izvedenog
stanja sadrži sve što i izvedbeni projekt uz dodatak izmjena i radova kao i dijelove objekta na
kojima je došlo do izmjene u odnosu na prvobitni glavni ili izvedbeni projekat.[2]
10
Reviziji projekta podliježu svi glavni i izvedbeni projekti. Kontrolu glavnog projekta investitor
može povjeriti samo odgovornom Revidentu-diplomirani inžinjer s najmanje pet godina
radnog iskustva u struci i položenim stručnim ispitom koji je zaposlen kod pravnog lica
registriranog za obavljanje poslova projektiranja ili gradnje, a koja ga ovlašcuje za reviziju
odnosno kontrolu objekta.[2]
Pravno lice koje je učestovalo u izradi tehničke dokumentacije, ne može kontrolisati niti
jedan dio iste. Revident je dužan po završetku kontorle tehničke dokumentacije sastaviti
pisani izvještaj.[2]
U slučaju da kontrolu vrši više revidenata, investitor određuje glavnog revidenta koji
organizira izradu zbirnog izvještaja o kontroli ukupne dokumentacije na osnovu pojedinačnih
izvještaja revidenata za pojedine dijelove projekta koji se prilažu u zbirni izvještaj.[2]
11
Ako glavni projekat ima nedostataka, izvještaj o kontroli projekta sadži obrazloženu izjavu
revidenta o neuklađenosti glavnog projekta sa zakonom, pravilnicima i posebnim propisima
struke.[2]
4.Tehnički uslovi
Tehnički uslovi su projektantov izbor najvažnijih dijelova propisa i zahtjeva koji su bitni za
izvođenje elektroinstalacije. Projektant mora citirati (sastaviti) najvažnije propise i zahtjeve
postavljene tehničkim propisima koji štite interese investitora i obavezuju izvođača da posao
obavi stručno i u skladu s postojećim zakonom.
U tehničkim uslovima se ističe i zahtjev da izvodač radova mora biti stručno lice (preduzeće),
da ugrađeni materijal mora biti nov odgovarajućeg standarda, da nadzor nad radovima mora
biti povjeren stručnim i ovlaštenim licima, te da nikakve izmjene u projektu nisu dozvoljene
bez odobrenja projektanta i nadzornog lica. Ove, naizgled sitne primjedbe treba da olakšaju
rad i spriječe sporove izmedu investitora i izvođača.
12
sva termička trošila nazivne snage preko 3000W napajati trofazno;
za svaku sobu (prostoriju) predvidjeti jedno sijalično mjesto na stropu u sredini sobe
sa sklopkom kod ulaznih vrata;
u svim sobama predvidjeti najmanje tri priključnice;
u dnevnoj sobi predvidjeti i jednu visešestruku priključnicu za RTV (sve 40 cm od
poda);
u kuhinji predvidjeli trofazni izvod za štednjak završen u priključnoj kutiji postavljenoj
40cm od zida, monofazne priključnice za mašinu za suđe 40 cm, frizider 40 cm, bojler
(ako je predviđen rjšenjem vodovoda) 170 cm i radnu površinu 115 cm od poda;
u kupatilu predvidjeti izvod za grijalicu iznad ulaznih vrata, izvod za bojler cca 180 cm,
monofaznu priključnicu s poklopcem-mašina za pranje rublja i priključnicu s desne
strane ogledala udaljena min. 60 cm od umivaonika (ova priključniea može biti i u
sklopu ormrića sa ogledalom iznad umivaonika).[7]
13
ograničavajuće faktore zaštitnih mjera, karakteristike uređaja za zaštitu od kratkog
spoja i preopterećenja, temperature spojeva i dozvoljni pad napona
struja kroz provodnik pri normalnom radu treba da bude manja od nazivne struje
osiguraca ili nazivne struje djelovanja uređaja za zaštitu od preopterećenja strujnog
kola provodnika, a ta vrijednost mora biti manja od trajno dozvoljene struje
provodnika
presjek neutralnog provodnika mora biti jednak presjeku faznog provodnika u
jednofaznom strujnom kolu ili u višefaznom strujnim koli u kome su presjeci faznih
provodnika od bakra manji od 16mm2, a presjeci faznih provodnika od aluminijuma
manji od 25mm2
električna oprema mora odgovarati projektovanoj struji, odnosno efektivnoj
vrijednosti struje za naizmjeničnu struju, koja će proticati tokom normalnog rada.
presjek provodnika ne smije biti manji od 1,5mm2 za bakar i 2,5mm2 za alminijum.[7]
5.Tehnički opis
U tehničkom opisu projektant upoznaje izvođača radova sa svrhom i namjenom električne
instalacije, takođe daje opise radova koji nisu lako uočljivi sa crteža i svoje mišljenje o načinu
izvođenja istih. Tehnički opis posebno objašnjava način napajanja objekta (da Ii je to
nadzemni ili podzemni priključak), zatim:boroj vodova, vrste izvedbe električne instalacije,
izbor instalacionih sklopki, tipa svjetiljki i sl. U projektu gromobranske instalacije daje se
obražlozenje izbora gromobranske instalacije, opisuje se oblik krova, materijal od koga je
krov napravljen, hvataljke, način polaganja trake po krovu, zidovima i u zemlji. Glavni dio,
koji treba dati u tehničkom opisu, je proračun te način instaliranja opreme. [5]
Proračun treba sadržavati barem:
• određivanje snage potrošača,
• određivanje vršnog opterećenja pojedinih dijelova električne instalacije i
cijele električne instalacije,
• odredivanje presjeka vodova,
• proračun otpora uzemljenja, izbor tipa i presjeka vodova potrebnog za
zaštitu od previsokog dodirnog napona i prenapona,
• proračun struja kratkih spojeva,
• proračun pada napona.
Proračun uzemljenja tj. vrijednost otpora uzemljenja je podatak veoma bitan za način zaštite
od opasnog napona dodira i za zaštitu od atmosferskog pražnjenja.
Sa izrađenim proračunom osvjetljenja i sa odabranim snagama za pojedina sijalična mjesta, a
poznavajući i snage drugih trošila, projektant pristupa proračunu vodova i kablova na ranije
opisan način (određivanje snage trošila, određivanje instalisane snage zgrade, određivanje
vršnog opterećenja stana i cijele zgrade). U ovom proračunu se provjerava: termičko
opterećenje voda svake dionice, pad napona na vodu svake dionice i efikasnost odabrane
zaštite od previsokog napona dodira. Ukoliko naprimjer provjera pokaže da nije efikasna
14
zaštita od indirektnog dodira, mijenja se presjek vodiča i ponovno radi proračun. Izbor
provodnika i osigurača predstavlja jedan od najbitnij segmenata samog projekta.[5]
Za trofazni ili monofazni priključak maksimalna vrijednost struje voda računa se pomoću
sledećih izraza:
3f P jm
Im = (5.1)
√ 3 U n cosφ
P jm
I 1mf = (5.2)
U fn cosφ
Gdje su Pjm jednovremena vršna snaga, Un i Unf, linijski odnosno fazni naponi.
Svako trošilo izrađeno je da radi na određenom naponu. Napon za koji je trošilo građeno
naziva se nazivni napon. Vrijednost nazivnog napona se obavezno naznačava na trošilu,
npr.nazivni napon sijalica se označava na balonu ili grlu (3V, 12V, 24V, 110V, 220V); nazivni
napon motora označava se na natpisnoj pločici motora (3x380V, 3x220V, 3x500V, 3x600V).
Svi prijemnici u jednom složenom kolu ne mogu se napajati električnom energijom tačno
određenog nazivnog napona. To je zbog toga što pri prolasku električne struje kroz vodiče
javljaju se, usljed električnog otopra, i pad napona duž vodiča. Zbog pada napona u vodičima
dozvoljava se povećanje napona na izvorima električne struje +5%.[5]
Na slici 5.1 prikazana je distributivna mreža za uličnu rasvjetu izvedena sa kablom PP41 A
4x10,1kV. Svjetiljke za uličnu rasvjetu su duž gradske ulice na razmaku od 30m, kablom su
spojene s transformatorom u TS na fazni napon 231V, tj. 11V veći od nazivnog napona
mreže(220V). Ukoliko se voltmetrom mjeri npon duž kabla, počev od TS (U1=231V), može se
zapaziti da napon postepeno opada tako da radni napon na prvoj svjetiljki je 228,1V a na
kraju kabla, posljednjoj svjetiljki je U2=218V. Teoreski posmatrano samo će jedna svjetiljka
na svojim krajevima imati radni napon koji odgovara nazivnom naponu od 220V. Zbog toga
15
sva trošila su tako građena da mogu raditi i pri naponima koji odstupaju od nazivne
vrijednosti mrežnog napona i do 10%. Napon duž kabla postepeno opada, a da bi na kraju
mreže bio u dozvoljenim granicama, mora se na početku mreže u TS biti podignut iznad
nazivnog. U neposrednoj blizini TS trošila su priključena na napon nešto viši od nazivnog a na
kraju mreže na napon nešto niži od nazivnog.[5]
Kada je napon pod kojim trošilo radi (pogonski-radni napon) blizak nazivnom, trošilo će imati
dug životni vijek bez oštećenja. Veća odstupanja radnog napona od nazivnog mogu biti
štetna po trošila, a granica odstupanja od nazivnog napona pri kojoj trošilo još uvjek može
ispravno da radi, naznačena je na samom trošilu ili u prospektu trošila. Npr.proizvođač
motora dozvoljavaju odstupanje mrežnog napona i do 10%, što znači ako je nazini napon
motora 400V, on će ispravno da radi od 360V do 440V. [5]
P= √ 3 ∙ U ∙ I ∙ cosφ (5.3)
gdje je:
I-pogonska struja u A
cosϕ-faktor snage
Pri stalnom naponu i stalnom opterećenju (teretu) na osovini motora bit će i struja motora
konstantna. Sa smanjenjem napona mreže, iz formule 5.3 se vidi, smanjuje se i snaga
motora. Zbog smanjenja snage motora smanjuje se i obrtni moment koji razvija motor tako
da moment tereta postaje veći od razvijenog momenta motora, što dovodi do opadanja
brzine vrtnje, povećanja klizanja i struje motora. Sa smanjenjem brzine rotora povećava se
indukovani napon u namotaju rotora, povećava se i struja u rotoru, a zbog
transformatorskog ponašanja asinhronog motora, poveća se i struja u statoru. Znači
asinhroni motor kod smanjenja napona, automatski povećava struju, povećanje struje preko
nazivne izaziva jače zagrijavanje namotaja a to postaje opasno po izolaciju. Suprotno, kod
povećanja napona smanjuje se struja motora ali je sada izolacija izložena opasnosti od
proboja.[5]
U U2
P=U ∙ I =U ∙ = (5.4)
R R
gdje je:
16
R-omski otpor termičkog trošila.
