VELEUČILIŠTE VELIKA GORICA

UPRAVLJANJE LOGISTIČKIM SUSTAVIMA I PROCESIMA

Doroteja Bačurin

ČIMBENICI SIGURNOSTI CESTOVNOG PROMETA

SEMINARSKI RAD

Velika Gorica, siječanj 2015.

SADRŽAJ

1. UVOD................................................................................................................................................3
2. RAZVOJ SIGURNOSTI PROMETA.............................................................................................4
3. ČIMBENICI SIGURNOSTI PROMETA.........................................................................................5
3.1. ČOVJEK KAO ČIMBENIK SIGURNOSTI PROMETA.........................................................5
3.1.1. OSOBNE ZNAČAJKE ČOVJEKA...................................................................................6
3.1.2. PSIHOFIZIČKE OSOBINE ČOVJEKA...........................................................................7
3.1.3. PSIHOMOTORIČKE SPOSOBNOSTI.........................................................................10
3.1.4. MENTALNE SPOSOBNOSTI.......................................................................................10
3.1.5. OBRAZOVANJE.............................................................................................................10
3.2. VOZILO KAO ČIMBENIK SIGURNOSTI PROMETA........................................................11
3.2.1. AKTIVNI ELEMENTI SIGURNOSTI VOZILA..............................................................11
3.2.2. PASIVNI ELEMENTI SIGURNOSTI VOZILA..............................................................12
3.3. CESTA KAO ČIMBENIK SIGURNOSTI PROMETA.........................................................13
3.4. ČIMBENIK »PROMET NA CESTI«.....................................................................................14
3.5. INCIDENTALNI ČIMBENIK..................................................................................................14
4. ZAKLJUČAK..................................................................................................................................15
5. LITERATURA.................................................................................................................................17
1. UVOD

Prve ceste javljaju se prije gotovo 5.000 godina u Babilonu, u starom vijeku osobito
su ih razvijali Rimljani. U srednjem vijeku dobar dio starovjekovnih cesta se zapušta, te tek u
novijem vijeku cesta dobiva na značenju i to prije svega kao put za kretanje zaprežnih kola.
Počeci izgradnje novih cesta bili su prilično zahtjevni iz razloga što je bilo teško pronaći
adekvatne materijale, pa tako možemo naići i na podatke da su neke od najstarijih cesta bile
građene s kamenom podlogom, ali spominju se i drvene ceste.
Ceste je zasjenila pojava željeznice u 19. stoljeću, te tek pojavom automobila krajem
19. i početkom 20. stoljeća, počinje izgradnja cesta od asfalta, betona i niza drugih
materijala. Suvremeni cestovni promet predstavlja najrazvijeniji i najznačajniji vid kopnenog
prometa. On je u vrlo kratkom razdoblju nakon drugog svjetskog rata izborio dominantnu
poziciju u prometu onih dijelova svijeta u kojima je industrijska proizvodnja najrazvijenija.
Dakle, cestovni promet predstavlja vrlo važnu gospodarsku djelatnost, ali, s obzirom na
neuklonjiv rizik prometnih nesreća, predstavlja i vrlo osjetljiv društveni problem. Upravo iz tog
razloga, gledano sa sigurnosnog aspekta, najveći problem su prometne nesreće i njihove
posljedice. Ugrožavanje sigurnosti prometa podrazumijeva ugrožavanje tri osnovna
čimbenika sigurnosti prometa, a to su čovjek, vozilo i cesta.
Prema tome, promet je vrlo složena pojava pri kojoj dolazi i do mnogih konfliktnih
situacija, a da bi se sigurnost prometa povećala, potrebno je provesti brojne mjere čiji je cilj
otklanjanje, odnosno smanjenje opasnosti.
2. RAZVOJ SIGURNOSTI PROMETA

Prometna tehnika predstavlja tehničku disciplinu koja se pojavila kako bi se smanjio

broj neželjenih događaja, odnosno njihove posljedice. Njena osnovna zadaća je nadzor i
upravljanje prometom, ali obuhvaća i planiranje prometa, prometnih tokova, projektiranje u
prometu, premetne studije i analize.

Dakle, prometnu tehniku možemo definirati kao tehničku i znanstvenu disciplinu koja se
bavi utvrđivanjem zahtjeva prometa, propusne moći ceste i odnosa između promjenjivih
prometnih veličina te primjenom tih spoznaja na planiranje, projektiranje i eksploataciju
ceste i upravljanje njima radi postizanja sigurnog i djelotvornog kretanja ljudi i roba. Iz
navedenog možemo zaključiti da ona zapravo obuhvaća planiranje prometa, upravljanje i
nadzor prometa, prometne studije i analize te projektiranje u prometu te društvenu dimenziju
problema ugrožavanja.
3. ČIMBENICI SIGURNOSTI PROMETA

Kao što je već ranije navedeno, promet je vrlo složena pojava pri kojoj dolazi do
mnogih konfliktnih situacija, a da bi se povećala njegova sigurnost, potrebno je provesti
brojne mjere čiji je cilj otklanjanje odnosno smanjenje opasnosti u prometu.
S obzirom na uzroke, cestovni promet možemo promatrati kroz tri podsustava, i to:
čovjeka, vozilo i cestu; a opasnost od nastanka prometnih nezgoda funkcija je pet čimbenika
koji čine sustav, a to su čovjek, vozilo, cesta, promet na cesti i incidentni čimbenik.
Prosječno se smatra da je za oko 85% nezgoda kriv čovjek, a svi ostali čimbenici čine 15%.
Čovjek kao čimbenik sigurnosti prometa prisutan je izravno kao sudionik u prometu1 i
posredno kao drugi sudionik u prometu2. Čovjek kao vozač u prometu svojim osjetilima prima
obavijesti vezane za prilike na cesti te uzevši u obzir vozilo i prometne propise, određuje
način kretanja vozila. Od svih čimbenika koji utječu na sigurnost prometa čovjek je najvažniji
jer svojom odgovornošću i ponašanjem utječe na sigurnost drugih sudionika u prometu.
Takav odnos temelji se na njegovu znanju i stavovima o prometu, o čemu će biti više rečeno u
sljedećim poglavljima.

3.1. ČOVJEK KAO ČIMBENIK SIGURNOSTI PROMETA

Čovjek je najvažniji čimbenik, a na njegovo ponašanje kao čimbenika sigurnosti utječu

osobne značajke vozača, psihofizička svojstva i obrazovanje. Istraživanja pokazuju da jedan
od najvećih problema predstavljaju mladi vozači s kratkim vozačkim iskustvom, prekoračenje
ograničene brzine, odnosno poštivanje pravila ograničenja, te vozači pod utjecajem alkohola.
Bitno je istaknuti da postoje velike razlike u ponašanju čovjeka u različitim situacijama.
Te razlike u ponašanju ovise o stupnju obrazovanja, o zdravstvenom stanju, temperamentu,
starosti, inteligenciji, emocijama, moralu i sl. Međutim, jedan od ključnih čimbenika sigurnosti
prometa na cestama je opažanje. Čovjek svojim osjetilima prima informacije iz okružja.
Opažanje je psihički proces izuzetno važan za sigurnu vožnju, a njegova točnost i brzina
predstavlja temelj za ispravnu, točnu i pravodobnu reakciju.

1
vozač
2
pješak, biciklist ili osoba koja radi na održavanju ceste itd.
 Čovjek kao čimbenik sigurnosti prometa možemo promatrati kroz osobne značajke
vozača, psihofizičke, psihomotoričke i mentalne sposobnosti te obrazovanje.

3.1.1. OSOBNE ZNAČAJKE ČOVJEKA

Osobnost predstavlja organiziranu cjelinu osobina, svojstva i ponašanja kojima se

svaka ljudska individualnost izdvaja od ostalih pojedinaca društvene zajednice. Psihički i
skladno razvijena osoba je preduvjet uspješnog i sigurnog odvijanja prometa. U kojem će se
stupnju vozači prilagoditi uvjetima prometa ovisi o tome postoji li sklad između sposobnosti i
osobnosti. U užem smislu možemo obuhvatiti ove osobine: sposobnost, stajališta,
temperament, osobne crte i karakter.
1) Sposobnost je skup prirođenih i stečenih uvjeta koji omogućuju obavljanje neke
aktivnosti. Sposobnosti svakog pojedinca su različite, pojedinac u dodiru s prirodom i
okolinom osposobljava se za nove aktivnosti, odnosno on na taj način stječe
određene sposobnosti. One se kod vozača mogu očitovati u brzini reagiranja.
Registriranju zbivanja u okolini, odnosno zapažanju, uspješnom rješavanju problema i
slično.
2) Stajališta- stajalište vozača prema vožnji rezultat su odgoja u školi i obitelji, društva i
učenja, a mogu biti privremena i stalna. Stalna su ona koja nastaju zbog pogrešnog
odgoja, a privremena stajališta mogu biti ona koja mogu nastati nakon neprospavane
noći, pijanstva i slično. Upravo nekritično stajalište prema vožnji, samouvjerenost i
nepoštivanje prometnih znakova i propisa najčešći su uzrok prometnih nesreća.
3) Temperament je urođena osobina koja se očituje u načinu mobiliziranja psihičke
energije kojom određena osoba raspolaže, obuhvaća psihičke osobine povezane s
emocijama vozača dok upravlja vozilom.
4) Osobne crte, specifične su strukture pojedinca zbog kojih on u različitim situacijama
reagira na isti način, a možemo izdvojiti odnos pojedinca prema sebi, drugima i
prema radu.
5) Karakter se očituje u moralu čovjeka i njegovom odnosu prema ljudima te prema
poštivanju društvenih normi i radu. Karakter se oblikuje pod utjecajem odgoja i
životnog puta pojedinca, a osobe s izraženim negativnim karakterom izazivaju veći
broj prometnih nesreća.
Sve sposobnosti čovjeka razvijaju se u prosijeku do 18-te godine i do 30-te ostaju
uglavnom nepromijenjene. Od 30-te do 50-te dolazi do blagog pada tih sposobnosti, a od 50-
te taj pad je znatno brži, te se smatra da je 65 godina gornja granica. Alkohol i umor
smanjuju koncentraciju u vožnji, a psihički stabilna i skladno razvijen vozač preduvjet je
uspješnog i sigurnog odvijanja prometa, a o tome u kojem će se stupnju vozači prilagoditi
uvjetima prometa ovisi o tome postoji li sklad između sposobnosti i osobnosti.

3.1.2. PSIHOFIZIČKE OSOBINE ČOVJEKA

Pomoću organa osjeta koji podražuju živčani sustav nastaje osjet vida, sluha,
ravnoteže, mirisa. Organi osjeta putem fizikalnih i kemijskih procesa obavješćuju o vanjskom
svijetu i promjenama unutar tijela, te na taj način omogućuju zamjećivanje okoline. Za
upravljanje vozilom važni su osjeti vida, sluha, ravnoteže, mirisa i mišići. O svakom će biti
više rečeno u sljedećim odlomcima.

3.1.2.1. OSJET VIDA

U obavješćivanju vozača najvažniji je osjet vida. Više od 95% svih odluka koje vozač
donosi ovisi o tom organu. Prilagođenost oka na svjetlo i tamu je sposobnost brzog
zamjećivanja nakon promjene intenziteta svjetla. Za vrijeme zaslijepljenosti vozač gubi
osjećaj položaja, brže uočava osvijetljene predmete, a neosvijetljene vidi znatno kasnije.
Brzina adaptacije oka pri prijelazu iz svjetla u mrak ovisi o jačini svjetla i o duljini trajanja
svjetla kojem je oko bilo izloženo. Vrijeme adaptacije oka pri prijelazu iz tame na svjetlo, npr.
pri izlasku iz tunela znatno je kraće (šest puta) nego pri prijelazu iz svjetla u tamu, tj. ulasku u
tunel. Zjenici oka potrebno je 5 – 6 sekundi da se stisne, a 30 – 35 sekundi da se vrati na
istu širinu. U toj razlici vremena vozilo se kreće bez potpune kontrole te se radi sigurnijeg
kretanja pogled oka potrebno je usmjeriti na vanjski rub kolnika.
Vid je osobito važan tijekom noćne vožnje, jednako kao i osjetljivost na objekte
niskoga kontrasta. Za testiranje u vožnji noću primjenjuju se sljedeći testovi:

 oštrina niskog osvjetljenja

 oštrina niskoga kontrasta

 osjetljivost na blještavilo

 oporavak od blještavila

 prag otkrivanja objekta s niskim kontrastom

Vidno polje je prostor u kojem čovjek uočava predmete a da pritom ne pokreće glavu i
oči, a možemo ga podijeliti na hotizontalno i vertikalno. Širina horizontalnog vidnog polja je
40 do 140 stupnjeva, a ovisi o brzini kretanja vozila. Sirina vertikalnog vidnog polja iznosi 115
stupnjeva. Da bi se povećala oštrina vidnog polja koriste se vanjski i unutarnji retrovizori te
pokreti vozača3. Najveća dubina vidnog polja u normalnim uvijetima vidljivosti kod koje se
mogu prepoznati obrisi vozila iznosi 1,5 do 2 km.
Oštrina vida je sposobnost uočavanja sitnih detalja. Ovisi o skupljanju i širenju
zjenice, o akomodaciji leća oka i fotokemijskim procesima mrežice oka. Smanjenje oštrine
vida može se ublažiti nošenjem naočala, a postoje četiri različita tipa vizualne oštrine, a svaki
se odnosi na sposobnost da se razlikuje drugi aspekt detalja:

 minimalna vidljivost je sposobnost otkrivanja točkastog izvora svjetlosti

(zvijezda);

 minimalna sposobnost percepcije je sposobnost otkrivanja malih objekata uz

homogenu pozadinu; primjeri su mala crna točka, disk ili stupac na bijeloj
podlozi ili bijela slova na tamnoj podlozi;

 minimalni razmak je sposobnost da se vidi da su dva ili više objekata koji se

nalaze vrlo blizu jedan drugom odvojeni; primjeri su dva ili više paralelnih
stupaca, rešetke u obliku sinusoida, dva diska i šahovnica;

 minimalna raspoznatljivost je sposobnost razaznavanja prekida ili

nepravilnosti u obrisima predmeta, a primjer je vernier (nonij) oštrina.

Nemogućnost raspoznavanja boja u većini zemalja ne smatraju ograničavajućim

čimbenikom, ali tijekom uvjeta noćne vožnje vozačima to može predstavljati problem jer će
teško opaziti i prepoznati prometne znakove. Sposobnost stereoskopskog zamjećivanja je
određivanje odnosa prema dubini, tj. Njihove međusobne udaljenosti. Sposobnost
stereoskopskog zamjećivanja smanjuje se slabljenjem oštrine vida. Ta sposobnost je prilično
važna pri pretjecanju vozila.

3
pokreti tijela, glave i oka
3.1.2.2. OSJET SLUHA

Slušni sustav naziv je za osjetilni sustav organa čija je glavna zadaća osjet sluha.
Sastoji se od uha, slušnog živca i dijelova središnjeg živčanog sustava koji su uključeni u
osjet sluha.
Osjet sluha znatno manje utječe na sigurnost prometa nego osjet vida. Služi za
kontrolu rada motora, za određivanje smjera i udaljenosti vozila pri kočenju i sl. Putem
organa sluha prenosi se buka, koja loše djeluje na vozača jer izaziva umor i smanjuje
njegove sposobnosti vožnje.

3.1.2.3. OSJET RAVNOTEŽE

Organ za osjet ravnoteže nalazi se u unutarnjem uhu, ono je smješteno u koštanom

labirintu u šupljinama sljepoočne kosti. Budući da imamo dva uha to znači da imamo i dva
organa za ravnotežu. Oni su međusobno dobro usklađeni, u stanju mirovanja šalju podatke o
položaju tijeka u središnji živčani sustav i druge organe koji sudjeluju u održavanju
ravnoteže.
Osjet ravnoteže važan je za sigurnost kretanja vozila, osobito kod vozača motora.
Pomoć osjeta ravnoteže uočava se nagib ceste, ubrzanje ili usporenje vozila, bočni pritisak u
zavoju i sl.Organi za ravnotežu smješteni su u unutrašnjem uhu

3.1.2.4. MIŠIĆNI OSJET I OSJET MIRISA

Daje vozaču obavijest o djelovanju vanjskih sila zbog promjene brzine i o silama koje
nastaju pritiskom na kočnicu spojku i slično. Osjet mirisa nema veliki utjecaj na sigurnost u
prometu, jedinu o posebnim slučajevima nor, pri duljem kočenju, kad pregore instalacije i
slično.
3.1.3. PSIHOMOTORIČKE SPOSOBNOSTI

Psihomotoričke sposobnosti su sposobnosti koje omogućuju uspješno vođenje

pokreta koji zahtijevaju brzinu, preciznost i usklađen rad raznih mišića. Pri upravljanju
vozilom važne su ove psihomotoričke osobnosti: brzina reagiranja, brzina izvođenja pokreta,
sklad pokreta i opažanja.
Brzina reagiranja je vrijeme koje prođe od trenutka pojave nekog signala ili neke
određene situacije do trenutka reagiranja nekom komandom vozila. Ona ovisi o individualnim
osobinama vozača, o godinama, o jačini podražaja, o složenosti prometne situacije, o fizičkoj
i psihičkoj kondiciji i stabilnosti vozača, o koncentraciji i umoru vozača, o brzini vožnje, o
klimatskim uvjetima.
Vrijeme reagiranja vozača može se podijeliti na vrijeme:
1) Vrijeme zamjećivanja (primanje vanjskog podražaja, u prvom redu osjetom vida)
2) Vrijeme prepoznavanja (izdvajanje kritičnog detalja, tj. Stupnja opasnosti, npr. pješak
na cesti)
3) Vrijeme procjene (donošenje odluke treba li kočiti, skretati, i sl.)
4) Vrijeme akcije (u kojem se realiziraju donijete odluke)

3.1.4. MENTALNE SPOSOBNOSTI

Mentalne sposobnosti su mišljenje, pamćenje, inteligencija, učenje i sl. Osoba s

razvijenim mentalnim sposobnostima bolje upoznaje svoju okolicu i uspješno se prilagođuje
okolnostima. Jedna od važnijih mentalnih sposobnosti je inteligencija, sposobnost snalaženja
u novonastalim situacijama uporabom novih, nenaučenih reakcija.

3.1.5. OBRAZOVANJE

Vozač ovisno o njegovom obrazovanju poštuje prometne propise te se odnosi

ozbiljno prema ostalim sudionicima u prometu. Obrazovanjem se postiže znanje koje je
potrebno za normalno odvijanje prometa, a u to možemo ubrojiti:
1) Poznavanje znakova i propisa o reguliranju prometa
2) Poznavanje kretanja vozila
3) Poznavanje vlastitih sposobnosti
3.2. VOZILO KAO ČIMBENIK SIGURNOSTI PROMETA

Prema statističkim podacima za 3-5% prometnih nezgoda smatra se da im je uzrok

tehnički nedostatak na vozilu.
Elementi sigurnosti vozila koji utječu na sigurnost u prometu mogu se podijeliti na aktivne i
pasivne.

3.2.1. AKTIVNI ELEMENTI SIGURNOSTI VOZILA

Aktivni elementi sigurnosti vozila obuhvaćaju kočnice, upravljački mehanizam, gume,

svjetlosne i signalne uređaje, uređaje koji povećavaju vidno poslije vozača, konstrukciju
sjedala, spojlere, uređaje za grijanje, hlađenje i provjetravanje unutrašnjosti vozila, vibracije
vozila, buka.
Kočnice su uređaj za kočenje i služe za usporavanje kretanja vozila ili potpuno
zaustavljanje vozila, a svako vozilo mora imati svije potpuno nezavisne kolnice: ručnu i
nožnu. Jedan od uzroka prometnih nezgoda može biti i neispravnost upravljačkog
mehanizma. Najteže ozljede kod vozača, u čelnom sudaru, nastaju upravo zbog udara
prsnog koša u kolo upravljača i glave u vjetrobransko staklo.
Zadaća guma je postizanje što boljeg prianjanja između kotača i podloge. Dubina
nareza ne smije biti manja od jednog milimetra za teretna vozila i autobuse. Gume se dijele
na dijagonalne i radijalne, a prednost radijalnih je sto se manje griju, dulji im je vijek trajanja,
bolja stabilnost i kraći put kočenja.
Svjetlosno-signalnim uređajima osvjetljava se cesta pred vozilom, označuje položaj
vozila na kolniku ceste i daju se odgovarajući signali.

3.2.2. PASIVNI ELEMENTI SIGURNOSTI VOZILA

 Pasivne elemente sigurnosti vozila čini karoserija, vrata, sigurnosni pojasevi, naslon
za glavu, vjetrobranska stakla i zrcala, položaj motora, spremnika, rezervnog kotača i
akumulatora, odbojnik, sigurnosni zračni jastuk.
Vrata moraju izdržati sve vrste udarnog opterećenja, a sigurnosni pojasevi
sprječavaju pri sudaru udar glavom u vjetrobransko staklo i prsnim košem u upravljačko kolo
ili ploču s instrumentima. Korištenjem sigurnosnih pojaseva smanjuje se broj teže ozlijeđenih
za tri puta, a broj smrtno stradalih za 60%
Položaj motora koji je smješten u prednjem dijelu najbolje je rješenje, a rezervni kotač
najbolje je smjestiti u prednji dio jer smanjuje oštećenje motora i štiti srednji dio vozila, dok
akumulator nebi trebao biti smješten u istom prostoru sa spremnikom goriva jer je
samozapaljiv.
Zadaća odbojnika je da pri sudaru apsorbira dio kinetičke energije, a pričvršćuje se
na prednju ili stražnju stranu vozila, te bi trebali biti opremljeni gumenim elementima.
Sigurnosni zračni jastuci djeluju automatski u trenutku sudara, u vremenu od 26 tisućinka
sekunde on bude izbačen iz upravljačkog kola ili prednjeg djela vozila i naglo se puni plinom
dušikom, te na taj način dočekuje tijelo putnika.

3.3. CESTA KAO ČIMBENIK SIGURNOSTI PROMETA

 Tehnički nedostaci ceste često su uzrok nastanka prometnih nezgoda, a oni mogu
nastati pri projektiranju cesta ili u njihovoj izvedbi. Cesta kao čimbenik sigurnosti prometa
obilježuju trasa ceste, tehnički elementi, stanje kolnika, oprema ceste, rasvjeta ceste,
križanja, utjecaj bočne zapreke, održavanje ceste.
Trasom ceste određuje se smjerni visinski položaj ceste, a sastoji se od pravaca,
zavoja, i prijelaznih krivulja, a ti elementi trebaju biti odabrani tako da omogućuju sigurno
kretanje vozila pri određenoj računskoj brzini. Trasa ceste mora biti homogena tj. Mora
omogućavati jednoličnu brzinu kretanja vozila. Duljine pravaca i zavoja trebaju biti
međusobno usklađeni. Osim tehničke sigurnosti potrebno je osigurati i psihološku sigurnost,
koja ovisi o tome kako na vozača djeluje okolni teren.
Kada govorimo o tehničkim elementima ceste, nepropisna širina kolnika velika je
opasnost za sigurnost kolinka velika je opasnost za sigurnost prometa, pogotovo pri prolasku
teretnih vozila. Na cestama za mješoviti promet biciklisti izazivaju velik broj prometnih
nesreća, pa je iz tog razloga potrebno predvidjeti biciklističke staze u predjelima gdje je
razvijen biciklistički promet.
Rubni trakovi omogućuju bolje iskorištenje površine kolnika, oni mogu biti korisni za
zaustavljanje vozila u slučaju kvara. Ako je moguće izvesti rubne trakove. Treba označiti
rubne crte jer pomoću njih vozač dobiva pomoćno optičko sredstvo vođenja. Tehnički
elementi važan su čimbenik sigurnosti prometa. Istraživanja su pokazala da se povećanjem
širine prometnih trakova broj nezgoda smanjuje.
Velik broj prometnih nezgoda nastaje zbog smanjenog koeficijenta trenja između
kotača i kolnika te zbog oštećenja gornje površine kolnika tj. pojavom tzv. udarnik rupa.
Dobrim prianjanjem sprijećva se klizanje vozila, bilo u uzdužnom ili poprečnom smjeru. Na
smanjenje prianjanja znatno utječu mokar zastor, vodeni klin, onečišćen i blatan zastor,
neravnine na zastoru i sl.
Dobrom opremom povećava se sigurnost vozača, što je posebno važno pri velikim
brzinama i velikoj gustoći prometa. Opremi čine prometni znakovi, kolobrani, ograde, živice,
smjerokazi, kilometarske oznake, snjegobrani i vjetrobrani.
U gradu broj prometnih nesreća na križanjima iznosi 40-50% ukupnog broja nezgoda.
Provedena istraživanja pokazala su da se pri preglednosti na križanju smanjenoj 3 puta
sigurnost smanji 10 puta. Zbog toga je potrebno rješavati križanja u dvije ili više razina. Ako
to nije moguće, treba osigurati dobru preglednost i posebnu pažnju posvetiti regulaciji
prometa. Posebna opasnost na križanjima su vozila koja skreću ulijevo, te ih pri reguliranju
treba svakako posebno odvojiti.
Stalne ili povremene zapreke u blizini ruba kolnika nepovoljno utječu na sigurnost
prometa, prema našim propisima, udaljenost unutranjeg ruba zaštitne ograde, ako postoji
traka za zaustavljanje vozila u nuždi, iznosi 0,7 m, a ako nema trake za zaustavljanje vozila,
njena udaljenost ovisi o širini prometnog traka.

3.4. ČIMBENIK »PROMET NA CESTI«

Čimbenik promet na cesti obuhvaća podčimbenike kao što su organizacija,

upravljanje i kontrola prometa. Organizacija prometa obuhvaća prometne propise i tehnička
sredstva za organizaciju prometa. Upravljanje prometom obuhvaća način i tehniku
upravljanja cestovnim prometnicama, a kontrola prometa obuhvaća način kontrole prometa
te ispitivanje i statistiku prometnih nezgoda.

3.5. INCIDENTALNI ČIMBENIK

Čimbenici čovjek, vozilo, cesta i promet na cesti podliježu određenim pravilnostima

koje se mogu predvidjeti, ali tim čimbenicima nisu obuhvaćene atmosferske prilike ili neki
drugi elementi kao što su trag ulja na kolniku, nečistoća, divljač i slično. Oni predstavljaju
zapreku sigurnom odvijanju prometa, te je upravo zbog tog razloga potrebno uvođenje
incidentnog čimbenika, čije djelovanja se pojavljuje neočekivano. U atmosferske uvijete koji
djeluju na sigurnost prometa mogu se ubrojiti i kiša, tuča, poledica, snijeg, magla, vjetar i sl.

4. ZAKLJUČAK
 Cestovni promet predstavlja vrlo važnu gospodarsku djelatnost, ali s obzirom na
neuklonjiv rizik prometnih nesreća, predstavlja i vrlo osjetljiv društveni problem. Prema tome,
promet je vrlo složena pojava pri kojoj dolazi i do mnogih konfliktnih situacija, a da bi se
sigurnost prometa povećala, potrebno je provesti brojne mjere čiji je cilj otklanjanje, odnosno
smanjenje opasnosti.
Prometnu tehniku možemo definirati kao tehničku i znanstvenu disciplinu koja se bavi
utvrđivanjem zahtjeva prometa, propusne moći ceste i odnosa između promjenjivih
prometnih veličina te primjenom tih spoznaja na planiranje, projektiranje i eksploataciju
ceste i upravljanje njima radi postizanja sigurnog i djelotvornog kretanja ljudi i roba. Iz
navedenog možemo zaključiti da ona zapravo obuhvaća planiranje prometa, upravljanje i
nadzor prometa, prometne studije i analize te projektiranje u prometu te društvenu dimenziju
problema ugrožavanja. S obzirom na uzroke, cestovni promet možemo promatrati kroz tri
podsustava, i to: čovjeka, vozilo i cestu; a opasnost od nastanka prometnih nezgoda funkcija
je pet čimbenika koji čine sustav, a to su čovjek, vozilo, cesta, promet na cesti i incidentni
čimbenik.
Čovjek kao čimbenik sigurnosti prometa prisutan je izravno kao sudionik u prometu i
posredno kao drugi sudionik u prometu. Čovjek kao vozač u prometu svojim osjetilima prima
obavijesti vezane za prilike na cesti te uzevši u obzir vozilo i prometne propise, određuje
način kretanja vozila. Od svih čimbenika koji utječu na sigurnost prometa čovjek je najvažniji
jer svojom odgovornošću i ponašanjem utječe na sigurnost drugih sudionika u prometu. Kao
čimbenik sigurnosti prometa možemo promatrati kroz osobne značajke vozača, psihofizičke,
psihomotoričke i mentalne sposobnosti te obrazovanje.
Psihički i skladno razvijena osoba je preduvjet uspješnog i sigurnog odvijanja prometa.
U kojem će se stupnju vozači prilagoditi uvjetima prometa ovisi o tome postoji li sklad između
sposobnosti i osobnosti. U užem smislu možemo obuhvatiti ove osobine: sposobnost,
stajališta, temperament, osobne crte i karakter. Pomoću organa osjeta koji podražuju živčani
sustav nastaje osjet vida, sluha, ravnoteže, mirisa. Organi osjeta putem fizikalnih i kemijskih
procesa obavješćuju o vanjskom svijetu i promjenama unutar tijela, te na taj način
omogućuju zamjećivanje okoline. Za upravljanje vozilom važni su osjeti vida, sluha,
ravnoteže, mirisa i mišići. O svakom će biti više rečeno u sljedećim odlomcima.
Psihomotoričke sposobnosti su sposobnosti koje omogućuju uspješno vođenje
pokreta koji zahtijevaju brzinu, preciznost i usklađen rad raznih mišića. Pri upravljanju
vozilom važne su ove psihomotoričke osobnosti: brzina reagiranja, brzina izvođenja pokreta,
sklad pokreta i opažanja.
Elementi sigurnosti vozila koji utječu na sigurnost u prometu mogu se podijeliti na
aktivne i pasivne. Aktivni elementi sigurnosti vozila obuhvačaju kočnice, upravljački
mehanizam, gume, svjetlosne i signalne uređaje, uređaje koji povećavaju vidno poslje
vozača, konstrukciju sjedala, spojlere, uređaje za grijanje, hlađenje i provjetravanje
unutrašnjosti vozila, vibracije vozila, buka. Pasivne elemente sigurnosti vozila čini karoserija,
vrata, sigurnosni pojasevi, naslon za glavu, vjetrobranska stakla i zrcala, položaj motora,
spremnika, rezervnog kotača i akumulatora, odbojnik, sigurnosni zračni jastuk.
Tehnički nedostaci ceste često su uzrok nastanka prometnih nezgoda, a oni mogu
nastati pri projektiranju cesta ili u njihovoj izvedbi. Cesta kao čimbenik sigurnosti prometa
obilježuju trasa ceste, tehnički elementi, stanje kolnika, oprema ceste, rasvjeta ceste,
križanja, utjecaj bočne zapreke, održavanje ceste. Organizacija prometa obuhvaća prometne
propise i tehnička sredstva za organizaciju prometa. Upravljanje prometom obuhvaća način i
tehniku upravljanja cestovnim prometnicama, a kontrola prometa obuhvaća način kontrole
pormeta te ispitivanje i statistiku prometnih nezgoda. Međutim ne smijemo zaboraviti na
čimbenike koji se ne mogu predvidjeti kao što su trag ulja na kolniku, nečistoća, divljač, te
atomosferske uvijete koji djeluju na sigurnost prometa kao što su kiša, tuča, poledica, snijeg,
magla, vjetar i sl.
Kako bi se se postigla optimalna razina sigurnosti cestovnog prometa potrebno

je stalno poboljšavanje, odnosno provedba preventivnh, ali i ostalih mjera kojima bi se

povećala kvaliteta odnosno stupanj sigurnosti u prometu, a smanjio broj neželjenih

posljedica i broj prometnih nesreća.

5. LITERATURA

[1] Pravilnik o održavanju i zaštiti javnih cesta, “Narodne novine”, br. 25/98, 162/98.

[2] Pravilnik o registraciji i označavanju vozila, “Narodne novine”, br. 151/08.

[3] Pravilnik o tehničkim pregledima vozila, “Narodne novine”, br. 148/08.

[4] Rogić, K.; Stanković, R.; Šafran, M. (2012) Upravljanje logističkim sustavima, Velika
Gorica: Veleučilište Velika Gorica

[5] Spudić, R.: Nastavni materijali iz nastavnog kolegija Upravljanje prometom i

transportom, 2014.

[6] Zakon o sigurnosti prometa na cestama, “Narodne novine”, br. 67/08.

[7] URL: www.mup.hr

[8] URL: http://www.prometna-zona.com/cestovni.php