Professional Documents
Culture Documents
Sakuntala
Indijska drama
Willst du die Blüthe des trühen, die Früchte des spateren Jahres,
Willst du was reizt und entzückt, willst du was sättigt und nährt,
Willst du den Himmel, die Erde mit einem Namen begreifen,
Nenn' ich Sakuntala, dich und dann ist alles gesagt.
Goethe
(Hoćeš li jednim imenom shvatiti proljetno cvijeće, jesensko voće, ono što mami i zanosi,
ono što siti i hrani, nebo i zemlju, nazivljem tebe, Sakuntala, i onda je sve rečeno)
PROSLOV1
BLAGOSLOV2
DJELO PRVO
DJELO DRUGO
DJELO TREĆE
Zapremica
Svrha zapremice.
DJELO ČETVRTO
Zapremica
Svrha zapremice.
DJELO PETO
DJELO ŠESTO
Zapremica
(Ulaze kraljev svak,123 načelnik redarstva i dva redara vodeći meñu sobom čovjeka
vezana)124
DVA REDARA (bijući čovjeka) Lupežu! otkle ti je onaj kraljev prsten, na kojemu je
njegovo ime urezano?
ČOVJEK (sa strahom) Smilujte se, gospodo moja! nijesam ja čovjek za takova djela.
PRVI REDAR: Zar je to kralj na dar poklonio, kao da si kakav pobožni brahman?
ČOVJEK: Čujte me sad. Ja sam ribar i stanujem u Sakravataru...
DRUGI REDAR: Kalašu, ko te pita ko si što si? Kraljev
SVAK: Sučače,125 neka kaže sve po redu. Ne prekidaj mu riječ.
DVA REDARA: Kako časni gospodar zapovijeda. Govori!
ČOVJEK: Ja hranim svoju porodicu loveći ribu mrežama, udicama i na drugi način.126
SVAK (smijući se) Doduše, čisto življenje!
ČOVJEK: Gospodaru, ne govori tako!
Od djedova primljen posao
Ako i jest na zlu glasu
Ti ne ostavi!
I sam brahman žrtvu noseć,
Premada živo kolje, ipak
Srca je meka. 133
SVAK: Naprijed, naprijed!
ČOVJEK: Jedan dan rastvarajući krapa127, nañoh mu u trbuhu ovaj prsten svijetao s
dragog kamenja. Iznesoh ga na prodaju, pa me gospoda uhvatiste. A sad me ubili ili
pustili, eto vam kako sam ga dobio.
SVAK: Džanuče, ovaj ugursuz što sirovim mesom smrdi jamačno je ribar. Treba sad
istražiti kako je našao prsten: Idemo u kraljev dvor!
REDARI: Tako! idi naprijed ti kradikeso! (Idu svi)
SVAK: Sučače! pomnjivo ga čuvajte na gradskim vratima! Utoliko ću ja Svijetloj kruni
kazati, kako se je našao prsten, i kad primim njegove zapovijedi, vratiti se.
REDARI: Neka gospodar uljeze i primi kraljevu milost! (Kraljev svak izlazi)
PRVI: Džanuče! dugo ostaje gospodar!
DRUGI: Kraljevima se pristupa samo kad je prigoda.
PRVI: Džanuče, ruke me svrbe, da mi je ovjenčati ovu žrtvu.128 (Kaže na čovjeka)
ČOVJEK: Nemoj, gospodaru, postati ubojicom bez razloga.
DRUGI (gledavši) Eno gospodara ide put nas s listom u ruci, te nosi zapovijed od kralja.
Sad ćeš vidjeti lice svojih svojata, riba, ili ćeš biti plijenom čagaja i jastrebova.129
SVAK (ulazi) Sučače, pustite toga ribara: na sreću se je pokazao onaj prsten.
SUČAK: Kako gospodar zapovijeda!
DRUGI: Onaj je bio u Jamovu130 dvoru i opet se vratio. (Odrešuje čovjeka)
ČOVJEK (poklonivši se svaku) Gospodaru, kakvo je moje življenje?
SVAK: Kralj ti je izručio ovaj dar koji jednako vrijedi koliko prsten. (Daje čovjeku
novaca)
ČOVJEK (poklonivši se prima) Počastio me je gospodar.
SUČAK: Ala je baš srećan: s koca je skinut a ispet na slona.
DŽANUK: Gospodaru, dar pokazuje da je onaj prsten mnogo vrijedan za kralja.
SVAK: Mislim da kralj ne procjenjuje prsten po dragom kamenu; nego kad ga je
ugledao, spomenuo se je milog čeljadeta. Premda je stanovite ćudi, za čas se je smutio.
SUČAK: Tad si mu, gospodaru, veliku uslugu učinio.
DŽANUK: Ne kaži tako, nego ovaj gospodar od riba. (Gleda ljutito na čovjeka)
ČOVJEK: Gospodo, neka vam polovica od ovoga bude nagrada za dobru volju.
DŽANUK: Tako je pravo.
SVAK: Ribaru, sad si mi postao veći prijatelj te treba ovo novo prijateljstvo politi.
Hajdemo dakle u krčmu!
SVI: Hajdemo! (Izlaze svi)
Svrha zapremice.