Ako se smanjuje radni napon, smanjuje se i snaga termičkog trošila s kvadratnom smanjenog
napona. Svjetlosni fluks sijalice smanjuje se s četvrtim stepenom smanjenog napona.
Povećanje radnog napona iznad nazivnog ne utiče toliko na termička trošila, ali im se zbog
prekomjernog zagrijavanja slabi izolacija i znatno skraćuje radni vijek. Naprimjer sijalice s
vlaknom u objektima koji su pored trafostanice, često pregaraju i imaju puno manji radni
vijek nego isti tip sijalica u objektima dalje od trafostanice.
Iz ovih primjera se može izvesti zaključak da bi najbolje bilo kad bi sva trošila mogla da se
priključe na nazivni napon. To u praksi nikako nije moguće i dozvoljavaju se odstupanja od
standardnog (nazivnog) napona od +5% do -10%.[5]
Pad napona na vodu se definiše kao razlika napona na početku voda (U 1) i napona na kraju
voda (U2) i iznosi :
Pad napona nastaje prolaskom struje kroz vodič koji ima omski otpor R (induktivni otpor
voda je mali i može se zanemariti u većini slučajeva). Razlikujemo dvije vrste trošila: omska i
mješovita (idnuktivno-omska).[5]
Pri omskom opterećenju (sijalice i termička trošila) kod izmjenične struje pad napona nastaje
na vodu koji ima otpor R:
Omska trošila se odlikuju time što je struja kroz trošilo u fazi s naponom na trošilu, odnosno
ne postoji fazni pomak između napona i struje pa je ugao jednak nuli. Ova odlika se izražava
kosinusnom funkcijom ugla ϕ i za omska trošila faktor snage cosφ=1.
17
Slika 5.3.Fazni dijagramj struje i napona kod induktivnih trošila
Ne postoje čisto induktivna trošila nego samo mješovita induktivno-omska (faktor snage
elektromotora cosϕ iznosi oko 0,7 za male motore do 0,88 za veće motore).
Napon na početku voda U1, jednak je geometrijskom zbiru napona na trošilu U 2 i pada
napona na vodu:
S obzirom da je pad napona u znatno manji od napona trošila (50 do 100 puta pa i više puta)
može se s dovoljnom tačnošću za praksi uzeti da je :
Prema tome izraz u·cosϕ=R·I·cosϕ uzima se sa dovoljnom tačnošću kao pad napona na
vodiču koji je opterećen s iduktivnim trošilom i označavamo ga sa u pa je:
Može se definisati i procentni pad napona u odnosnu na nazivni napon trošila U, napon U 1 na
početku voda ili u odnosu na radni napon U2.[5]
u
u %= ∙ 100 (5.10)
U
18
5.1.1.Aproksimativnia metoda proračun pada napona
Na slici 5.4 prikazana i-ta dionica između čvorova i i i-1 u svrhu proračuna pada napona. Prilikom
prolaska struje Ii kroz dionicu i stvara se pad napona zbog impendase dionice i koja iznosi Zi=Ri+jXi.
19
Slika 5.4. Vektorksi položaj napona Vi i Vi-1
Ri=r i l i (5.11)
X i =xi l i (5.12)
¿
S ¿i ( P i+ jQi )
I i= = (5.13)
√3 ∙ U n √3 ∙ U n
∆ V i =I i ∙ R i ∙ cosφ+ I i ∙ X i ∙ sinφ (5.14)
20
2
δV i
√
V i−1=( V i + ∆ V i ) ∙ 1+ (
V i +∆ V i ) (5.17)
δV i 2
( V i +∆ V i )
≪1 →V i−1 ≈ ( V i+ ∆ V i ) (5.18)
3 V i ∆ V i=Ri ∙ Pi + X i ∙ Q i (5.20)
√ 3 ∙V i=U i (5.21)
√ 3 ∙V i ∙ √ 3 ∙ ∆ V i=Ri ∙ Pi + X i ∙ Qi (5.22)
U i ∙ ∆ U i=Ri ∙ Pi + X i ∙ Qi (5.23)
R i ∙ P i+ X i ∙ Qi
∆ U i= (5.24)
Ui
Ukupni linijski pad napona na vodu jednak je sumi padova napona na svim dijonicama:
m
∆ U =∑ ∆ U i (5.25)
i=1
m
R i ∙ Pi m X i ∙ Q i
∆ U =∑ +∑ (5.26)
i=1 U i i=1 U i
∆ U (% )
∆U= Un (5.28)
100
m m
∆ U (% )
100
U n=
1
Un [ ]
∑ Ri ∙ Pi +∑ X i ∙Q i (5.29)
i=1 i=1
21
m m
100
∆ U ( % )= 2
Un [∑ i=1
]
R i ∙ Pi+ ∑ X i ∙Qi ( 5.30)
i=1
Jednofazno trošilo jeste ono trošilo koje se napaja dvožilnim vodom dužine l (m) poprečnog
presjeka S (mm2). Aktivni otpor jednog vodiča dužine l (m), koji napaja jednofazno trošilo na
udaljenosti l (m) od izvora napajana nazivnog napona U (V) računa se prema izrazu 5.32.[5]
l
R=ρ· (5.32)
S
Jednofazno trošilo je s izvorom napajanja povezano s dva vodiča koji su iste dužine l (m) i
istog poprečnog presjeka S (mm2), i tada je ukupni otpor vodiča na kojem nastaje pad
napona:
2l 2 l
2 R=ρ· = (5.33)
S ɣ S
Na kraju voda može biti priključeno čisto omsko ili induktivno-omsko trošilo.
a) Pad napona na jednofaznom vodu kod priključenja omskog (termičkog) trošila snage P=UI
(struja kroz trošilo je u fazi sa naponom na trošilu, tj cosϕ=1), slika 5.5.[5]
P
P=U ∙ I ⇒ I = (5.33)
U
22
Protjecanjem struje I kroz oba vodiča od izvora do trošila nastaje pad napona:
2 ∙l ∙ I
u=I ∙ 2 R= (5.34)
S ∙ɣ
Na svakome trošilu je dat podatak za nazivnu snagu pa zamjenom I=P/U dobije se izraz za
izračunavanje pada napona na jednofaznom vodu:
2 ∙ l∙ P
u= (5.35)
ɣ·S ∙ U
u 200 ∙ P ∙ l
u %= 100= ( 5.36)
U ɣ·S· U 2
gdje je :
P
P=U ∙ I ∙ cosφ ⇒ I = (5.37)
U·cosφ
23
koji, za proračune ove vrste, sa dovoljnom tačnošću određujemo izrazom RIcosϕ (slika 5.3).
