You are on page 1of 96
S K Rone Oe U E De Bee ALN Po ooh A ND OR E Ree aN ebay G Oo Me Ke ea J 5 Re WN Bie GO -¥ 0 2S Nab Moy Oey Fo). ER N Pee Spo ye oy Hos L K SDM OR Pe Ma Seer 1 Re a PVE ONG DO > MoT J DioNeeV. at Po .0 G S K A E VM Andrej Blatnik Naslov izvornika: Andrej Blatnik Pisanje kratke zgodbe Od prvopisa do natisa © Andrej Blatnik 2010. © za hrvatsko izdanje CeKaPe 2011. PISANJE KRATKE PRICE Od prvopisa do tiska SA SLOVENSKOG PREVELA Jagna Pogatnik ©e Ka Prijevod je financijski poduprla Javna agencija za knjigu Republike Siovenije. Pe Kniiga je objavijena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Trubarjeva sklada Drustva slovenskih pisateljev Liubliana. Zagreb, svibanj 2011. Sadrzaj O emu govorimo kad govorimoopisanjlu..........9 POCECHDisanjay stl csries Ulta es as re as) Saal) Kratka pica ince mancl ayn auaieu Pete aoe 17 O emu neéemo govoriti kada govorimo o pisanju 22 ‘abisad. bin, all he MOgUpOcetiN rcs Sis ea)... eas 26 Ideje .. ae 30 Vaz SeDe. Wea us staan vatan ie 2433. Grada... eee OE Sia #38 Tri stupnja pisanja..... . alone SNS Gita Poéetak. rss tase ae . 43 EIKOWIER rs i aN eS esta Mu alah ar ae 120) Karaktenizacha sta et eace ees ign Nis yey ccna ears 54 PIpOViedaGis Woh ich Win alts ou Gy SO) Nepouzdant/pripoviedaé i008 ok et 64 Dijalog . ‘ LCi a A MELB. Monolog . s 3 i BUI ee satiate ae 74 RIOSEON Ce aire aneoe ala elvis usiatn elerevola cela ictal 76 VIET sai oe uray aCe UA ANA I aL ea Noe PB) Glediste; ci Sue ISNA RNS iol hea eat 85 MnoZenje gledista. . 3 AOE ANUS Nasco ta 87 Izmjena gledista. . Reena : s 89 Drakeinposleds 0S eo) Vay tet .. 92 Struktura. . .. s Gs earner ee 93 Zaplet . ree OF Pripovijedanje i prikazivanje : eLOd Blazpamlestayn 2 fl . E 205: PeUENjavariemeieccuie aii ce leA Veen, Wee d07) Stiles A Se cree up ein Olena Pees bean ee LOO Revosietilawen arene tei hus ra st? Trgovatke marke... ......... Ta) | Za moje prijateljice i prijatelje oh ‘ } ‘ 1 ie | iz eee eal aaa Cjelina je vie od zbroja dijelova ADA koji su mi pomagali da uéim. Opredjeljenja 123 Utjecatley avon 127 OStrenjeue tony. mete) Uobiéajene greske. . Sats2 | . 134 a7 Spisateljska blokada Gately os. Osnazenja.. . Paice Kako objaviti . 146 Smjenvoznjes ee ORES ga kk SEULae Panel Set | DODATAK KO pripovijedatie sO hys sia Ne We clei al 156 DRUG! DODATAK Spisateljska skupina i kako je preZivjeti. .. . . : 166 Posljednje rijeci 175 Literatura. 177 Kazalo imena 185 Predmetno kazalo. . 188 Billeskaiaipiscisy nn akas anni saad Va aang 189 Napomena: Gdje prevoditelj primjera i citata na hrvatski nije naveden u bibliografiji, prijevodi su, prema slovenskom izvorniku, moji. Prevoditeljica O ¢emu govorimo kad govorimo 0 pisanju Pisati treba slobodno. Treba i slobodno naravno baS ne idu zajedno i to je vec jedan paradoks pisanja. OSIP NOVAKOVICH va je knjiga nastala iz mjeSavine teorije i prakse i mjeSavina O je teorije i prakse. Teoriju sam namaknuo Citanjem deseta- ka knjiga o kreativnom pisanju, stotina knjiga knjizevne teorije i nebrojeno kratkih priga. Praksu je donijelo vlastito pisanje i vise od dvadeset godina pokuSaja pougavanja kratke prize, na kraju i najuspjeSnije u sklopu knjizevnih radionica ljubljanskog Caso- pisa Literatura. Prve knjige koje su nastale na tim radionicama objavljuju se, dobre su. Ova knjiga Zeli pomoci da ih bude vise, pa neka je u ruke uzmu oni koji €e se nakon Citanja sresti s pisa- njem kratke price prvi put i oni koji €e je upotrebljavati kao viso- koSkolski udZbenik? pisanja kratke price. 1 Zasad je u Sloveniji moguée kreativno pisanje na sveucilinoj razini uéiti samo kao izborni predmet na Fakultetu 2a humanistiéke studije u Kopru, ali to ée se promijeniti 10 ANDRE) BLATNIK Pisanje kratke prite je stvaralacko odnosno (upotrijebimo u svije- tu, pa iu Sloveniji i Hrvatskoj, uvijezeniji pridjev) kreativno pisa- nje. Takvo se pisanje od funkcionalnog razlikuje po tome Sto se odmiée od Zanrovskih obrazaca. Ako netko i dalje pide razgledni- ce s mora te na njih napi8e ,,Lijepi pozdrav“ i potpi5e se, ispunio je prvostupanjski Zanrovski model. Poruguje da je na predvideno- mu mjestu. Ako tome doda dojmove o temperaturi vode i sunca, modelu je dodao i ne&to spoznajnog sadrZaja — porucuje kako je tamo. Pridjevima (,more je vrio toplo“) moZda poveCcava vri- jednost poruke, ali i dalje se nije odmakao od modela. Premda i tazglednica s mora moze uz izvjeStajnost biti i stvaralatka, moze dodati vrijednosne i estetske dimenzije obuhva¢anjem odgovara- jucih spoznaja u odgovarajucem uzvisenom ili ,snizenom™ jeziku (,ne moze vjerovat’ kolko tu ‘oée za toplu pivu*) i ujedno tim di- menzijama povisuje prag ulaska u tekst jer s manje opcenitim na- inom izraza, recimo narastanjem narjeéja ili slenga, opada broj onih koji €e moéi doseéi poruku. MoZe biti vrlo stvaralacka i za- vr3iti u nekakvim sabranim djelima poznatih autora ili antologiji najneobitnijih razglednica s mora (da, i takve antologije postoje). Uz razglednicu na kojoj pie samo ,,Lijepi pozdrav“ teSko je zami- sliti uvrStavanje u antologiju, €ak ako ju je napisao neki uglednik. Nije bila dovoljno stvaralacka, nije stvorila niSta Sto bi je odmaklo od gotovo beskonaénog broja jednakih. Od modela. Valja odmah reéi, kao odmak od uobiéajenih misaonih uzoraka, da uéenje kreativnog pisanja u praksi nije uéenje modela, vec je, suprotno, odmicanje od modela. S tim je odmicanjem sliéno kao Pisanje kratke prige 11 s hodom kroz minsko polje. Ako Zelimo prekoraCiti polje i prezi- vjeti, moramo znati po Cemu se mina razlikuje od panja ili gljive — i biti pozorni. Vrlo pozorni! Modele dakle treba najprije upoznati —j potom ih prepoznati u vlastitom tekstu. Naravno da se ovdje postavlja ono klasiéno pitanje, snazno ba- rem u Sloveniji gdje je, kako me ljubazno upozorila Irena Novak Popov kad sam opet jednom jadikovao da kreativno pisanje sporo utire put na sveuCcilista, romantiéni mit o stvaratelju za takvu dje- latnost mozda jog prejak: ,,Je li pisanje doista moguée nauCiti?* Djelomice mogu iéi na ruku skepticima: nije ga mogu¢ée nauCiti jer ta rijeé pretpostavlja konaéan stupanj od kojeg nema napret- ka. Toga kod pisanja — barem kreativnog — nema. Moguce ga je ucitii prema svim iskustvima iz radionica (koje sada traju vec vise od dva desetljeéa; najintenzivnija, Literaturina, odrzava se svake godine od 2004.) nakon ucenja svatko pise bolje. Kao Sto i svatko tko ide na teéaj plivanja na kraju pliva bolje nego na poéetku. Istina je da su neki sposobniji i dolaze do medalja na olimpijadi, a drugi se brékaju, ali se barem mogu sami spasiti ako padnu uvodu. Mogu dodati i ovo: znanje je onome tko piSe potrebno, ali nije jedino Sto je potrebno. Ako svi na teéaju plivanja budu u bazenu jednako dugo, kod rezultata ¢e ih razlikovati to Sto netko ima bolju tjelesnu konstituciju, kapacitet pluéa... Prirodene oso- bine. MoZete reéi talent, ako Zelite. Nije sve u ucenju, ali nesto jest. U reprezentaciju se ne dolazi bez treninga. Ni na operacije stca ne idemo prirodno nadarenim samoucima, ali svejedno zna- 12 ANDRE} BLATNIK mo da suneki kirurzi bolji od drugih iako su moZda pohadali iste Skole. Drugi stereotip o kreativnom pisanju jest da svatko uti pisanje na konkretno odreden natin, za koji vjeruje da je pravi, i da su zato proizvodi vrlo sliéni. Pisanje razlicitih \judi sliéno je samo onda kad su sliéni i ti judi, njihovi interesi, iskustva i knjizevne ambi- cije, moZda i uzori. Takve opasnosti prijete ambicioznim studen- tima, a ne pravim piscima. Stvaranje je po definiciji glas protiv i pisac ¢e se oduprijeti konkretnom naéinu. Ako mu jedan od njih bude zapovjeden, namjemo Ce odabrati drugog. | u ovoj je knjizi prikazano mnogo na¢ina izrazavanja. Prouite ih i potom izaberite svoj. Poéeci pisanja Pisanje je istrazivanje. Potne& od nule i usput udis. E. L. DOCTOROW N a najozbiljnijem slovenskom knjizevnom forumu u rubrici Kako objaviti knjigu pojavio se sljedeci zapis: ,dobar dan. Zovem se roki imam 12 godina. odlucio sam napisati knjigu. jako sam se uzivio u pisanje. zanima me samo koji nakladnik najjeftinije tiska i koliko profita imam ja. unaprijed zahvaljujem na odgovorima‘?. MoZda se radilo 0 provokac Ako ne, €estitam Roku — poéeo je dovoljno rano. | postavio je pitanja koja sebi postavija svaki pi- sac. | zato Ce neSto od odgovora na njih bitii u ovoj knjizi. Ali ne na pocetku. Na kraju. Prije no Sto stignemo do prodaje teksta, tre- ba napraviti jo5 neSto drugo. Tekst, naravno. | ne samo napraviti, nego ga napraviti tako da za nj netko bude spreman platiti. Zato na pocetku pisanja nije pitanje tko najviSe plaéa, nego Citanje. 2 http://med.over.net/forum5 /readphp?33,1353120,5997731#msg-5997731, 31. 1. 2010. Objavljeno bez ispravki. 13 14 ANDRE} BLATNIK Mozemo zakljuziti da se Covjek na pisanje odlucuje zato &to voli &itati - jer mu je medij pisane rijeci blizak, jer mu se Cini da je ta- lentiraniji za pisanje nego za neki drugi posao. (er je pisanje, na- ravno, posao. Vecinom dobrovoljan i neplaéen, no ponekad ak i profitabilan.) Zatudo, moZete sresti puno pisaca koji kazu dane vole éitati, da ne Zitaju knjige — i iznenadujuée je puno njih koji time ne poziraju da bi bili druk@iji od drugih, nego doista govore istinu. Nasreéu, osobno sam sreo veéinu europskih pisaca koji su mi se Einili dobrima odnosno vrlo dobrima, i ne samo meri. To su bili pisci koji su stvorili ime u vige od jedne kulturne sredine i bas svi bili sui vrlo nacitani. Ne samo da su Citali djela pisaca na svojem jeziku nego i, koliko je moguée, diljem svijeta — njihov ih je rad iskreno zanimao. To mi se Cini prirodnijim. MoZete li zamisliti da ozbiljno trenirate sport koji ne volite? Ili da ozbiljno radite bilo Sto u Zivotu, a odbacujete znanje o tome kako to Cine drugi? Ponekad éete sresti nekoga tko ée reci da ne voli Citati kako na njega ne&to ne bi utjecalo. To je vrlo povrSan izgovor. Kao prvo, pisac sam bira i dopuSta utjecaje, bio toga svjestan iline, a kao drugo, takvomu kojega bi pri pisanju doista sudbinski zbunio veé iutjecaj neéega procitanog, odmah savjetujemo da u Zivotu radi ne&to drugo. Kod pisanja ¢e biti izlozen mnogo tezim stvarima. Drugi prostoduSno priznaju da je Citanje naporno. To Sto taj na- porzele poveCati i viastitim djelima, mozemo kritiZki ocijeniti kao Pisanje kratke price 15 bezobzirnost, no mozemo pominrljivo napomenuti da je pisati doi- sta mnogo lakSe — ako si, naravno, ne postavimo ozbiljne ciljeve. Nastavimo li usporedbu sa sportom (i zato jer zdrav razum obiéno misli da su sport i pisanje vrlo udaljeni), recimo da mozemo igrati i koju rekreativnu nogometnu utakmicu, Eak i ako cijelo vrijeme stojimo u obrani ili u napadu, ali medu profesionalcima treba u devedeset minuta pretréati desetak kilometara. Ipak nam je dok gledamo nogomet (ili neki drugi sport) priliéno jasno zaSto mi nismo u reprezentaciji: da dodemo u nju, ne treba samo pretr- €ati nego i usvojiti odredene spretnosti, recimo znati zaustaviti loptu, udariti je glavom i sli€no. To ne zahtijeva svaka nedjeljna utakmica, zato i mozemo igrati ‘za zabavu’, kako se obitno kaze. Gledatelja istina ne¢e biti, ali €emo se dobro osjecati. Slitno je i s pisanjem. Veé i pisanje dnevnika (odnosno njegove internetske varijante bloga) donosi zadovoljstvo. Autoru, ako ne i Citatelju. Moda se mozZemo zaustaviti kod tog zadovoljstva ine traziti vise. Za ozbiljnije pisanje treba znati kako zaustaviti i kako udariti svoj tekst te po njemu pretréati barem nekoliko duZina terena. Vi5e je puta bila spomenuta rijeé ‘ozbiljno’ i nekima je veé dosta. Pisali bi zato Sto im se to Cini jednostavnim. Takvih priéa kakve prodaje. (ubacite ime po izboru) mogu se i ja sje- titi. | nagin kako ih priéa takoder nije niSta posebno. Doista, pisanje jest na neki naZin jednostavno. Pa znate, razgled- nica s mora. Vrlo posebna razglednica, e tu se ve¢ stvari komplici- raju. Na poéetku pisanja je dakle Citanje. Iz Citanja ucimo pravila 16 ANDRE) BLATNIK koja moramo poznavati ako zelimo na igraliste. Citanjem uéimo i lukavstva i moguénosti koje ima pisanje. | usred pisanja je Citanje, naime Citanje viastitih tekstova. Ako u njima uzivamo, osjecaj je najvjerojatnije dobar, ali tekst moz- da nije. MoZda smo previdjeli greske. Moguénost da ih opazimo narasta razmjerno s poznavanjem djelovanja teksta. Ako nam se pokvari auto i otvorimo poklopac motora, neke jednostavno vi- seée kablove mozemo prikljuciti sami i auto ¢e opet voziti — ako naravno znamo kamo kablovi spadaju. Sto vise znamo 0 automo- bilu, veéa je moguénost da ga popravimo sami. (Stalna uredni¢ka krilatica kaZe da urednik popravlja tekst kao Sto mehanifar po- pravlja auto — razlika je samo u tome Sto \judi primjecuju kada njihov auto ne vozi.) | talent bez spretnosti je kao gorivo bez mo- tora. Intenzivno gori, ali ne doveze nikamo, kaze Robert McKee (McKee, 2008:28). U ovoj €emo knjizi promatrati kako vozi priéa. Koji joj dijelovi po- maizu, a koji kvarovi ometaju voZnju. Sto bolje vozite, lakSe Cete doéi na cilj. To odabirete vi. Ovo nije knjiga recepata. Govorit €emo o sastojcima, ane 0 koli- inama. Priéu éete morati napisati sami. Kratka priéa ... je najteZa i najpreciznija od svih proznih oblika. H. &. BATES, The modern short story Kratku pri€u mozemo proCcitati za jedan sat i zapamtiti je za Citav Zivot. STEPHEN VINCENT BENET A short story is a work of fiction that is usually written in prose, often in narrative format. This format tends to be more pointed than longer works of fiction, such as novellas (in the 20th and 21st century sense) and novels. Short story definitions based upon length dif- fer somewhat even among professional writers, due somewhat in part to the fragmentation of the medium into genres. http://en.wikipedia.org/wiki/Short_story (8. 1.2010) short story, a fictional prose tale of no specified length, but too short to be published as a volume of its own (...) Ashort story will normally concentrate on a single event 7 18 NORE) BLATNIK with only one or two characters, more economically than a novel’s sustained exploration of social background. Oxford Concise Dictionary of Literary Terms Kratka priéa. Oblik male forme u prozi; pripovijest skro- mnog opsega, usredotoéena na malen, izvana nevazan dogadaj, mada sa simboli¢kim Zivotnim znagéenjem; zakljuéak moze ostati otvoren. Leksikon Literatura Cankarjeve zaloZbe, 2009. Mogli bismo jos nabrajati. Ograni¢imo se na dvije temeljne odlike kratke prige: da je kratka i da je prica. Sad je vec sve otvoreno za interpretaciju. Koliko je najvise ono Sto zovemo kratkim? Koliko je najmanje Sto zovemo pri€om? Koliko moze biti dugacka priéa da je joS uvijek kratka? 0 tome postoji vise teorija. Irski pisac Frank O’Connor kaze da za duzinu kratke priée nema drugog kriterija od onoga za koji se pobrine materijal (O’Connor,1962: 27). | koliko duga (odnosno kratka) mozZe biti da je jo5 uvijek priéa? Pogledajmo nekoliko vrlo kratkih priga! Prvu je napisao americki pisac Leonard Michaels i ima vrlo klasiéan naslov: Mama. Rekao sam: ,,Mama, znaé li Sto se dogodilo?“ Rekla je: ,,Omojboze.“ Legendama prica Fredrica Browna Kucanje jos je dramaticnija:? 