ODRŽAVANJE TEHNIČKIH (MATERIJALNIH) SREDSTAVA (TS/TMS)

Održavanje je svjestan, planski i organiziran proces upravljanja tehničkim stanjem i

pouzdanošću tijekom čitavog životnog razdoblja TS.
Svrha je očuvanje zadane spremnosti i pouzdanosti za provedbu zadaća.

Cilj: je osiguranje potrebne ekonomske efektivnosti u životnom vijeku:

• minimiziranje troškova
• osiguranje spremnosti
• osiguranje pouzdanosti
• osiguranje funkcionalnosti

Održavanje je proces očuvanja i obnavljanja parametara TS u eksploatacijskom vremenu

životnog ciklusa u cilju očuvanja zadane operativne spremnosti i pouzdanosti TS za provedbu
zadaća

Proces očuvanja parametara ostvaruje se funkcionalnom uporabom, ispravnim rukovanjem i

redovitim opsluživanjem u tijeku uporabe, skladištenja i slobodnog vremena

Obnavljanje parametara TS se ostvaruje pravodobnim i redovitim zamjenama i popravcima

sastavnica čiji su parametri degradirali te podešavanjem funkcionalnih veza i položaja

KONCEPT ODRŽAVANJA: Što, kada, kako, čime, tko, gdje, (zašto)

 Tehnologija (tehnološki proces - TP) održavanja:
• Sadržaj i slijed operacija održavanja
• Periodičnost održavanja
• Radna snaga (broj i kvalifikacije)
• Trajanje operacija – programa
• Oprema za izvođenje
• Prostorni uvjeti
• Inačice - varijante

Načela održavanja:
Sustav održavanja:
 funkcionalnost
 upravljivost
 stabilnost
 hijerarhijska struktura
 pravodobnost
 dinamika
 ekonomičnost
održavanje objekata:
 potpunost
 jedinstvenost tehnologije
 zamjena cjelina
 pomoć u održavanju
 min. protok sredstava - maks. protok doknadnih dijelova
 što bliže korisniku
Značajke razvoja tehničkih sustava

• vrlo složena struktura

• izravna uporaba podataka za održavanje
• standardni doknadni dijelovi
• visoka efektivnost (funkcionalna podobnost, pouzdanost i pogodnost za
održavanje)
• visoka osjetljivost na upravljanje
• potpora računalom

Eksploatacija TS:
• Uporaba
• Održavanje
• Čuvanje
• Prevoženje

 neposredna tehnološki procesi korisnici

 posredna organizacijski procesi (ruko)voditelji

Uvjeti eksploatacije:
 transportni
 klimatski
 terenski
 opći

 Terenski (stalni i promjenjivi)

• Vrsta i stanje podloge
• Uzdužni profil
• Konstrukcija podloge
• Otpornost - stupanj ravnosti
• Režimi uporabe/vožnje
• Vidljivost
 Transportni (unutarnji – vanjski)
• Vrsta i obujam transporta
• Relacije – udaljenosti
• Uvjeti utovara, istovara i pretovara
• Posebnosti organizacije uporabe/prevoženja
• Uvjeti čuvanja i održavanja
Ekspl. pokazatelji terena:
• Brzina kretanja
• Dop. osov. opterećenje
• Specif. pritisak na tlo
• Max. propusnost
• Prianjanje kotača
• Stupanj sigurnosti vožnje

• opći
• Tehnička kultura korisnika
• Opća kultura eksploatacije
 • Razina razvoja prometne struke
• Kvalifikacija radne snage

• klimatski
• Temperatura zraka
• Vlažnost zraka
• Gustoća zraka
• Atmosferski pritisak
• Količina oborina
• Trajanje snježnog pokrivača
• Snaga i brzina vjetra
• Nadmorska visina

UVJETI EKSPLOATACIJE
 Niske / visoke temperature zraka
 Taloženje snjega i leda / prašine na podlozi i sredstvima
 gorivo, mazivo i druge eksploatacijske tekućine
 dijelove i uređaje tehničkog sredstva
 pouzdanost misije (pokretanje, prohodnost, pouzdanost, sigurnost i dr.)
 korisnika i održavatelja

 Fizikalno-kemijske i termodinamičke značajke zraka i goriva:

• povećanje gustoće zraka
• smanjenje temperature na kraju takta kompresije kod m/v
• povećanje dinamičkog viskoziteta goriva (>30%) – smanjen protok
• pogoršano raspršivanje i hlapivost goriva – siromašna smjesa
• povećano trošenje (temp. dijelova motora, kondenzat, sumpor)
• otežan hladan start – zaleđivanje usisa (upotreba grijača, aditiva ili lako hlapivih
frakcija, smanjenje % S, veći CB, manje parafina i sl.)