DJELO SEDMO
Svrha
OPASKE
1 Svaka indijska drama počinje proslovom u kojem upravitelj kazališta razgovara se s jednim
glumcem muškim ili ženskom te na taj način obavješćuje slušaoce o naslovu i piscu drame i o
osobama koje će prve stupiti na prizorište, a ne rijetko (kao u Plautovim proslovima) i o
sadržaju ili pletu drame. Ako se sudi i po pohvalama kojima se u ovom proslovu govori o samoj
drami, sva je prilika da nije, kao i većina doslije poznatih proslova, pisan od istog pjesnika što i
drama.
2 Na početku proslova ima svagda blagoslov, molitva u stihovima od dvije do četin ili najviše do
šest kitica. Ko bi izrekao blagoslov, ne zna se dobro; po svoj prilici, sam upravitelj, ako je bio
brahman; a ako nije, tad ko od brahmanskog plemena.
3 Isa jedno od imena boga Siva. Dosta je poznata u Evropi tnmurti ihti mdijska Trojica, koja se
sastoji iz boga Brahmana, Višnuva i Siva. Manje se zna da ova teologička na uka nije vele davno
obladala u Indiji, j da nam današnja sva tri boga nijesu jednako štovana, nego da se brahmanski
narod dijeli na dvije stranke za dva poslednja boga jer za Brahmana koji je stvorio svijet ali se
već njim ne bavi, malo ko mari. Sakuntalin pjesnik ili onaj komudrago Što je pisao ovaj
blagoslov, štovatelj je Sivov. Za bolje shvaćenje stihova što slijede, treba znati da Sivovi
štovaoci, panteisti kao što Su uopće Indijci brahmanske vjere, drže, da je Siv uzrok svega i da
je on sam sve a da se na svijetu javlja u osam oblika, tj. u pet stihija (u vodi, u ognju, u
zemlji, u eteru), u suncu i u mjesecu, i u Brahmanu svešteniku.
4 U vodi, jer Manu (prvi indijski zakonodavac) veli da je stvoritelj (Brahman) prvu stvorio vodu.
5 Četiri su glavna indijska plemena: brahmani (koji mogu sami biti sveštenici), kšatriji (vojnici),
vasji (trgovci), šudri (zanatlije i težaci) Prvi su do toga doveli svoje povlastice da se vjeruje da
je brahman, ako je sveštenik, jedna od zemaljskijeh osobnijeh objava glavnoga boga Siva i
Višnuva.
6 U ognju.
7 U suncu i mjesecu.
8 U eteru (sansk. alasa), koji drže Indijci da je peta stihija, tanja od zraka, da nosi zvuk i da je
(kao što današnja fizika potvrñuje) rasut po vasionom svijetu.
9 U zemlji i u zraku.
10 Po Wilsonu (Select Specimens of the Theattre of the Hindus), sva bi se strojba indijskog
kazališta sastojala iz zastora koji sakriva stražnji dio prizorišta za kojim se glumci oblače i
svlače i iza kojega izlaze kad se pokazuju na prizorište.
11 Predstavljačica, kao sve ženske a i muške osobe nižega stališa u sanskrtskoj drami, ne govori
sanskrtski nego prakrtski. Prakrt je jezik koji je postao iz sanskrta i što se tiče fonetike stoji
prema njemu gotovo u onakom odnošaju u kakvom stoji talijanski prema latinskom; tako, npr.,
kad ima u sanskrtu skup suglasnika, uopće u prakrtu ne ostaje nego jedan koji često biva
podvostručen; suglasnici K, G, Č, Dž, T, D, P, B često izmeñu samoglasnika posve izostaju, ili T
i P, pretvaraju se u D i B; od tri sanskrtska sična slova ne ostaje nego samo S; J se pretvara u
Dž. U obziru na etimologiju, može se sravnati prakrt s današnjim grčkim jezikom, jer je od
padeža izgubio dativ, od brojeva dual i nekoliko je promjena pregorio kod glagola. Blago jezika
ostaje isto kao u sanskrta. Za sravnanje sanskrta s prakrtom evo prvijeh riječi predstavljačice,
kako bi sanskrtski glasile: arja, ijam, asmi, adžnapajatvarjah, ko nijogonušthijatam iti. A
prakrtski su ovako: adždža, iamhi, anabedu adždžo, ko nioo anučitthiadutti. Indijski gramatici
dijele prakrt u mnogo narječja, ali u doslije poznatijem dramama nema ih više od tri. Narječje
(sauraseni u prozi, maharastri u poeziji) kojim govore većina glumaca vrlo je meko i glatko,
osobito u ženskinja. Ova smjesa različitih jezika i narječja bez sumnje je podavala neku
izvanrednu živahnost komičnom razgovoru, koju možemo donekle spoznati po talijanskoj
komediji dvaju prošlijeh stoljeća.