3 Postoji i parafrazate prite, zbog koje obje treba navesti u izvorniku: ,The lastman on Earth sat alonein a room. There was a knock at the door.” (Fredric Brown) ,The last man on Earth sat alone in a room. There was a lock at the door.” (Ron Smith) Pisanje kratke prige 19 Zadnji Eovjek na Zemlji sjedio je u sobi. Netko je pokucao na vrata. Na razmi&ljanje nudim jos jednu, ja sam je napisao i naslovio je prilitno komplicirano i neprevedivo: Redko besedno (otprilike Ri- jetko rjecito, op. prev.). »Vierujes li u zajedniéko sutra?“ »Najprije bih volio vjerovati da se ova no¢ zaista dogodila.“ Posljednju je napisao Richard Brautigan, a njezin naslov spaja klasiénu i populamu kulturu: Scarlattijev tilt, »Vtlo je tesko Zivjeti u jednosobnom stanu u San Joseu s muSkar- cem koji pokuSava nauZiti svirati violinu.* To je rekla policajcima kad im je predala prazan revolver. Deset redaka i Eetiri pri€e. Premalo? Te prige imaju strukturu do- gadaja, unutar vremena organiziranu u uzroénoposljediénu vezu; imaju likove, konflikt medu njima, emocije... i, naravno, imaju prazan prostor za Citatelja. Taj je prazni prostor vrlo vaZan za pri- éu. lako prazan prostor ne djeluje sam po sebi (onda bi najucin- kovitija bila priéa Opus nula Francija Zagoriénika, ,,pjesnicka zbir- ka“ koju ini nekoliko praznih listova papira), veé onaj koji nastaje medu uspostavijenim likovima i dogadajima. Mogli bismo navesti Gitav niz brojeva koji pokuSavaju razgraniciti podrucja izmedu vrlo kratke price, kratke prige, novelete, nove- le i romana (najvige toliko rijegi, najvise toliko znakova...), iako 20 ANDRE} BLATNIK €e moida biti smislenije da kratku pri€u od duzih proznih vrsta pokuSamo sadrzajno razlikovati. Ako roman pokuSava predsta- viti neki totalitet, obuhvatiti sliku svijeta, kratka se prifa moze okrenuti detalju koji govori o cjelini. MoZe i posve sitnom deta- lju. MoZe po€eti neposredno, usred dogadaja, predstaviti svoje likove (kojih, dakako, nema toliko kao u romanu) u fragmentima (obitno pokriva i manje dogadajnog vremena nego roman), osta- viti itatelju moguénost njihova dopunjavanja u cjelinu i uopce Cuvati prazna mjesta za Citateljevo sudjelovanje. Ako jos dodamo da prita €esto koristi eksperimentalnije pripo- vjedne tehnike nego roman i da je njezin jezik nerijetko nesvako- dnevniji, veé smo doSli i do nekih razloga za8to kratka priva, s jedne strane, ima manje Eitateljskih odjeka nego roman (u to se moZete uvjeriti s nekoliko klikova po evidenciji posudivanja u gradskim knjiZnicama), a s druge je najomiljeniji oblik nekih au- tora koji su naklonjeniji neuobicajenijim pripovjednim putovima. Dva prijelomna autora 20. stoljeéa, Jorge Luis Borges i Raymond Carver, koji su svaki na svoj naCin otvorili posve nove mogucnosti za pisanje kratke price, nisu nikada napisali roman. Izmedu kratke prite i romana je, naravno, i puno poveznica; mno- go toga Sto éemo promotriti u ovoj knjizi vrijedi i za pisanje ro- mana. Uz ne’to smisaone prilagodbe bilo bi moguée za ucenje pisanja romana iskoristiti i ve¢inu ovdje navedenih vjezbi. Uosta- lom, nije malo romana koji su nastali tako Sto su se kratke price progirile, likovi produbili, prazna mjesta ispunjavala. Tes Pisanje kratke prize 21 Za&to onda pisanje kratke price, a ne pisanje romana? Sa staja- lita osobe koja ovu knjigu Cita zato da uCi pisati, najvjerojatnije i zato Sto je ulog manji: roman treba viSe vremena, vise znanja i ako nam ne bude ilo, bolje je da se pokliznemo kod necega ma- njeg. Ako nam ide, jo5 uvijek mozemo nastaviti iz manjeg u vece: uknjigu priéa ili, ako nam se Gini da je naSa grada i naCin pisanja za to primjereniji, u roman. | za nj treba takoder imati neke vjesti- ne pisanja kao za pri€u — samo malo duzu. O emu necemo govoriti kada govorimo o pisanju Kreativnost zahtijeva hrabrost da napustimo pouzdano. ERICH FROMM ecemo gubiti vrijeme na objaSnjavanje kako za pisanje tre- bate volju i vrijeme. Ako biste pisali, ,,ali...“, onda radite drugu stvar koja vas smeta pri pisanju, odnosno, bolje reci, vise privladi od pisanja. ,,Pisat €u kad stignem“, ,,Pisat Cu kad djeca narastu“, ,Pisat ¢u kad budem sam“, ,,Pisat Cu kad me doista zgrabi*. Ako vas doista nije zgrabilo, naravno ~ ne trebate pisati, radije Citajte jer Citatelja je moZda manje od pisaca. »Pisao bih, ali moram zaraditi za kruh i mlijeko.* Naravno, treba Zivjeti, a od pisanja nije lako Zivjeti. Puno analiza dokazuje da je pisanje jedna od najloSije plaéenih djelatnosti ako prosudu- jemo tarifu po satu. Ali pisanjem je moguée ne&to €ak i zaraditi, ne samo uiivati. Doista, brojni pisci, rascijepljeni izmedu Zelje za pisanjem i potrebe za prezivijavanjem, spajaju pisanje s nekim drugim poslom. | u jeziéno mnogo vecim sredinama nego &to je 22 Pisanje kratke prite 23 slovenska ili hrvatska, vrlo malo pisaca Zivi samo od pisanja (i od § njime povezanih djelatnosti). Neki udzbenici pisanja zagovaraju svakodnevno pisanje, govore o barem jednom satu pisanja dnevno. Mnogo vam pisaca moze potvrditi kako redovito pisanje nije obvezno, anije ni uvjetza kva- litetu. Mogu vam takoder potvrditi i to da vam za pisanje ne treba odredeno vrijeme baS svakoga dana, ali ga morate uzeti onda kad ga trebate. Nijedan se tekst ne napi5e sam, moramo biti prisutni. Tijesno prisutni. O tome kako pronaéi vrijeme za tu blizinu postoje anegdote za puno knjiga. J. K. Rowling pisala je Harrya Pottera kao samohrana majka u kavanama kad bi njezina kéi zaspala. UspjeSna je spisate- ljica u godinama siromastva budnu kC¢er ostavijala u igraonicama u trgovatkim centrima, namijenjenim nesmetanoj potroSnji rodi- telja, i umjesto medu police prodavaonica zabila se u zavjetrinu ugostiteljske ponude. Pisati je moguée na sve moguée naCine, u svim mogucim vremenima ina svim mogu¢im mjestima. Ako pro- €itate knjigu razgovora Marjete Novak Kajzer sa slovenskim pisci- ma Kako pisu, vidjet Cete da su natini kako su se uhvatili pisanja vrlo razliciti. Najvjerojatnije nakon tog Citanja ni za jedan vise nije moguée tvrditi da je nacelno pravi, odnosno pogresSan. Moramo na¢i pravi za sebe. Andrej Hieng objaSnjavao je da je najlakSe pi- sao u buci kavane. Drugi su se autori zatvarali u (doslovno) sa- mostansku osamu. Medu ameritkim piscima slovi kao poznata stvarala¢ka kolonija Yaddo, gdje vas neée ometati u poslu izmedu 24 ANDRE) BLATNIK devet i Sesnaest sati ak i ako potne Tre¢i svjetski rat. Neki Slo- venci unajmljuju nekadasnji dom Cirila Kosmacéa na slovenskoj obali. Ja sam se pomirio da sam, tko zna zbog ¢ega, najbolje stva- rao u indijskim hotelima za pet eura za no¢. Neki autori unajmljuju poseban prostor dalje od kuée, u koji odlaze pisati svakoga dana u odredeno vrijeme, kao u tvornicu. Puno je moguénosti. Pravi je izbor onaj koji djeluje. Isto tako necemo govoriti o tome da vam nuZno treba racunalo, kakvo god bilo (ukratko re€eno: svako koje radi), da piscu dobro dodu pravopis i rjecnik materinskog jezika, da sa sobom nosi- te biljeZnicu (spisateljski vudu-kongres javija da je najbolji tra- dicionalni moleskine u kojem se vase mudre misli smjeStaju na ostavétinu velikana) ili, suvremenije, snimajte zamisli na mobitel ili jednostavno diktafon, ako su preopseZne za vadu telefonsku memoriju. Medu udZbenicima pisanja, navedenim na kraju knji- ge, Citav niz priseZe na spisateljsku biljeZnicu koja je zaista bi- WjeZnica, neki savjetuju €ak oblik (... ne smije biti prelijepa, inate se necete usuditi opusteno érckati u nju...) i broj stranica, gdje trebate biljeziti treptaje svojih misli. Pouzdano je barem to daih trebate bilje7iti, i to u pouzdano sjecanje, bez obzira je li papirna- to, racunalno ili vaSe osobno. Ina koncu, takoder necemo govoriti 0 tome kakvi morate biti psi- holo&ki ako Zelite biti pisac. Amerizki udZbenici pisanja puni su savjeta 0 jacanju ega, o tome kako si moramo govoriti da moze- moiznamo. U tu svrhu vole citirati Seneku da nije vazno Sto drugi Pisanje kratke prite 25 misle o nama, nego to Sto sami mislimo 0 sebi. MoZda se radi o razlici u kulturama, ali u naSim krajevima susrecete mnogo vise pisaca sjakim egom koji su uvjereni da mogu i znaju dobro ili €ak najbolje, pa i tada kad to Skodi njihovu pisanju, negoli onih koje bi nesamosvijest tlacila u razvoju. Svakako vrijedi anegdota koju navodi jedan od uCitelja pisanja. Kao pocetnik dao je poznatom autoru na Gitanje neki svoj tekst i kad ga je sljede¢i put sreo, pi- tao ga je Gini li mu se da bi i on mogao postati pisac. Nesudeni mentor pogledao ga je i rekao: ,,Ako ste odluCili biti pisac, onda éete biti pisac.“ ,Znaci li to da vam se tekst svida?“,,Ne govorimo o tekstu, govorimo o vama.“ Doista, odluka pomaze. Slovenska knjiZevna povijest ima puno primjera kad su ljudi odludili postati pisci i to su doista postali. Kvalifikacije za taj posao vrlo su prilagodljive, nema strucnih is- pita. Naravno da mora postojati odluka koja dovodi do rezultata, Cvrsta. Pisanje je usamljen, loSe nagradivan, malo hvaljen, ali ipak zanimljiv i ponekad prekrasan Cin. Spremni? »Pisao bih, ali ne mogu poceti* Priprema za pisanje nije pisanje. Planiranje... istrazi- vanje... objasnjavanje ljudima Sto Cinite, sve to nije pisanje. Pisanje je pisanje. E. L. DOCTOROW a, to je moguée. Narodna poslovica kaze da je svaki pocetak D teZak. Mo3da imate éak i ideju o emu biste pisali, ali ne znate zapoceti. Mozda bi vam pomogio kad biste saznali da ne treba poéeti bad na potetku. Potnite s recenicom koja vam jeu glavi i nakon nje neka slijedi druga. Mozda tako krene i napisat éete sve Sto mora doéi u priéu prije zapisane regenice. Mo3da €ete za pocinjanje trebati druge metode. NajraSirenija je metoda slobodopisa. Ne moZe biti jednostavnija: sjednete i pot: nete pisati 3to vam padne na pamet, a na pricu, stil i likove ne trebate misliti, to dolazi poslije ili jednom drugi put. Ako se niste nigega sjetili, odaberite kakav vrlo jednostavan ‘Slagvort’. Dok ovo pigem...Jednom, prije puno vremena...Jednog ljetnog dana... Bila je mraéna i olujna noé... Kad se umorite (ne prije od dvadeset 26 Pisanje kratke prige 27 minuta) moZete procitati tekst. Ne prije. Dok piSete, ne Citajte Sto ste napisali. Mozete poslije, ako za pisanje nemate vise dosta slobodnog vremena. MoZda ete u tako napisanom pronaéi rijeé, frazu ili reCenicu koja €e vas pozvati da nastavite. Ako ne budete, nema problema — drugi put. Druga je metoda pocinjanja metoda asocijacija. Sjetite se nete- ga, bilo Cega: polozaja, osobe, prizora. Misao otuda vodi u vise smjerova, i od svakog smjera dalje. Ono na Sto pomislite zapisi- te u obliku misaonog uzorka. Medu razgranatim moguénostima moZda se pokaZe ona koja vas uvede u pritu. Ta metoda djeluje sliéno kao prvi udarac u biljaru. Kad igraé pride sa tapom do stola, joS ne moze prouéavati kombinacije. Sve je jo5 beskonaéno, sve je mogu¢e. Zato on udara i kugle se razle- te, smjeStaju po stolu u odredeni polozaj koji nudi razlizite mo- gucnosti za sljedeci udarac. Medu njima igraé odabire onaj koji mu najviSe odgovara. Potom je kombinacija sve manje, i prije ili poslije ostaje samo jedna kad treba crnu kuglu poslati u to¢no odreden dzep. Kugle su spremljene, priga zavrSena. Treéa je moguénost brbljanje. Odaberite proizvoljnu reéenicu (do- slovno proizvolinu, mozete je naslijepo izabrati iz novina) i pigite je toliko dugo dok je se ne zasitite do kraja i to vas mozda prisili na drugu ili malo drukéiju reCenicu. Mozda éete promijeniti i nju, modzda Ce vam se retenice poteti povezivati. Novozelandska je spisateljica Janet Frame nakon dugog razdoblja hospitalizacije 28 ANDRE) BLATNIK (tijekom kojeg je primila viSe od dvjesta elektroSokova) stano- vala kod tada poznatijeg kolege pisca. Svakog se jutra uputila u sjenicu u vrtu da bi pisala iako je, kako piSe u autobiografiji An Angel at My Table, njezina glava bila prazna i iz jutra u jutro nije mogla zapisati drugo nego retenicu ‘The quick brown fox jumps over the lazy dog’ (‘Brza smeda lisica preskace lijenog psa’), koja sadrzi sva slova engleske abecede, svako jednom. S vremenom ju je zamijenila drugom, jednako besmislenom retenicom. Ipak je tipkala, iznova i iznova. Nije Zeljela da njezin dobrotvor misli kako ni&ta ne radi. Polako se besciljno tipkanje pretvorilo u kon- centraciju i pogele su dolaziti smislenije recenice iz kojih je na- stajalo pisanje. Drukéiji je primjer Josepha Granda koji u Kugi Alberta Camusa prvu reéenicu romana, od koje bi nakladnici trebali pasti na pod od iznenadenja, pili do iznemoglosti —i ne ispili niSta. Janet Fra- me je mehanickim tipkanjem oslobodila o¢ekivanja koja je, po njenu mi8ljenju, imao dobrotvor — Granda je preveliko oéekivanje umrtvilo. Nauk koji seze onkraj metode? Oéekivanja, ako ih imamo, mora- mo se osloboditi i pisanje ée biti lakSe. Taj je zahtjev prevelikza potetak, zato jos malo pritekajmo. Priéa jos nije pocela. Pisanje kratke prige 29 Vjezba‘: Pogledajte djevojku na slici. Stap u rukama, kugle na stolu. | €udni izvori svjetlosti u pozadini. Sve je moguée. Razvijte prigu u jednu od moguénosti koje vam nudi fotografija. VjeZbe u ovoj knjizi nisu zamiSliene kao test vaSeg znanja. Trebale bi vam po- moéi u razvijanju onoga 3to vam ide loSije. Ako vam se ne svidaju, mozete ih, naravno, preskoditi. Ono Sto vam ide lodije, uvijek ée vam ici loBije ~ ali barem éete 2nati gdje imate problema, rekao bi Groucho Marx. Ideje Ideje su kao ze€evi. Uzmeé ih dva, malo se o njima po- brineS i odmah ih je tucet. JOHN STEINBECK Ideje su kao ribe. Ako Zelite uloviti malu ribu, moze- te ostati u pliéaku. Ako Zelite uloviti veliku ribu, morat ete zagaziti dublje. Duboko dolje ribe su ve¢e i ti5ce Divovske su i apstraktne. | velo lijepe. DAVID LYNCH ko nemate ideja o €emu biste pisali, nema veze. Pisanja je previse, ideja takoder. Nedostaje dobrog pisanja i dobrih ideja. Pravo je pitanje koje su ideje prave. Koje je moguce svlada- ti. Ako ih ne svladamo... Svaka slika, svaki prizor moze se razrasti na tisuéu strana. U pravilu postoje dvije vrste pisaca. Neki pocinju od prve receni- ce, nekoliko rijeti, moZda od slike koju ugledaju ogima ili misli- ma. Onda puste pricu da se razvija dalje i usmjeravaju je. Drugise 30 Pisanje kratke prige 31 trude sve unaprijed domisliti. Na zid ili u sebe nacrtaju tijek price. Kad piSu roman, znaju u kojem Ge se poglavlju junak zaljubiti, u kojem oZeniti i u kojem poZaliti odluku. Znaju takoder u kakvu €e se osobu zaljubiti, zaSto i zaSto to nece ici. Dobro. Postoje i takvi koji ugledaju neku osobu u nekoj situaciji izanima ih Sto €e se s tom osobom dogadati. To dogadanje prate i spoznaju od reCenice do regenice. Takoder dobro. Pisanje je putovanje: putnik moZe unaprijed rasporediti dane i mjesta te odabrati natine pomicanja ili slijediti putove koji mu se usput ukazuju. Nije vazno kakvim prijevozom ide iz mjesta u mjesto. VaZno je da se pomice i dode na cilj. MoZda drukéiji no Sto je na pogetku ofekivao. Ako doista ne znate kako poCeti pricu koja bi izrazila vaSu ideju, postoji nekoliko okidaéa. Neki predlazu da u okolinu koju smo zamislili postavimo lik koji poznajemo iz neke druge price, svoje ili tude. Uz reakcije koje u okolini izaziva ta osoba otvaraju nam se mogucnosti za price i lik usput mijenjaju na odgovarajuci na- Gin. Ili lik koji smo zamislili postavimo u neki od drugi poznati okolis ili situaciju i opet vidimo kamo nas to vodi. Ideje dolaze i iz svakodnevnog Zivota. Zapravo, to je izuzetan izvor ideja koje, dakako, trebaju pomake i prilagodavanje, a ne samo zapisivanje. Jedno od mojih najbizarnijih uredniékih isku- stava bila je ponuda putopisa po Dominikanskoj Republici. Rado €u ih proditati, rekao sam autoru, domacih putopisa nedostaje, 32 ANDRE) BLATNIK putopisa po Srednjoj Americi takoder... Kad je nakon nekog vre- mena autor dosao éuti moje misljenje, bio sam u neprilici. Znate, ovo bad i nije za objavijivanje. ZaSto ne? Jer... ste vrlo malo pisali 0 Dominikanskoj Republici. Cetrnaest dana bili ste u all-inclusive \jetovali8tu, niste uopée izaSli. Nisam, rekli su da je opasno. Ra- zumijem, ali... zato bi netko titao opise etrnaestodnevnih jelov- nika i zabava kraj bazena koji se iz dana u dan ponavijaju? Tako je uistinu bilo, rekao je pisac, nisam mogao pisati nista drugo.) Nikolaj Vasiljevié Gogolj svoju je glasovitu pri¢u Kabanica napisao iz anegdote koju je Cuo na zabavi. Jadnik je godinama Stedio da kupi puSku za lov i kad je konaéno skupio dovoljno novea, pusku su mu ukrali jo& prije prvoga lova. Gogolj je pusku zamijenio ka- banicom i tako lovaéku sredinu, koju je poznavao samo iz priéa, zamijenio radnizkom koja mu je bila poznata iz viastita iskustva. VjeZba: Razvijte u priéu neki neobigan prizor koji ste vidjeli. Reci- mo: Zena u krznenom kaputu kopa po kontejneru za smeée. Sto je priga te prite? Je li Zena uistinu siromasna i nosi takav kaput zato da bito sakrila i sebii svijetu? Je li bogata i tako grabeZljiva da kopa za neéim &to je u kontejner odbacio prolaznik? Je lisama bacila neSto dragocjeno pa se toga jos pravodobno sjetila? Van iz sebe ljen je Impressive Applications for Outstanding Jobs. Uzviseno odmahivanje posve je suvisno jer je vec na prvoj stranici zapisa- J edan od neobiénijih prirucnika pisanja s moje police naslov- no ne&to bitno: ,,Vecina ljudi misli da prijava za posao mora go- voriti o vama. PogreSno. Mora govoriti o tvrtki.“ Priée iz kojih €e iskakivati ja, ja, ja Citatelju Ce vrlo brzo dosaditi, osim ako je to ja vrlo zanimljivo. Henryju Milleru uglavnom je us- pijevalo. MoZda ne zbog toga Sto su bile toliko zanimljive njego- ve krevetne dogodovstine, nego zato Sto je znao s istim erotskim oduSevijenjem kao o ljepoticama koje prolaze pisati io slikarstvu i psihoanalizii obiénim prigodama s ulice. Zanimljivo je, zapravo, da su u autobiografskom pisanju (ako zanemarimo autobiografije slavnih koje ¢itamo iz drugih razloga i koje €esto pisu drugi, tako- zvani ghostwriteri, unajmljeni pisci) najbolje uspjeli pisci koji su stvorili najspecificniji i pocesto uzvi5en stil — on je mogaoi puste Zivote uCiniti vrlo neobiénima. Na pamet mi pada, recimo, Marcel Proust. 33 34 ANDRE} BLATNIK »Pigite o onome Sto poznajete.“ Vjerojatno najpoznatija zapovi- jed pisanja. lako je pogresno povezana s pisanjem iz osobnog iskustva. Kad bismo morali pisati samo iz osobnog iskustva, ne bi bilo ni povijesnih romana ni znanstvene fantastike ni jos mnogo ega drugog. Osobno je iskustvo, dakako, vazan sastojak pisanja, ali se u pisanju, osim u pisanju autobiografije, mijenja i mijesa s drugim sastojcima. Stephen King u svojoj knjizi On Writing pie: Kad odstupite od koncepta ‘pigite o onome &to poznajete’, nuzZno zapocinje istrazi- vanje i vaSe prite mogu donijeti puno toga. Sve dok se ne zavrsi kod toga da rep maSe psom: zapamtite da piSete pricu, a ne istra- Zivanje. Pri¢a mora biti uvijek u prvom planu.“* Truman Capote je svoj slavni roman Hladnokrvno ubojstvo (In Cold Blood, 1966), kojim je krenuo val stvarnosne knjizevnosti, poceo pisati nakon €etiri godine istrazivanja is osam tisuca stranica bi- \jeSki. Danas jo3 samo rijetki znaju da govori o stvarnim dogadaji- ma. Sli€no je Theodore Dreiser koncipirao Ameritku tragediju (An American Tragedy, 1925) na konkretnoj prici o umorstvu trudne zaruénice koja je momku prijecila ulazak u visoko druStvo. Danas vrijedi kao simbol priée o pohlepi za uspjehom koja ne poznaje etizke zabrane i stvarni dogadaji viSe nisu vazni. Neprovjerene sitnice uzimaju prigi mnogo kredibiliteta. Ako piSe- te o nekoj specifiénoj situaciji, neka je provjeri poznavatelj. Gor- ski spasitelj, kirurg, vozaé kamiona — i ti judi Zitaju, jo8 radije ako Pisanje kratke prige 35 pria govori o nekomu od njih. Reéi ée vam je li pripovijeda u redu ili napamet. Cesto se susrecemo sa sukobom izmedu iskustva i maSte. Narav- no, piscu treba oboje, ali — u kakvom odnosu? Mozemo li pisati samo ‘iz sebe’? Ili upravo to ne smijemo? | Sto to ‘iz sebe’, zapra- vo, znaci? Imamo li pravu predodZbu? Mnogo je pisaca (barem u povje m okvirima) planiralo izvjeStavati o osobnim i javnim konfliktima koje su proZivjeli zato jer naivni Citatelj te5ko razliku- je autorova i pripovjedaceva stajalita, pripovjedaéa u prvom licu i autorsku stvarnost. Ako Tomaz Salamun napiSe pjesmu ‘ZaSto sam faSist’, to jo5 ne znaci da je doista fasist. Vrijedi, naravno, i obrnuto: ponekad zami&ljamo da je ono &to je druStveno prihvatljivije stvarnije od onoga Sto se dogada u zbilji. Na jednoj od radionica obradivali smo zanimljivu pricu o traumat- skom dogadaju koji se Cesto pojavijuje u knjizevnosti. Taj se put pojavio drukGije nego Sto smo navikli: Zena je osjeéala i sram zbog toga Sto je u dogadaju uZivala. Ubrzo smo Culi misljenja kako nije moguée da bi takvo Sto Zena doZivijavala na opisani natin, da je inaée napisano dobro, ali takvom se izmiSljanju doista ne moze vie- rovati... MuSkarci su inage bili malo ti3i, kao — Sto mi znamo o tome kako se Zene osje¢aju, a Zene su se odlutnije javljale. Autorica nas je sluSalai smijala se. Kad smo svi rekli svoje, rekla je da se napisa- no doista dogodilo, i to njoj samoj, opisala je totno onako kako je osje¢ala. Caroban trenutak u kojem smo svi puno toga nautili, Cak i to da je moguénost Citateljeva uzivljavanja ponekad nepouzdana 36 ANDRE) BLATNIK dru&tvena konstrukcija. Cesto mislimo kako ‘veé dobro znamo’ Sto se u zbilji osjeéa u prijelomnim trenucima iako nismo bili prisutni. John Braine u svome je tekstu Kako napisati roman kao drugo pravilo naveo PiSite iz iskustva, kao treée Nikad ne budite auto- biograficni. Te se stvari u tekstovima ponekad pomijeSaju. Kod pisanja iz iskustva u opasnosti smo: s jedne je strane opasnost da iskustvo bez uporabe literarnih sredstava opiSemo tako osob- no da ga mozZemo pratiti samo mi koji smo ga ionako dozivjeli, Sto njegovu razumijevanju prilicno pomaze, a s druge ga strane nevjestim literariziranjem mozemo zaguBiti da od njega nidta ne ostane. Moramo naéi pravi odnos. Da bi sudionici radionica izbje- gli takve pojave, propisujem im vjezbe koje ih prebacuju ‘druga- mo’ — u Situacije i mjesta gdje nikad nisu bili niti Ce moZda ikada biti. Buduéi da su ishodista ista, rezultate je moguée usporedivati s vecom precizno3éu nego priée koje svatko pise ‘iz sebe’. Vjesti- na kako opisati neSto o €emuneznamo puno, a dato ne primijete oni koji o tome znaju vise, nije posve samorazumljiva, ali priliéno proSiruje moguce obzore nasih prica. Uopée bez brige: o emu god pisete oCuvat cete svoj pogled i svoj glas. Rad u grupi uvijek iznova pokazuje da u istom ishodi5tu sva- ki Glan skupine nalazi drugu priéu; ponekad te pri€e krenu u vrlo razlititim smjerovima. Fotografija svakodnevnog predmeta, reci- mo zgu3vane posteljine, otvara itav niz razlicitih interpretacija. Ovisne su 0 individualnom sjecanju, kolektivnom sjecanju i tako- der — takoreéi doslovno — 0 prosloj noéi. Pisanje kratke prige 37 Vjezba: IskuSajte pricomat! Ako vam se vjezba Gini previSe djeti- njastom, sjetite se da je kreativno pisanje pocetkom Sezdesetih godina na americkim sveuZiliStima odligno prihvaéeno, izmedu ostaloga i zato jer je olabavilo tipican sveuciliSni diskurs priuce- nog razuma i u nj unijelo elemente drustvenih igara. Pri€omat ide ovako: uzmite dva puta po pet listova. Prvih je pet namijenjeno likovima koje €ete odrediti samo po zanimanju. Primjerice: zubar, plesacica, arhitekt, DJ, traktorist. Od uobiéajenoga do ekstrem- nog, u skladu s va3im preferencijama. Na drugih pet zapisite pet djelatnosti koje s tim likovima nisu automatski povezane, a nisu previSe Cudne ni previ5e uobicajene. Naprimjer: plete pulover, gradi splav, prodaje papige... Onda izvucite jedan list s prve i je- dan s druge hrpe. Upitajte se: zaSto je arhitekt poteo prodavati papige? Ono Sto ste izvukli neka bude zadnji prizor u pri€i i potru- dite se da ga osmislite. Treba mu okolis i konflikt koji Ce voditi u danom smjeru. Grada Tijekom predavanja iz pisanja proze esto sam primje- €ivao da pisac potetnik pokazuje puno vise ukusa i osjeéaja kod izbora svoga Stiva nego kod izbora grade koju bi upotrijebio u viastitu djelu. S uzitkom Cita i divi se Hemingwayu i Faulkneru, Katharine Anne Porter i Da- vidu H. Lawrenceu, Stephenu Craneu i Jamesu Joyceu. No, vidi: kad potne pisati svoju prvu priu, neka ga tajanstvena sila omami da odabere buénu, senzacio- nalnu, neobiénu tematiku; neSto na brzinu istrgnuto iz bulevarskog tiska ili staromodne pustolovne revije. Umjesto da pokuéa €itatelju pripremiti onu prisnu ra- dost otkrivanja u kakvoj je sam sudjelovao pri Zitanju dobre beletristike, nada se da Ce ga uspjeti zaslijepiti vatrometom egzotiénih prizora, stripovskim junaStvom, izvjeStatenom jepotom i o€aravajucim krajevima. RONALDO VERLIN CASSILL N aravno, sve moze biti grada. Shvatite to doslovno. Grada za gnjeenje, za modeliranje, preoblikovanje. Ako vam receni- ce teku da ne znate kamo, pustite ih da teku. Prestanite kad se 38 Pisanje kratke priée 39 umorite. Ali, pozor! Ono Sto ste dobili nije konaZan proizvod. | tijek svijesti u prozi je usmjeren tijek. Pogledajte Sto je vrijedno zadrZati, Sto treba popraviti, a Sto odbaciti. Od svoje grade napra- vite proizvod kao Sto lonéar oblikuje glinu. | kao Sto on odbagene komade moZe upotrijebiti u nekom drugom proizvodu, moZete to napravitii vi. Ne moZete prona¢i gradu? Ne zaboravite na snagu stvarnoga. Ta snaga nije ni obvezujuéa ni zabranjena. Brojni Citatelji oekuju da lijepa knjizevnost govori samo o stvarnim stvarima, dok drugi da stvarnost nema u njoj Sto traziti, kako nam sugerira i njezin engleski izraz: fiction, izmiSljaj. Opéenito, svi su izvori iz kojih se napaja naa knjiZevnost isto- vrijedni. MoZemo pisati o necemu Sto nam se dogodilo, moZemo 0 ne€emu &to se dogodilo nekomu koga poznajemo, moZemo o netemu Sto smo procitali, pa io necemu Sto smo izmislili. Vazno je kako upotrijebimo gradu. Sto napiSemo. Ako piSemo 0 neéemu za Sto postoji nase stvarno iskustvo, mora- mo biti svjesni opasnosti da neke stvari koje nam se Cine same po sebi razumljive nisu tako same po sebi razumljive i naSem Citatelju. MoZda opisujemo Zivotne stilove koje Zivimo svakoga dana, ali za koje Gitatelj nije nikada tuo. Ako piSemo o stvarima koje smo izmi- slili, moramo postovati stvarnost na drukéiji nagin. Ovisno o Zanru i Zelji naSeg pisanja, naravno. Krimi¢ treba logigan slijed dogadaja; fantasti€na proza je neovisnija. Ali i Gospodar prstenova ima svoju 4O ANDRE) BLATNIK unutarnju logiku, posebice u njemu djeluje logika stvarnih emocij stvarna \ubay, prijateljstvo | pohlepa. Zato tu knjigu mozemo itati 5 uzitkom, éak i ako ne vjerujemo u vilenjake, gnomove i patuljke. Kad Gitamo azijske romane, mozemo se naci u nevolji jer ne razu- mijemo zaéto likovi reagiraju tako kako reagiraju. Ve¢ smo Culi za sustav kasti i prikrivene emocije, ali socijalnu interakciju Istoka po- znajemo na razumskoj, a ne emotivnoj razini, zato nam motivacija likova ostaje zagonetkom, njihovo ponaSanje Cini nam se Cudnim. Grada od koje je prita nije nam domaéa. Zato nam je priga tuda. Premalo grade? Uvijek ju mozZete posuditi. Iz pripovijedanja, iz prozitanog, iz biblijskih motiva. Samo pazite da je preoblikujete na svoj natin. Ako niste, niste zgrijeSili samo plagijat nego i be- smisleno podvajanje. Previge grade? Uvijek mozete prestati s kratkim prigama i zapo- €eti roman. Ili gradu podijeliti na vise prica. Ako ne znate kako, mozda pogledajte metodu o8trenja u istoimenom poglaviju. Vjezba: Sigumo znate mit 0 Edipu, njegovoj majci i ocu. Ta krvava i Zalosna priéa potaknula je brojne literarne prerade kojima do- dajte svoje po sljedecim pravilima: 1. Upravni govor mora opse- zati najmanje trecinu i najviSe dvije trecine pri¢e. 2. Prita mora biti postavljena u odredeno vrijeme, a da ga opisno ne navedete. 3. Jedan od likova neka bude tragiéan, drugi komiéan; nije odre- deno koji treba biti kakav. 4. U prici neka ne bude eksplicitnog nasilja, moze biti u pozadini. Tri stupnja pisanja N i za jednu rije€ koju napiSete nije nuZno da ostane tamo gdje je bila. Pisanje je mijenjanje postojeéeg materijala. Ono Sto postoji u va3im mislima, mora se pretvoriti u rijeci, a te se rije- €i moZda moraju pretvoriti u druge rijeci. Iznova se sastaviti da bude bolje. Ono Sto najprije napiSete jest prvopis*. Ne samo zato Sto gotovo nitko vise ne piSe rukom, barem ne kratke priée, pa zato rukopis nestaje. | zato jer Ce se taj zapis, ako Zeli postati dobra prica, si- gurno promijeniti. U mijenjanju €e proéi kroz vie razvojnih stup- njeva, a mi, autori, zajedno s njime. 1. Pisanje iz uzitka Taj stupanj ne treba savjete. Ako uZivate dok piSete i ako ste time zadovoljni, moZete prestati Citati i prepustite ovu knjigu nekomu manje zadovoljnom. Ako vam do zadovoljstva nedostaje barem to 5 DomiSljatog naziva umjesto isluZenog rukopisa dosjetila se kolegica iz Literatu- tine radionice, Andreja Seme. a 42 ANDRE] BLATNIK da vase pisanje Cita netko drugi (i moZda fak bude zadovoljan), Citajte dalje. 2. Trazenje gresaka i ispravijanje To je totka testiranja. Uzitak zamjenjuje promatranje, razmiélja- nje, rad. Mnogo autora preskaée taj stupanj. Opaze naime da su objavijivi i tekstovi koje nisu razmislili i u koje nisu ulozili puno energije. Ego je zadovoljan. Cesto je zadovoljan ‘atelj. lako se (moZda odmah, moZda poslije) pojave i Zitatelji kojima se cini da bi se moglo bolje napisati. Ako ego nije prezadovoljan, €esto to opaze i sami autori, a upravo je njima s prebrzim zadovoljstvom napravljena najveéa Steta. 3. Stvaranje najboljega To je totka gdje se treba zaustaviti. Kad znamo da viSe ne moze- mo dalje, odnosno kad znamo da takvi kakvi jesmo ne moZemo napisati bolje. Uvijek ostaje utjeha da se nekome radu mozemo vratiti poslije, napisati ga ponovno, bolje. John Fowles je za svoj roman Mag Zelio mogu€nost za pisanje bolje varijante i tako je izaSao u dvije verzije, 1965. i 1977. godine. Stupanj kada tekst moze postati najbolji moguéi ne dolazi uvijek tako brzo. Ponekad treba nezavrSenu pricu odloZiti na vise godina. lod glazbenika koji je upravo poéeo uZiti svladavanje svoga instru- menta ne o¢ekujemo odmah vrhunske koncerte. Savrsenost moze pritekati jer zamiljeno je da traje dugo, duze od vremena pisanja. Pocetak Prve retenice su vrata u svjetove. URSULA K. LE GUIN Poéeci. Citateljeva pohlepa za potecima. Ostalo nije vazno. sudbonosnost poéetaka, pocetaka, pocetaka. IGOR BRATOZ, Cofé do Brasil N e dolazi svaki Citatelj do kraja svake priée. Mnogo ih ne dola- zi ni do sredine puno prica koje zapotnu. Nemamo nikakvo pravo o¢ekivati da ée Citatelj izdrzati do totke gdje zaista po€inje. Priéa pocinje prvom recenicom, odmah se uspostavija atmosfera, odmah se oblikuju likovi. Nema savrSene uvodne retenice, postoje samo bolje i loSije, jer su Citatelji razliditi i uvodnu reéenicu razlizito Citaju. Ako ne znamo koja bi od poéetnih moguénosti koje nam padaju na pamet najbo- lje odgovarala prigi koju piSemo, mozZemo se upitati Sto nam se U priti €ini najvaznijim. Poruka? Vrijeme dogadaja? Karakter lika? Atmosfera? Razligiti izbori nude nam razligite uvodne recenice. 43 44 ANDRE) BLATNIK Pogledajmo kakvim recenicama zapocinje svaku od svojih pri- €a Drago Janéar u knjizi Pogled andela’: Rijetke trave, antilope, sunce, debela zmija, sktupéana ispod uzarene stijene. Priéa Sa- vana &to pripovijeda o Zudnji mlade slikarice koja bi voljela biti drugdje te pohlepi vozata autobusa i konduktera koje neobiéna putnica uznemiruje, odmah doziva €itav niz atmosfera, ukljucu- juci i zakljuénu sliku koje se seksualna simbolika dalje razvija u priti. Leti preko zimskog krajolika i prsa joj se ispunjavaju oStrim svjezim zrakom; hladno je, zna da je u tim krajevima mraz, da je inje na iglicama drveta, aline zebe je, tu gore jest hladno, ali je ne zebe. Junakinja pri¢e Okrutnik i pastir odmah je postavljena izvan svijeta, preciznije iznad svijeta i istodobno saznajemo da se radi 0 hladnom svijetu. Male crne o¢ci nepomitno bulje u ljudski lik, Sto se miée gore na brijegu. Prvom retenicom prite Stakor uspo- stavlja se polozaj i dva suprotstavljena protagonista, nepomit- na naslovna Zivotinja i Eovjek koji se pomiée. ,,Da se Franc Rutar jednoga daynog sparnog poslijepodneva nije zagledao u velika slova knjige, to ju je Zena pokraj njega drzala na koljenima, za nj bi sve mnogo bolje zavrsilo.“ U prigi Ultima creatura odmah titamo najavu loSeg kraja, pai tona, laganijeg od Janéareva uo- bigajenog, u kojem ¢e te¢i izvjestaj o pustolovini, sudbonosnijoj za Franca Rutara nego za svijet. ,Skoci. — Stajao je oko metar od ruba. Tamna povrsina dna naglo se pomicala.“ Opet neée trebati tekati na dramski zaplet, opet imamo osnovne vremenske (noé) 6 Prijevod prvih regenica Janéarevih priga preuzet iz: Drago Janéar, Skok s Liburni- je, Durieux, Zagreb,1995; prijevod Mirjana Hecimovié. Pisanje kratke prite 45 i prostorne (more) koordinate i najavu dinamike u kojoj €e se po- micati Skok Liburnije. ,,/ncident koji je promijenio Zivot asistenta Mihaela Sevéenka dogodio se usred sjajnog sunéanog prijepod- neva, na rubu zelene livade izmedu ekonomskog i humanistickog odsjeka.“ Poéetak Incidenta na livadi tonom i razotkrivanjem, sli€nim onima u priéi Ultima creatura, najavijuje i sli¢nu, naizgled sudbinsku pricu, bez oklijevanja takoder aludira na rascijeplie- nost suvremenika na tijelo i duh, na ‘ekonomski’ i ‘humanistiéki’ odsjek. ,,Bio je svibanj iJelenko se zaljubio u Zenu, koju jos nikada nije vidio.“ U prici Svibanj, studeni opet sliéan ulaz u tekst, na- java naizgled sudbonosne stvari koja pripada proljetnom ritmu vremena i nije sluéajno da u te tri, realisti¢nije, pa veé zato, ali i zbog laganoga humornog pristupa obradenom dogadaju, svako- mu lakSe dostupne price, odmah saznajemo ime glavnog junaka. Zena je stajala nepomitno uz rub ceste, nekih deset metara prije ulaza u tunel.“ Prividenje na poéetku ocrtava lik i mjesto doga- daja, nekim starijim Citateljima sigurno iz sjecanja izvlaci i mito- loSke priée o Zeni koja se prikazuje u tunelu Utéka, jednom od €ecih prijelaza u istarskim krstarenjima. ,,Po starom slovenskom uvjerenju, andeli svake veéeri pale nebrojene zvijezde na nebu.“ Poéetak Narodne balade uspostavlja tradicionalan formalni okvir u kojem €e se orjetotvoriti nadvremenska priéa. ,,U vrijeme Urli- kova hodoéasca u Kompostelo zbilo se neSto Sto ljudi iz pratnje nisu sebi znali objasniti i Sto je mladoga grofa na stanovito vrije- me posve izmijenilo.* Kastiljska slika uspostavijanjem lika i pro- stora te najavom dramatitnog zapleta joS jednom obnavlja (do- sad) veé dva puta kori8tenu uéinkovitu formulu. ,,Sijecnja, toénije 46 ANDRE| BLATNIK 20. sijenja 1962. u svojem je kamenitom domu na kalifornijskoj oceanskoj obali umro pjesnik." Uvodu u Rajsku dolinu, upravo na- vedenom, najvjerojatnije ne treba dodatnih komentara. ,,Svibnja 1945. vojna je jedinica u brdima Slovenije promaéila kotu, Sto ju Je zapovjednik minulu veéer, pod sjajem baterijske svjetiljke ucr- tao na zemljopisnu kartu, i nakon cjelonocnog pohoda zatekla se ponad nepoznata sela.* Cini vam se da isti potez otvaranja kori- sti i Aithiopika, repriza? | za kraj, u naslovnoj priti Pogled andela jos: ,Ponad vrhova smreka zavija vjetar poput nesretna isamotna vuka‘. Tada uz lokaciju dobivamo jos i glediSte odozgo i atmos- feru tjeskobe. Nismo samo pokazali da su Janéareve potetne recenice uzbudlji- ve jer nas najvjerojatnije vecina nagoni da citamo dalje (a obila- je knjiznice to nam Citanje svakako omogucuje, i nasta- vak éitanja bit €e zanimljiv). Nagin kako Drago Janéar barem €etiri puta ve¢ u uvodnoj recenici naglo oslikava svoje likove i njihovu nadolazeéu dramatiénu sudbinu, govori nam neSto i o spisatelje- voj poetici, istodobno nam daje smjernice kako Citati tekst, kakva €e priga slijediti: dramatiéna priga 0 pojedinéevoj sudbini. Susreéemo, naravno, i priée s posebnim uvodom koji najavljuje prigu. (Klasiéni su primjeri, recimo, izvjeStaji kako i gdje je bilo nadeno pismo koje ¢e svaki tren biti pred nama i koje je istinita priéa.) Uvodi u zaplet ili €ak u samu pricu imaju dobre i loSije strane. LoSija je vecinom to Sto su nepotrebni, Zak i ometajuéi Za&to bismo dva puta poéeli Citati? Na radionicama smo u pravilu Pisanje kratke prige 47 utvrdivali da takve uvode mozZemo bez &tete precrtati, a mozZda neki za prigu nuZan sastojak iz uvoda prebacimo nekamo druga- mo. Posebno je uginkovito bilo precrtavanje onda kad su uvod i mozda jos i zakljuéak zauzimali toliko prostora da smo ‘pravu’ prigu imali gotovo kao ulozak medu njima. Naravno da u uvodu ponekad mozemo u€inkovito najaviti ono Sto €e se poslije dogo- diti ili priéu napunimo napetoSéu na koju bi Citatelj inaée morao jo5 dugo €ekati. Poéetnicima obiéno treba puno reéenica prije no Sto zaista pot- nu. Procitajte svoje prve recenice. 5to su rekle? NiSta Sto bi bilo doista vaZno za pricu? Precrtajte ih! Ako priga ne poéne uéinkovi- to, kako €e se tek nastaviti? Nekoliko poéetaka romana u kojima prica ima mnogo vise vreme- na za poéetak, ali nas odmah odvede u sredi8te stvari: Zovem se Peter Zgonc i moram reci kako sam postao ubojica. BRANKO GRADISNIK: Leta Kad sam bio jos mlad, prije dvadeset ili trideset ili Zetrdeset godi- ha, Zivio sam u malome gradi¢u i svi su me progonili zbog onoga Sto sam ucinio gospodi Nugent. PATRICK MCCABE: Mali mesar Dogadale su se male revolucije, taka skromne i dostojne da ih go- tovo nitko nije zamijetio. J. 6. BALLARD: Millenium People 48 ANDRE) BLATNIK Puno godina kasnije, pred strojem za strijeljanje, pukovnik Aureli- ano Buendia sjetit €e se onog davnog popodneva kada ga je otac poveo da prvi put vidi led. GABRIEL GARCIA MARQUEZ: Sto godina samoce Nakon te uvodne regenice Aureliano Buendia pojavit ce se pred pukama tek stotinjak stranica poslije, iako €e nam to ostati u sje- €anju i najvjerojatnije €emo se od samog poéetka pitati Sto ga je pred njih dovelo. Roman si moze priuStiti dugu, moZda aki predu- gu ekspoziciju te prezivjeti. Ne samo &to ostaje Ziv, éak je i odligan. (Cini mi se da vrlo polagano poéinju i Bemardo Axtaga u Usamije- nom €ovjeku i Umberto Eco u /menu ruze.) Kratka priéa ne moze si to priudtiti. Potetak mora poéeti pritu, a ne pripremu za pricu. Ako vam poteci nikako ne idu, potnite negdje drugdje. Nekim se piscima kljuénim Zini kraj (o tome €e biti govora i u pogiavlju Krajevi), zato njima zapotinju i pomicu se prema pocetku. Neki to pomicanje pokazuju vrlo otkriveno, prigu naime predstavljaju u suprotnosti s protokom vremena. Utinkovita jezovitost filma Ne- povratno Gaspara Noéa nije samo u brutalnim prizorima (od kojih su poéetni snimljeni nemirnom kamerom iz ruke i podlozeni zvu- kom na frekvenciji 27 herca koji gotovo ne tujemo, ali zbog njega postajemo vrlo uznemireni) nego i u tome Sto preokrece uobica- jeni obrazac filma obiteljske katastrofe u kojem su |judi najprije sretni, a onda se sreca zbog lode slucajnosti razbija i pretvara u pakao: pakao je na pogetku i mi€emo se unatrag te vidimo da nije uvijek bilo tako. | kad Martin Amis u romanu Vremenska strelica Pisanje kratke prite 49 okrene vrijeme (unatrag ne tece samo dogadaj, nego i svi dijalo- zi!), dodaje temama — kod kojih bismo moZda mogli biti suzdrza- ni kao prema veé previge puta iskoriStenim (recimo nacistickom pogromu Zidova) — bizarnost | svjezinu. Jednostavnija je moguénost za suprotstavljanje uobiéajenom tije- ku dogadaja, naravno, da najprije napisete posljednji prizor prize i onda se bavite svime Sto dolazi prije njega. Vjezba: Napisite pet recenica kojima bi moglo zapoéeti pet priéa. Ne zamarajte se pricom koja bi slijedila. NapiSite recenice koje vas navode da Citate dalje. S vremena na vrijeme protitajte ih. Ako nakon koje od tih recenica osjetite sljede¢u, nastavite. Priga je pocela. Mozda €e znati doéi do kraja. Ta Ce vas vjezba nauciti neposrednim poéecima. Buduéi da ne donosi obvezu nastavka, pri pisanju moZete biti opusteniji i vada €e masta mo7da prona¢i neSto posebno izazivatki, kako za vas tako i za Citatelja. VjeZba: Poénite priéu zapovijedenom prvom recenicom. (Usput, tako je koncipirano barem nekoliko natjecaja za kratku pricu. VjeZba te spretnosti moze vam vrlo dobro doéi.) Na papir vam je moze napisati bilo tko, no mozda ta recenica neée biti ba’ idealan potetak i morat €ete je precrtati. Cak i ako iz nje znate nastaviti, udinkovitije je ako poénete privlacnom recenicom koju ste progi- tali u nekoj drugoj prigi ili Culi na ulici. - Zbog veée utinkovitosti, Ovu vjezbu mozZete vezati za prijaSnju. Likovi Likovi su veé tu. Nademo ih. Razotkrivaju se polako — kao suputnici koji sjede jedni nasuprot drugima u lo5e osvijetljenom Zeljeznickom vagonu. ELISABETH BOWEN ikovi, osobe, karakteri, junaci. Te oznake, dakako, ne znate Ls isto, Cesto nastupaju medusobno izmjenjivo. U ovoj knjizi po- kuSavam koristiti izraz lik jer mi se za preostale Cini da donose jo5 nekakvu ‘dodatnu’ vrijednost — osoba izlucuje neantropomorfne likove, karakter zvuti tipoloSki, junak vrijednosno. Malo je priga bez likova. Ponekad ulogu ljudskog lika moze pre- uzeti Zivotinja ili predmet. lako tada barem djelomiéno dobiva ljudske osobine. Lik se naime moze ponaSati vrlo neobiéno, za- pravo je €aki dobro da se ponaga neobicno, ali se mora ponaSati tako da to ponaSanje, zajedno sa svim predrasudama koje moz- da imamo, mozemo pratiti. Ako autor ne zna, odnosno ne razu- mije, zaSto se njegov lik ponaSa tako kako se ponaa, kako da to zna, odnosno razumije — Citatelj? | ako nije zanimljiv vama, kako 50 Pisanje kratke prite 51 ée biti zanimljiv Zitatelju? Cesto se od onih koji pisu cuje isprika zadto su pisali neSto tako nevjerojatno: ,,Pa iu Zivotu se dogadaju takve stvari.“ Zivot mo%e biti nerazumljiv i nevjerojatan. Priéa ne smije biti. Teorija razvrstava likove u nekoliko tipiénih skupina. Glavnog i djelatnog zove protagonist, onoga koji mu se suprotstavlja anta- gonist; govori o static dinamiénim koji u prigi dozive osobni razvoj, promjenu, obrat. im likovima koji se u prici ne mijenjaju io Lik bez karakteristika odnosno osobina prazan je. Te5ko postaje protagonist, takoder €e teSko postati i dinamiéan lik, osim ako usput ne zapotne s preobrazbom, ali onda vise ne¢e biti bez oso- bina. Njegove se osobine mogu pokazati usput i usput ga ozna- €avaju, karakteriziraju. S obzirom na karakteristike, lik moze biti ploSan, jednoznaZan ili slojevit, kompleksan. Jednoznaéni likovi nisu nuzno izraz spisateljske nespretnosti (ostavimo po strani Ci- njenicu da ih, naZalost, sreéemo i u stvarnosti), moZemo ih isko- ristiti za to da prikaZemo odredeni stereotip protiv kojeg €e se modZda boriti naS protagonist ili da ironiziramo odredeni Zanr (i Zato u pridi, naprimjer, prikazemo sudbinski susret izmedu tajan- stvene rock-zvijezde i uspje5ne modne dizajnerice kad se Zelimo obra€unati s niStavnoS¢u populamih magazina). Lik moze nastati autobiografski, pri emu mu sami posudite oso- bine ili vei dio osobina. Ta je metoda kod pisaca potetnika vrlo €esta i vrlo opasna iz viSe razloga. Prvi je taj Sto uzrokuje proble- 52 ANDREI BLATNIK me u ocjeni koliko spoznajnih slojeva treba tekst. Liku koji je vrlo blizak nama samima razumljivo je i poznato sve Sto je razumljivoi poznato nama samima, zato ponekad zaboravimo da govorimo io stvarima koje Citatelju nece biti niti mogu biti razumljive i jasne. Drugi je problem taj Sto se od takvog lika autor teSko udaljava, odnosno privilegiran je s obzirom na sve druge s kojima ¢e se u prici sresti i zaplesti uodnose, moZdai konflikte. Ujedno €e autor s tim likom ostati povezan i bit €e mu teZe dopustiti da napravi ne&to neugodno u Sto bi ga vodila priga. Dobra strana korigtenja autobiografskog lika jest to da njegove emocije, znanja i slitno doista dobro poznajemo i 0 njima izvje- Stavamo doslovno neposredno. Lik moZemo stvoriti i biografski po poznatoj povijesnoj ili literar- noj osobi, ili pak poznatoj nam Zivoj osobi. Naravno, nije nuzno da lik predstavlja to€no tu osobnost, mozZemo upotrijebiti samo njezine socijalne, osobne ili karakteristike ponaSanja. Lik moze biti posve izmisljen, pri €emu ga treba izmisliti uvjerljivo i do detalja (viSe 0 tome u sljedeéem poglavlju), osim ako Zelimo da se lik pojavi kao tip, odnosno ne toliko kao stvarna osoba, veé kao karakteristifna pojava, stereotip — takvi si likovi mogu priuatiti povrSniji pristup. (Upozoravam da svjetska i slovenska knjizevna kritika posjeduju vise od obilja dokaza da je takvu au- torovu namjeru teSko prepoznati i da autora koji se odluci da od Pisanje kratke price 53 svojih likova stvori tipove Cesto optuZuju za papirnatost, nereali- sti€nosti sl. S neSto malo cinizma tu bismo pojavu mogli objasni- ti kao sindrom plakanja nad gubljenjem pouzdane stvarnosti.) Na koncu, postoji kombinacija svega nabrojanoga koja je i najées- €a. (Najvjerojatnije ste se veé nasluSali spisateljskih odgovora na radoznala novinarska pitanja koliko je u ovom ili onom likusamog autora.) Dobra je strana likova da se znaju u pravom okoliSu razviti sami. Ako o njima razmiSljamo, postajat ¢e nam sve poznatiji. Ali to sami nemojte uzeti preozbiljno! John Cheever je rekao: ,,Legenda da likovi pobjegnu svome autoru — drogiraju se, mijenjaju spol, postaju predsjednici — govori da je autor budala koja ne vlada svojim poslom.“ Likovi se, dakako, u naSem tekstu mogu razvi- jati po svome. Zapravo, to je dobar znak, znak je da su (u tekstu) zazivjeli. Ipak, nadzirite razvoj, inate vam se moze dogoditi kao likovima u Pogodbi Vesne Lemaié - lik potinje usmjeravati auto- Ta, ane suprotno. Vjezba: \zmislite lik koji je ispred vas odlozio sljedece predmete: gusto podcrtan primjerak zadnje knjige koju ste procitali i niste ju voljeli, fotografiju vaSe mame, tablete za spavanje, pokvareni sat marke Rolex, ne¢itljivo pocrékanu vizitkarticu najjeftinije tak- si-sluZbe u gradu. (Kao Sto vidite, vjezba ukljuguje vise metoda nastanka lika.) PokuSajte napisati pritu koja ukljucuje i osmidlja- Va Sve spomenute predmete. Karakterizacija iw x € ovjeka koji skuplja odbaGenu jabuku bogatas gleda s gade- njem, siromah sa zaviS

You might also like