 Značajke drugih eksploatacijskih tekućina:

• Mazive masti: dobre niskotemperaturne značajke od -60 do +1000C
• Motorna i transmisijska ulja: niski viskozitet odn. visoki indeks viskoziteta – IV (mala
promjena viskoziteta s promjenom temperature) i niski % S i točka stinjavanja
• Kočničke i hidraulične tekućine: niski viskozitet (visoki IV) i točka stinjavanja od -40
do +1900C
• Elektrolit: pada gustoća i raste otpor (pad kapaciteta akumulatora od +18 do -200C za
1% za svaki 0C pada) i smrzavanje (gustoća punog 1,290 pri 150C do -740C)
• Tekućina za hlađenje: antifriz

 Konstrukcija tehničkog sredstva:

• Povećani otpori
 smanjen kapacitet akumulatora,
 veći viskozitet eksploat. tekućina,
 smanjenje zračnosti npr. KV – ležaj (nejednaki koeficjent toplinskog širenja Č –
bronza – AlSi s +20 na -400C smanjuje zračnost na ‫ ݣ‬vrijednosti)
• Smanjenje žilavosti odn. elastičnosti – lomovi
• Povećano trošenje:
 manje zračnosti,
 tanji uljni film
 hladno ulje
Trošenje cilindra 3x veće pri ohlađenju s +80 na +400C
Trošenje transmisije 10 - 12 x veće pri dužem radu na -50C nego na +350C i višoj

 Značajke :
• Pogoršani uvjeti korisnika (50-600C u sredstvu/vozilu)
• UV zračenje i visoka temperatura smanjuju vijek gume
• Stvaranje mikroorganizama (plijesan, gljivice, lišajevi, mahovine) na metalu, plastici,
koži, gumi, tkanini, ljepilima: rabiti izolacije, aditive, premaze i sl.
• Isparavanje vode: akumulator, hladnjak
• Povećano trošenje zbog prašine i smanjene efikasnosti hlađenja
• Oštećenja izolacijskih i zaštitnih materijala (boja, smanjenje kapaciteta kondenzatora)

VRSTE ODRŽAVANJA
 Tekuće održavanje (spriječiti!)
 Popravci – remont (obnoviti!)
 Čuvanje (sačuvati!)

 Periodični pregledi:
• Servisni
• Dnevni
• Periodični – tjedni
• Tehnički
• Nadzorni

AKTIVNOSTI:
 Vanjski nadzor
 Provjera IK i TD
 Provjera sigurnosti
 Provjera temeljnih značajki
 Provjera količine i kvalitete eksploatac. materijala

 Periodični radovi:

 Nanošenje antikorozijskih premaza

 Podmazivanje
 Promjena eksploatacijskih materijala
 Čišćenje pročistača
 Zamjena dotrajalih dijelova i sklopova
 Dopunjavanje eksploatacijskih materijala
 Podešavanja

 Kriterij vremena:
 Sati (dani, godine) rada
 Razdoblje čuvanja – skladištenja

 Kriterij prostora:
 Prijeđeni kilometri
 Obujam istrošenosti

 Kriterij cikličnosti
 Ukupni broj titraja - ciklusa
 Broj ispaljenih projektila (npr. tenkovskog topa)
 Volumen/masa rada u vremenu (tona, broj letova, “tura” i sl.)