12 U originalu stoji riječ nataka. Od dvadeset i osam vrsta drama što nabrajaju indijski dramski
teorici, najpretežniji je natak, koji više od ostalijeh naliči grčkoj tragediji. Predmet treba da
mu bude slavan i pretežan; glavna je osoba bog ili polubog ili kralj; strast koja u njemu djeluje
ljubav ili junaštvo; ne može imati manje od pet ni više od deset djela (Wilson u goresp. dijelu)
13 Kalidas je j'edna od glavnih dika indijskog Parnasa; u stihovima navedenijem od ser Williama
Jonesa, prvoga Sakuntalina prevodioca, govori se da je Poezija kći Valmikija (pjesnika
Ramajana, indijske Odiseje), da ju je Vjas (pjesnik Mahabharata, indijske Ilijade) odgojio a da
je ona sebi za muža odabrala Kalidasa. Ovoga zovu jednim, i to najvrednijim od devet biserovih
zrna u dvoru kralja Vikramaditija, čije kraljevanje indijski pisci slave kao najsjajniju epohu u
svojoj povijesti. Ovaj bi Vikramadit po predavanju živio 56 godine prije Hrista, jer s njega i s
one godine počinje era nazvana samvat. No Albrecht Weber (u uvodu k drami Malavik i
Agnimitar) navodi ] nekoliko razloga da je Kalidas kasnije živio; svakako nije kasnije od prvijeh
pet stoljeća naše ere. Osim Sakuntale pisao je druge dvije drame: Vikramoroasi i
Malavlkagnimitra (za ovu se dvoji je li njegova); dva eposa: Ragkuvansa i Kumararasambhava;
dvije liričke pjesme: Meghaduta i Rtusanhara. Još mu se pripisuje nekoliko drugijeh pjesama
no, sudeći po slogu, dvoji se ili se očito vidi da nijesu njegove.
14 U originalu Abhidžnanasakuntala, literarno Znak Sakuntala. Ovdje je mjesto primijetiti da je
ova drama bila prvi put poznata u Evropi god. 1789. po engleškome prijevodu ser Williama
Jonesa i da je odmah bila primljena takim zadovoljstvom da je u malo vremena s engleškoga
bila prevedena na nekoliko jezika i Gothea je nadahla krasnom kiticom što smo stavili uz
naslov. Sanskrtskim tekst bi prvi put izdan god. 1830. u Parizu od Chezya. Ali mnogo bolje
izdanje bi napravljeno god. 1842. u Bonnu od Bohtlingha, s dodatkom mnogobrojnijeh opazaka i
njemačkog prijevoda. Bohtlingh, slijedeći u tom Brockhausa, dijeli sve rukopise Sakuntale na
dvije glavne recenzije, na devanagars ku, koju on cijeni starijom, pravilnijom, ina bengalsku,
opširniju, po kojoj je Jonesov prijevod i Chezvevo izdanje. Zatim god. 1867. Monier Williams u
Londonu izdade opet devanagarski tekst s nekim preinakama i s mnogim opaskama. Mi se
držimo ovoga, pomažući se gdjekad Bohtlinghovim izdanjem. Još nam je dodati da je bengalski
tekst bio izdan i u Kalkati više puta i u Kilu god. 1876. od Pischela, koji cijeni da je ova
recenzija bolja od druge.
15 U originalu grisma, vruće doba, koje traje od polovine maja do polovine julija: jer Indijci
dijele godine u šestero.
16 Patala je cvijet (Bignonia suaveolens) vrlo ugodna mirisa. Neka nam čitalac ne zamjeri kad
nañe ovakvijeh tuñih riječi u našem prijevodu; ali tu nema pomoći. Indijska je priroda drukčija
od naše, te u opisima svaki čas dolaze imena bilja kojega ne samo kod nas nema nego često
nije ni poznato, te treba za nevolju pridržati sanskrtsko ime.
17 Mimosa sirissa: Kod ovog cvijeta, kao i kod neko liko našega cvijeća što spada meñu
Mimoseae, mnogobrojni dugi prašnici sačinjavaju kitice.
18 Ovaj distih upravo samo zato stoji da javi slušaocima dolazak kralja Dušjanta na prizorište.
Svagda imaju na to opaza indijski dramatski pjesnici da nove osobe budu naviještene pri svom
dolasku.
19 Kralj Dušjanat (ili Dušmanat, Dušvanat) nije izmišljen od pjesnika, nego je jedan od
legendarnih indijskih kraljeva od Mjesečeve dinastije.
20 Po pravilima dramatske etikete ima kočijaš dati svomu gospodaru naslov ajušman, tj.
dugoga života.
21 Pinaka je ime gdjekad buzdohana a često luka Sivova.
22 Kusa ilidarbha (Poa cynosuroides) - trava duga vlata, tvrda, duga i oštra lista; upotrebljavaju
je brahmani kod posvetilišta i kod drugih svečanosti.
23 U opaski 10. već je kazano da je na dnu prizorišta bio samo zastor i da nije bilo prizorišnih
slika kao što smo naučni vidjeti u našim kazalištima; a ni onoliko koliko kod Grka. Nijesu
takoñer Indijci imali ni drugijeh sprava ni strojeva, te i u ovom prizoru možemo pomisliti da su
bila upravo kola na prizorištu a možda i konji, no, što se tiče trčanja kola, to je bio dužan
kolovozac predstavljati samim svojim gibanjem: kako bi to gledaoci mogli razumjeti, njihova
briga!
24 u orig. čamaraa, t.j. rep odjeka (Bos grunjens), koji se drži kod bogatih Indijaca za tjeranje
muha; postavlja se i konjima i slonovima na glavu kao ures i znak velikog dostojanstva. S brzine
konja vjetar im drži Čamar na glavi obrnut nepomično natrag.
25 Indar je bog od neba i zraka, najpoglavitiji od indijskijeh bogova za Brahmana, Višnuva i
Siva.
26 U preistorično doba dvije glavne dinastije vladahu Indijom, Sunčeva i Mjesečeva. K ovoj,
kako rekosmo u op. 19, spada Dušjanat sin Anila sina Taususa sina Purova. Od ovoga
posljednjega uzimlje ova dinastija patronimično ime Purovići. Ovako se zovu i junaci velike
epičke pjesme Mahabharata. Protagonist drugoga eposa Ramajana, Ram ili Ramačandar spada u
Mjesečevu dinastiju.
27 Barat sin Dušjantov u legendama je postao, kao što glasi blagoslov, kralj svega svijeta; samo
treba opaziti da je za Indijce cijeli svijet bio samo Indija.
28 U matici pratigrhitam, tj. primljeno! ovom se formulom odgovara na blagoslove.
29 Somatirtha (po M. Williamsu) sveto je mjesto na zapadnoj indijskoj obali u Guzeratu blizu
sadašnjeg Somanata.
30 Ingudi (Terminalia catappa) - drvo je što raña vrlo ugodno voće; iz njega se vadi ulje kojim
pustinjaci mažu kose.
31 Pustinjaci nose haljine od lika koji, da omekŠa, prije kiša u vodi.
32 Darbha isto što kusa, v. op. 22.
33 I Indijci shvaćaju kao znake budućnosti nenadne dogañaje, npr. titranje mišice ili trepavice.
Dobar znak biva čovjeku s desne strane, a ženskoj s lijeve, rñav znak naprotiva. Kad zaigra
desna mišica čovjeka, slutnja je da će domalo ugledati svoju ljubovnicu.
34 Kasjapa - Kasjapov potomak - to je sam Kanov o kome su prije govorili pustinjaci. Kasjap je
sin sina Brahmanova Maričija, jednoga od sedam pradžapatija ili patrijarha.
35 Navamallika (Jasminum sambac) - arapski Čemin - vrlo lijepi cvijet preugodna mirisa.
36 Modri je lokvanj Nymphaea lotus, a samij Mimosasuma, stabar u koga je vrlo tvrdo drvo.
37 V. op. 31.
38 U matici sarasidža - (cvijet) roñen u barešu. Ovim se razumije ili sveti lokvanj (Nymphaea
lotus) ili divni
orašunac (Nelumbium speciosum), obadva prekrasna cvijeta vrlo cijenjena u Indiji, na onaj
način kao kod nas ruža.
39 Mimusops elengi - krasno drvo milomirisna cvijeća.
40 Vitki stas mladijeh djevojaka biva često od indijskih pjesnika usporeñen s povijušom ili
pletencem.
41 Prijamvada znači ona što prijatnijeh riječi govori - Miloreka, Sladoreka.
42 Tj. mjesečnom svjetlosti u šumi.
43 Vrsta drva magna jako mirisna.
44 Kralj kao kšatrij iliti vojnik ne smije uzeti ženu iz brahmanskog plemena, zato ufa da mati
Sakuntala nije od brahmanskog plemena kako Kanav za kojega on misli da je pravi Sakuntalin
otac. Brahmani se mogu vjenčati i za žene drugog plemena, te im tad djeca spadaju u niže
pleme, iz kojega se mogu ženske udavati za kšatrije.
45 Šatžarana - šesteronog - tj. pčela. Za bolje shvaćenje kitice 24, primijećamo da su imena
(madhukara - što čini med - bhramara - što oblijeće, šatčarana) što se ovdje upotrebljavaju,
muškoga roda.
48 Smisao je ove kitice da Sakuntala, sa svom svojom nevinosti i prostodušjem. brani se od
pčele takim očijukanjem i micanjem da može pomamiti čovjeka isto kao tomu vješta ženska.
Od ljupkih ženskih kretanja Indijci imaju osobiti obzir na pomicanje obrva.
47 Pjesnici indijski često napominju meñu ženskim ljepotama vanjski kut od oka, koji s dugijeh
trepavica rekao bi da trepti i ostaje kao produžen put slijepoga oka.
48 Tj. da obazna je li ili nije Sakuntala od brahmanskog roda.
49 Pustinjaci bijahu odmah spoznali kralja, jer sjeñaše na kolima u kraljevskom ruhu. Nije bez
razloga pjesnik izmislio da kralj svuče ruho prije nego uljeze u pustinjački gaj; tako ga sad
djevojke ne poznaju.
50 V. op. 26.
51 Ovim se riječima pozdravljaju indijski pokornici.
52 Saptaparna - sedmeroper (Alstonia scholaris)
53 Rši (što se može prevesti mudrac ili svetac) veliko je dostojanstvo koje može stići pokorom
bog (devarši), brahman (brahmarši), Kralj (radžarši) Anasuja iz udvornosti nazivlje kralja
radžarši, poznajući po odijelu da je kšatrij.
54 U matici Kausika, tj. Kusikov unuk. Ovi je Visvamitar, jedan od najglasovitijih pokornika u
indijskoj legendi i učitelj Rama, protagonista U pjesmi Ramajana. On, premda kšatrij rodom,
zasluži svojom izvanrednom pokorom da bude od boga Brahmana prenesen u brahmansko
pleme.
55 Po indijskoj teologiji, ljudi pokorom postaju mogućni i još mugućniji od bogova; zato se ovi
boje velike pokore, i više su puta poslali na zemlju, da ometu koga svetoga pokornika,
Apsarase. Ovo su nebeske djevojke, ili nimfe, ili vile što prebivaju na nebu i dvore Indra, kralja
od neba; sve su prekonaravne ljepote. Ima ih 35 milijuna.
56 Kanvovoj sestri.
57 V. op. 17.
58 Maharadža - veliki kralj - naslov je što se daje neodvisnijem kraljevima (bhupati) ili
suzrenima koji imaju pod sobom podložnijeh kraljeva (radžan)
59 Vrsta Barlerie sa šipkovim cvijećem i s oštrim dračama.
60 Vidušak jeu indijskoj drami lakrdijaš i pouzdani protagonistov drug. U licu je ružan,
sjedokosan, grbav i hrom; i odijelo mu se hoće da je smiješno. Po pameti je ujedno budalast i
lukav kao talijanski Arlekin ili Pulcinella; Wilson ga nahodi slična Sanču Panzi. Zadaća mu je da
svojim lakrdijama razveseli slušaoce, no to, po dosjetljivosti kakvu uopće kaže, ne bi mu često
pošlo za rukom u Evropi; a s druge strane ima sve pouzdanje protagonista (makar ovaj bio kralj
ili druga odlična osoba) i njemu je posve podan i vjeran, te ga svjetuje i pomaže u ljubovnim
poslima. Za čudo je da budalast Vidušak, komu se često ostali glumci rugaju, svagda biva od
brahmanskog plemena, no mu baš to svojstvo daje pravo da može i s kraljem prijateljski
govoriti i šaliti se. Još treba primijetiti da premda je brahman, govori prakrtskim jezikom.
61 Vidušaku, kaonoti brahmanu, meso nije ugodna hrana.
62 U originalu: Vrh micine puhvica (čibuljica) je postala (poslovica)
63 Smisao je, kao što kaže jedan indijski tumačnik, da svu noć kralj nije spavao.
64 Imenom javana zove se sad u Indiji uopće tuñinac a osobito muhamedanac; no je u
Kalidasovo vrijeme svakako ova riječ imala svoje pravo značenje - Grk. Javankeili Grkinje, kako
se i drugdje spominje, prate kralja i nose mu oružje. Po svoj su prilici bile robinje u ratu
ugrabljene iz bližnjeg grčkobaktrijskog kraljevstva, te radi svoga grčkog izobraženja bile su
izmeñu ostalijeh odlikovane.
65 Poslovica.
66 Obični pozdrav, kad se kralju pristupi.
67 Vidušakavo ime u ovoj drami.
68 Cyperus rotundus mirisna trava, koju svinje rado jedu u Indiji.
69 Surjakanta (ljubljen od sunca) ime je nekakva dragog kamena, po pričanju indijskijeh
pjesnika, žestoko se razgrije na sunčanim zrakama. Jesu li pri tome znali i mislili o svodnji
sunčanih zraka kroz staklenu leću?
70 Calotropis gigantea jaki tvrd stabar; navamalika je vitka i slaba.
71 Ili Srija boginja od sreće i ljepote.
72 V. op. 30.
73 Po Manuvovu zakoniku kralju pripada šestina zemaljskog ploda.
74 Smisao je ove kitice da se kralj malo razlikuje od brahmana pokornika zato što, kako
brahman izabire sebi za stan sveto mjesto, pustinju, kralj ima stan na svačiju korist otvoren (za
dijeljenje pravde itd), dakle zato svet; kako brahman svagdanjom pokorom izvršuje svoje
dužnosti, i kralj ih ispunjuje braneći brahmane pri posvetilištima. Pošto dakle i kralj tijelo
svoje kroti podlažući ga tuñoj koristi, zaslužuje da mu se na nebu od dva Gandarva (nebeska
pjevača ili svirača) ime proslovi kaonoti pravomu kralju - mudracu (radžaršiju, v. op. 53)
75 Suri su dobri bogovi koji stanuju s Indrom na nebu i sinovi su Kasjapa (v. op. 34) i Aditije. S
njima se gdjekad zavade Asuri ili Dajtji, zli bogovi, sinovi istoga Kasjapa i Ditije. U tom slučaju
Suri pozovu na pomoć kakva junačkoga kralja sa zemlje.
76 I sad je u Indiji običaj da se pred kralja pristupi s darom u ruci.
77 Rakšaši su strahoviti grdni zli duhovi što se ljudskijem mesom hrane i ometaju brahmane pri
posvetilištima.
78 Kralj Trisankuv bijaše naumio otići na Indrovo nebo sa svijem tijelom, te kad na tu svrhu
zapita pomoći u svetog brahmana Visvata, ovaj mu odgovori da to ne može biti; i Visvatovi
sinovi kojim se poslije obrati, ne samo ga ne pomogu nego, ljutiti zato što nije njihovu ocu
vjerovao, pretvore ga da od kšatrija postane čandalom (najnižim indijskim plemenom poznatim
u Evropi pod imenom Parja) Visvamitar Sakuntalin otac (v. op. 54), smilovav se na njega,
svojom svetinjom uzdigne ga sa svijem tijelom na nebo, no ga bogovi otisnu; ali on padajući
pozove na pomoć Visvamitra, koji ga svojom zapovijedi ustavi izmeñu neba i zemlje.
79 Usira je korijen od Andropogon muricatum, od kojega se pravi mast dobra za rashlañivanje
tijela. Za tu svrhu služe i biline o kojima se poslije govori, kao lokvanj, orašinac i darab iliti
kusa.
80 Vitana je neko posvetilište: voda što je pri njem služila ostaje posvećena i korisna protiva
nemoćima.
81 I kod Indijaca bog je od ljubavi oružan lukom kao kod Grka. Luk mu je od sladorovca, tetiva
sastavljena od pčela a nosi pet strijela (za pet čuvstava), od kojih svaka ima cvijet za rt.
82 Kama, Kamadeva, Ananga (bez tijela), Manmatha (koji mami pamet), Kandarpa, Makaraketu
(koji ima na zastavi nekakvu ribu) i Smara, sve su imena indijskog Erosa ili Kupida.
83 Kam doñe da nadahne Hara ili Siva ljubavlju prema njegovoj ženi Parvatiji; no Siv, koji se u
ono doba bavljaše pokorom, tako se razljuti da jednim plamom svojih očiju stvori tijelo
jadnoga boga od ljubavi u pepeo. Odatle ovomu i ime Ananga ili Bestjelesni - Sveti pokornik.
Urva, koga moljahu bogovi da ostavi od sebe poroda, ne htijaše isprva, govoreći da će njegov
porod uništiti svijet; na svrhu rodi iz bedre oganj koji odmah stade pitati hrane i bio bi vasioni
svijet izgorio da ga nije glavni bog Brahman namjestio u Ocean da mu voda bude hrana.
84 Madhavi (Gaertnera racemosa) krasna povijuša s mirisnijem cvijećem.
85 V. op. 82.
86 Preko obreda za mrtve u Indiji proliva se voda sa sezamom.
87 Atiraukta je isto što madavija (v. op. 84); a o sahakaru se govorilo u op. 43.
88 Mučno je razumijeti ovu izreku. Visakhe su dvije zvijezde u jednom od 27 zviježña u svakom
od kojih mjesec prebiva po jedan dan. Po svoj prilici, kralj zove Visakama dvije drugarice a
Sasankalekhom (upravo novim mjesecom kad je najtanji) vitku Sakuntalu. Da se Visakhe ne
odnosi na nju, niti Sasankalekha na kralja, kako hoće M. Williams, dokazuje broj dual kod
prvoga imena i ženski gramatikalni rod kod drugoga.
89 Ježenje je kože kod indijskijeh pjesnika svagda znak jake strasti.
90 Kralj usporeñuje sebe s mjesecom, a Sakuntalu s nekom vrstom lokvanja što cvate samo
obnoć.
91 Po pravilima dramatičke etikete drugarice već ne govore s Dušjantom kako s kraljem, nego
kako s ljubovnikom njihove prijateljice.
92 Od starinskijeh brahmanskijeh zakona primljeno je kao zakonito i vjenčanje po načinu
Gandarava (v. op. 74 pri svrsi), tj. kad se dvoje vjenča bez svjedoka i bez dopuštenja starijih.
93 Priča se u Indiji da brahmanska iliti mandarinska patka (Anas casarca) obdan žive s mužem,
a noću se od njega razdijeli.
94 V. op. 79.
95 Agnij bog od ognja.
96 Tj. mjesec koji po mnjijenju Indijaca ima neki osobiti upliv na rastenje boja. Indijci takoñer
cijene da sunce i mjesec zalaze za neku goru na zapadu koju zovu Asta.
97 Neke vrste lokvanja ne cvatu nego obnoć, s jutrom rano zatvora im se cvijet.
98 V. op. 82.
99 V. op. 36. Samijevo se drvo trvenjem lako užiže.
100 v. op. 39.
101 Mrgaročana je mirisna i Ijekovna pomast što se vadi iz tijela kakve sajge. Sveta se zemlja
donosi sa svetijeh kupališta. Durba (Agrostis linearis ili Pajanicum dactylon) sveta je trava koja
ima, po mnjijenju Indijaca, osobitu ljekovnu krepost.
102 Hastinapura (slonski grad) - jedan od najglasovitijih gradova u staroj Indiji, glavno mjesto
Dušjantova kraljevstva, kod današnjeg Delhija.
103 V. op. 58.
104 Lak daje neki crvić (Coccus lacca) te služi kao crvena mast, kao pokost itd. Njim bogate
Indijke bojadišu noge.
105 Indijske su žene nosile obično dvije haljine: jednom, kraćom, pokrivahu ramena i prsi, a u
drugu, dulju, zamotavahu sve tijelo.
106 Jajat muž Sarmištin, jedan je od Dušjantovihej pradjedova i otac Purova, čije ime nosi
Dušjanat kao patronimik (Purović) Sravni »Jajata, epizoda iz Mahabharata« krasni metrički
prijevod Sime Popovića u »Vili« god. 1866.
107 Rgved, jedna od najstarijih knjiga na svijetu, sadržava skup starinskijeh indijskijeh
pjesama na čast ondašnjijeh indijskijeh bogova, tj. elemenata.
108 Kokila vrsta od kukavice što žive u Indiji i pjeva onako kao kod nas slavuj.
109 V. op. 42 i riječi Anasujine na koje se odnosi.
110 Sjamaka (Panicum frumentaceum ili colonum ) - vrsta prosa što jedu Indijci.
111 Kširavrkša - Ficus glomerata.
112 V. op. 93.
113 Vidi op. 55.
114 Posteljnik (sansk. Kančuki) upravo je nadzornik i čuvar od kraljeva harema.
115 Seša zmija s tisućom glava, na jednoj od kojih stoji naš svijet. Najzadniji se stih odnosi na
kralja koji bi imao primat po zakonu šestinu od zemaljskog ploda.
116 Sjenilo je kraljevski znak.
117 Telali (sanskr. Vaitatika) opominju kralja njegovih dužnosti u opredijeljena vremena.
118 V. op. 33.
119 Dugijeh očiju.
120 V.op.82.
121 V. op. 97.
122 Riječ čakravartin znači i gospodar do obzorja i onaj koji ima (Višnuvovu) plojku u ruci.
123 Sanskrt sjala (kraljev) svak u indijskijem dramama osobiti je karakter. Sveñ je kraljev
ugodnik i načelnik redarstva.
124 Dva redara i čovjek (ribar) govore osobitim prakrtskim dijalektom (magadhi), kod kojega je
osobitost da se svako r izgovara l i da glas s ne izgovara se čisto. Kraljev svak u drugijem
dramama govori tim istim narječjem, no ovdje govori običnim prakrtom.
125 Sučak je ime jednoga redara a Džanuk drugoga.
126 Za brahmana su najnečistiji zanati kod kojih se ubijaju živine, kao kod ribara, mesara,
lovaca, kožara itd.
127 Upravo Cvprinus rohita vrsta indijskog krapa.
128 Tj bengalskim rukopisima ne stoji ovjenčati nego ubiti što se bolje slaže s riječima koje za
ovim dolaze.
129 Preveli smo po bengalskoj varijanti, jer u dervanagarskim rukopisima stoji: »Sad ćeš biti
hranom za jastrebove ili ćeš vidjeti pasje lice«, što nije lako razumjeti.
130 Jama je indijski: Ad ili Pluton.
131 V. op. 55 pri svrsi.
132 Sakuntalinom majkom.
133 V. Op. 82.
134 V. Op. 81.
135 V. op. 108.
136 V. op. 82.
137 Smisao je ove poslovice da se nesrećama lako prigoda javlja kako će nas napasti.
138 Manasidža - roñen u duši, još jedno od imena boga od ljubavi.
139 Gaertnera racemosa.
140 Kralj zove Vidušaka prijateljem, dakle Sakuntalu Vidušakovom prijateljicom. To je posve
po indijskoj etiketi.
141 U Dubrovniku je zvrk što latinski cincinnus ili
cirrus talijanski riccio, njemački Haarlocke.
142 I znoj je kod Indijaca jedan od znakova velike ljubavi.
143 Preveli smo »vodenom opsjenom« riječ mrgatršnika (literalno žeña zvijeri) koja upravo
znači onaj fizički pojav što se obično zove fata morgana.
144 V. op. 17.
145 Napominjemo da je ime pčele u sanskrtu muškoga roda. 148 Momordica monadelpha - vrsta
lubenjače s krasno crvenim plodom.
147 Saketa ili Ajadhja današnji Oude.
148 Obred što u Indiji svetkuju žene, kad prvi put sjećaju da dijete kopore.
149 V. op. 64.
150 pri zgañanju iz luka trebalo je imati ruku obranjenu od udarca tetive.
151 Hansa - vrsta plamenca (Phoenicopterus) po indijskoj priči, rastavlja mlijeko od vode.
152 Indrov kolovozac:
153 V. Op. 75.
154 Danavi su zli duhovi potomci Kasjapa (v. op. 75) i Danuve. Njihov otac Kalanamije imaše
sto glava i sto ruka.
155 Narad je bog mudrac glasoviti u indijskoj mitologiji.
156 Džajanat je Indrov sin.
157 Mandar je jedan od pet stabara svagda punih neuvehla cvijeća u Indrovu raju. U Indra su
prsi pomazane mašću iz drugoga od tijeh stabara Haričandana (tj. žuti sandal)
158 Četvrto upućenje boga Višnuva, kad u prilici polučovjeka polulava spase (Indrovo) nebo,
zemlju i pakao od diva Hiranjakasipa.
159 Aruna je isto što i zora, no je u indijskoj mitologiji muškog spola; naslikan je kao krasni
mladić bez nogu što stoji pred suncem na kolima kao Kolovozac:
160 Kalap je jedan od stabara u Indrovu raju (v. op. 158) koji podaje što god čovjek može
zaželjeti.
161 Putima od vjetara zovu Indijci predjele u koje oni dijele zrak i sve vidimo nebo, jer drže da
u svakome kao motor ima osobiti vjetar, tako, npr., u prvom predjelu koji sa drži zemaljski
parokrug, vjetar je naš zemaljski koji goni oblake itd.; u drugomu (sunčevu) predjelu vjetar
goni i vrti suncem. Ovakih predjela drže da je sedam.
162 Vjetar Parivah puše i vlada u šestom od gore pomenutih (v. op. 162) predjela. U ovomu se
nalaze sedam zvijezda što sačinjavaju velika kola iliti velikog medvjeda (Ursa major) i sveta
rijeka Ganga preko svoga nebeskog toka: Gangu nazivlju. Indijci trostrujom, jer drže da prvo
teče po ovom nebeskom predjelu zavrevši iz prsta Višnuvove noge, te da se sa zemlje vidi kao
mliječni put, zatim pada na Sivovu glavu i spušta mu se niz kose na zemlju, po kojoj drugom
strujom teče; a treća joj je struja po paklu ili bolje da rečem, po Patalu, tj. po podzemnom
kraljevstvu Asura i Naga (bogova zmija) Za razumljenje prvoga stiha treba znati da neki Asur,
potomak Hiranjakasipov (v. op. 159), i on ogromni div po imenu Bali, bijaše pokorom i
bogoštovanjem dobio oblast nad nebom i zemljom i Patalom, a da je Višnuv naumio oteti mu tu
vlast. Za tu svrhu (u svom petom upućenju) Višnuv se pretvori u malog čovuljka, te takovi
došavši pred diva isprosi u njega toliko mjesta koliko bi mogao prekoračiti u tri koraka. Onda
neizmjerno uzrastavši, bog prvim korakom zauzme svu zemlju, drugim sve nebo, no ostavi Patal
Baliju radi njegovijeh zasluga.
163 To jest na prvi predjel ili put od vjetara (v. op. 162), te bi tako kola u čas preletjela sa
šestog predjela na prvi.
164 U originalu čataka, tj. Cuculus melanoleucus, o kojem misle Indijci da se samom vodom od
oblaka hrani.
165 Hemakuta (sa zlatnim vrhom) sveta je gora u Himalaji. Na njoj prebiva Kuver, bog od
bogastva, sa svojim slugama Kimpurušima, čovuljcima s konjskom glavom.
166 Tj. Kasjap, v. op. 34. Imao je trinaest žena od kojih najstarija, Aditija, rodi Sure ili dobre
bogove, a ostalijeh dvanaest Asure. U ovoj se drami ne govori nego o Aditiji.
167 V. Op. 158.
168 Amrta (ambrosia) - piće bogova koje podaje neumrlost.
169 V. Op. 161.
170 Aditije.
171 Jonesia Asoca. v. op. 33.
173 Sarvadamana - koji sve kroti.
174 v. op. 123. Taj znak, kao što se vidi iz kitica 180, sastojao se u tome da su prsti (po svoj
prilici samo donekle) sastavljeni bili opnom kao kod ptica plivačica.
175 Govori se, da zmija gnijezdi u korijenu od sandala.
176 U originalu prakrtski Saundalav annam pekkha prevedeno sanskrtski Sakuntalavanjam
preksasva, tj. viñi ljepote od ptice (sakunta, prakrt. saunda)! Dijete po početku riječi
Saundala... misli da djevojka o njegovoj majci govori. Nijesmo drukčije umjeli prevesti igru od
riječi, nego smo ostavili sanskr. sakunta i dodali 1atigase.
177 V. Op. 144.
178 Sin Maričev - Kasjap. V. op. 34 i 167.
179 Znak žalosti kod Žena.
180 Rohinije jedno od 27 zviježña o kojima govorismo u opasci 88. U indijskoj mitologiji
shvataju se ta sviježña kao mjesečeve žene, i kaže se da mu je od njih Rohinija najmilija.
181 Indra.
182 Marič otac Kasjapov i Dakš otac Aditije sinovi su stvoritelja Brahmana, zato Kasjap i Aditija
ne odalečuju se od Brahmana nego za jedno koljeno ili naraštaj.
183 Od Kasjapa i Aditije rodilo se 12 bogova koji predstavljaju sunce u 12 oblika, tj. u 12 stana
ili zodijakalnijeh znaka.
184 Tri svijeta su (Indrovo) nebo, zemlja i podzemni pata1, v. p. 163.
185 Višnuv u svojim upućenjima (v. op. 159 i 163) postao je potomak a i (barem u dva) sin
Kasjapa i Aditije. Po ovoj bi se kitici pokazao Kalidas kao osobit Višnuvov štovatelj (v. op. 3)
186 V. Op. 187.
187 Paulomija ili Sačija Indrova je žena, a majka Džajantova.
188 Uzdržali smo isti rod kao i u sanskrtu: krepost (tj. Sakuntala) ženskoga roda, b1ago (dijete)
srednjega a zakon (Dušjanat) muškoga.
189 V. op. 92.
190 v. svrhu petoga djela.
191 Aditiji.
192 Zemaljski se je vas svijet za Indijance sastajao iz sedam otoka, od kojih svaki stoji u
različitom jezeru.
193 V. Op. 174.
194 Od korijena bhar koji znači nositi, uzdružavati.
195 Juga može značiti toliko koljeno ili naraštaj koliko perijodu od pet godina.
196 Ovaj Barat kojega ne treba pomesti s Dušjantovim sinom bio je (po mitologiji) pokornik i
svetac koji je prvi pisao dramu.
197 Sarasvati, žena boga Brahmana, boginja je rječitosti, znanosti i umjetnosti, i iznašla je
sanskrtski jezik.
198 Siva kojega ovdje pjesnik zove atmabhuta, tj. Koji je sam po sebi postao, premda se taj
epitet daje obično samu bogu Brahmanu. Modrocrvenijem ga zato zove jer je Siv, kad je
miješanjem amrta (v. op. 169) postala strašna otrov, popio je da spasi svijet i zato mu je grlo
pomodrelo.
199 Metempsihosa ili poslije smrti novi život na zemlji toliko po brahmanima koliko po
budistima nije nego pedepsa za grijehe.