BIBLIOGRAFSKA ORGANIZACIJA 1

PREDAVANJA
(SKRAĆENO)

doc. dr. sc. Ana Barbarić

1
Knjižnični fond

Već je u prvim knjižnicama knjižnični fond bio osnova za određivanje radnih

postupaka i vrsta usluga koje se nude zajednici korisnika. Pojavom novih medija,
knjižnični se fond obogaćuje novim vrstama građe. Zbog svoje promjenljivosti,
knjižnični se fond izgradnjom stalno nadopunjuje.

Knjižnični je fond raspoređen prema određenim cjelinama.

U manjim se knjižnicama knjižnični fond obično dijeli u dvije osnovne zbirke:
zbirku knjiga i zbirku serijskih publikacija (časopisi i novine).

Često se stvaraju i druge zbirke.

Velike i veće knjižnice, a to su uglavnom nacionalne, općeznanstvene, sveučilišne pa

i veće narodne knjižnice, obično svoj aktivni knjižnični fond dijele na opću zbirku i
cijeli niz posebnih zbirki.

Podjela se provodi prema vrsti građe (zbirka rukopisa, zbirka starih tiskanih knjiga,
zbirka serijskih publikacija, zbirka grafike, zbirka kartografske građe…) i prema
sadržajima koji su zastupljeni (zavičajne zbirke, spomen-zbirke).

Mnoge veće knjižnice primaju na pohranu (depozit) knjižničnu građu drugih

vlasnika, takva je građa posebna cjelina u knjižnici (npr. zbirka Metropolitana u
Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici).

Mnoštvo zbirki u knjižnicama dijeli se na statične (ne dopunjavaju se) i na aktivne

(stalno se nadopunjuju).

Sitnim se tiskom smatra knjižnična građa koja po svojim osobinama zahtijeva

poseban način obrade i smještaja. Obično se sastoji od 2 lista, 4 stranice i smatra se
građom nevelike vrijednosti
Pod sitni tisak spadaju: brošure, skripta, posebni otisci, katalozi, bilteni (u širem
smislu), informativni leci, oglasi i priopćenja, kazališni i drugi programi, tiskanice,
vozni redovi (u užem smislu).

2
Knjižnična građa

To je sva građa koja pristiže u knjižnice i koja se u njima obrađuje, čuva i daje na
korištenje. (E. Verona: „…sve vrste građe što ih biblioteka sakuplja, sređuje i
korisnicima stavlja na raspolaganje.”)

Knjižnična je građa raznovrsna, a obuhvaća knjige, brošure, časopise, novine,

muzikalije, rukopise, pisma, crteže, planove, karte, audiovizualnu građu, elektroničku
građu te sve ostale proizvode umnožene mehaničkim, kemijskim ili elektroničkim
postupcima.

Knjižničnu građu dijelimo na knjižnu i neknjižnu te na tiskanu i netiskanu

(unatoč sve većem broju neknjižne građe, i dalje su najzastupljenije publikacije).

Publikacija je tiskani ili drugom tehnikom umnoženi duhovni proizvod u jednome ili
više nakladničkih svezaka, odnosno na jednom ili više slobodnih listova.

Omeđena je publikacija ona koja je potpuna u jednom svesku ili se namjerava

upotpuniti u omeđenom broju svezaka.

Knjiga je neperiodička publikacija koja bez korica ima najmanje 49 stranica, a

objavljena je u određenoj zemlji i dostupna je javnosti.

Brošura je knjiga s manjim brojem stranica. Brošurom se obično smatra knjiga

manjeg opsega (bez obzira na to ima li tvrdi ili meki uvez), s najviše 48 stranica
(ponekad se o brošurama govori kao o knjigama sa 64, 80 ili 100 stranica).

Univerzalna bibliografska kontrola (Universal Bibliographic Control – UBC)

POVIJEST

Paul Otlet i Henry La Fontaine osnivaju Međunarodni institut za bibliografiju u

Bruxellesu 1895. Cilj im je bio objavljivanje svjetske bibliografije (Međunarodni
ured za bibliografiju), objavljivanje kataloga svjetske tiskarske produkcije, no
doživljavaju neuspjeh.
Ostavštinom engleskog kemičara Jamesa Smithsona osnovana je sredinom 19. st. u
SAD-u Smithsoniana (njen glavni knjižničar smatrao da ta knjižnica treba prerasti u
nacionalnu knjižnicu koja bi, za početak, izradila skupni katalog narodnih knjižnica
3
SAD-a, zatim opću američku bibliografiju, a možda i univerzalni katalog). – ˃
Svenonius ovo smatra pokušajem uspostave univerzalne bibliografske kontrole.

IFLA-in program oslanjao se na osnovno bibliografsko pomagalo za UBC, a to su

nacionalne tekuće bibliografije

1961. održana je u Parizu Međunarodna konferencija o kataložnim načelima –

problematika međunarodnog ujednačavanja odrednica (delegacije iz 53 države i 12
međunarodnih organizacija) – do tada najznačajniji sastanak kataložnih stručnjaka.
Poč. 60-tih godina 20. st. prilike još nisu bile zrele za ostvarivanje takvog
međunarodnog programa, no uskoro se primjena računala u izradbi kataloga i
bibliografija povećava.

Kataložni program Kongresne knjižnice u Washingtonu – “Shared Cataloging”

(uporaba bibliografskog opisa u kataložne svrhe) vrlo brzo se širi.
Prvo ga koriste zemlje engleskog govornog područja, a onda i ostale zemlje.

Predsjednik IFLA-e Herman Liebares na zasjedanju IFLA-e u 1970. u Moskvi

predlaže da se program “Shared Cataloging” pretvori u međunarodni program kojeg
je nazvao Univerzalna bibliografska kontrola. UBC postaje sastavnim dijelom
IFLA-inog programa.

Franz Georg Kaltwasser navodi preduvjete za ostvarenje tog dugoročnog programa:

- svaka bi zemlja trebala izraditi nacionalnu bibliografiju koja bi morala u

potpunosti zabilježiti svu knjižnu produkciju te zemlje,

- treba uvesti pravne propise koji bi regulirali priliv obveznih primjeraka u

nacionalne knjižnice ili nacionalna bibliografska središta,

- trebalo bi standardizirati bibliografske informacije u pogledu odrednica i

opisa, ali i u tehničkom pogledu,

- trebalo bi osnovati nacionalna ili regionalna središta koja bi prihvaćala

bibliografske zapise iz drugih zemalja i stavljali ih na raspolaganje
zainteresiranim iz svog područja bilo u izvornom obliku, bilo uz izmjene u
pogledu jezika i pisma u pojedinim dijelovima opisa.

Od 1974. u Londonu je počeo djelovati Međunarodni ured za Univerzalnu

bibliografsku kontrolu (International Office for UBC).

4
Na Međunarodnom sastanku kataložnih stručnjaka održanom 1969. godine u
Kopenhagenu donijeta je odluka o početku standardizacije oblika i sadržaja
bibliografskih opisa (izlaze različitih godina, nadopunjuju se i prerađuju):

 ISBD(M) (Međunarodni standardni bibliografski opis omeđenih publikacija),

 ISBD(S) (Međunarodni standardni bibliografski opis serijskih publikacija),
 ISBD(NBM) (Međunarodni standardni bibliografski opis neknjižne građe),
 ISBD(CM) (Međunarodni standardni bibliografski opis kartografske građe),
 ISBD(G) (Opći međunarodni standardni bibliografski opis),
 ISBD(A) (Međunarodni standardni bibliografski opis starih omeđenih
publikacija),
 ISBD(PM) (Međunarodni standardni bibliografski opis tiskanih muzikalija)
 ISBD(CF) (Međunarodni standardni bibliografski opis računalnih datoteka)
objavljen je 1990.
 (ISBD(ER) (Međunarodni standardni bibliografski opis elektroničke građe,
 ISBD(S) preimenovan u ISBD(CR) (Međunarodni standardni bibliografski
opis serijskih publikacija i druge neomeđene građe).

KNJIŽNIČNI KATALOG I BIBLIOGRAFIJA

Knjižnični katalog - popis knjižnične građe (prema nekom redu) koja se nalazi u
jednoj ili više knjižnica određenog područja, sastavljen je od elemenata koji daju
potrebne podatke o knjižničnoj građi što je zastupaju (kataložne jedinice).

Bibliografija – popis knjiga ili druge građe uređen prema nekom redu, ali
neograničen fizičkim smještajem građe u nekoj određenoj knjižnici. Bibliografija
može čak nabrojiti i izdanja koja više ne postoje (katalog ne može, on mora oslikavati
trenutno stanje knjižničnog fonda).

Za razliku od kataloga, bibliografija bilježi građu bez obzira na mjesto gdje se ta

građa nalazi.

Prednosti bibliografija je u odnosu na katalog (prema Gormanu):

– potpunija je jer sadrži više jedinica nego što ih sadrži fond knjižnice
– selektivnija je jer je usmjerena na potrebe specijalnih korisnika i zato može
okupiti relevantniju građu
– sveobuhvatnija je jer sadrži građu koju katalog obično ne iskazuje npr.:
članke i sastavnice
– opširnija je jer pruža više podataka, a često i sažetke radova
– stručnija je jer je obično sastavljaju stručnjaci za određeno područje
– sustavnija je jer postoji tema oko koje se skuplja i izlaže građa
– isplativija je jer nije ograničena samo na jednu knjižnicu

5
Srodnost kataloga i bibliografije je neosporna.

Indeks (kazalo) – pokazatelj ili sustavni vodič do jedinica građe ili iz njih izvedenih
pojmova, zadaća mu je samo identifikacijska.

Bibliografska jedinica - u katalogizaciji se izraz bibliografska jedinica rabi za onu

cjelinu koju u katalogu zastupa jedna kataložna jedinica.

Kataložna jedinica - zastupa jedinicu knjižnične građe, a bibliografska je jedinica

određena jedinica ili više jedinica građe predstavljenih na kataložnoj jedinici.

Literarna jedinica - antitetički (oprečni) termin terminu bibliografska jedinica.

♦ Literarna jedinica predstavlja djelo (duhovni ili literarni proizvod u apstraktnom

smislu).
♦ Bibliografska jedinica predstavlja jednu od manifestacija djela (knjigu ili
publikaciju)
♦ Kataložna jedinica je u prvom redu zastupnik literarne jedinice, što znači da se
bibliografska jedinica promatra ponajprije kao predstavnik jedne od mogućih
manifestacija djela.

6
3 ASPEKTA KATALOGA: zastupnički,
sintaktički i
pragmatički

Zastupnički aspekt kataloga

Pregledavanjem kataložne jedinice, korisnik mora moći prepoznati jedinicu

knjižnične građe koju je već vidio, koju poznaje iz literature ili onu koja svojim
formalnim ili sadržajnim značajkama odgovara njegovim zahtjevima.

Sintaktički aspekt kataloga

Omogućuje uvid u cjelokupni fond, odnosno u one segmente fonda koji korisnika
zanimaju (npr. korisnik može tražiti određeni roman Charlesa Dickensa i može se
zadovoljiti informacijom da knjižnica posjeduje taj roman, ali katalog mu može
pružiti puno više od obavijesti ima li knjižnica ili nema taj roman: izdanja, prijevode,
ekranizacije…tog romana koje može naći u knjižnici.)

Pragmatički aspekt

Eksplicitne upute koje korisniku pomažu u kretanju katalogom, ostaju za korisnike

uvijek vezane uz specifičnu jedinicu. To je aspekt koji označava odnos između
kataloga i korisnika.

Vrste kataloga

Podjela prema tehničkoj izvedbi kataloga: katalog u obliku knjige (tiskana knjiga,
bilježnica), katalog na listićima, katalog na mikroobliku (mikrofilm, mikrofiš),
strojno čitljivi katalog.

Podjela prema namjeni: javni (vanjski) i interni (unutarnji) – matični, mjesni…

Podjela prema vrsti građe koju obuhvaćaju: katalog za knjige, katalog za serijske
publikacije, katalog za neknjižnu građu, viševrsni katalog (SAD).

Podjela prema opsegu: opći katalozi (obuhvaćaju cijeli fond), glavni katalog
(pretežni dio fonda), posebni ili specijalni katalozi (katalozi zbirki ili dijela fonda
7
odabranog prema nekom kriteriju npr. vrsta građe), skupni katalozi (katalozi više
knjižnica).

Podjela prema načinu obrade knjižnične građe:

- formalni katalozi – abecedni katalog - autorsko/naslovni abecedni katalog, matični

katalog, mjesni (topografski, inventarni) katalog, naslovni katalog, kronološki
katalog, zemljopisni katalog, jezični katalog;
- stvarni katalozi - stručni katalog (sistematski katalog), predmetni katalog;
- ukršteni katalog.

Podjela prema opsegu:

- OPAC (Online Public Access Catalogue)

- WebPAC – OPAC kojem se pristupa preko web-a
- SOPAC – social OPAC

Informacije je jako teško organizirati, a posebno je važna razlika, koja je u korijenu

mnogih problema povezanih s organizacijom informacija, jest da se dva različita
entiteta, djela i publikacije (knjige) koje ih utjelovljuju, trebaju organizirati i
zajedno i u odnosu jedan prema drugome.

Djelo – literarna jedinica.

Publikacija – bibliografska jedinica.

Prvi je Charles A. Cutter 1876. izričito iznio ciljeve bibliografskog sustava (zadatke
kataloga): ukršteni, a ne abecedni katalog.

Cutter je sustavno prikazao svoje ciljeve na temelju onoga što korisniku treba i što
ima pri ruci kad pristupa katalogu:

- cilj pronalaženja, pretpostavlja da korisnik ima pri ruci informaciju o autoru,

naslovu ili predmetu i da traži poznatu publikaciju
- cilj okupljanja, pretpostavlja da korisnik prilazi sa sličnom informacijom, ali
traži skup dokumenata, kao što je skup svih dokumenata određenog autora, na
određenu temu ili u određenom žanru
- cilj izbora, pretpostavlja da je korisnik naišao na više sličnih dokumenata te
treba valjano izabrati između njih, kao na primjer između nekoliko izdanja
djela

8
Cutterov je popis ciljeva (zadataka) najvjerojatnije najcitiraniji tekst u
bibliografskoj literaturi.

Ti su zadaci bili poštivani i neosporavani sedamdeset i pet godina sve do 1960. kad ih
je revidirao S. Lubetzky dovodeći u prvi plan razlikovanje između djela i knjige
(razlikovanje koje se podrazumijeva u Cutterovu cilju izbora) i potvrdivši prvenstvo
sadržaja informacije kao klasifikacijskog atributa.

Lubetzky – abecedni katalog

U Lubetzkyjevoj reviziji ti su zadaci:

- omogućiti pronalaženje mjesta na kojem se neka publikacija odnosno

određeno izdanje djela koje knjižnica posjeduje nalazi
- povezati i skupiti izdanja određenog djela i djela određenog autora koje
knjižnica posjeduje

Lubetzkyjevi su zadaci, insistiranjem Eve Verone, nadopunjeni, te formalno

prihvaćeni na Međunarodnoj konferenciji o kataloškim načelima koja je održana u
Parizu 1961.

Eva Verona – Pravilnik i priručnik za izradbu abecednih kataloga – tri zadatka

abecednog kataloga:

1. abecedni katalog mora odgovoriti na pitanje posjeduje li knjižnica određenu

jedinicu knjižnične građe,
2. abecedni katalog mora za određeno djelo dati pregled svih njegovih izdanja,
prijevoda, preradbi i sl., što ih knjižnica posjeduje,
3. abecedni katalog mora dati pregled svih jedinica knjižnične građe koje
sadrže djela određenog autora, a nalaze se u knjižnici.

9
FRBR - Functional requirements for bibliographic records

Pod pokroviteljstvom IFLA-e, izrađena je studija Uvjeti za funkcionalnost

bibliografskih zapisa (Functional requirements for bibliographic records – FRBR).

Uvjeti su sljedeći:

- PRONAĆI entitete koji odgovaraju korisnikovom kriteriju pretraživanja,

- IDENTIFICIRATI entitet (tj. utvrditi da entitet opisan u zapisu odgovara traženom
entitetu ili razlikovati između dva ili više entiteta sa sličnim obilježjima),
- ODABRATI entitet koji odgovara korisnikovim potrebama,
- NABAVITI ili PRISTUPITI opisanom entitetu.
Međunarodna kataložna načela (International Cataloguing Principles – ICP)

ICP ciljevi i zadaci kataloga – ČLANAK (Međunarodna kataloška rješenja)

Katalog treba biti učinkovito i djelotvorno pomagalo koje omogućuje korisniku:

- pronalaženje bibliografskih jedinica u zbirci kao rezultat pretraživanja uporabom

atributa ili odnosa jedinica;
- identificiranje bibliografske jedinice ili posrednika (tj., utvrditi da entitet opisan u
zapisu odgovara traženom entitetu ili razlikovati između dva ili više entiteta sa
sličnim obilježjima);
- odabir jedinice bibliografske jedinice koja odgovara korisnikovim potrebama (tj.,
izabrati bibliografsku jedinicu koja udovoljava korisnikovim zahtjevima u odnosu na
medij, sadržaj, nositelj itd. ili odbaciti bibliografsku jedinicu jer ne odgovara
korisnikovim potrebama);
- dobivanje pristupa opisanoj jedinici građe (tj., osigurati informaciju koja će
omogućiti korisniku da nabavi jedinicu građe kupnjom, posudbom itd. ili
elektroničkim putem pristupi jedinici građe pomoću online veze na udaljeno
računalo); ili nabavljanje ili dobivanje pristupa autoriziranim ili bibliografskim
podacima;
- kretanje katalogom i izvan kataloga (tj., logičnim rasporedom bibliografskih i
autoriziranih podataka i prikazivanjem jednostavnih načina kretanja među njima,
uključujući prikaz odnosa između djela, izraza, pojavnih oblika, jedinica građe,
osoba, obitelji, korporativnih tijela, pojmova, objekata, događaja i mjesta).

10
ISBN - International Standard Book Number – Međunarodni standardni knjižni broj

ISBN je međunarodni sustav brojčanog označavanja knjiga sa svrhom jednoznačne

identifikacije.

KRATKA POVIJEST

1965. tadašnji najveći britanski veletrgovac knjigom W. H. Smith & Son planirao je
preseliti pogon u novoizgrađeno skladište u Swindonu. Shvatio je da treba knjižne
brojeve za sve knjige u skladištu kako bi uspješno mogao koristiti nova računala i
tako se ukazala prilika da se na početku uvođenja nove tehnologije u sektor primijeni
jedinstvena identifikacijska oznaka za knjige koju će koristiti nakladnici i knjižari da
bi racionalizirali svoje poslovanje.

Prvo je to bio Standard Book Number (SBN) – u početku samo Velika Britanija, a
zatim i međunarodna primjena jer se takav sustav označavanja knjiga proširio
engleskim govornim područjem.

Kao rezultat intenzivne suradnje različitih organizacija i zemalja SBN je

međunarodno prihvaćen i 1970. postaje International Standard Book Number –
ISBN.
1972. osnovan je Međunarodni ured za ISBN sa sjedištem u Berlinu koji koordinira
rad nacionalnih ureda za ISBN i prati primjenu sustava
Hrvatski ured za ISBN djeluje pri Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Struktura ISBN-a

ISBN je bio sastavljen od slovne oznake ISBN i 10 znamenaka raspoređenih u četiri

skupine, međusobno odvojene crticom ili razmakom.

Prva skupina označavala je nacionalnu, zemljopisnu ili jezičnu grupu, druga

skupina bila je oznaka nakladnika, treća skupina označavala je naslov, a četvrta je
skupina bila kontrolni broj.

Hrvatskoj je dodijeljena oznaka 953.

ISBN se prvenstveno dodjeljuje knjigama i drugim omeđenim  publikacijama:

1. tiskane knjige
2. knjige na drugim medijima (kaseta, CD-ROM, DVD, mreža, mikrooblik, itd.)
3. publikacije na Brailleovom pismu
4. zemljovidi namijenjeni prodaji
5. obrazovni filmovi, videozapisi

11
 6. programska podrška
7. publikacije viševrsne građe (engl. mixed media) s tekstom

Publikacije kojima se ne dodjeljuje ISBN

1. serijske publikacije (ISSN ured za Hrvatsku)
2. muzikalije (Hrvatski ured za ISMN)
3. posebni otisci (separati) iz časopisa i zbornika
4. grafički listovi i mape bez naslovne stranice i teksta
5. reklamni materijali (prodajni katalozi, katalozi knjiga, cjenici, tehničke upute,
pozivi)
6. plakati, zidne novine i letci
7. programi i katalozi izložaba i priredaba (kazališni, koncertni)
8. nastavni programi i planovi rada obrazovnih ustanova
9. izvještaji i drugi rukopisni materijali obrazovnih ustanova, radni listovi
10. bojanke bez teksta, materijali za izrezivanje
11. razglednice
12. kalendari, rokovnici
13. obrasci, formulari, upisni listovi
14. glazbene kasete i CD-ovi
15. filmovi i video 
16. igre i igračke

EAN (danas novi standard GS1-Global Standards One)

Služi za primjenu oznake ISBN u strojno čitljivom formatu – EAN (European Article
Numbering) crtični kod za knjigu.
Za razliku od uobičajnih proizvoda, EAN crtični kod za knjigu ne započinje oznakom
zemlje. Izrađuje se od oznake ISBN kojemu se kao prefiks dodaje broj 978 koji
označuje knjigu.

EAN za knjige započinje oznakom 978, a toj se oznaci dodaje prvih devet znamenaka
broja ISBN. Deseta se znamenka broja ISBN, njegov kontrolni broj, odbacuje i
zamjenjuje kontrolnim brojem koji se izračunava u skladu s pravilima EAN sustava.

13 – ZNAMENKASTI ISBN

Od 1. siječnja 2007. ISBN oznaka mijenja se iz deseteroznamenkaste u

trinaesteroznamenkastu tako da se deseteroznamenkastoj oznaci dodaje prefiks 978 i
nova kontrolna znamenka. Na taj se način ISBN oznaka u potpunosti usklađuje s
crtičnim kodom EAN-13.
Od 1. siječnja 2007. ne smiju se koristiti deseteroznamenkaste ISBN oznake koje
su nakladnicima dodijeljene prilikom učlanjenja u sustav ISBN, već se moraju
preračunati u trinaesteroznamenkaste.

12
Serijske publikacije, neomeđena građa i ISSN

Periodička publikacija – vrsta serijske publikacije koja izlazi u redovitim

razmacima kraćim od godine, a dužim od petnaest dana.

Serijska publikacija – jedinica neomeđene građe bez unaprijed utvrđena kraja

izlaženja, objavljena u uzastopnim zasebnim sveščićima ili dijelovima, obično s
brojčanim podatcima (časopisi, revije, elektronički časopisi, godišnji izvještaji,
novine i nizovi omeđenih publikacija).

Neomeđena građa – jedinica građe koja se izdaje tijekom nekog razdoblja bez
unaprijed utvrđenog kraja izlaženja, obuhvaća serijske publikacije i tekuću
integrirajuću građu.

Integrirajuća građa – jedinica građe koja se nadopunjuje ili mijenja

osuvremenjivanjima koja ne ostaju zasebna već su uklopljena u cjelinu (publikacije
koje imaju uvez sa slobodnim listovima, mrežna mjesta).

ISSN – International Standard Serial Number – Međunarodni standardni serijski broj

Dodjeljuje se od 1972. godine

ISSN identificira serijsku publikaciju neovisno o zemlji izdanja, jeziku ili abecedi,
učestalosti izlaženja, mediju itd.

Ta identifikacijska oznaka sama po sebi nema značenja (razlika u odnosu na ISBN) i

ne sadrži podatke o sadržaju ili podrijetlu publikacije, a dodjeljuje se svim serijskim
publikacijama bez obzira na to izlaze li one sada ili su prije izlazile ili će tek biti
tiskane. Dodjela je oznake ISSN besplatna.

Mreža ISSN-a sastoji se od nacionalnih ureda i Međunarodnog ureda u Parizu

ISSN se na publikacijama navodi u obliku akronima ISSN iza kojeg slijede dva puta
po 4 znamenke između kojih je crtica (npr. ISSN 0000-0000).

Osma je znamenka kontrolna, a računa se algoritmom na temelju prethodnih 7.

Ponekad je kontrolna znamenka X ako je rezultat računa veći od 10.

13
ISSN-L

To je linking (povezujući) ISSN

Prvi dodijeljeni ISSN postaje ISSN-L za izdanja istog naslova na različitim medijima
(npr. Narodne novine – tiskano izdanje, online izdanje, izdanje na CD-u).

Metapodaci

Metapodaci ili "podaci o podacima" u početku su zamišljeni kao pomoć autorima i

nakladnicima mrežne građe za povećanje njezine pretraživosti pomoću mrežnih
pretraživača.
Od sredine 1990-ih razvijen je veliki broj shema metapodataka, no osim sheme
Dublin Core, ostale sheme nisu razvijene zbog weba niti je njihov cilj bio opis
mrežne građe.

Četiri generacije OPAC-a

- 1975. – prvi OPAC – Knjižnica Državnog sveučilišta Ohio (Ohio State University
–OSU). U prostoru za korisnike glavne knjižnične zgrade bilo je postavljeno nekoliko
terminala preko kojih je bio moguć ograničeni pristup sustavu.

OPAC-i prve generacije - prekoordinatni online katalozi: interakcija putem

izbornika, bibliografski podaci u obliku teksta, skraćeni bibliografski zapisi,
ograničen broj pristupnica, neprilagođeni krajnjim korisnicima: bibliotekarska
izobrazba uvjetuje korištenje
Prvi OPAC-i su izrasli iz računalnih sustava namijenjenih posudbi.
Ključna prednost nad ostalim vrstama kataloga – uz bibliografski zapis tražene
jedinice knjižnične građe podatak i o njenoj dostupnosti za posudbu.

OPAC-i druge generacije – postkoordinatni online katalozi: uporaba Booleovih

logičkih operatora i operatora blizine, pretraživanje po ključnim riječima, različite
mogućnosti prikaza traženih bibliografskih zapisa, razni načini pružanja pomoći
korisniku, dva nivoa interakcije s korisnikom.

OPAC-i treće generacije – tehnike pretraživanja koje nisu utemeljene na Booleovim

logičkim operatorima, značajno unaprijeđeno predmetno pretraživanje, uključivanje
dodatnih pristupnica bibliografskim zapisima, obogaćivanje bibliografskih zapisa
dodatnim elementima, mogućnost postavljanja upita prirodnim jezikom uz korištenje
rječnika ili tezaurusa, omogućavanje automatske pomoći u trenutku kada je korisniku
potrebna, prikazivanje zapisa koji najbolje odgovara upitu na prvom mjestu...

14
OPAC-i četvrte generacije – napredni OPAC bi trebao pružiti razrađen pristup
običnim korisnicima, “eferbeerizacija” online kataloga…

Web 2.0 – SOPAC – interaktivni katalog koji nudi svojim korisnicima suradnju.
Aplikacije koje su javljaju u takvom katalogu, uobičajene su aplikacije popularnih
društvenih mreža. Mogućnost rangiranja, komentiranja, tagiranja, preporuke...

Najcitiraniji primjer takvog kataloga u stručnoj litertauri je katalog Knjižnice okruga

Ann Arbor (Ann Arbor District Library)

“Eferbeerizacija” kataloga

“Eferbeerizirani” katalozi (“frbrization” of catalogues) - Functional Requirements for

Bibliographic Records – Uvjeti za funkcionalnost bibliografskih zapisa:

IZDVAJANJE i ANALIZA entiteta koji su ključni predmet zanimanja korisnika

bibliografskih zapisa,
OPISIVANJE ODNOSA koji vladaju između entiteta,
IDENTIFICIRANJE važnih svojstava ili atributa svakog entiteta

FRBR – nije standard (kao ISBD-i, nije kataložni pravilnik, nije format)

IFLA-in konceptaulani model.

“Eferbeerizirani” katalozi – katalozi u kojima se struktura po uzoru na onu u FRBR-u

derivira iz postojećih bibliografskih podataka, “eferbeerizacija” se radi računalno,
korištenjem algoritama koji mapiraju podatke iz pojedinog MARC-formata u podatke
prema modelu FRBR.

Primjena studije FRBR i desetljeće nakon njegovog objavljivanja spada u sferu

eksperimenta.

15