POPRAVCI

SLIJED POPRAVKA

• utvrđivanje tehničkog stanja

• obnavljanje radne sposobnosti
• otpis

RADNA MJESTA
• stacionarna
• pokretna

POPRAVCI
VRSTE
 mali - laki
 srednji
 veliki
METODE
 individualna
 sklopna (industrijska)
NAČINI
 univerzalni
 specijalizirani
 protočni

Postupak pri otkazu

Otkrivanje otkaza
• preventivno
• neminovno (brzo
Lokalizacija
• elementarnom provjerom
• provjera zamjenom
• djelomičnom provjerom
Proučavanje (uzroci, način otklanjanja, sprečavanje)
Otklanjanje
• podešavanjem
• zamjenom
• popravkom
• modifikacijom
Mjere zaštite na radu
1. Izvori štetnih uvjeta
2. Izloženost korisnika i održavatelja
3. Zaštitna sredstva
4. Uzroci povreda

1. Izvori štetnih uvjeta

 karakter eksploatacijskog procesa (uvjeti eksploatacije, štetni plinovi,

eksploatacijske tekućine)

 organizacija rada (nedostatak mehanizacije,¸prekomjerna radna

fizička i psihička opterećenja,..)

 nedostatak zaštitnih sredstava i sanitarnih uvjeta

Mjere zaštite na radu
2 Izloženost korisnika i održavatelja

 atmosferski utjecaj
 brze i velike temperaturne promjene
 djelovanje kemijski aktivnih tvari
 mehaničke povrede
 termičke povrede
 povrede živčanog sustava
 električni udar
 djelovanje ultravisoke frekvencije
 radioaktivno djelovanje

Mjere zaštite na radu

3 Zaštitna sredstva

 preventivna:
 ventilacija
 klimatizacija
 hermetizacija
 PP sredstva i sl.

 osobna:
 glava, oči, uši i dišni putevi
 grudi
 tijelo, trbuh i leđa
 ekstremiteti

Mjere zaštite na radu

• Uzroci povreda

• nedostatak, loša izvedba i loše tehničko stanje zašt. sredstava

• loša organizacija radnog mjesta
• loša oprema radnog mjesta
• loše prometne površine
• nepravilni ili neodređeni postupci eksploatacije
• nestručnost pri manipulaciji s opremom i tvorivima

• neobučenost, alkohol, droga, nedisciplima, neodgovornost (stimulacija, radno

okruženje)

TEHNIČKA DIJAGNOSTIKA:

 TEHNIČKA DIJAGNOSTIKA je proces određivanja i donošenja ocjene o stanju

objekta bez rastavljanja, a na temelju registriranja dijagnostičkih simptoma i njihova
proučavanja

 FAZE
– utvrđivanje odstupanja simptoma od nominalne vrijednosti
– proučavanje karaktera i uzroka
– utvrđivanje karkteristične veličine rada bez pojave neispravnosti
TEHNIČKA DIJAGNOSTIKA:

 DIJAGNOSTIKA tehničkog sredstva (TS) je dio znanosti iz oblasti održavanja gdje

se izučavanju, utvrđuju i klasificiraju neispravnosti sustava, sklopova i elemenata, kao i
njihovi simptomi, razrađuju metode i uređaji, a u cilju utvrđivanja tehničkog stanja.

 DIJAGNOZA određuje i ocjenjuje stanje tj. suštinu i stupanj neispravnosti, uzrok

neispravnosti i prilagodljivost objekta za proces dijagnostike – analizom dostupnih
dijagnostičkih simptoma utvrđenih bez rasklapanja.

Uspostaviti sustav dijagnostike znači:

• Utvrditi ZAKONITOSTI promjene parametara i POGODNOST m/v za

dijagnostiku
• Izabrati DIJAGNOSTIČKE parametre
• Odrediti ZNAČAJKE promjene dij. parametara i vezu sa STRUKTURNIM
parametrima
• utvrditi NORMATIVE
• odrediti mogućnosti postavljanja DIJAGNOZE
• Izabrati METODE I OPREMU
• odrediti tijek TEHNOLOŠKOG PROCESA I REŽIME dijagnostike

DIJAGNOSTIČKI
PARAMETRI
 ZAHTJEVI:
• jednoznačnost
• osjetljivost
• dostupnost

 GRUPE (po obujmu, karakteru i povezanosti informacija o neispravnosti)

• specijalni
• opći
• međusobno ovisni
 GRANIČNE VRIJEDNOSTI
• tehnički kriterij
• kriterij efikasnosti
• funkcionalni kriterij

je prilagođenost (osposobljenost) tehničkog sredstva za obavljanje dijagnostičkih radnji koje

u danim uslovima osiguravaju prijeko potrebnu točnost, uz minimalni utrošak rada, vremena
i troškova (dio tehnologičnosti konstrukcije)