Računanje s padom napona u=RI je znatno složenije, a praktično ne utiče na rezultat. Za
dvožilni vod pad napona iznosi u=2RIcosϕ i razvijanjem ove formule se dobije da je :
2 ∙ P ∙l
u= (5.38)
ɣ ∙S∙U
200∙ P ∙l
u %= (5.39)
ɣ·S· U 2
Trofazna niskonaponska mreža može biti izvedena sa tri ili četiri vodiča. Trofazna mreža sa tri
vodiča se upotrebljava u industriji za napajanje elektromotora i većih električnih peći. Tri
vodiča trofazne niskonaponske mreže polaze sa faznih namotaja transformatora i nazivaju
se faznim vodičima koji se označavaju u praksi sa L1, L2 i L3 ili R, S i T. Linijski napon je napon
između faznih vodiča. Standardni linijski napon je 400V.[5]
Trofazna mreža sa četiri vodiča, osim tri fazna, ima i četvrti neutralni (nulti) vodič koji je
izveden iz zvjezdišta transformatora i dobro uzemljen. U četverožičnoj mreži osim tri linijska
postoje i tri fazna napona (fazni napon je napon između faznog i neutralnog vodiča). Na
trofaznoj mreži sa četiri vodiča na linijski napon 3x400V priključuju se trofazni motori i
trofazna trošila većih snaga (preko 3kW- termoakumulacione peće, stednjaci, protočni
bojleri i sl) ; a na fazni napon 230V sijalice, termička trošila manjih snaga (ispod 3kW-grijalice
i sl.), jednofazni motori i dr. Proračun pada napona za trofaznu trožičanu mrežu polazi od
pretpostavke da su sve faze istovremeno opterećene, da je opterećenje induktivno-omsko,
da su svi vodiči od istog materijala, iste dužine i imaju isti presjek.[5]
P
P= √3 ∙ U ∙ I ∙ cosφ ⇒ I = (5.40)
√ 3 ∙U ∙ cosφ
Pad napona u trofaznom simetrično opterećenom sistemu je za √ 3 puta veći od faznog pada
napona koji proizvodi struja Icosϕ (slika 5.3) proticanjem kroz jedan vodič otpora R:
24
P= √ 3 ∙ U ∙ I ∙ cosφ (5.41)
l
R=ρ∙ (5.43)
S
P
I= (5.44)
√3 ∙ U ∙cosφ
u
u %= ∙ 100 (5.45)
U
P ∙l
u= (5.46)
ɣ·S·U
100∙ P ∙l
u %= (5.47)
ɣ·S· U 2
gdje je:
25
od 7 % (4% od TS do KPO i 3% od KPO do najudaljenijeg motora) ili 10 % pri pokretanju
motora.[5]
Da bi se izračunao presjek jednofaznog ili trofaznog voda (kabla) prama zadanom padu
napona primjenjuju se obrasci:
200 ∙ P∙ l
S= (5.48)
u % ∙ U 2 ∙ɣ
100 ∙ P∙ l
S= (5.49)
u % ∙ U 2 ∙ɣ
Iz standardiziranih poprečih presjeka vodiča se uzima prvi veći poprečni presjek. To znači da
je sigurno ispunjen električni uslov (proračun pada napona) i da je pad napona na tom vodu
manji od propisaom dozvoljenog. Izabrani presjek treba provjeriti i na termički uslov (trajno
dozvoljenu struju). Odabrani vod mora imati presjek veći ili jednak minimalno dozvoljenom
presjeku prema mjestu upotrebe. Tako odabrani vod će izdržati sva mehanička naprezanja
koja ga očekuju u radu. Tako npr. standardom su određeni minimalni presjeci za strujne
krugove rasvjete od 1,5mm2 Cu, za strujne priključnice 2,5mm 2 Cu, za napojni vod objekta ili
stavnova 6mm2 Cu.[5]
5.3.Fotometrijski proračun
Najprije se utvrđuje karakteristika prostorije, kao što su fizički elementi (dužina, širina, visina,
boje zidova i stropa, prozračenost atmosfere, raspored mašina, radih mjesta itd.), namjena
prostorije, potreba za samo općom ili za općom i dopunskom lokalnom rasvjetom radnih
mjesta. Na osnovu namjene prostorije, vidnih zadataka i radnog procesa utvrđuje se prema
propisima vrijednost osvijetljeneosti koju u prostoriju treba ostvariti vještačkom rasvjetom.
Vrijednost osvjetljenja se ne proračunava, nego se očitava iz propisa (Tabela 5.1).[5]
Druga faza izrade projekta je izvor svjetlosti, tip rasvjete i svjetiljki koja će najbolje odgovarati
prirodi vidnih zadataka, materijala koji se obrađuje i bojama koje su primjenjene u prostoriji.
Svjetiljka je element koji je i dio arhitekture prostorije, pa izboru vrste i oblika svjetiljke treba
pokloniti veću pažnju što je važniji unutrašnji izgled prostorije (potrebna saradnja
projektanta rasvjete i stručnjaka za unutrašnju arhitekturu).[5]
26
U trećoj fazi izrade projekta utvrđuje se broj i snaga sijalica, broj svjetiljki u koje se sijalice
postavljaju i prostorna raspodjela svjetiljki (imajući u vidu da treba ostvariti optimalnu
jednolikost rasvjete ili onakvu raspodjelu kakvu zahtijevaju vidni zadaci na pojedinim radnim
mjestima). Broj rasvjete i snaga sijalica se određuju iz proračuna potrebnog ukuponog
svjetlosnog fluksa pri čemu se mora uzeti u račun i sptepen iskorištenja rasvjete. [5]
Proračun snage i broja sijalica može se uraditi na više načina a u praksi se načešće koristi
metoda iskorištenja rasvjete. Ova metoda se zasniva na činjenici da je za ostvarenje
propisom potrebe osvijetljenosti E na radnoj ravni prostorije a x b potreban svjetlosni fluks:
ϕ=E·a·b (5.50)
gdje je :
a-dužina prostorije (m)
b-širina prostorije (m)
E-nazivna osvjetljenost po tabeli 5.1
Sigurno je da se ukupan svjetlosni fluks svih sijalica neće moći iskoristiti jer prilikom
preusmjeravanja fluksa pomoću refleksije i transmisije gubi se dio svjetlosne energije usljed
aprsorbcije na samoj svjetiljci, stropu, zidovima i sl. Stepen iskorištenja rasvjete definisan je
kao odnos svjetlosnog fluksa koji pada na radnu ravan neke prostorije i ukupnog svjetlosnog
fluksa svih sijalica koje svijetle u toj prostoriji. Vremenom se uslijed starenja sijalica smanjuje
njen svjetlosni fluks, reflektori tamni, a svjetiljka se praši. Zbog toga se uvode i koeficijenti V 1
i V2 pa jednačina za izračunavanje potrebnog svjetlosnog fluksa na radnoj površini ima
sljedeći oblik:
E∙a∙b
ϕ= (5.51)
ηp∙ V 1∙ V 2
gdje je :
η p -prostorni stepen iskorišenje cijelog osvjetljenja a zavisi od sistema osvjetljenja, stepena
iskorištenja odabrane svjetiljke, koeficijenata refleksije i stropa i zidova i indeksa prostorije;
V1-koeficijent zapriljanosti;
V2-koeficijent starenja sijalice (žarulje)[5]
a∙ b
k= (5.52)
hk ∙(a+b)
27
Potreban broj sijalica (n) koji će na radnoj ravni stvoriti potreban svjetlosni fluks i propisom
određenu vrijednost osvjetljenja je:
E ∙ a ∙b E ∙ a ∙b
n ∙ ϕ 0= ⇒n= (5.53)
ηp ∙ V 1∙ V 2 ϕ0 · η p ∙V 1 ∙ V 2
Kada se odredi potreban broj sijalica n koje će na radnoj površini izazvati propisanu
osvijetljenost E, može se odrediti i potreban broj svjetiljki. Na kraju proračuna može se
izračunati i stvarna srednja osvijetljenost u prostoriji :
n ∙ϕ 0
E s= η ∙V ∙V (5.54)
a ∙b p 1 2
Iα 3
E= 2
∙ cos α (5.55)
h
28
Slika 5.8.Prikaz elemenata potrebih za proračun osvjetljenosti metodom tačka (osvjetljenost
tačke A)[5]
a
tgα= (5.56)
h
U proračunima se uzima veći broj tačaka, dovoljno je 12-18. Kod proračuna ovom metodom
prvo je potrebno teren podijeliti na male kvadrate, odrediti njihove centre kao tačke u
kojima se treba izračunati osvjetljenost. Za svaku tačku mjeri se rastojanje od položaja
sijalice (a), a zatim se računaju ostali parametri. Ako je neka tačka osvjetljena iz više izvora,
ukupna osvjetljenost je suma osvjetljaja od svih izvora. Proračun javne rasvjete je vidno
poboljšan primjenom odgovarajucih računarskih programa.[5]
29
Tabela 5.1. Nazivne osvijetljenosti unutrašnjih prostorija E [5]
30
5.4. Proračun uzemljenja
Zaštitno uzemljenje.Uzemljenje metalnih dijelova koji ne pripadaju strujnom krugu ali mogu
u slučaju kvara doći pod napon.
Radno (pogonsko) uzemljenje. Uzemljenje metalnih dijelova koji pripadaju strujnom kolu
kod izvora napajanja. Mora biti tako izvedeno da osigurava ispravnost rada instalacija. To je
uemljenje zvjezdišta transformatora distributivne trafo stanice.
31
Glavni dijelovi uzemljenja su :
1.Otpor zemljovoda
2.Prelani otpor (otpor između uzemljivača i zemlje)
3.Otpor rasprostiranja uzemljivača (to je otopor između uzemljivača i referentne zemlje i
zavisi od specifičnosti otpora tla. Referentna zemlja je dio zemlje bez uticaja uzemljivača kroz
koji protiče struja) .
Specifična električa otpornost tla je otpor kocke određene vrste zemlje čije su stranice
veličine 1m.
32
5.4.1.Pločasti uzemljivač
Otpor rasprostiranja:
ρ De
R=
4 ∙De(1+
5 h+ D e ) (5.57)
Načinjen je od pocinčanog čelika ili od bakra minimalne površine jedne strane 0,5m 2 (0,5x10
ili 1x1m), debljina čeličnog lima je 3mm a bakarnog 2mm.Ukopavaju se na dubinu t=1m
minimalno, i sa njom se povezuje zemljovod.[9]
33
5.4.2.Cijevni (štapni) uzemljivač
Otpor rasporstiranja:
ρ 4l
R= ln
2 π∙l d
(5.58)
Otpor rasprostiranja:
1 R
Rn = · (5.59)
η n
34
n-broje sondi
η-stepen iskorištenja, određuje se iz tabele5.4.