POGODNOST ZA DIJAGNOSTIKU
je prilagođenost (osposobljenost) tehničkog sredstva za obavljanje dijagnostičkih radnji
koje u danim uslovima osiguravaju prijeko potrebnu točnost, uz minimalni utrošak rada,
vremena i troškova (dio tehnologičnosti konstrukcije)

VIDOVI DIJAGNOSTIKE
1. OPĆA (temeljna, funkcionalna, brza)
2. LOKALNA (elementarna, detaljna, pojedinačna)

• SUBJEKTIVNA
• OBJEKTIVNA

ODRŽAVANJE II
Promjena tehničkog stanja kao posljedica:
 Trošenja, zamora materijala ili deformacije dijelova m/v
 Promjene odnosa odn. položaja između dijelova i sklopova, popuštanja stezanja odn.
veza i promjene zazora (zbog radnih ili popratnih procesa: temperature, vibracija, održavanja,
…), obrazovanja naslaga ili taloga (čađi, smole, nečistoća i sl.) i drugi radni ili popratni
procesi
TROŠENJE
 Trošenje dijelova je postupna promjena njihovih dimenzija, oblika i stanja površine,
uslijed uzajamnog djelovanja finih (aktivnih) slojeva materijala (metala) u procesu trenja.

 Tribologija – proučava i opisuje procese trenja, trošenja i podmazivanja

 Trenje – otpor uzajamnom gibanju tijela koja se dodiruju

TROŠENJE
 TROŠENJE dijelova m/v je postupna promjena njihovih dimenzija, oblika i stanja
površina uslijed međusobnog djelovanja finih slojeva materijala u procesu trenja.
 ISTROŠENOST - rezultat trošenja (mjerljiva promjena dimenzije, oblika i stanja
površine)
 APSOLUTNA ISTROŠENOST – smanjenje mase ili dimenzija u procesu rada ili
mjerenja
 LINEARNA ISTROŠENOST - promjena dimenzije okomito na površinu trenja
 BRZINA TROŠENJA - omjer između apsolutne istrošenosti i vremena u m/h, mg/h
ili m3/h
 INTENZITET TROŠENJA - omjer apsolutne istrošenosti i puta trenja u m/m
 TEMPO TROŠENJA - omjer apsolutne istrošenosti i jedinice rada m/v u m/km puta
ili m/Mpkm rada,
TROŠENJE - uz prisustvo stranih čestica

VRSTE TROŠENJA
ABRAZIJSKO

 sječenje, skidanje, grebanje površine

 gubitak mase i promjene dimenzija
 mjesta na m/v: cilindar, klip, klipni prsteni, CVP, osovinice, zglobovi,..
 sprječavanje:
 visoka tvrdoća,
 pročišćavanje goriva, zraka i maziva
 kvalitetno podmazivanje
 podvrsta: EROZIJSKO – djelovanje fluida (sa ili bez krutih čestica) velikim brzinama
pod malim kutom
VRSTE TROŠENJA
TEĆENJE – KLIZANJE

 plastična deformacija površine pri velikim opterećenjima i temperaturama

 bitna promjena dimenzija (ne mora i mase)
 mjesta na m/v: klizni ležaji i čahure
 sprječavanje:
 ograničenje opterećenja i temperature
 dobro brtvljenje
 kvalitetno podmazivanje

VRSTE TROŠENJA
KRTI LOM

 plastična deformacija površine pri udarnim opterećenjima, lom i ljuštenje sloja

 bitna promjena dimenzija i mase
 mjesta na m/v: prsteni kugličnih i valjkastih ležajeva, zubi zupčanika, klizni ležajevi
KV
 sprječavanje:
 izbor materijala tarnog para
 održavanje propisanog zazora
 ograničenje veličine specif. pritiska
 posebne vrste obrade površine (termičke, kemijske, mehaničke)

VRSTE TROŠENJA
MOLEKULARNO – MEHANIČKO

 lijepljenje - molekularno (metalno) spajanje i lomljenje

 bitna promjena dimenzija (ne mora i mase)
 mjesta na m/v: klizni ležaj, klip, cilindar
 sprječavanje:
 površine veće tvrdoće,
 bolje podmazivanje,
 izbor zazora za ulje,
 ograničenje specif. pritisaka
 izbjegavanje dužeg rada pri preopterećenju i maloj brzini kretanja
VRSTE TROŠENJA
KOROZIJSKO - MEHANIČKO

 plast. deformacije uz kemijsko ili elektrokemijsko djelovanje okružja

 bitna promjena dimenzija i svojstava (drobljenje ili brzo trošenje)
 mjesta na m/v: cilindri, klizni ležaji i rukavci KV
 sprječavanje:
 kvalitetno gorivo i mazivo
 zaštita površine
 kvalitetni materijali
 antikorozijski aditivi goriva i maziva
 kvalitetno izgaranje u motoru

 Podvrsta: KAVITACIJSKO - kada tlak u tekućini padne na vrijednost tlaka

isparavanja dolazi do pojave mjehurića pare. Oni bivaju nošeni u područje višeg tlaka gdje
implodiraju (vraćaju se u kapljevitu fazu). Kad mjehurići pare implodiraju u blizini čvrste
stijenke, dolazi do njenog oštećenja, popraćeno vibracijama i bukom.
TROŠENJE - ZAKONITOSTI
ZAKONITOSTI TROŠENJA

 Proces trošenja je neprekidan (za mali prirast vremena je prirast istrošenosti mali)
 Grafički prikaz toka istrošenosti je monotono rastuća krivulja
 Tok krivulje istrošenosti za bilo koji dio ima tri karakteristične faze;
 faza početnog trošenja (prilagođavanje, razrada, uhodavanje) – l1
 faza normalnog eksploatacijskog trošenja – l2
 faza razornog trošenja - l3

UTJECAJNI ČIMBENICI NA TROŠENJE DIJELOVA

 Oblika trenja (klizanje, kotrljanje, kombinirano)

 Vrsta trenja (suho, granično, hidrodinamičko)
 Kvaliteta radne površine
 Radno okružje (zrak, voda, blato, prašina, kiselina)
 Kvaliteta podmazivanja
 Prisutnost produkata trošenja
 Vrsta dodira radnih površina (točka, crta, dio valjka, površina, kugla,..)
 Način kretanja (ravnomjerno, neravnomjerno, prekidno,..)
 Vrsta kretanja (kružno, reverzibilno, navojno, spiralno,..)
 Vrsta opterećenja (konstantno, promjenjivo,..)
 Veličina opterećenja
 Brzina kretanja tarnih ploha
 Radna temperatura
METODE KVANTITATIVNE OCJENE TROŠENJA
 MIKROMETRAŽA
 MJERENJE MASE
 PROFILOGRAFIRANJE POVRŠINE
 METODA UMJETNIH BAZA
 mjerenje otisaka
 mjerenje usječenih linija
 PRODUKTI TROŠENJA U ULJU
 METODA RADIOAKTIVNIH IZOTOPA
TROŠENJE
METODA MIKROMETRAŽE
(mjerenje linearnih dimenzija prije
i nakon rada)

 potreba rastavljanja sklopa

 ne može se utvrditi dinamika trošenja
 utjecaj deformacije dimenzije
 utjecaj netočnosti mjerila
 utjecaj temperature mjerenja
TROŠENJE
MJERENJE MASE
(razlika mase prije i nakon rada)

 potreba rastavljanja sklopa

 ne može se utvrditi dinamika trošenja
 nemoguće utvrditi mjesta trošenja
 nemoguće utvrditi mjesta maksimalne istrošenosti
 nemoguće utvrditi vrstu trošenja
TROŠENJE
PROFILOGRAFIRANJE
(snimanje profila površine – dubine risa prije i nakon rada)

 potreba rastavljanja sklopa

 ne može se utvrditi dinamika trošenja
 stvaranje naslaga – navara na risu u toku rada (mjerenja)
TROŠENJE
MJERENJE OTISAKA I LINIJA
(dimenzije - dubine ili dužine otisnutog lika ili linije prije i nakon rada)

 potreba rastavljanja sklopa

 ne može se utvrditi dinamika trošenja
 stvaranje naslaga - navara
 tragovi na sastavnici
 potreban mikroskop
TROŠENJE
MJERENJE PRODUKATA TROŠENJA U ULJU