Tabela 5.4. Vrijednos koeficijenta η u zavisnosti od broja sondi i razmaka između njih [9]
5.4.3.Temeljni uzemljivač
ρ
R= (5.60)
2D
D2 S
4
· π =S ⇒ D=2 ·
π √ (5.61)
D-prečnik kruga koji ima istu površinu kao površina koju ograđuje temleljni uzemljivač (m)
35
Temljni uzemljivač čine pocinčana traka (npr. 25x4mm2) postavljena u zemlju u obliku
konture. Ona je povezana sa armaturom temelja i sa njom čini mrežu provodnika. Prilikom
zaljivanja temelja se izvlače zemljovodi.[9]
5.4.4.Takasti uzemljivač
ρ l2
R= ln (5.62)
2 π ∙ l h ∙ de
(2 b+2 d )
d e=
π
5.4.5.Konturni uzemljivač
Otpor rasprostiranja je :
ρ 8 l2
R= ln
2 πl a∙ h ∙ π
(5.63)
36
a-dužina veće strane pravouglog poprečnog presjeka (m) h-dubina uzemljivača (m)
Glavni zadatak kod projektovanja gromobranske zaštite jeste predhodni izbor i odeđivanje
nivoa zaštite, odnosno stepena efikasnosti zaštite koja će svojim kvalitetima, opasnosti od
eventualnog pražnjenja u štićeni objekat zadržati u zahtjevanim granicama. S obzirom da ne
postoji apsulutno sigurna zaštita od direktong udara groma, definiše se nivo zaštite koji
izražava efikasnost gromobranske instalacije. Prilikom procjene nivoa zaštite gromobranskih
instalacija polazi se od prosječne godišnje gustine pražnjena na horizontalnoj površini zemlje
Ng. Ako prosječna gustoća pražnjenja Ng nije na raspolaganju, tada se može vršiti procjenu na
osnovu broja dana u godini sa grmljavinom Td.[10]
Ekvivalentna prihvatna površina objekta predstavlja površinu horizontalnog tla koji ima istu
učestanost direktnih udara groma kao i posmatrani objekat.
Ae=a·b+6·h(a+b)+9·π·h2 (5.66)
3∙ 10−6
N c= (5.67)
C1 C 2 C 3 C 4
37
Tabela 5.6 Koeficijent C2-sadržaj objekta[10]
Nezaposjednut 0,5
Uglavnom nezaposjednut 1
Teška evakuacija ili opasnost od panike 3
Nc
Er =1− (5.68)
Nd
38
Prihvatni sistem gromobranske instalacije se može projektovati korištenjem tri metode:
Kod metode zaštinog ugla stapne hvataljke se moraju postaviti na taj način da svi dijelovi
objekta koji se štiti budu unutar površine koja se dobija projekcijom tačaka prihvatnog
sistema nasuprot tla u svim pravcima pod uglom α. Ugao α zavisi od nivoa zaštite, što je nivo
zaštite veći ugao α je manji, (Tabela 5.11)
Metoda kotrljajuće sfere se bazira na činjenici da kotraljuću sferu „valjamo“ oko objekta i
iznad objekta u svim pravcima. U mjestima gdje fiktivna sfera dotakne objekat potrebno je
postaviti prihvatni sistem gromobranskih instalacija.[11]
39
Broj spusnih vodova ovisi o veličini i obliku krova. Razmak između spusnih vodova zavis od
nivoa zaštite od atmosferskog pražnjenja. Sandard IEC 62305-3 daje tipične udaljenosti
spusnih vodova u zavisnosti od nivoa zaštite od atmosferskog pražnjenja .
Tabela 5.10. Rastojanje spustnih vodova od vrste nivoa zaštite prema IEC 62305-3 [11]
40
6.Projekat električnih instalacija individualnog
stambenog objekta
6.1.Tehnički opis
Ivestitor:Ime i Prezime
Objekat:Indvidualni stambeni objekat
Spratnost:2 Sprata
Priključak:Trofazni
Instalisana snaga: 33460W
Sistem razvoda:TN-C/S
Faktor istovremenosti:k=0,7
Vršna snaga:Pv=23422W
Vršna struja:Iv=35,63A
Potrebno je uraditi projekat električnih instalacija stambenog objekta (kuća) sa dva identična
sprata. Dimenzije objekta su 9mx9m. Objekat se napaja sa lokalne trafostanice 630 kVA,
10/0,42kV/kV, Pcun=6,5kW,Pfe0=1,3kw, uk=6%.
Projektom je obrađena elektroenergetska instalacija u skladu sa zahtjevima projektanta
arhitektonskog dijela projekta.
Razvodna tabla ST-1 je tipska stanska razvodna tabla za montažu pod žbuku sa vratima i
opremljene prema datoj jednopolnoj šemi. Razvodna tabla ST-2 je takođe tipska stanska
razvodna tabla za montažu pod žbuku sa vratima i opremljne prema datoj jednopolnoj šemi.
41
PP-Y presjeka 2,5mm2. Na mjestima gdje se kablovi polažu uz drvo obavezno ih položiti u
cijevi ili na odstojnim obujnicama.
Na zahtjev investitora rasvjeta se rješava svjetiljka tip FDA 250-265. Svaka svjetiljka sastoji se
od dvije flouroscentne cijevi snaga po 65W.
Zaštita od previsokog napona dodira izvedena je u TN-C-S sistemu gdje se treća, odnosno
peta žila kabla koristi kao neprekidni zaštitni vod koji se u KPO kratko spaja sa nutom
sabirnicom. Zaštititna sabirnica se preko mreže veže na uzemljenje obzirom da je priključak
zračni.
Da bi se sve instalacije koje su u normalnom radu nisu pod naponom dovele na isti potencijal
izvršeno je izjednačenje potencijala povezivanjem svih instalacija vodova i kanalizacije
vodom P/F 6mm2 preko odgovarajućih obujmica i spojnog pribora. Svi vodovi se kratko
spajaju u razvodnim kutijama lociranim kod ulaza u mokre čvorove na montažnoj visini 0,3m
od poda i vodom P/F 6 mm2 kratko vežu na zaštitnu sabirnicu stanske table.
Kod izvođenja radova izvođač je dužan pridžavati se ovog tehničkog opisa, datih šema ,
tehničkih uslova, predmjera radova kao i važećih propisa za izvođenje elektroinstalacija
niskog napona.
Ovi tehnički uslovi su dopuna i daju detaljnija objašnjenja projekta i kao takvi su njegov
sastavni dio, pa su prema tome obavezni za izvođača.
Elektroenergetske instalacije
42
• Sav ugrađeni materijal i oprema mora biti u skladu sa važećim standardima i mora
biti prvoklasne kvalite.
• Nakon donošenja materijala i opreme na radilištu nadzorni organ će, na poziv
izvođača, donešeno pregledati i njegovo stanje konstatovati u građevinskom
dnevniku.
• Ako bi izvođač upotrijebio materijal ili koristio opremu za koju se kasnije ustanovi
da nije odgovarajuća, na zahtjev nadzornog organa takav materijal ili oprema bit
će skinuti s građevine, a novi materijal odnosno oprema bit će ugrađeni na teret
izvođača.
• Radovi moraju biti kvalitetno izvedeni, a sve što bi se u toku rada ili kasnije
korištenjem pokazalo nesolidarno izvođač je dužan o svom trošku ispraviti ili
zamijeniiti.
• Prije polaganja kablova moraju se tačno izmjeriti dužine i odrediti trasa na zidu i
stropovima, te označiti mjesta sklopki, utičnica, rasvjetnih tijela, razvodnih kutija i
prolaza kroz zidove, pa tek nakon toga postavljati iste.
• Na prelazima kablova kroz zidove treba postaviti odgovarajuće zaštitne cijevi radi
mehaničke zaštite.
• Kablove polagati po trasama datim na nacrtima vodoravno i okomito. koso
polaganje nije dozvoljeno.
• U koliko se kablovi postavljaju na obujmnice razmak obujmnica za vodoravno
vođenje kabla ne smije biti veći od 30 cm, a kod okomitog vođenja ne smije biti
veći od 40cm.
• Kod odmotavanja kabla s trombla treba paziti da se kabl ne usuče, te da se ne
ošteti izolacija.
• Nulti i zaštitini vodič ne smiju biti osigurani i moraju biti različite boje od faznih
vodiča. U mehaničkom i električnom pogledu moraju predstavljati neprekidnu
cjelinu.
• Radi lakšeg spajanja vodiča u kutijama, na sklopklama, svjetiljkama i utičnicama
treba na tim mjestima ostaviti kabl dulji za 10-15cm.
• Nastavljanje i odvajanje vodiča može se raditi samo u razvodnim kutijama.
• Uporedo vođenje kablova i dimnih kanala treba izbjegavati, a ako to nije moguće
mora biti obezbjeđen razmak najmanje 20cm.
• Prije postavljanja sklopki, utičnica i drugih aparata ispitati njugovu tehničku
ispravnost.
• Sva oprema u razvodnim baterijama mora biti postavljena pregledno i
pristupačno, i označena odgovarajućim oznakama.
• Armirano-betonske i čelične konstrukcije smiju se rušiti, dubiti i bušiti samo uz
pismenu suglasnot građevinskog nadzornog organa.
• Kod izvođenja električnih instalacija ne smiju se oštetiti već izvedeni radovi i
dijelovi građevine.
43
• Sve metalne dijelove u mokrim čvorovima (tuševi,kade i sl.) galvanski spojiti
vodičem P/F 6 mm Cu na stezaljek u kutiji za izjednačavanje potencijala (KIP).
Stezaljke u kutiji za izjednačavanje potencijala treba takođe spojiti vodičem P/F 6
mm Cu na „PE“ sabirnicu u pripadajućoj razvodnoj bateriji.
• Kod uporednog vođenja kablovo razmak između kablova treba biti najmanje
jedna vlastita debljina kabla.
• Nakon završetka radova izvođač treba ispitati instalaciju na kratki spoj (otpor
petlje kvara), treba provjeriti ispravnost zaštite i izmjeriti otpore izolacije, te izdati
odgovarajući atest o ispravnosti.
• Kod ispitivanja instalacija otpor izolacije faznog vodiča i nultog vodiča mora biti
najmanje 220kΩ, a otpor između faznih vodiča najmanje 380kΩ .
6.3.1.Izvori opasnosti
Ovu opasnost nije moguće potpuno izbjeći, ali se ona može svesti na minimum pravilnom
organizacijom rada, edukacijom osoblja (naročito osoblja uključenog u odžavanje objekta i
instalacija u njemu) te izradom upustva za rukovanje i održavanje.
44
Takođe je predviđeno da se razvodne baterije postave u tehnike prostore tako da nisu
dostupne gostima. U sobama za goste razvodne baterije se postavljaju pri tropu (iznad
ulaznih vrata) tako da im nije moguć pristup bez pomoćnih sredstava (ljestve i sl)
Ovu opasnost takođe nije moguće u potpunosti izbjeći. Važećim tehničkim propisima je
uslovljeno, a projektom predviđeno, da se svi dijelovi pod naponom moraju odgovarajući
zaštititi i ne smiju biti pristupačni bez upotrebe alata ili ključa.
Sve razvodne baterije opremaju se bravom sa ključem, priključenje kablova u njima vrši se se
preko odgovarajućih stezaljki, a dijelovi pod naponom odgovarajući su zaštićeni od slučajnog
dodira. Granjanje kablova vrši se isključivo u razvodnim kutijama.
Previsok dodirni napon javlja se kod grešaka i oštećenja koje dovode do spoja faznog vodiča
sa kućištem uređaja i opreme što rezultira pojavom opasnog napona na njima. U cilju
otklanjanja te opasnosti i njenih posljedica projektom je previđen sistem zaštite sa posebnim
zaštitinim vodičem. Zbog toga se u svim napojnim i instalacionim kablovima vodi posebna
žila (žuto-zelene boje) na koju se vezuju metalne mase uređaja koje ne pripadaju strujnom
krugu kao i žaštitna pera na šuko utičnicama. U razvodnim baterijama sve ove žile vežu se na
posebnu sabirnicu (zaštitna sabirnica), a na glavnoj razvodnoj bateriji ta sabirnica se
povezuje sa nultom sabirnicom i uzemljava. Spajanje nulte i žaštitne sabirnice vrši se samo
na glavnoj razvodnoj bateriji i dalje u instalaci se ne dozvoljava.
Kablovske trase realizovane kablovskim policama (koje su formirane tako da svaka dionica
predstavlja jednu galvansku cjelinu) takođe vodom P/F 6mm 2 povezuje se sa zaštitnom
sabirnicom u pripadajućoj razvodnoj bateriji.
Ventilacioni kanali i cijevi mreže sistema grijanja, formija se u galvanse cjeline tako što se vrši
premoštanje svih spojnih mjesta na tim sistemima, a onda se tako formirane galvanse cjeline
povezuju na zaštitinu sabirnicu u pripadajućoj razvodnoj bateriji.
Na taj način sve metalne mase u objektu dovode se na potencijal zaštitnog voda (potencijal
nule) pa u slučaju spoja faznog vodiča sa njima dolazi do prorade osigurača odnosno
zaštitnog automata i isključenja strujnog kruga na kojem se pojavila greška.
45
Prevelik pad napona u instalaciji
Pad napona javlja se kao posljedica protoka električne energije kroz instalacione kablove.
Prevelik pad napona izaziva nekorektan rad uređaja što dovodi do njihovog oštećenja.
Dozvoljeni padovi napona određeni su odgovarajucim propisima, a projektom je predviđeno
korištenje kablova koji obezbjeđuju da padovi napona ne pređu zadate vrijednosti (proračun
pada napona i KS).
1. preopterećenja
2. pojave struje ktratog spoja
Kod preopterećenja se javljaju struje koje u pravilu nisu znatno veće od nominalnih struja pa
će ta preopterećenja potrajati određeno vrijeme, ali će na kraju dovesti do reakcije zaštitinog
elementa i on će isključiti strujni krug koji je u preopterećenju. Vrijeme reakcije zaštitnog
elementa ovisno je o veličini preopterećenja (veća preopterećenja prije će aktivirati zaštiti
element).
Kod kratkog spoja struje su znatno veće od nominalnih struja pa će zaštitni element
reagovati odmah odnosno u vremenu kraćem od 0,4 sec za jednopolni i 0,2 sec za međufazni
kratak spoj.
46
Vlaga i prašina nepovoljno utiču na elemente instalacija. Vlaga dovodi do korozije
elemenata, a prašina do manjenja razmaka između dijelova pod naponom što može
rezultiirati pojavama kratkih spojeva i prekida u napajanju.
Nedovoljna rasvjeta prostora negativno utiče na ambijent tog prostora i radne karakteristike
ljudi koju u njima rade. Projektom je predviđena rasvjeta svih prostora u objektu uz
postizanje osvjetljenja definisanih u tehničkim prreporukama iz te oblasti.
6.4.Tehnički proračun
6.4.1.Proračun rasvjete
Za rješenje rasvjete se koristi tip svjetiljke FDA 250-265 sa dvije cijevi snage 65W. Fluks
jedne fluorescentne cijevi iznosi 4800lm, (Prilog 9). Strop je svjetlobijele boje sa stepenom
refleksije 0,7; dok zidovi imaju stepen refleksije 0,3.
Naziv prostorije:Soba
A=a ∙ b=18 m 2
A 18 m2
k= = =1,3
hk (a+ b) 1,65(4+ 4,5)m2
Na osnovu indeksa prostorije iz kataloga proizvođača svjetiljki tipa FDA 250-265 se određuje
stepen iskorištenja rasvjete η (u slučaju da indeks prostorije nije definisan u katalogu uzima
se srednja vrijednost, npr. ako je u katalogu definisano za k=1 i k=1,5, a proračunom se
dobije vrijednost k=1,2 , tada se uzima stepen iskorištenja rasvjete kao srednja vrijednost
stepena iskorištenja rasvjete za k=1 i k=1,5.)[5]. U Priloga 9, Tabela 9.2. indeks prostorije
k=1,3 nije definisan, u ovom slučaju uzima se srednja vrijednost za k=1 i k=1,5. Stepen
iskorištenja rasvjete η za indeks prostorije k=1,0 iznosi η=0,36, (Priloga 1, Tabela 9.2),
47
odnosno za k=1,5 iskorištenje rasvjete η=0,42. Stepen iskorištenja rasvjete za indeks
prostorije k=1,3 iznosi:
0,42+ 0,36
η= =0,39
2
E∙ A 250∙ 18
ϕ uk = = =16953,37 lm
V i ∙V S ∙ η 0,83 ∙ 0,82∙ 0,39
ϕuk 16953,37
n= = =3,53
ϕ1 s 4800
A=a ∙ b=21,5 m 2
A 21,5 m2
k= = =1,4
hk (a+ b) 1,65(5+ 4,3)m2
Na osnovu indeksa prostorije iz kataloga proizvođača svjetiljki tipa FDA 250-265 se određuje
stepen iskorištenja rasvjete η. Za ovaj slučaj, koa i u predhodnom, on iznosi η=0,39.
48
Koeficijenti zaprljanosti i starenja svjetiljke takođe se uzimaju iz kataloga proizvođača i
iznose Vi=0,83 i Vs=0,82, (Prilog 1, Tabela 9.1 i Tabela 9.2.).
E∙ A 250∙ 21,5
ϕ uk = = =20005,9 lm
V i ∙V S ∙ η 0,83 ∙ 0,82∙ 0,39
ϕuk 20005,9
n= = =4,2
ϕ1 s 4800
Svjetiljka koja se koristi je tipa FDA 250-256 koja se koristiti u cijeloukupnim instalacijama
koja se ugrađuje sa dvije cijevi. Ukupan broj cijevi je 6, odnosno 3 svjetiljke tipa FDA 250-256,
ukupne snage 390W. (Prilog 1, Tabela 9.3.).
Naziv prostorije:Kupatilo
A=a ∙ b=11,5 m2
A 11,5 m2
k= = =1,0
hk (a+ b) 1,65( 4,7+2,5) m2
Za k=1 stepen iskorištenja rasvjete iznosi iznosi η=0,36. Koeficijenti zaprljanosti i starenja
svjetiljke se uzimaju iz kataloga proizvođača i iznose Vi=0,83 i Vs=0,82, (Prilog 1, Tabela 9.1 i
Tabela 9.2.).
E∙ A 250 ∙11,5
ϕ uk = = =11733,9lm
V i ∙V S ∙ η 0,83 ∙ 0,82∙ 0,36
ϕuk 11733,9
n= = =2,4
ϕ1 s 4800
Potrebne su 3 fluorescentne cijevi, međutim tip svjetiljki koji je izabran sadrži po dvije cijevi
pa se moraju uzeti dvije svjetiljke tipa FDA250-256 koje sadrže četiri cijevi ukupne snage
4x65W=260W, (Prilog 1, Tabela 9.3).
Naziv prostorije:Hodnik
49
Dimenzije prostorije su a=6m i b=2m, visina h=2,5m. Potrebna osvjetljenost prema
standardu je E=120lx. Korisna visina hk=2,5-0,85-0=1,65m
A=a ∙ b=12 m2
A 12 m 2
k= = =0,9
hk (a+ b) 1,65(6 +2,5)m 2
E∙ A 120∙ 12
ϕ uk = = =6611,8 lm
V i ∙V S ∙ η 0,83 ∙ 0,82∙ 0,32
ϕuk 6611,8
n= = =1,38
ϕ1 s 4800
Potrebne su dvije fluorescentne cijevi, odnosno jedna svjetiljka tip FDA 250-256 koja sadrži
dvije cijevi snaga po 65W, tj. ukupna snaga svjetljike za rasvjetu hodnika iznosi 130W.
Naziv prostorije:Kuhinja
A=a ∙ b=10,75 m 2
A 10,75 m2
k= = =1,0
hk (a+ b) 1,65(4,3+2,5) m2
Stepen iskorištenja rasvjete za ovaj slučaj je η=0,32, (Prilog 1, Tabela 9.2). Koeficijenti
zaprljanosti i starenja svjetiljke takođe uzimamo iz kataloga proizvođača i iznose Vi=0,83 i
Vs=0,82, (Prilog 1, Tabela 9.1.).
E∙ A 250∙ 10,75
ϕ uk = = =12339,76 lm
V i ∙V S ∙ η 0,83 ∙ 0,82∙ 0,32
50
ϕuk 12339,76
n= = =2,57
ϕ1 s 4800
Pošto se objekat sastoji od dva identična sprata isti se postupak primjenjuje i za drugi sprat.
Strujni krug rasvjete 4, sa šeme rasvjete, pali sijalicu vani. Za tu namjenu semože korstiti ista
svjetiljka FDA 250-256 sa dvije cijevi snage 130W. Istu se svjetiljka korisiti i za paljenje svjetla
na drugom spratu ispred ulaznih vrata.
Ukupna snaga rasvjete za jedan sprat iznosi 1430W. Za cijeli objekat ukupna snaga je 2860W.
6.4.2.Dimenzionisanje kablova
Ukupna instalisana snaga objekta (dva sprata) iznosi Pi=33460W. Faktor istovremenosti za
domaćinstva je k=0,7. Maksimalna jednovremena snaga stana se računa po obrascu:
Pj=kPi=0,7 ∙ 33460=23422 W
Pj 23422
Ij= = =35,63 A
√ 3 ∙U n ∙ cosφ 1,73 ∙ 400∙ 1
Izbor osigurača se vrši na osnovu relacija:
I j ≤ I n ≤ I td
I 2 ≤ 1,45∙ I td
Gdje su :
Trajno dozvoljena struja voda je struja koja može teći vodom beskonačan vremenski period a
da ne dođe do oštećenja izolacije voda. Trajno dozvoljena struja voda se očitaje iz tablica i
51
zavisi od tipa razvoda električnih instalacija. Trajno dozvoljena struja voda se koriguje sa
koeficijentima Kt i Kp.
Kp-koeficijent polaganja
Kt-temperaturni koeficijent
Koeficijenti Kp i Kt se uzimaju u obzir kada u strujnom kanalu imamo više kablova i kada
temperatura okoline se razlikuje od 30 stepeni.
Kabal koji se postavlja od KPO do MO je višežilni kabal koji se polaže na zid objekta ( tip
razvoda kabla C), (Prilog 3, Tabela 11.1.). Kako se radi o jednom kablu koji se polaže od KPO
do MO uzimmaju se koeficijenti jednaki jedinici.
Ako se uzme iz Tabele 11.2. provodnik 5x6 mm2 sa trajno dozvoljenom strujom od 40A.
Koeficijenti pogalganja i temperaturni koeficijent su jednaki 1, tako da trajno dozvoljena
struja od 40 A neće biti korigovana.
35,63 ≤ I n ≤ 40
I 2 ≤ 1,45∙ 40
Iz Priloga 10, Tabela 10.2 se uzima gL osigurači (opća zaštita kablova i vodova) sa topljivim
umetkom I2=1,6·In jer nazivna struja prelazi vrijednost od 25 A.
1,45 ∙ 40
I 2=1,6 ∙ I n ≤1,45 ∙ I td ⇒ I n ≤ =36,25 A
1,60
Iz Priloga 10, Tablea 10.1 se vidi da ni jedna nazivna vrijednost osigurača neće zadovoljiti
obje nejednakosti, u ovom slučaju se mora povećati poprečni presjek voda. Ako se uzme
provodnik PP-Y 5x10mm2, iz Priloga 11, Tabela 11.2, trajno dozvoljena struja je 54 A.
35,63 ≤ I n ≤54
I 2 ≤ 1,45∙ 54
1,45 ∙ 54
I 2=1,6 ∙ I n ≤1,45 ∙ I td ⇒ I n ≤ =48,94 A
1,60
Maksimalna jednovremena snaga za jedan sprat objekta iznosi Pj=11711W. Sistem razvoda
polaganja kablova je C (Plaganje jednožilnih ili višežilnih vodova direktno u zid, strop ili pod
(ili malter). Prilog 3, Tabela 11.1.[5]
Ij 17,81 A
I pj = = =20,95 A
K p K t 0,85 ∙1
Iz Priloga 3, Tabela 11.2 za trajno dozvoljene struje provodnika za razvod Tip C bira se
provodnik PP-Y 5x6mm2 sa trajno dozvoljenom strujom od 40A. Trajno dozvoljena struja od
40A se mora korigovati koeficijentom polganja 0,85, I td=40·0,85=34A (34A zadovoljava struju
za koju provodnik mora biti predviđen od 20,95A).[5]
I j ≤ I n ≤ I td
I 2 ≤ 1,45∙ I td
17,81 ≤ I n ≤ 34
I 2 ≤ 1,45∙ 34
Iz Priloga 2, Tabela 10.2. nazivna struja je u opsegu od 10 do 25A, odnosno sturuja I 2=1,75·In.
1,45 ∙34
I 2=1,75 ∙ I n ≤ 1,45 ∙ I td ⇒ I n ≤ =28,17 A
1,75
Za zaštitu provodnika od MO do stanskih tabli ST-1 i ST-2 može se koristiti osigurač nazivnih
vrijednosti 20A ili 25A. Bira se osigurač od 25 A.
53
rasvjeti su monofazni) ,a za provodnik 2,5mm2 koji pripada jednofaznom strujnom krugu
25A, odnosno 23A za trofazni strujni krug (Prilog 11, Tabela 11.2). Sa jednopolne šeme se vidi
da su najopterećeniji strujni krugovi S1 (2000W) i S6 (6000W). Za provodnik poprečnog
presjeka 2,5 mm2 koji su najkritičniji (najviše opterećen) treba ispitati uslov za trajno
dozvoljenu struju. Ako trajno dozvoljene struje zadovoljavaju za najopterećenija strujna kola
sigurno će zadovoljiti i za strujne krugove koji su manje opterećeni.
Pj 2000
Ij= = =8,7 A
Un 230
Ij
I pj =
KpKt
8,7
I pj = =12,43 A
0,7 ·1
Strujni krug S1 je jednodnofazni strujni krug, trajno dozvoljena struja provodnika od 2,5mm 2
je 25A (Prilog 11, Tabela 11.2.) Kada se trajno dozvoljena struja koriguje (pomnoži sa
koeficijentom polaganja Kp=0,7 ;(Prilog 3, Tabela 11.3) dobija se vrijednost 17,5A.
I j ≤ I n ≤ I td
I 2 ≤ 1,45∙ I td
8,7 ≤ I n ≤ 17,5
I 2 ≤ 1,45∙ 17,5
1,45 ∙17,5
I 2=1,45 ∙ I n ≤ 1,45 ∙ I t d ⇒ I n ≤ =17,5 A
1,45
Strujni krug S1 se može štititi od preopterećenja osiguračima nazivne vrijednosti od 10A ili
16A, Prilog 2, Tabela 10.1. Bira se osigurač od 10 A (automatski osigurač B karakteristike
okidanja).
54
Za strujni krug S6 koji je trofazni strujni krug instalisane snage 6000W jednovremena struja
računa se izrazom:
Pj 6000
Ij= = =9,13 A
√ 3 ∙U n ∙ cosφ 1,73 ∙ 400∙ 0,95
Struja za koju provodnik mora biti predviđen ako se uzme u obzir koeficijent polaganja
Kp=0,7 (Prilog 3, Tabela 11.3) računa se prema izrazu:
Ij
I pj =
KpKt
9,13
I pj = =13,04 A
0,7 ·1
Strujni krug S6 je trofazni strujni krug, trajno dozvoljena struja provodnika od 2,5mm 2 je 23 A
(Prilog 11, Tabela 11.2.) Kada se trajno dozvoljena struja koriguje (pomnoži sa koeficijentom
polaganja Kp=0,7 ;(Prilog 3, Tabela 11.3) dobija se vrijednost 16,1 A.
I j ≤ I n ≤ I td
I 2 ≤ 1,45∙ I td
9,13 ≤ I n ≤16,1
I 2 ≤ 1,45∙ 16,1
1,45 ∙16,1
I 2=1,45 ∙ I n ≤ 1,45 ∙ I td ⇒ I n ≤ =16,1 A
1,45
Iz Piloga 2, Tabela 10.1, nazivne vrijednosti osigurača koje zadovoljavaju uslov su 10A i 16A.
Vrijednost od 16A je na granici po pitanju trajnodozvoljene struje, i u ovom slučauju je
preporučljivo uzeti tropolni osigurač B karakteristike okidanja od 10A.
Pj 650
Ij= = =2,82 A
Un 230
55
Struja za koju provodnik mora biti predviđen ako se uzme u obzir koeficijent polaganja
Kp=0,7 (Prilog 3, Tabela 11.3) računa se prema izrazu:
Ij 2,82
I pj = = =4,03 A
K p K t 0,7
Kada se trajnodozvoljena struja koriguje koeficijentom polaganja koji iznosi 0,7 njena
vrijednost je 12,95A. Iz navedenog razmatranja se vidi da je struja za koju provodnik od
1,5mm2 mora biti predviđen manja od korigovane trajnodozvoljene struje.
I j ≤ I n ≤ I td
I 2 ≤ 1,45∙ I td
2,82 ≤ I n ≤ 12,95
I 2 ≤ 1,45∙ 12,95
1,45 ∙12,95
I 2=1,45 ∙ I n ≤ 1,45 ∙ I td ⇒ I n ≤ =12,95 A
1,45
Iz Piloga 2, Tabela 10.1, nazivne vrijednosti osigurača koje zadovoljavaju uslov su 4A, 6A i
10A.(Automatski osigurači izrađuju se u nazivnim vrijednostima od 6A, 10A, 16A 20A i 25A,
neke kompanije proizvode osigurače nazivne struje i od 13A). U ovom slučaju se može uzeti
automatski prekidač/osigurač nazivne struje 6A ili 10A.
Dimeznionisanje provodnika i odabir osigurača za ostale strujen krugove dat je u Tabeli 6.1.
56
Tabela 6.1. Dimenzionisanje kablova i izbor osigurača za prvi i drugi sprat objekta
57
6.4.3.Proračun pada napona
Pad napona od trafo stanice do kućnog priključnog ormara računa se pomoću izraza:
100 ∙ P j ( R v + X v φ ) l
∆ u TS− KPO=
U 2n
100 ∙ P j ( Rv + X v φ ) l
∆ u KPO−MO =
U 2n
58
100 ∙ 23422 ( 1,81+0,088 · 0,32 ) · 0,006
∆ u KPO−MO = =0,16 %
400 2
100∙ P j ( R v + X v φ ) l
∆ u MO− ST−1=
U 2n
Udaljenost između MO i ST-2 (stanska razvodna tabla na drugom sptratu objekta ) je 6m. MO
i ST-2 su povezani vodom 5x6mm2, gdje su Rv=2,98Ω/km i Xv=0,094Ω/km (Prilog 4, Tabela
12.1), tgϕ=0,32. Maksimalna jednovremena snaga za stansku tablu ST-2 iznosi 8911W.
100∙ P j ( R v + X v φ ) l
∆ u MO− ST−2=
U 2n
Pad napona na strujnom krugu S5, kada se zanemari induktivitet vodiča, se računa pomoću
obrasca:
200 ∙ P j Rv·l
∆ u S 5=
U 2n
Pad napona na strujnom krugu S5, kada se uzme u obzir induktivitet vodiča Xv=0,207Ω/km
(Prilog 4, Tabela 12.1), računa se prema izrazu:
200 ∙ P j ( R v + X v φ ) l
∆ u 5=
U 2n
Ako se radi proračun zaokruživanja na dvije decimale pad napona na strujnom krugu S5
iznosi 0,78%.
Greška koja se napravi zanemarivanje induktiviteta vodiča je mala, za proračun pada napona
opravdano je zanemariti induktivitet vodiča za presjeke do 35mm 2, [12].
60
Dobijeni pad napona zadovoljava standard kojim je definisano da pad napona na
priključnicama mora biti manji od 5%.
Najkritičniji krug rasvjete je strujni krug rasvjete 2 sa jednopolne šeme čija dužina do
najudaljenije svjetiljke iznosi 12m. Rv za provodnike poprečnog presjeka 1,5mm2 je
11,99Ω/km, (Prilog 4. Tablela 12.1.).
200 ∙ P j Rv·l
∆ u Strujnikrug rasvjete 2=
U 2n
Dobijeni pad napona zadovoljava standard kojim je definisano da pad napona za strujne
krugove osvjetljenja mora biti manji od 3%.
Pad napona je manji od 3%, što znači da je pad napona u dozvoljenim granicama.
61
6.4.5.Proračun struja kratkog spoja
Napon kratkog spoja transformatora sastoji se od radne i jalove komponetne napona kratkog spoja.
P cun 6500
ur = 100 %= 100 %=1,03 %
Sn 630000
u x =√ u2k −u 2r =√ 62−1,012=5,91 %
u x ∙ U 2n 5,91 ∙ 4002
XT = = =15,01 mΩ
100 ∙ Sn 100 ∙630000
62
Nulta rezistansa i reaktansa transformatora se dobija iz:
RT 0=RT =2,62 mΩ
X T 0=X T =15,01 mΩ
R10=Rv1+3Rn
X10=3Xv1
R10=Rv1+3Rn=0,114+3·0,114=0,456Ω
X10=3Xv1=3·0,0083=0,249Ω
Direkta impedansa transformatora je:
ZT0 =Z dT =15,24 mΩ
Direktna impedansa voda od TS do KPO je:
d 2 2 2 2
ZTS −KPO =√ Rv 1 + X v1 =√ 0,114 +0,0083 =¿0,1143Ω
63
Dužina voda od KPO do MO je 6m. Rezistansa i i reaktansa voda 5x10mm 2 je:
Rv2=rv·l
Xv2=xv·l
Rv2=1,81·0,006=10,86mΩ
Xv2=0,088·0,006=0,53mΩ
R20=Rv2+3Rn
X20=3Xv2
R20=Rv2+3Rn=10,86+3·10,86=43,44mΩ
X20=3Xv2=3·0,53=1,59mΩ
Rv2=rv·l
Xv2=xv·l
Rv3=2,98·0,006=17,88mΩ
64
Nulte otpornosti R3o i X3o definirani su ako se nulta struja vraća isključivo kroz neutralni vod,kao:
R30=Rv3+3Rn
X30=3Xv3
R30=Rv3+3Rn=17,88+3·17,88=71,52mΩ
X30=3Xv3=3·0,564=1,69mΩ
Modul direktne impedanse voda od MO do ST-2 je:
Najudaljenija priključnica na strujnom krugu S5 nalazi se na dužini 19m od stanske table ST-2.
Priključnica se napaja sa porvodnikom poprečnog presjeka 2,5mm 2. Iz Priloga 4, Tabela 12.1. se
očitaju podužna otpornost i podužna induktivnost i one iznose r v=7,2Ω/km i xv=0,207Ω/km.
Rezistansa i i reaktansa voda 3x2,5mm2 je:
Rv4=rv·l=7,2·0,019=0,1368Ω=136,8mΩ
Xv4=Xv·l=0,207·0,019=3,93mΩ
R40=Rv4+3Rn
X40=3Xv4
R40=Rv4+3Rn=136,8+3·136,8=547,2mΩ
X40=3Xv4=3·3,93=11,79mΩ
Modul direktne impedanse voda od ST-2 do priključnice na S5 je:
65
Ukupni moduli imedanse od trafostanice do priključnice na S5 iznose:
Zi =Z d =294,98 mΩ
c· 3 ∙U f 1 ·3 · 230
I 1 pksmax = d 0 i
= =385,79 A
Z + Z +Z 1788,53· 10−3
Osigurač tipa B od 10A u stanskoj tabli ST-2 djelovat će trenutno za struje kvara 3-5In. (Prilog
2, Slika 10.1). Za sve ostale strujne krugove, u slučaju kratkog spoja, osigugurači će djelovati
trenutno zbog toga što će struja kratkog spoja imati veću vrijednost u odnosu na
najudaljenije trošilo na strujnom krugu S5.
Za provjeru efikasnosti zaštite od indirektnog dodira analizira se strujni krug koji ima najveću
imedansu. Najveću impedansu ima strujni krug koji ima najveću udaljenost od mjesta
napajanja. Strujni krug S5 na drugom spratu objekta ima najveću udaljenost od mjesta
napajanja. Za analizu se uzima najgori mogući slučaj (čovjek stoji bos na keramičkim
pločicama i punom rukom dodoiruje metalno kućište uređaja na kojem je došlo do proboja
faze na metalno kućište), otpor izolacije poda u ovom slučaju je 100Ω, otopr čovječijeg tijela
iznosi 1300Ω, u slučaju da nije poznaz otopr uzemljenja trafostanice uzima se najlošija
varijanta tj. da on iznosi 0Ω. Kod TN sistema razvoda bilo gdje da faza dođe u kontakt sa
metalnim kućištem zatvara se petlja kvara preko faznog vodiča i zaštitnog odnosno
neutralnog u ovisnosti koji je podsistem. Impedansa takve petlje kvara je jako malog iznosa
da to ustvari predstavlja krat spoj između nule i faze.[5]
66
Slika 6.1. Petlja kvara za kvar na strujnom krugu S5
Presjek zaštitnog odnosno neutralnog vodiča je isti kao i fazni vodič odnosno imedansa
povratnog vodičaa jednaka je impedansi napojnog vodiča.
Struja kvara je :
U0
I k=
Zu
Uo-fazni napon
Zu-ukupna imepedansa kvara
230
I k= =396,55 A
0,58
67
opravdano je zanemariti i induktivnost provodnika za sve provodnike poprečnog presjeka
manjeg od 35mm2 što u ovom slučaju nije učunjeno . Sve četiri metode koje se koriste za
proračun struja kratkih spojeva su aproksimativnog karaktera i daju približne rezultate.
U MN =111,2 V
111,2
I č= =79,43 mA
1400
U Č =1300∙ 79,43=103,257 V
Napon na čovjeku je 103,257V, a struja koja protiče kroz čovjeka je 79,43mA. i ovo je opasna
struja al ona traje veoma mali vremeniski period. Napon od 103,257 V se smije zadržati u
vremenskom periodu 0,1s do 0,2s (Prilog 5, Tabela 13.1), osigurač od 10A za 3-5In djeluje
ispod ovog vremena (Prilog 2, Slika 10.1) što dovodi do zaključaka da je zaštita ispunila svoju
svrhu.
Ae=a·b+6·h(a+b)+9·π·h2=2,7536·10-3 km2
Ng=0,04·Td1,25=3,77 (udara/km2god)
Nd=Ae·Ng·=10,38·10-3 (udara/god)
C1C2C3C4=1·2·3·0,5=3
68
3 ∙10−3 −3
N c= =1∙ 10
3
Nc
Er =1− =0,904
Nd
Iz Tabele 5.9. za nivo zaštite odabire se Nivo II zaštite objekta. Na dimnjake objekta postaviti
hvataljeke na visini od 1m iznad dimnjaka (visina dimnjaka iznad objekta je 0,5m). Prihvatni
sistem osim štapnih hvataljki na dimnjacima objekta čini i mreža provodnika čije su dimenzije
10x10m za nivo zaštite II. (Slika 5.16). Prihvatni sistem gromobranske instalacije se povezuje
na na spusni sistem gromobranske instalacije. Rastojane između spusnih vodiča
gromobranse instalacije za nivo zaštite II je 10m (Tabela 5.10). Spusne vodove gromobranske
instalacije povezuju se na temeljni uzemljivač. Vodiči prihvatnog sistema gromobranske
instalacije izrađeni su od pocinčane čelične trake 20x3mm, a spusni vodiči gromobranske
instalacije izrađeni su od pocinčane čelične trake 20x4mm koja se povezuje na temljeni
uzemljivač objekta. Razmatra se slučaj da objekat ne posjeduje ugrađenu konstrukciju
sistema za odvod vode (oluci). Raspored prihvatnog i spusnog sistema gromobranske
instalacije dat je u Prilogu 6.
ρ
R=
2D
S
D=2
√ π
D-prečnik kruga koji ima istu površinu kao površinu koju ograđuje temeljni uzemljivač (m)
S-površina konture uzemljivača (m2)
S=a ∙b=9 ∙ 9=81
81
D=2
√ 3,14
=10,16 m
100
R= =4,91 Ω
2 ∙10,16
69
6.5.Grafički dio projekta
70
Crtež broj 2. Strujni krugovi priključnica
71
Crtež br 3.Strujni krugovi rasvjete
72
Crtež br4. Jednopolna šema ST-1
73
Crtež Br5. Jednopolna šema ST-2
74
Crtež br6. Jednopolna šema KPO i MO
75
KPO
MO
76
Crtež broj 7. Princip izjednačenja potencijala
77
6.5.Predmjer radova
78
7.Zaključak
Projektovanje električne instalacije niskog napona je kompleksan zadatak koji sa sobom nosi
veliki stepen odgovornosti. Prilikom izrade projekta elektricnih instalacije posebno treba
obratiti pažnju na stepen sigurnosti prije svega ljudi , a naravno i imovine. Zbog ova dva
navedena razloga porjektant mora da poznaje najnovije tehničke propise struke iz oblasti
niskonaponskih instalacija, da bi rizik od električne struje sveli na minimalnu granicu. Takođe
potrebno je uraditi gromobransku instalaciju objekta na adekvatan način pogotovu na
mjestima gdje su učestali dani sa grmljavinom. Gromobranska instalacija je kompleksan i
opširan pojam iz oblasti električnih instalacija, te ista nije analizirana sa detaljnim
objašnjenjem u ovom radu, što bi moglo da predstavlja jednu od nedostataka ovog rada.
Ono što želim istaći da je ovaj rad obuhvatio izradu komplektnog projektnog zadatka jednog
stambenog objekta.
79
8. Literatura
[6] Srđan Žutobradić i Ernest Mihalek „Priključci individualnih objekata“ Institut Hrvoje
Požar, Zagreb 2007
[8] Nedžmija Demirović „Zabilješke sa predavanja“ Fakultet elektrotehnike Tuzla 2014 god
80
9.Prilog 1.
Tabela 9.3. Ugradne svjetiljke tipa FDA 250 proizvodnje TEP Zagreb, [5]
81
Svjetiljka se sastoji iz kućišta izrađenog od lima obojenog bijelim termolakom. U kućušte su
ugrađene predspojne naprave, odsijači za zvaku fluorescentnu cijev i raster. Okvir s rasterom
se pričvršćuje na kućište posebnim kopčama, a prilikom zamjene cijevi, startera ili nekog
drugog dijela, otvara se i ostaje visiti na žičanim osiguračima. Svjetlosni fluks fluorescentne
cijevi iznosi 4800 lm. Montaža svjetiljke se vrši ugradnjom na stropove pomoću posebih
nosača koji omogućavaju poravnanje svjetiljke sa stropom. Mogu se montirati pojedničano ili
u linijij.[5]
10.Prilog 2
Tabela 10.2. Već ispitne struje I2 koje osiguravaju pouzdano djelovanje zaštitinih uređaja
pema VDE standardima [12]
82
Slika 10.1. Slika 13.1. I-t karakteristika automatskih osigurača tipa B, C i D [13]
11.Prilog 3
83
b) Polaganje jednožilnih ili višežilnih vodova direktno u zid, strop ili pod (ili u
malter)
c) Savitljivi višežilni kablovi u zraku ili na podu
D Polaganje kablova direktno u zemlju
E Polaganje višežilnih vodova u zraku i sa razmakom od zida koji je veći od 0,3xφ
kabla.
F Polaganje jednožilnih kablova u zraku koji se međusobno dodiruju (od zida
odmaknuti najmanje φ kabla).
G Polaganje golih ili izoliranih jednožilnih kablova u zraku koji su međusobno
razmaknuti za najmanje φ kabla.
Tabela 11.2. Trajno dozvoljena struja (A) za električni razvod tipa C, za izolaciju provodnika od PVC,
prirodne gume i umreženog polietilena [14]
84
Tabela 11.3. Koreelacioni faktori za grupe od nekoliko strujnih kola ili nekoliko višežilnih kabela za
tipove eletričnih razvoda A, B, C, D, E i F.[14]
12.Prilog 4
85
120 0,15 0,145 0,072 0,080
300 0,06 0,145 0,072 0,079
U trofaznom strujnom kolu s provodnicima L1, L2, L3, N i PE ili L1, L2, L3 i PEN broj
opterećenih provodnika je tri i to L1, L2 i L3.
Nulte otpronosti R0 i X0 definiraju se ako se nulta struja vraća isključivo kroz neutralni (nulti)
vod, kao :
Ro=R1+3Rn
X0=3X1
gdje su
13.Prilog 5
U slučaju nastanka kvara između faznoog i zaštitnog vodiča , odnosno u slučaju da fazni vodič
probije na metalno kućište bilo kojeg uređaja u električnim instalacijama napajanje se
automatski isključuje u propisanom vremenu . Ovaj uslov je ispunjen kada impendasa petlje
kvara ima vrijednost koja je manja (ili najviše jednaka):
86
Zs<Uo/Ia (13.1)
gdje je :
Zs- impedansa petlje kvara koja obuhvata otpor faze transformatora, otpor faznog vodiča od
TR do mjesta kvara, prelazni otpor na mjestu kvara, otpor zazaštitnog i nultog vodiča od
mjesta kvara do TR. Impedansa petlje kvara je toliko mala da proboj na metalno kućište
faznog vodiča, uz zanemarenje prelaznog otpora na mjestu kvara, može tretirati kao kratak
spoj između faze i nule.
Ia-struja djelovanja uređaja za automatsko isklapanje u vremenu datom u Tabeli 9.1. ali koje
ne smije biti duže od 5s (ili za fazni napon 230V isključenje mora biti ispod 0,4s)
87
14.Prilog 6
88
Slika 14.1 Tlocrt objekta i raspored prihvatnog sistema gromobranske instalacije
89