 težinski
 volumski
 kalorimetrijski
 polarografski spektralna analiza (direktna ili indirektna)
• visoka točnost
• nepotrebno rastavljanje
• dinamika trošenja
• količina i različite vrste produkata
• mjesta trošenja
• mjesto i trenutak (početak) najvećeg (intenzivnog, razornog) trošenja
TROŠENJE
RADIOAKTIVNI IZOTOPI
(radionuklidi)

 nanošenje na tarnu površinu elektrolitskim putem

 ugrađivanje izotopa pri izradi
 aktiviranje sastavnice zračenjem
 elektrolučnom difuzijom u površinu
 umetanjem uloška
• dinamika trošenja
• neprekidno praćenje procesa bez prekida rada
• mjesta trošenja
• mjesta najvećeg trošenja
• potrebne stroge MZR i MZO
TROŠENJE
OSTALE METODE

 nanošenje na tarnu površinu elektrolitskim ili drugim putem drugih materijala

pogodnih za uočavanje - mjerenje
 ugrađivanje u dijelove uložaka drugih pogodnih materijala pogodnih za uočavanje –
mjerenje pri izradi dijelova m/v koji se troše
 umetanjem signalnih uložaka ili konstrukcijskih dodataka koji daju “signal” početka
prekomjernog trošenja (zvučni, svjetlosni,..)

TROŠENJE
MJERE ZA SMANJENJE TROŠENJA

 Kvalitetno i pravodobno održavanje

 Kvalitetna završna (fina) obrada dijelova (brušenje, poliranje, razvrtavanje, probijanje,
fino tokarenje,..)
 Nanošenje otpornih prevlaka (tvrdo kromiranje, čeličenje-metalizacija, navarivanje,..)
 Povećanje tvrdoće (cementiranje, površinsko kaljenje, ..)
 Kvalitetno podmazivanje
 Sprječavanje korozije
 Kvalitetna razrada

UTJECAJNI ČIMBENICI ŽIVOTNOG VIJEKA TS

 Konstrukcijsko – tehnološki (materijali, izrada, montaža)

 Eksploatacijski materijali
 Uvjeti eksploatacije
 Režimi rada
 Razina eksploatacije (upravljanje, održavanje, popravak, čuvanje)

KONSTRUKCIJSKI ČIMBENICI ŽV I POUZDANOSTI TS

 Konstrukcijski i prvi eksploatacijski materijali
 Oblik i mjere dijelova o kojima ovisi specif. pritisak, koncentracija naprezanja,
otpornost na dinamička naprezanja,..
 Čvrstoća (elastičnost) konstrukcije mora osigurati male deformacije pod
eksploatacijskim opterećenjima
 Točnost položaja spregnutih dijelova
 Izbor zazora (dosjeda)

JEDNAKI ŽV DIJELOVA odn. JEDNAKA POUZDANOST (paralelne veze, unifikacija,

standardizacija)
ili
POGODNOST ZA ODRŽAVANJE odn. što kraća vremena popravka – zamjene !!!
Konstrukcijski čimbenici – primjer m/v
 KARIKE KLIPA izrađuje se od posebnog perlitnog sivog lijeva s kuglastim
grafitom, rjeđe od čelika.
Karike se mogu i termički obraditi.
Tolerancija visine karika je: (-0,010 / -0,012). Čeona zračnost (razmak krajeva karike u
cilindru) u hladnom stanju je oko 0,5% od promjera cilindra.
Bočna zračnost karike u utoru iznosi reda veličine 0,05 mm a granica istrošenja je oko 0,1 do
0,15 mm (treba točno slijediti upute proizvođača motora).
 Moguće izvedbe: s korigiranim rasporedom pritisaka, kromirani, konusni, luženi,
patentni,..

TEHNOLOŠKI ČIMBENICI ŽV I POUZDANOSTI TS

 Kvaliteta izrade
 Kvaliteta montaže
 Organizacija tehničkog nadzora
 Tehnološka oprema

TEHNOLOŠKI ČIMBENICI
VRSTA I KVALITETA IZRADE

 POVRŠINA djelova:
 Tvrdoća: izbor materijala, vrsta naknadne mehaničke ili/i termičke obrade
 Mikrogeometrija: sukladna uvjetima trošenja i naknadne obrade u svrhu
prilagođavanja (galvanske prevlake Pb, mjedi, Fe, fosfatima, oksidima i sl.)
 Naprezanja u površinskom sloju:
• Vlak (pogodno za klizanje): skidanjem strugotine
• Tlak – povećava žilavost (pogodno za kotrljanje, naizmjenično savijanje-zamor):
cementiranjem, kaljenjem, uvaljivanjem, gnječenjem – nabijanjem (pjeskarenjem), finim
završnim obradama, zaobljenim prijelazima,…
 Unutarnja naprezanja: ovisna o djelovanju vanjskih faktora (obrada, temp.
opterećenje,..) i veličini modula elastičnosti (posljedice: promjena oblika i dimenzija,
pukotine i lomovi, promjene zbog godišnjeg doba, lomovi pri hladnoj obradi) smanjujemo:
 “Starenjem” (umjetnim i li prirodnim)
 Ravnanjem na hladno
 Pravilnim odlaganjem – transportom
TEHNOLOŠKI ČIMBENICI
 Površinske pukotine:
• otkrivanje :
 nagrizanje sumpornom kiselinom
 penetranti: kreda + petrolej, obojeni ili luminiscentni rastvori
 magnetsko polje
 vrtložne struje
 ultrazvuk
 radio ili gamagrafija i
• popravak – remontne metode regeneracije i popravaka
TEHNOLOŠKI ČIMBENICI

 VRSTE OBRADA:
 Metode površinskog kaljenja (induktivno): povećava ŽV dijelova za 3-5 puta
rukavci KV, vratila MSP, križevi kardana, zglobovi pogonskih vratila, osovinice razvodnika
paljenja i uljnih pumpi, vijenci zamašnjaka, vratila kompresora i dr.
 Obrade strujama niskog napona lisnate opruge, opruge ventila, opruge ovjesa
 Cementiranje, nitriranje, cijaniziranje,….: povećanje tvrdoće odn. otpornosti na
trošenje
 Progresivne metode: centrifugalno lijevanje, kokilni lijev, precizni otkivci i otpresci,
hladno opterećivanje, nabijanje zubi zupčanika i dr.
Tehnološki čimbenici – primjer m/v
 Karike klipa i cilindar

 Za malo trošenje karika i cilindra, gornja karika mora imati tvrdo kromiranu tarnu
plohu a mreža honanja u cilindru mora biti gruba, da se u njoj može zadržavati ulje. Galvanski
tvrdo kromirana ploha je znatno otpornija na trošenje i na koroziju, tragovi nagorijevanja su
znatno rjeđi.
 Ako je prva karika kromirana, trošenje paketa karika smanjuje se za 30% a
trošenje cilindra je manje za 50%.
 Još veća trajnost postiže se ako se na tarnu plohu nanese sloj molidbena (talište
na čak 2620şC, porozna struktura i dobra maziva svojstva) ili ako se plazmom nanese
sloj tvrdih metalnih ili keramičkih slojeva s visokim talištem.
TROŠENJE - Metode stvaranja tvrde površine

EKSPLOATACIJSKI ČIMBENICI ŽV I POUZDANOSTI TS

 Kvaliteta uporabe:
 razina tehničke kulture korisnika
 obučenost za uporabu
 pridržavanje naputaka
 ekonomičnost radnih režima
 optimalna radna opterećenja sukladno uvjetima eksploatacije
 trajanje uporabe i zastanci
 Kvaliteta tekućeg održavanja:
 kvaliteta temeljnog i tehničkog održavanja (dnevno opsluživanje i dnevni, servisni,
tehnički i periodični pregledi)
 primjena dijagnostike
 tehnološki postupci i oprema
 r/d, p/m i eksploatacijski materijali
 čistoća i dr.
 Kvaliteta popravaka – remonta:
 ŽV generalno popravljenog m/v 2,5 do 3 puta manji od novog
 dijelovi: novi, rabljeni ili popravljeni
 promjena zazora, nepravilno stezanje, nepravilna odstupanja od položaja (skošenje,
ekscentričnost)
 neuravnoteženja
 deformacije
 nečistoće
 Kvaliteta čuvanja – zaštite: