ve Suvremeno tematsko i stilsko bogatstvo216 PREGLED HVATSKE DIECIE KNJZEVNOSTI Rije’ je, nagelno, o djedjoj knjizevnosti sto je stvaraju pisci od kojih su neki rode. ni Geerdesetih godina 20. stoljeéa i u drugom neposrednom poraéu pa, okvirno, do cosamostaljivanja Hrvatske ili pak su u poglavlju objedinjeni naslovi od sedamdesetih godina proilog stoljeca. U tom razdoblju na hrvatskoj knjizevnoj pozornici dogodili su se najprije na polititkom planu dramatigni potresi, obiljezeni ponajvige sve jaéom, teinjom hrvatskoga naroda za slobodnim disanjem u okviru jugozajednice; nakon Deklaracije o polozaju i nazivu hrvatskog jezika 1967., uslijedilo je 1971. breatsko _prolece, pa represija, a tad — od 1989. godine — potetak radanja slobodne, samostalne i demokratske male zemlje, Lijepe nage, od 1991. do 1995. izborene u krvi. Svi su se tidogadaji izravno odzrcalili u knjizevnosti ‘Aonase pojavijivala dvojako. Jedni su knjidevnici sevarali djela-hvalospjeve tadai- njem ideoloskome modelu, drugi su — veéina ~ iskazivali drukéiji, oporbeni stav. U iarazu jedni su nastavili njegovati tradicionalnu Janrovsku strukturu, drugi djegji pisci nnastoje osuvtemeniti svoj rukoy sve zbog recepeijske atraktivnosti, nerijetko pritom ostvarujuéi metacekstovne postave. Opéenito se za ta nova strujanja u knjizevnosti rabi termin postmodernizam, koji velo tansparentno zapalamo i u suvremeno} djedjo} knjidevnosti, Premda Cyjetko Milanja upozorava da se postmoderna »ne pojavijuje ex abrupto (...), nego nam se signumi tog senzorija pokazuju kao Sto su se i konstituirali ~ postupnow,®” Milivoj Solar misli da se post moderna »kao celina nove epohe moze uokviriti u posljednjih tridesetak godinac. Doduie, Solar razlikuje »postmodernu« i »postmodernizams, pri Gemu se, dasto, prvi pojam odnosi na epohu revenih godina, drugi pak na neke od stilskih postupaka koji su najavijivali, prethodili razdoblju ili pak se tek djelomice zamjecuju u djelima koja opéenito svrstavamo u postmodernistiéka. Ova pojmoyna razlika bitna je za djetju knjizevnost. K ovome, govoreti o stavovima Jean-Francoisa Lyotarda, Sonja Ba8ié ustveduje »da je definiranje postmodernizma da- nas prava kula babilonskaes *! autorica, zapravo, naglatuje slozenost raznih pojava, alii Ieritizkih pristupa. Bez obzira na cu ocegotnu Einjenicu, u djedjoj hrvatskoj suvtemeno} knjidevnosti moguce je zapaziti niz pojava koje, opéenito, legitimiraju tu knjizevnost kao suvremenu kajidevno-jezitnu objavu i ujedno kolidiraju sa slignim zamisljajima uu odrasloj hrvatskoj knjizevnosti Opéenito se 2a suvremenu djegju knjidevnost mote ustvrditi da se piie mnogo i = dobro: susteéemo se pojavom novih, mladih imena (pretezito u provi), s tematskim protirenjem te knjiZevnost i, osobito, s obiljem novih stilskih zamisli, koje su dijelom preseljene iz.odrasle knjitevnost, ali su u vegini sluéajeva motivirane nakanom da se knjidevni tekst svidi malom éitatelju, Od th poscupaka izdvojiti se mogu ovi: verbal- na (jeziéna) igra, u kojoj pjesnik slijedi maitovite djegje zamisljaje, njegov nonsens i 5 Cyjerko Milanja: Poremaderni odmak, “Republikas, 5 6, Zagee, 1998. 58. © Milvoj Solar: Kako govort poremadernizi x knideonost?, Republikas, 7 ~ 8, Zagreb, 1993. 40, 0 Sonja Bali: Pilg dict o posemodernizas (i dekomtrakei),Umjetnost iets, 1, Zagueb, 1987. 83,J rent PREGLED HRVATSKE DJECIEKNIZEVNOSTI. 217 aclogitne jeaiéne sklopove; zaigranost, primjetljiva na razini mikrostrukturnih jedini- a, ali i u kompoziciji djela, opet kao posljedak recepeijske motivacije; ironizacija, smislu »nove angatiranostic i stanovite opreke pedagogiziranju; Zanrovska neodrede- nost, odnosno meduzanrovske geminacije, primjerice u pojavi romana-bajke, u kojoj wvtsti« nije zanemaren samo kauzalitet, tipigni likovi i formulaignost nego i vrijeme i prostor; parodija klasiéne knjiZevnost, Sire, cjelokupne baitine (Bitenc: Sve se odvija ‘kao najljepii san. Sve do trenutka otreénjenja; tada si opet kao proo, obiéno malo jadno drvo, A boli ei ludara); hiperboliénost, ito je opéenita osobina djedjeg teksta; citatnost intercekstualnost), u smislu interpoliranja ulomaka iz starijih, Klasignih knjizevnih dicla te iz usmene knjidevnosti; trivijalizacija, kao namjera piséeva za naglasavanjem jednostavnosti, obitnostis pripovijedanje izvan i uz autora, kao iskaz autorove igre strukcurom (recimo, Cudnovata istina Zlatka Kriliéa); sinkronijske sveze 5 masov- nom kulturom, osobito djclima jeans proze, te razaranje jezika raznim tvorbama (sleng, kroatoanglizmi...). Ukratko, suvremena hrvatska djetja knjiZevnost, i temom i obradom, potvrduje sklonost drukeijoj poetici, posve drukeijoj od one s polovice 20. stoljeca, poetici koja osnovnom matricom slijedi vitezovsko-kusanovski model, ali ga, osobito jeziéno, dijelom prevladava, dake obogacuje. U tom razdoblju, od sedamdesetih godina do konca 20. stoljeéa, djeluju pisci stari- jeg naraitaja koji predstavljaju svojevrsnu vezu izmedu tradicije i suvremenih pristupa. Jedan medu njima je Milan Taritad (Zdralovi, 1932. ~ 1996). Tradicija se u njega ogleda u motivu, a novi zamisljaji u stcukturi stiha, unatoé naizgled standardnoj nj g0voj postavi. Taritaéa obiljetuje dvoje: uditeljski poziv i vezanost za zaviéajni, ruralni svijet. Zbirka karakteristiéna naslova Duanaest (1977,) opjevava mjesece « godinis pje- va.0 vou, povréu, a ponajvise pak o danima djetinjstva, o igrivom djegjem nekada’- ‘jem svijetu, profetom tihom nostalgijom. No pritom Taritaé postiZe jednoscavne slike i podjetinjuje izraz, primjeren djetjem dozivljaju, primjerice u pjesmi Moje kockice, koja je Zalaru antologijska: (.) A moje lego-kockice bile su ute, crne, crvene, ni plastiéne, ni druene, Bile su skakutave i perutave pijukave i gakave a mogle su se slagati 1 dvoriitu nasred njive, ali ~ Sive ‘Taritas, koliko god htio, ne mote prigusiei odgojiteljau sebi te ée niz stihova (Olovka,218 PREGLED HRVATSKE DJECJE xNIZEVNOSTI Kruiiéi) biti natoplieno poukom o skolskom fivotu. Isto tako ne zaboravija biti domo- Jjubni pjesnik pjevajuci o povijesnim Ijepotama Zageeba ve o Domovinskom atu. Milan Tarita’ nije osobito eksperimentirao formom, nego tijetima kujuéi nove rijevi tipa »vjetrovitkos, »meéavkow, a pokazao je dar i sklonost za zgusnut, ritmigki organiziran stih, Tarita se okuSao iu prozi. U zbitei Smjelica i druge price (1982) u prvih devet priga prati zgode péclice Smijelice, hrvatske péclice Maje, a ostale — u formi crtica — temat- ski i ugodajno nastavljaju autorove ruralne stihove, Ukratko, »iako Milan Tatita’ nije avangardist na podrugju pjesnitkog stvaralaitva, kreéudi se uglavnom uertim stazama, ostvario je znaéajna djela koja ée biti trajna baitina hrvatske djedje knjidevnostive® Ako je TatitaS nostalgiéno u_svome ruralnom djetinjstvu, Mladen Kusec je, na- protiv, pjesnik urbanog djetjeg senzibiliteta. Roden 1938. u Zagrebu, popularni ra- dijski i televizijski reporter i urednik djedjih emisija — narastaji djece pamte vTonkicu Palonkicu frre, »Patuljci pojma nemajus, »Vitoglavces, »Hihotié« — Kuec je, reklo bi se, na najbolji nacin spojio zanimanje s pozivom; u neposrednim susretima s djecom ndobit je dvostrulka: i kao novinar i kao knjizevnik pijem s izvora«?® KuBec se u djegjoj hrvatskoj knjizevnosti predstavio najprije zbirkom Dobar dan (1970.). Zbirka je posveéena rodnome gradu, Sto autor istige na pocetku: »Ovu pregrst sje€anja, maitanja i Hjubavi, kroz tvoje stce, nepoznati prijatelju, posveéujem ulicama i tugovima, skolama i tvornicama, Ijuljaékama i tatingicama dragog Zagreba.« No iako €e se naci pejsazini ska, zbirka nije pejsaéna zagrcbatka slikovnica, nego KuSec u njoj — jezikom krajnje pojednostanjenim, gdjekad anegdotalno organiziranim — progovara s jedne strane o urbanoj otudenosti, as druge, kontrapunktno, o budenju mladih srea za blizinom i fubaviju (Tako sam otkrio fiubay Proa fiuban, Svatko ima svoju djevojticu). Zbirka je, i motivom (jubavnim) i stilom (jednostavnost) i ugodajem (djedja na- ivnost) najavila drugu Volim te (1973.). Kao i Jakevac, Kuiec odabire motiv o kojem se tih godina jo uvijek stidljivo, u zagradama govorilo; zbirka je tako »mali djegji Jjubavni kanconjer od detrdesetak pjesmica ber naslovav.!™ Krajnje minijaturnom formom Kusec diskretno fiksira budenje Ijubavnih osje¢aja u djece, prve slutnje i srametljive igjave: Ps,/Tihol Jos tie Volim te | Sto pute / joi vite. Ljubay je ispjevana u nizu nijansi: kao nagovjektaj, kao tajna, kao drheaj stca, treptaj... Pjesnik temeljni motiv nije obavio velom tajanstvenosti, nego uvodenjem kolokvijalnog leksika Heli »depatetizirati« temu, Osobito se rado studi kratkom slikom pa je prepoznatjiv upravo tom svojom lirskom minijacurom u kojoj je, kao u anegdoti, smisao koncentriran u poenti: S oblacimal u glavil Djeéaci plavil U mame gradul U namyjeri da kazul Volim tell — Dovekaju bradu, 8 vo Zalar: Milan Trial (porte), ‘Umsjetnostidijetes, 3 Zagiel, 1994, > Stanko Tentek: Mladen Kuiee (porte, razgovor 5 atorom), »Umjetnosidijeren, 2~ 3, Zagreb, 1988, 82. Tenia, 0. 6,PREGLED HRVATSKE DJECJE KNIZEVNOST 219 Ur ove zbirke svakako valja istaknuti KuSecovu zbirku Tonkica Palonkica firr. (1983.) najprije 2bog raznovrsnih tekstova ~ pjesama, pitalica, aforizama—a onda pak bog iadavaéke originalnosti: svi su. tekstovi, naime, pisani rukom. Zbirka je na ctti Prijainjih: pjesnik postaje dijete i buni se protiv svih oblika otudenja s kojima stariji okruiuju djecu, a ne zaboravija ni Iiubavni motiv (Ljubaona prita), ispisan kusecov- ski —vedro, lezerno i krajnje ekonomizirano. Ovome treba dodati i mnoge Kuecove slikovnice (Jeumi, Kako raste, Pozdrav; Sunce, u okvieu biblioteke Bijela vrana, 1984.), opetslozene originalno — djeca iskazuju svoje dotivljaje o pojedinim stihovima pjesme. Isto tako treba spomenuti Kusecov doprinos scenskom djegjem izxazu, njegove glazbene pride Cudo u ormaru, Zaito gnjavi malo dijete, Veliki dovek, Zakopano blago i druge. Medutim, jednako kao pjesnik, Kuiec je izvrstan prozaik. Predstavio se najprije romanom Plavi kaputi¢ (1984,). Djelo je neroman strukeurom: povezuju ga, doduse, dva lika, ali u ukupno 14 poglavlja gotovo je isto toliko razmjerno samostalnih pria, K tome, nckoliko je predvorja do njih: prvo je dijalog pisae s ttateljem, ponuda pri- povjedaéeve prite koja ce biti pola izmitljena a pola istinita, drugo je razgovor pripovje- dagev s uvedenim glavnim likom, djevojéicom Ivanéicom, prozvanom Plavi kaputié, a tek onda slijedi niz.o djeéaku Tomislav, o djevojéici, 0 baki i djedu, 0 nekadasnjim idiliénim vremenima....Pritom se ne radi o nizu dogadaja, nego 0 nizu tema o kojima dvoje likova raspravlja; naglasak nije na factumu, nego na dictumu te se djelo u kritici pravom.poveauje s Exuperyjevim Malim princom. A.to znati da se postavljaju pitanja usred orudena svijeta: Mote li se prijateljsevo kupiti? Je li i poznanstvo prijateljstvo? Mote li se stce potrositi? Kako stariji mogu pokazati da vole djecu? Sto je to tvrdogla- vost?, i mnoga druga takva. Djelo je u prvom redu knjiga 0 poeziji djetinjstva jer autor uscvrduje: Kako je ruéno ito djeca monaju postati odrasll Zato je posveta gotka, ujedno i opeubujuda: Mami i tati koji nikada nemajue vremena,.. Na sliénoj matrii ispisana je i zbirka vistinitih prigac Joooj!(1986.), dakle vraganje uu ljepotu djetinjseva sa stanovitim signaliziranjem odraslima o bliskostii Ijudskosti. U romanu Donatela (1989.) Kuec temu pronalazi na Cresu, a fabularni splet pogiva na vezi djece i odraslih: djevojéica Donatela, uz, pomoé barbe Luke, poziva mladu uéitelji- cu Mandu iz Slavonije da na otoku zapotne s radom Skola; utiteljica osnuje na otoku i obitel i tako je slo, zahvaljujuci djevojtici, zauvijek dobilo i skolu i utiteljicu, Kad je 1991. poéela hrvatska Golgota, mnogi knjiZevnici reagirali su na povampire- nu neljudskost tako rediistoga trena. To dint i Kusec, najprije kao izyjestitelj (kojem su »braéa« za obilaska ratnoga popriita ostavila svoj »rukopise po cijelom tijelu!), a onda kao pisac, Naime, kad je 1991. zagrebatka »Mladoste startala s bibliotekom »Ratna vjevericas, prva knjiga u serijalu bila je KuSecova Ubili su mi kuucu, Postijedi je zbirka reporterovih zapisa i djedjih sastavaka o ratu: sugovornici su novinarka s Hrvatskog radija Nela Curéié te djeca Dubravica, Ligana Ostrovitkih... u njihovih pet dana stra- danja. Naslov je knjige silno simboligki: kuéa je djetetu ivo biée, ona mu je dom,220 PREGLED HAVATSKE DJECIE KNJZEVNOSTI dalle svtinja, kao srakome Zovjku. Barbarima nije i zat je rue, nubijojus. Zapise je Kuec poéeo nizati 18. rujna, a zavrbio 8. listopada 91., a uz njih uvestio je niz sama i pjesama malih stradalnika, alii bolnigkih iayje3a, preslika novinskih naslova i dlanaka te djedjih crteZa s temom rata, Djelo je, dakle, ratna slikovnica. Tekstovni di omanje knjige nije oprerecen tezom, nego jednostavno registrira strahote u djetetovo} psihi, premda, i one ~ upravo snagom gologa opazanja — i te kako optutuju i ujedno afirmiraju kulturu jednoga naroda. Evo kako pie mali Neven, dak 4. razreda iz Lana Ostrovitkih: Molita za moju domovinu Ja molim svim srcem svojim Gospu da sve ude hroatske saéuva smrti i pakla. Molim te, da Hrvatska sva sia u zlatw, Molim te da sva djeca budu sretna, Molim te, Gospe, daj mome sati u selu da ne bude ranjen ni mrtax Molin: te, wmiri srpski narod od prokletosti. Molim te, Gospe, pomozi mi Iduée godine Kuiec pie 0 istoj temi roman Mama, tata i ja... koji »govori o prija- teljsevu, Iiubavi i obiteji. Dok je u naéoj domovini Hvatskoj rat, obitelj i Ijubav snaga st koja nam je svima potrebnax, utisnuto je na ovitku djela U kasnijim proznim djelima Kusec se vraéa svojoj velikoj remit »prijateljtvu, Iu- bavi i razumijevanjus.*® To su romani Zagrli me (2002,) i Pijetao koji je pao s neba (2004.), a prije njih Prasci jedni mali. (1998.), proza, »prema istinitom dogadajus. Dodajmo k svemu i jo neke originalno zamisljene autorove knji na (1998,) sastavljenu od dijaloga pisca (pod gradanskis shizalice (2004.), ostihovane infantilizita jig Bijela vra- yenom) i djece te Pitalice, pitalice 0 Zivotinjama. Kusccov dosadasnji knjizevni rukopis osobie je u svome radanju i pojavnost Svoj dugogodisnji reporterski i uredni¢ki posao na djegjim emisijama on je knjiZevno isko- ristio na najbolji moguéi nagin: upravo u najizravnijim kontaktima s djecom otkrio je poctiku dieéje knjidevnosti, dakle kao igrivu, leZernu, nepretencioznu objavu, a opet dostatno funkcionalnu, svthovitu dakle, Neprestance je kao djeéji pisac zaokupljen nakanom da umjesto svenazoéne alijenacije u djece (i starijih, ponajprije)) probudi osjecaj prijateljstva, Ijubavi i judske blizine, A o je u stihu nastojao izteéi nekonven- cionalno, syakodnevno, u prozi pak privlaénim strukturama i djegjim likovima. Ned vyojbeno, Mladena Kuseca uveécavamo medu prva imena suvremene djegje hrvatske knjidevnosti Za’ li ito éu ja postatil hada odrastem,] za twoju Wepotu, svijerel] Ja kada odvastem! Jako veliki,/ja éu postasi dijete. Oto je odnos odrasli — dijete,toxnije, éovjekova otude- nost u suvremenoj djeéjoj knjizevnosti, poglavito p dominantna tema, Njome je zaokuplien Kusec, a jo8 snaznije izraiena je u stihovima Enesa Kigeviéa. Roden, kako je zapisao, onaprotiv prirode 1. 5. 1947. u Bosanskoj Krupi, djetinjstvo zakljuéao u * Tako je so] pogovor Kuiecovu romana Zagr me (2002.) naslovila Hrvojka Mihanovie Salopck,PREGLED HRVATSKE DJECJEKNJ2EVNOSTI. 221 Kljucu, diplomirao u Zagrebu Akademiju kazaligne i filmske umjetno: u suvremenom hrvatskom djegjem stihu nezaobilazno ime. Cinjenica jest da je Kigevié vrstan interpretator svojih stihova, a to nije samo gin prenoSenja nego i stvaranja stiha; kao kad skladatelj upisuje note pjevuseci uz glasovir, Kisevie je tako se u Kidevigevu kreativnom éinu pjesnik i interpret sjedinjuju, forma i leksik pjes- ‘me oblikovani su upravo s obzitom na njezinu interpretacij, ign, Stovile, same su — igra: ol Svevitnji se igrao dok je zanosom i lakoéom Tvorca.«™ KiSevié se igra mijeSanjem jave i sna, stvara ncolekseme i sliéno. Igra diktira i strukturu pojedinih njegovih zbirki selidbom naslova i motivskim »neredome, sto je ujedno pretpostavka stanovitog modemiteta u djedjoj poeziji. Pretevita motivska inspiracija u Ki8eviéa je, kao i u KuSeca, urbana obiteljska zajed- nica. Dijete je u njoj samo, sputano, ligeno spontanog ivljenja, ono hao da je stetno. U jednakoj mjeri on je zaokupljen i arhetipskim odnosom zla i dobra, svjtla i ame. Mrak je drugo ime Zla, u njem je patnja i smart, zmija i zvijer; nasuprot tome — svje- tlo, majka, trag lampe u prozoru, voda ispirateljica, ubay, Bog (Sco je istoznaénica za Ijubay, tivo). Kieviéev stih prepoznatljv je izrazom. Njegov slobodni stih naglaseno je ritmidki organiziran (i zato Sto je interpretacijski provjeren!), rima je éesta, no neobvezujuéa, i te dvostisi, ali i posve zaigrane cjeline. Posebno je sklon formi haikua Sklonio se leeni san U ddetje ofi. Uopée, KiScviéev stih odlikuje se lepréavo8éu, jednostavnoééu i — osobnoséu, prem- da se u njemu mjestimice primjeéuju nasljedovanja (Ujevié, Matof, Cesarié), ali i narodni, zavigajni ambijentalizam (osobito motiv majke, dijalekalizmi. bljuje posebnost njegovim stihovima, Unrbirci Vésel sat (1990.) autor podinje igeu veé naslovom, a i podnaslov glasi vigra 1a djecus. Ne ée biti da je postijedi (samo) Zanrovsko situiranje — uostalom zbirka i ‘nema konzistentnu dramsku fakturu, veé je veeinom sastavljena od songova i pjesama, poveznice su tek likovi djece — nego je djelo zbog igre i w igri: djeca se igeaju rijetima, u igru se ukljuduje i uditeljica. Niz je novoleksema pa se moze govoriti o tipovima slaganja. Posrijedi je, dakle, ispustanje fonema (moljae ~ mojac), wvrStavanje fonema (fonemski vitak: zakopéaj — zakopiéaj), fonemska supstitucija (balerina — balarina), premetanje slogova (Aola ~ loka), etimoloske igre (uditeljica — tuéiteljiea), znaéenjska analogija (nokte — rukte), rastavljanje rijeti (dimnjak ~ div jak), novoworenice (cipe- ), Seo priske- 2 Te cargovorasautorom, Stepan Franjee, Zo do ema, Zinsa, Cakovec, 1994. (pol. Enes Kiev, pesike satan jednostavnost, 53.222 PRELGLED HRVATSKEDJECIE KNIZEVNOST lometar). Veseli sat je najigrivija KiSeviéeva 2birka pa se i u zavtinom songu ghumci obragaju malim gledateljima kao i u podetnom: Jer ko dijte ignackul glumci vole igru,/ toliko se ignajul da odrase ne stign. Pridrudenica spomenutoj je i pjesnigka zbirka Smyjehubjca i Plaéubjio (1986,) koju, zapravo, pise veliko dijete, sve u igri, vedrini, sanjarenju. Nije motiv to okuplja pje- sme, nego ba’ pjesnikovi igrivi snovi. Zbirku kasi jednostaynost i nenametljiva didake tignost (majka, dom, pelica i mray = rad), ali i mjestimiéno humorno do¥ivljavanje stvarnosti ogima djeteta: Ako ne bude’ dobar -/ majmun sina plati -/ingledat éeX hao ovil promatrati nati. Na toj osnovnoj podlozi i sveri igre, pouke i vedrine, Zive i ostale zbirke. Naslov abirke Macak u trapericama (1979.) upucuje na Perraultova Macka u ézmama, no asocijacija je formalna, u Kikeviéevoj zbirci razgovaraju djeéak i djevojtica (ja, ti), a njima se pridruZuje on, pas Karabas. Kao i u Veselom satu uloge su jedino obiljezje dramskog, djelo opstoji na évoriinim pojmovima ~ ljubavi, prijatelstvu, samoei, igri. Iseu, uyjetnu dramsku fakturu zapazamo w zbirci znakovita naslova, Ne ogledalo — lice mij (1983.). Tematska je rij pridjev sm (te, asocijativno, pridjevska imenica samo- a): djeca ne smiju nita sama, ali se zato smiju igrati sama jer mama hoce biti malo sama i tata hoée biti malo sims; djeca 2ato ustanovljuju nevideni dan w kojem se—u snut ~ mijenjaju uloge pa djeca glume roditeljsku otudenost. Svojevesnu sintezu, izbor iz Prijainjih zbirki, predscavlja zbirka Djeca su druga polovica duge (1999.), objavljena u Sibeniku, uz tamosnji festival djereta. 1 Kigeviéeve zbirke 2a »odrashi optedmecena svijeta, U zbirei Mla zaokuplja mot-tema, povratak éovjeka sebi iz ‘ nos suoje prve pjesme na ogled (1974.) autor pori- va muze da se probude u ovom razularenom svijet, ion bi da se jednom u svemiru s uredis u drugoj, Sve miriot te svijete (1976.) razmitu se okviri pjesnikova obzorja, se raspon od Covjekova iskona do Stvoritelja pa je tad razumljiv stih: Lako ti nebo bilo (ne zemlja), smart, zapravo, ne postoji jer gubi borbu s Ijubavis sliznoga je, duhovnoga i zaviajnoga nadahnua Kigevideva zbirka I nita te hao ne boli (1984.), pai Erasa seme (1986.), unatoé konotativnome naslovu, pa futarnja molitva (1991.) u kojoj nalazimo osnovni tematski stih: O daj mi, Boze, bit 2nak/ da svijet me dive Djelo Enesa Kiseviéa, pjesnika zaéudne jednostaynosti, djeci nudi njihovu sliku svijeta putem raznovrsne igre, no ujedno sa znakovitim porukama, ime na suvremen natin ispunja svrhu knjizevnog teksta za djecu. A vlastitim pak kazivanjem, raznoie- njem tih poruka Kikevié pripomaie da njegovi tekstovi odigraju ulogu koja im je namijenjena. Po mnogogem sukladan Kiseviéu pjesnik je i dramatitar Salih Isaac (1948.). Lon dolazi u hrvatsku djedju knjizevnost iz Bosne i Hercegovine (Duvno/Tomislavgrad), {ion je i pjesnik (zbirke Indijanac i Meksikanac, 1982.3 Karirane pjesme, 1986.; Vis prababa i djed Masla‘ak, stiboslikovnica, 1987.) i pisac scenskih tekstova (Slovarica,PREGLED HRVATSKE DJECIE KNJIZEVNOSTI 223 Univerzijada, 1987.). Slignosti su i stlske: Isaac je sklon usmenoknjizevnim parafrazama (Biberée) i klasiénim svjetskim djelima (Lili-lili put), li svoriti modermu pjesmovnu strukeuru igrajuéi se formom, nazivijem (Zvonasta pjesma, Kicotka pjesma), uviieuje zavigajni leks, alii kajkavizme, sklon je novorvorenicama, stihovi su mu govore io starijima, Ukratko, Isaac pripada krugu suvremenih djegjih pjesnika koji su nastojali stvoriti vlastiti izraz i time se uklopio u naraitaj balogovaca, dakle onih koji nastoje »jezignim slalomome djetetu pruziti atraktivne poetske sklopove. Stijepo Mijovié Koéan (Konavle, 1940.), novinar, urednik, kritik, sveutilifni pro- fesor i, dakako, pjesnik, u svom bogatom opusu izdvojio je mjesto za jednu pjesni¢ku djegju zbirku E, da mi je (1991.). Njezina je kvaliteta Sto je mogu Gitatii roditelj i nji- \ hova djeca, ona je, naime, i igriva i angatirana istodobno. Mijovié pjeva o uobigajenim jegjim motivima —skoli, prirodi i djetinjstvu, ali istodobno duhovito stige i ozbiljne stihove igrajuci se morfemski: Velegrad/ velesmrad vele! neskladi well jad. ‘Troje obiljezuje zbirku. Pudi o djedjim temama, Mijovié nastoji za krajnjom me- trigkom ekonomizacijom te mu se veéina stihova sastoji od jedne ili dviju-tri rijeti u slobodnoj strofnoj formi; igru premjeita na fonemsku razinu ~ Ide ovanl Id Id Id! Ide drug! Di Di Dif Id Id [dl il na broi sel susreli— ili se igra izvedenicama — Tréi srti/ nbuljak! Visi visilvisuljakl Sve se pital wréuljak/ io li visi visuljak; napokon, poksaj pje~ sama na standardu uvrstio je i Zakavske, alii kajkavske stihove, Sto daje posebnu drat abirci jer funkcionira i kao edukacijsko-jezi¢na Ginjenica. Zbirka osvaja i duhovitim ilustracijama (ilustrator Zvonimir Vila) te je, opéenito, igriva, duhovita vrijednost u | korpusu suvremenog djedjeg pjesnistva. Mijovié Kogan napisao je i zanimljiv roman Kuéak s Prevlake (2004.) s podnaslovom: »priéa i Domovinskog rata za pripomoé odrastanju i jubavi prema Zivotinjamas, U suvremenoj hrvatskoj djedjoj poeziji registriramo bujanje dijalektnog djedjeg sti- ha, sliéno kao Sto se on, nakon gotovo stoljetne marginalizacije, probudio i propjevao odraslome itatu. Poktaj éakavskih stihova Vladimira Nazora, Drage IvaniSeviéa, Ante ‘Modruana (Tone Smoljanca) i Tontija Petrasova Marovica, istu, ako nei vecu obnovu vaptiamo u kajkavekom djetjem pjesnitera, Nakon Nikole Pavia, Sjepana Jakievea, | chogatii suivicaJembyih i Ljubiea Dui. \ Sevaralabtvo Ivice Jembriha (Gregurovec, 1939.) karakterizira u prvom redu broj- | most dosad je obvi vite od trideserpesnikih bie ( pjenidke proze), So kajkay- | hi, to na standard, a neke su se pojaileidvjeréno, uz makedonse i slovenske ptijevode (Dobro jutro Zagorje, Zemija smo). lamedu tog espektabilnog broja nekoliko | ‘jib, osobito iz prve njegove faze, namijenio je djeci: Mujceti se hinéeju (1972.), Papieo- | ke tice kajkautice (1978.), Zeleni krid (1987.). Jembrih je tako prvi kajkavski knjitevnik | koji je svoje zbirke u cijelosti namijenio najmladima!224 PREGLED HRVATSKE DIECTE KNIZEVNOST! Reklo bi se da je pjesnik izabrao svoj Aaj ili obratno: zavitajni govor odabrao je, odredio je njega! U tom sudbinskom stodnosu motivski svijet spontano sei istodobno Jogino namemuo. Tznikavéi u samom stcu Hvatskog,zagorja u Sirem alatarskom kcaju, Jembrih se prepustio Zuhkom i slatkom fatumu istodobno: rodni kuéni prag, zemlja i ravieaj postali su mu temeljno motivsko izvoriste. No bai u tom veé stereo- tipnom odnosu Jembrih pokazuje u kojoj je mjeti uiezavitajno obzorje neprestano sje, neiserpno i okrjephujue velo. Pjesnik se vratio u ravita} da bi iznova bio mali zagorski degec, razigran i sretan med hiticama i brjegovima. Vee u prvo} zbitci, ujedno i najvainjoj transparentnijo) (er one So usijedfe manje-vie su varijacje na temu) predstavljen je cijeli svijet Sto okruzuje djetaka zagorskog sela ~ mujeek bizka i cujeck, Suri, pes Voki pesek Sokol, kokot golovrataé, sav je taj wiazavitajni animalni svijet u vrtoglavu ritmu, sve se glasa i javija: curii, zzz, grin-grin-cigrin, ko- ko-kokodak, crr-citi-cici, S888. Jembrih je po to} izrazitoj onomatopejiénosti doista kajkavski Grigor Vitez! Jamedu vite naslova, iavanredno ambijentalno signiranih, izdvojimo pjesmu Cujzck, ne samo 2bog ugodajnosti nego i stanovite simbolizacije glede autorove razigranost i neprestana povratka: On joi ne zna Hyeter najrajsi aj je gia. etelju prejde. hej je hista, Celi nok nej ga bile kaj je hot. da cujza s Sale ne zabrée, On joi ne zna Gada ju éuje, aj su ivale, azdigne glavi, aj je bit — azvoni, cele polje mu je pot. iene se se brée— i veé je pri cecku, ejne vgasi— ipak ga ni Veliju da mu na éelu roa ivantica cvete, dese v beli komfeki zlegel. — Smajbla ga sako dete: Cujzek! Cujzeceek! Sagledana u Gelini, Jembrihova kajiderna rijeé upuéena djeci predstavljena je mo- tivekd firoko i ugodajno raznoliko, a u tom smislu posebna mu zasluga pripada Sto je afirmirao vee zaboravljeni ruralni ambijent, pozornicu svoga razigranog djetinjstva i 40 se iskazao kao jedan od najboljih poetskih animalista u teénom, ritmigki gipkom eajkavskom pjevu.PREGLED HRVATSKE DJECJE KNJL2EVNOST 225 Zagrebatka Cakovtanka Ljubica Duié-Jovanovié (Zagreb, 1941.) javila se u hevatskoj knjitevnosti najprije dyjema zbirkama na standardu, namijenjenima isku- snom éitaéu. Izbjegavajuci produktivnost pod svaku cijenu, Duiéka je — stvarajuéi usjeni maloga gradax, kako glasi jedna njezina abirka — dotivijavala lirski, samoza- tajno kraj u kojem Zivi. No zbirkom Deéeci i mleéeci (1981.) svrstala se u ted prvih kajkavskih djegjih suvremenih pjesnika. Sto je Jembrihu Zagorje, to je Duiéki Me- dimurje; kroz pjesme joj struji odreden feeling, nesto domjani¢evski njeZno i meko. Svi ti dotivijaji na pati, race v mlaki, buncek na naj, deca z napubanim meburom, djetatke simpatije i avanture ~ sve je to iskazano s mjerom, bolje reéis izvrsnim poznavanjem djegje psihe. Pritom se autorica nadahnjuje medimurskom popijev- kom, motivski i izeaéajno. Zbirka kompozicijski slijedi Galovia: »Protulerjec, »Letow, »Jesens, »Zimas, no s dva pridodana ciklusa — prvim, Medimuyju i zadnjim, Deéeci i mleéeci, koja zapravo tematiziraju zbirku: s jedne strane pejsad, s druge, u njemu razigran, nestafan dj svijet. Spoj dvaju svjetova ilustrira Duiékina minijacura Protuerje: Vie vulitnom jarku v arcalu od vode sé su se hide naopak obrnule & rafungoo visi rode Ljubica Duié kao da ponavija sluéaj Mikule Paviga: i ona je Zagreb zamijenila Ca- kovcem i ona je ogarana Ijepotom usmene popijevke i, uopée, narodnom baitinom, i ona se obraéa djeci. No, istodobno, ona je ostvarila svoj stil i svijet, svijet malih ‘medaljona i skrivenih, vedrih dovivljaja u kajkavskom djegjem stcu. Zbitkom je sva- ‘kako —paraftazirajmo jednu njezinu pjesmu ~ napeljala kraluéek koli vrata hrvatskom ajkavskom djegjem pjesniftvu. A kad je veé 0 kajkavskom djedjem pjevu rijet, svakako valja spomenuti doprinos jo8 nekih suvremenih kajkavskih pjesnika koji se povremeno, djelomice obraéaju dje- tetu ili pale neke njihove stihove ubrajamo (i) medu djeéje. To su Stanislay Petrovié (2b, Za nobti zemlja, Glas zvun zemlje...) — pjesnik trpkog, pomalo ironijskog kaja i 2gusnuta, izrazito slikovno-metaforitna iskaza; Ivo Kutnjak (2b. Tis, znutra, Hasnovita, Meni morje Medimorje) — ponajprije zaokupljen inovacijom u kajkavskom stihu; La- dislay Radek (2b. Svetle tenje, Zrje) — pisac epigrama i aforizama te tu svoju lapidarnost pretave u stih, sav u motivsko-izraZajnim okvirima medimurske kajkavitine; Botica Jelusié (cb. Meier, mestrije, Jecusi, Nocna steza) — pjesnikinja koja obogaéuje vokabular podravskom kajkavstinom raznolikim resemantizacijama te originalnim metaforié- kim sklopovima. Treba svakako spomenuti njezin doprinos djetjoj knjizevnosti na standardu, u prvom redu zbirkama Zmaj od papira (1992.) i Po meri evijeta (1995.).226 PREGLED HAVATSKE DIECIE RNIZEVNOSTY Spomenimo i autorigin doptinos dje¢joj knjizevnosti na standardu, zbirkama Zmaj od Papira (1992,) i Po mieri evijeta (1995.). Daije Einjenice obiljeZavaju knjitevni rad Vere Zemunié ( njezin Zivotni ‘agreb, 1938.). Prva je iv: kao dugogodisnja uéiteljica imala je prilike velo dobro upoznati dijete i djegji svijet i druga je da se svojim cekstovima, mahom pjesnitkim, stala javljati kasno, obogaéena Zivotnim i pedagoskim iskustvom — prva joj se zbitka Sto hae ma- slatak? pojavila tek 1997. godine. Prije toga javljala se u djefjim listovima »Radostie, »Smibue i »Zvrkus, Spomenuta zbirka sva je uronjena u livadu, kako i najavijuje uvodna pjesma Podimo nna livadu pa ée dotivljaj autoriéin biti naglageno vizualni. »Slika za slikom budi kod mladog Gitatelja nova zanimanja, a stih blizak njemu cazvija magtu i izmedu cvijeéa i ptica i sam nalazi motiva za samostalno stvaralaitvo.o%” Za sve njezine stihove mote se re¢i da pripadaju »tradicijskoj narativnoj djegjoj lirici, na tragu stvaralastva diji su najvazniji predstavnici Krunoslav Kuten i Grigor tezs.** Zemuni¢kinoj poeziji ipak nedostaje Vitezove razigranosti, naprotiy, te pjesme uzorom su krajnje jednostavnog, discipliniranog stiha, rismitki i formativno uglade- nog, bez veéih izraajnih iskoraka. Priroda i livada ostaju osnovno motivsko izvoriite V. Zemunié: premda se u kovnicama Cem shui baka? Cemu slut djed? okxeée Ijudima, neposrednom djetetovu okruzju, uzbirci Dobro jutro, ratinéice! autorica veé naslovom dostatno govori. Prem- da, povratak rascyjetaloj livadi nije posve ostvaren u zbirci, veé se poglavljima prate dogadajii blagdani verani ur godisnji kalendar u 3kolskoj godini: Evo nas skolo, Kruh, nai, Dan Svih svetib, Zima, Dan darivanja, Blagdani Botiéa, Zimski dani... Ovako sastavljena, zbirka sugerira i namjenu, stihovima Zeli sudjelovati u obiljezavanju Skol- skoga godignjeg ritma, dakle, ogita je primijenjena namjera zbirke. Floristizkom motivikom autorica je zaokupljena i u zbirci Sto to raci Sunce na liva- i (2002.), a osobito su u tom smislu zanimljive zbirke crtica Ljubavi obiéne i neobigne (2004.) i Proferna mada (2004.), ne zato Sto se V. Zemunié odluéuje 2a prozu, nego sto je, dodute, rijeé o jubavnim prigama, ali medu biljem i Zivotinjama! Ljubav u tom svijetu rada neobitne, fantastiéne odnose pa tad treba odgovoriti kako se dagodilo da se jedna faba zaljubila u komarca? (Glazbena ljubav). U kontekscu prijasnjih 2bitki, ova, prozna, doima se kao ugodno osvjezenje u dosadasnjem djetjem stvaralaitvu Vere Zemunié. Nasuprot ovakvoj infantiliziranoj, tradicionalnoj razini, tri aucorice objedinjuje nov, metaforigko-fantastiéni zamisljaj. Rijeé je najprije o Dubravki Ugresié (Kutina, 1949.). U zbirkama Mali plamen (1971.), Filip Srecica (1976.), Kuéni duhovi (1988.) odluéuje se za formu pjesme u prozi, ico pak korespondira s novim pos im zami8lja- 3 Branko Pi: Rasa jane lds, Sule wove, Tages 3. oa 98. Rank Jor: Kepia neon pt, pogoce ait Dab ju, tne, Mea ki, Ze, 2000, 153PREGLED HRVATSKE DJECJEKNJZEVNOSTI. 227 jem: umjesto sladunjavosti nonsalantnost i igrivost, umjesto didaktitnosti — nepre- tencioznost, leZernost. Autorica je sama izjavila da su joj poticaji za ovakvo knjidevno obraéanje djeci bili Exuperyjev Mali princ »i moja sklonost prema razigranom, ne- hajnom, pomalo nonSalatnom naginu izeatavanjas.> Neobveznost je, zapravo, jedan od nestandardnih nagina kojima se pjesnikinja ~ igra posczuéi za personifikacijom i preobrazbom pojmova i predmeta, propitujuti zajedno s malim éitateljima stvaralatke moguénosti jezika, primjerice, krokijem Uvoditak, u zbirci Filip i Srecica: Sto je to pritak? Pritak je mala prita. Mala ko kamicak, laka kao snitak. Pritak je njetnitak, priak je simpatiéak jer se uz sree prilijepi ko éiéak. Rijeé éasni¢ak! Hvala na painjitak! “Takva igra — na tragu balogovskog premodelicanja rijedi i iveljickina iskoraka u tematskom izboru ~ tekstovima D. Ugresié priskrbljuje svjetinu i originalnost u su- vremenoj djetjoj pjesnitkoj prozi. Druga autorica, Truda Stamaé (Petrovaradin, 1939.), pjesnikinja, esejstica i pre- voditeljica, sukladna je zami8ljajima D. Ugresié, U zbirei Kapi (1988.) odluduje se isto tako za litske krokije, svedene esto tek na metaforitki kondenziranu sliku: Seva je u ‘hhjuns donijela zoru iispustila je nad jezerom. Zatimn su je ribari izvukli mrezama i dan je otvorio oti (Seva). Marija Barbarié-Fanuko (Resnik kraj Slavonskog Broda, 1936.), zbirkom stihova ilirske proze Jedna prica pjeva u pustinji (1968.) pridruzuje se spomenutim pjesnikinja- ‘ma, premda je u formi sklona klasiénom stihu. No tezeéi pjesmom stvoriti novi svijet djetetu, njegovu »plavu livadus, i u tradicionalnoj strukturi iskazuje se kao autorica »tazigrane imaginacije i metaforitkog pristupa svijecu djetinjsevav.™ Slitnu sklonost, ‘no usuvremenom ruhu, slobodnim stihom, autorica potvrduje u zbirci Ogrlica od kite (2003.), 0 kojoj Miroslav S. Mader zamjecuje: »Ima u ovo) lirici potihog, njetnoga, velo osje¢ajnog govora, s dusom odraslog djeteta i meko¢om Zene, koja duboko i nese- biéno suosjeéa s mnogim tivim stvarima, a prije svega, malim svijetom iz prirode.«?* Sve tri autorice objedinjuje nastojanje za uspostavijanjem novog modela djegjeg, lirskog teksta, a karakterizira ga metaforignost, simbolizacija i personifikacija kao te- meljne poveznice u iskazivanju djegjega senzibilitera, ‘Ako li KuSeca i Kieviéa moZemo smatratistanovitim predvodnicima u poedij, pri emu generacijski kriterij nije, dasto, jedini — u prozi registriramo pojavu niza pisaca, rodenih u nepostednom poraéu, koji su se stali javljati, okvino, od sedamdesetih. Zajednicko im je: obraéanje pretezito starijoj djetjoj populaciji, odnosno razmicanje -Razgovor s Dubravkom Ugeeiés (uz Th milfenjao auoriting iri Mali plamen), «Umjemost i diets, TV. br. 21, Zagreb, 1972,, 42, 2 Jota Skok: Sunde linda, 0. 310. > Miroslav S. Mader: Linki rukopis Marje Barbavi-Fanuko,predgovorzbitel Ogrica od he, Lulcur, Zagreb, 2003.8.228 PREGLED HRVATSKE DJECJE KN)IZEVNOSTI dobne granice djegje knjizevnosti afirmacijom tinejdzerske literature i eksperimenti u strukturi, poglavito u romanima. To se, redom, odnosi na Branku Primorac, Pavla Pavligiéa, Stiepana Tomata, Dubravka Jelaéiéa Buzimskog, Josipa Lagu, Botidara Pro- senjaka, a slijedit ée ih Zlatko Krilié, Sanja Pilié i mnogi drugi Branka Primorac (Zagreb, 1946,), novinarka i urednica u »Veternjem listus, obja- vila je nekoliko romana koje bismo tematski mogli svrstati (uvjetno) medu animali- stitke i tinejdierske. Godine 1993. objavijuje roman Mama, pasi pas kojim pokazuje da animalisti¢ka suyremena proza ponajprije govori o ~ Ijudima, ovdje o urbanom megapolisu. U stan jednog zagrebaékog nebodera djeca prokrijuméare psi¢a, uz mamino protivijenje, a ona dobiva argument kad se Zivotinja unecedi pa mora i stana, Na kraju je ipak vragen jet je svima prirastao srcu, Djelo nije optereéeno kakvom strdecom tezom, nego na stvarnosno moguéoj podlozi autorica razvija prigu o prisnosti djeteta i Zivotinje, ujedno io animalnoj egzistenciji u skuéenim urbanim »keletkamae, Roman je ispripovijedan Eitko i teno, s razvijenim autoridinim osjecajem za stvaranje dramske napetosti, U iseu tematska cjelinu ubrojimo i njezin roman Ljubavni jadi mata Joje (1998.): mate dive svoj (i Ijubavni) Zivot u koji se opet umijesa Zoyjek. Drugu tematsku cjelinu reprezentira najprije roman Maturalac (1993.). Branka Primorac povela je jedan zagrebatki VIUI.a na maturalni izlet u Dubrovnik. Roman je ‘omeden putovanjem, vrijeme romana poklapa se s trajanjem maturalnog putovanja. U prvom planu je kolektivni lik, razredna klapa, uz koju u razvijanju dogodovitina sudjeluju i profesori. Djelo nije slozene strukture, iteno je bilo kakvog eksperimenti- ranja: kronikalno nizanje dogadaja na putu, samom boravku i povratku, priskrbljuje mu »relaksirajuéu receptivnoste, Premda je rijeé o kolektivnom liku, dogadaje vecinom priéa djecak Mario, éime je postignut stanovit intimitet, kao »priga u poyjerenjus. K tome, roman je prepun akcije, druzba neprestance tezi dotivijaju, suzbijanju do- sade, U takvom kontekseu, premda je posrijedi Skolska tema, djelo nije optereceno poukom, naprotiy, antipedagogiziranjem deli se pridruditi suvremenim tinejdierskim djelima kao novo} jeans prozi. Tako djeéaci (na pragu mladenaitva) nose Steku marl- bora, kondome, na straénjem dijelu autobusa istiéu parole Tho ihivi skolu, Hocemo slobodiei Hoéemo istinu o seksu, Spijuniraju profesore, u diskacu se pojavljuju u svome vamp izdanju... Skolski Zivot posve je potisnut, u prvom planu je ludi provod na maturalcu, nesputan pravilima, kuénim redom i roditeljskim zabranama, Osnovnom stavu autorica prilagoduje i jezik najavljujuci ga veé naslovom, a onda i govorom likova pai u autorskom pripovijedanju. Leferan, neobvezan stil, pokupljen s ulice i kolskih Iklupa, djedje nestainosti, naglasak na dogadaju ~ sve je to Branka Primorac uklopila u preglednu, jednostavnu i privlaénu narativnu strukturu. Sligan mladi svijet zaokuplja aucoricu i u romanu Sve zbog Ane (1996.). Postijedi je lubavni trokur u kojem su dva prijatelja postala zbog Ane — a zapravo zbog nes-PREGLED HRVATSKE DJECIE KNIZEVNOST 229 porazuma, dva smrena neprijatelja, do te mjete da se izazivaju »na dvoboje. Roman strukturno i stilski slijedi prijainji, pri Gemu se autorica nastoji priblititi »mladim odraslimac raznim kolokvijalnim izcazima poput Tho sei ikuadru? Najmovifi fiz je pravi vrisakisliéno, Opéenito, Branka Primorac nije zaokeupljena vvelikim poslanjeme djegje knjizevnosti: ona slaze atraktivne sadriaje u_ pregledne i éicke strukture, a tek fabulom mjestimice ~ upozorava. Njezina su djela posve okrenuta mladome éitatelju te su na recepcijskoj razini respektabilne éinjenice. Jos je jedan roman obogatio hrvatska djegju animalistikus rijed je 0 djelu Pasja posla (1995) zagrebatkoga geodcra Ivana Tomiteviéa (1960.). Nasloy, zapravo, konotira dvije podteme, 0 psu i Eovjeku te je znazenjem dvosmislen. Naime, braéni par da bi se rijebio psa, ovéara Arfa, na ijetovanju jednostavno ga ostavlja uz cestu u Gorskom kotaru, Drugi fabularni tijek vezan je za nestaSnu zagrebatku djegacku klapu koja se na kraju iskupljuje ijubavlju prema getveronodnim Ijubimcima. Roman tako vige govori o ljudima, toénije ~ kao i kod Branke Primorac ~ animalistika je tek okvir ra odnose u druitvu. Pas u Tomicevicevu romanu pokuSava shvatiti ude pitajudi se w keajkavskom solilokviju: ~Nitkad neburn skusil te ude! Cudni sul kroz naskroz sebitni i jednostrani u nezmisjac aj! (...) Osim toga oni meds nama rade éudne podjele. Velim si, munjeni su do kraja. Tomigevicev izraz je naglaSeno komunikativan, Zargonskim interpolacijama i sliko- vitom kajkavStinom predstavio je Zari intimu malih zagrebatkih prigradskih ambije- nata, Pripovijedanje je dinamiéno i slikovito: Mijesec je nagrizao tminu koja je porpuno zangrnula cijeli kraj; Dani do srijede bili su beskrajno dugi poput kolone kiinih glia. Sve to skupa éini ovaj roman éitkim i akeualnim. Pavao Pavlitié napisao je dosad gotovo pedeset knjiga; u jednom razgovoru obja- snio je da se godinje mote napisatijedna knjiga (on ih napise i dvije) -tako da se svaki vikend napiit tri kartice! Podatak ne syjedodi samo 0 iznimnoj knjizevnitkoj plodnosti jednog od najcjenjenijih suvremenih hrvatskih pisaca nego govori i o Pavligiéevu shva- Ganju »pravljenja knjigae, medu kojima krimi-romanu pripada stediSnje mjesto. Pavlidié se rodio 1946. u Vukovaru, gradu uz Dunay, i grad i rijeka njegovi su amblematiéni pojmovi (zbirka feljcona Dunav, 1983.). Sveukilisni je profesor na F lozofskom fakultetu u Zagrebu i redoviti Glan HAZU, autor niza knjizevnoteorijskih asprava i studija, poglavito o starijoj hrvatskoj knjizevnosti te poetici kriminalistitkog romana. Poktaj niza djela za odrasle, gotovo odreda krimiéa, Pavlidié je taj tematski Odvjetak afirmirao iu djegjoj knjiZevnost, svjestan »da od svih knjiga 2a odrasle dje- a vole gitati samo krimigee:™ Trojica u Trnju (1984,), Zeleni tigar (1986.), Pethia (1988.), Lapovska uspavanka(1990.), Mesto w sreu (1996.), San koji x ponalja (2001.) najvadniji su naslovi, neki nagradeni, a svi zapaieni, % Jlijana Matanvt Zale vali era, pooner Palio romana Debi dh Zagreb, Mak Kliga Za rch, 1999,, 236,230. PREGLED HRVATSKE DJECJE KNIIZEVNOSTI Picanje koje uvijek postavljamo kad je rijet 0 piscu istoga Zanra u dje¢joj knjizevno- sti iza odrasle je ovo: gradi li autor drukéiju poetiku u tekstu za djecu ili jednostavno preslikava stvaraladku praksu iz djela za iskusna éitatelja mijenjajudi tek dob svojih junaka? Roman Trojica u Trnju (1984,) u tom je smislu ishodistan ne samo Sto je prvi ne- g0 i ito znati otklon od autorovih odraslih djela, dakle prezentira njegovu poeti¢ku zamisao o pisanju djegjih krimiéa, Radnja se dogada u zagrebackome naselju Dugave s tri junaka: Bracom, Hrvojem i najmanjim Tutom, koji je malen i goliav kao Sibica, pa zato neprestance od prijatelja podcjenjivan. Roman s idudim djelom Zeleni tigar (1986.) &ini cjelinu, samo je popriste zbivanja autoroy rodni grad: naime, Bracin ujak predlaze sestri da djeaka za ferije povede u Vukovar; znajuti da ée djecaku samome biti dosadno, dogovori s roditejima da sva trojica djeéaka otputuju u Vukovar. pripada knjiZevnome naraétaju hrvatskih fantastigara ili borgesovaca koji se Pavli u hrvatskoj knjiZevnost javio sedamdesetih godina prosloga stolje¢a. Karakcerizira th otklon od stvatnosne proze, Zelja da se svidi, da se ponudi zanimljiva priga, Zanrovski tazmjerno évrsto odredena. Pavliéié to postite krimiéem: na poéetku je kraj — login, nna kraju je pozetak— pozinitej, iamedu toga se razgrée zagonetka, sloj po sloj, do raz- rjeSenja koje je uvijek idealno i sretno, dakle fantastiéno. Upravo u tome je Pavligié pronasao motiv za djeéji krimié, PiSuéi o Ivani Brlié-Mazuranié,”® Pavligié pie i ~ 0 sebi izjavljujucic »Pigem zato da bih stvarao snove, da bih zajedno sa citateljem pre- vladao ono to nas muti...« Pri tome ne misli na sadréaj nego na strukturu, na nagin Kombiniranja, slaganja kockica (ili obratno: oduzimanja, Ijustenja slojeva); upravo time postie pomak u fantastizno, neozekivano i neobigno te tako pokazuje da (djedji) krimié moze pripadati i SF knjizevnostit (Oba su spomenuta romana strukturirana gotovo isto: zaplet ipak nije na samom podetku, najprije je uvrstena »pretpripovijest« kojom su predstavijeni likovi djecaka (kao osobitost djegjeg krimiéa). Doduse, nakon toga susteéemo wobiéajen rekvizitari krimiga za odrasle: tajanstvena poglavija s tajanscvenim, napetim zavrsetcima, pod- metanje laénih tragova i mogucih rjevenja, istraditeljeve dvojbe... Ali bitno je Sto su istraZiteji djeca, co jest njihovo je (detektivsko) ponaSanje odredeno spram roditelja, ddrukéij je iskustveni obzor, a tu je i— strah: = Braco ~ reée Tut ~ ja se niita ne bajim. ~ On je jako cvokotao, iako je sunce peklo; bilo je oko dou sata, najtoplije doba dana Reklo bi se da takvi istrazitelji — »trtarosi« usporavaju pricu. Naprotiy, upravo djegja Zeda za dotivljajem, za otktivanjem i powwrdivanjem (priznavanjem od starijih) logiéne su pretpostavke za napetu fabulu, namijenjenu djeci. Pavlitié zna iskoristici upravo tu dobnu motivacijsku dinjenicu kao pokretaéku silnicu u gradenju napete * Pavao PaPREGLED HRVATSKE DJECJEKNJIZEVNOSTI 231 fabule. A fabula pak je napeta jer gotovo sva podiva na dogadaju, opisi su malobrojni i usputni, tek digresivni ili pak u funkciji dogadanja. Pa i Dunay, primjerice, koji feljconskoj formi dotivljen poetski, u Zelenom tigrs iskoristen je da pojaéa tajanstve- nnost: 1 Dunav je ingledao veti i opasniji: zuijeede su se odrakavale u njemu, i mjesec, a Juma na drugoj strani uopée se nije vidjela. ‘U kasnijim romanima Pavligi¢ ée jo’ vise razviti fantastitnu podlogu svojih romana, napraviti pomak s krimi-strukture. Tako se, doduie, roman Mjesto w cw (1996,) »ne mora Eitati kao fantastika, jer je isto toliko metaforitno koliko i fantastiéno, ali ako ‘metaforu shvatimo kao fantastiku jezika, onda i Mjesto w sreu Gitamo kao fantastileue?™* Naime, i ovaj roman —osim Sto se, kao veéina Pavliéievih djela zbiva u rodnom gradu —polazi od stvarne zbilje, djetjeg sIjubavnog trokutac, ali je njegova fabulativaa nit u sferi fantastiénoj, da bi se na kraju iznova vratila u stvarnu zbilju, A.w djelo najavljuje shjedeti Pavligigev roman, San koji se ponavlja (2001.). Autor steukcuru pripovijedanja uskladuje sa strukturom ipke tete Barbare: lemedu mustre i rite wvijek postoj slitnos.(..) Zato i ovaj moj zapis pomalo slidi na mustru, Ako veé ne po bepoti, a onda barem po vanjskom iggleduc dok ovo ito sam napisao gledam na elvan suoga racunala, tekst mi se Cini kao velika, Sarena, beskonaina éipka, Nedvojbeno, Pavlitié je dao novu dimenziju djegjem krimi¢u nakon kuSanovskog modela. Napetost popularnog Zanra postigao je pomakom u mastovit i velo uzbudljiv svijet, ne zaustavljajudi se samo na plosnosti zbivanja, nego u tkivo fabule upleée ori- ginalne fantastiéne suodnose i upravo njima nastoji dati djedji karakter teksta. Djegjem krimiéu sklon je i Dubravko Jelacié Buzimski (Zagreb, 1948.), scenarist, romanopisac, fetonist i putopisac, urednik Dramskog programa HRT-a, kojega po- ‘znajemo ponajprije kao dramskog pisca za odrasle (Gospodar sjena, Postar zvoni samo Jedamputiidr.). No, on »sve vise drimi i za mlade, U Sportskom Zivoru leteéeg Martina (1984.) odletio je iz Zagreba u romantine visine ali ga je Balkanska mafija (1986.) nemilostdno vratila u realnost svakodnevnog dramatiénog Zivota u kojem st moral, raynopravnost, postenje i naéela ~ tek priée za malu djecu. (...) Martin protiv ClA-¢ # KGB-a (1988,) logigan je nastavak uzbudljive priée o Martinu iz Zagreba, Martinu u Zagrebs.®® Prvo djelo iz ove trilogije o zagrebatkom petnaestogodisnjaku Martinu svakako je ishodi8no, roman dinamiéan, ispisan rukom dramskog knjizevnog znalca. ‘Urednik romana Ivan Kuan napisao je: »Fantastiéno je 8to se u njemu dogada, a ono Sto se u njemu dogada je ~ fantastiéno.e% U autorovu fokusu je djetak koji u djedovu okrilju, nakon smrti roditelja, divi tihim Zivotom puckoskolea, sa svojim Ijubavima (papagaj, Veronika) i odanoséu (djed)s od- ™* Dubravka Zima: Fanasiba w soremenaj broasksj dee) posi ws Odvananje u eral uvremone hnjdevnosi 24 dieu i mledeb, aborileradova, Kajiinice grada Zagteba, 1998, 47. ° Ts cckstanaovithu romana Marin prot ClAce i KGB-«(1988.) ° Biljeska na ovitk 2. zdanja romana Spore vo eteeg Martina, Znanje, Zageb, 1990,232 PREGLED HRVATSKE DJECJE KNJLZEVNOST likuje se nadnaravnim Sportskim moguénostima u skakanju, ali samo kad su zadovo- Ijene pretpostavke — kad je slobodan (u Sumi, daleko od zlih Ijudi) i kad je uaburkano stce (Veronika). Suprot takvom spontanitetu je birokratski aparat u Sportu koji eli iskoristiti Martina za svoje zle ciljeve; sukob se sjeSava evazijski te pisac Martinovim etom iznad Zagreba, iznad cih peljavstina Zeli »potvedici i dokazati njegovu slobodu i poetignost Zivljenjau.2” Autor je odnose postavio crno-bijelo (Martin, Veronika i djed su bez mane), Sto se, medutim, moze protumatiti i kao hiperbolizacija, dakle kao natin poentiranja pro- blema u djegjem romanu. Odnosima pisac postavlja i odredena pitanja, recimo: Sto je Sportski amaterizam? Sto je, kakve je naravi motivacija u $portu? Gdje su granice ma- nipulacije u njemu? I tome sligno, Martinoy let stoga razumijevati treba metaforiki, kao superiorno uzdignuée iznad zemaljskog blata; let je to u nebo, u éisto« Roman je ujedno i fantastiéan, ali i krimié; elementi krimiéa upravo su u kumuli- ranju napetosti u odnosu dobra i zla. U naraciji autor viekrat spominje Kiplingovu Knjiga o diungli (koju autor u drugoj prigodi spominje kao najomiljeniju u djetinj- stvu) naglaiavajuéi temeljni odnos: Obozavao je (djeéak, nap.) Bagirs, ernu pantera, i Balua, dobroéudnog medvjeda, dok je Sir Kan bio zlo kome se rebalo uvijek suprossavljati, Osim toga, knjiga je djetaku putokaz i nadahnuée u prijelomnim trenutcima: Dosta je suzadi i lanaca. Sjeéam se onog ito sam bio. Sje’am se sunjih starih snaga i emskib podviga. U jezilsu pak pisac interpolira birokratski jezik kad se predstavljaju »drugovie ir DCFK, kratice koja sugerira udbaske, partijske i ine tajne organizacije, a one ée zaokupljati Jeladiéa u kasnijim djelima, Ovaj roman postavija divotnostvarne teme mladih Sportaa, a rjeSava ih na poetski natin, primjeren senzibilitetu mladih éitatelja. A krimi-strukturom djelo ée svakako izanvati njihovo zanimanje. KamentiGi su se kotrljali, hotrijali, nikako da se smire (..). Opet sam osjetio bol na onom mjestu gdje kaéu da boli duia— ove rekenice iz romana Dobar dan, tata (1987.) knjizevnika Stjepana Tomaga (Nova Bukovica, 1947.) mogle bi amblemski stajati na njegovu poéetku, Jer ovo djelo nije drugo do kotrljanje kamenéida, strastveno, usudno odmatanje klupka u ojadenoj duii trinaestgodiinjaka kad saznaje da Zivi s pomajkom —otac ga ne poznaje, a majka ga, zbog veze s drugim, zanijeée. To je, zapravo, Tomase- va glavna tema — uronjenost u Zivotnu zbilju, aktualiziranje neuralgiénih tema i fokusi- ranje na usamljeno dijete, gladno roditeljske Ijubavi ~ zapazamo i u drugim njegovim romanima. U Moljcw i nocnom éuvaru (1982.) glavni lik, djetak Davor Kralj, poradi nedostatka obiteljske jubavi, sklizne u keiminal, u kradu i iverc; u romanu Halo, ovdje komandosi (1991.) nije rijeé o ratnom romanu ili kriminalu »nego o nagem kriminal- nom divotu. Toliko smo zaokupljeni svakidasnjim brigama i ‘brigama’ da zaboravljamo 97 Tio Bilopavlovie: Let ienad prepoznaiivag grea, Unjeenose dijete, 3, Zageeb, 1986, 218,PREGLED HRVATSKE DJEC)E KNIIZEVNOST 233 nna mladi naraitaj (Zak i na svoju djecu!), oduzimamo im Ijubay, njetnost, slobodno vrijeme i prostor za igrue, pike autor na ovitku djela. (Slignim je pisac zaokupljen iu romanu Gradani u proom koljenu, 1975.). Uromanu Dobar dan, tata’ Toma’, medutim, ne registrira, nego jednostavno isple- tenom stvarnom priéom postavlja odredena pitanja, recimo: Koja je cijena vsluzajne Ijubavie? Koja je vatnost obiteljskog odgoja? Tko je vainiji - onaj koji rodi ili onaj koji te othrani? Koje su posljedice gastarbajterstva u odgoju djece i sligne dvojbe. Tako, zapravo, osim jadne sudbine ostavljenog djeveta roman upucuje na ditanje i staijima, njihovim roditeljima jer je auronomnost djetjeg svijeta jednostavno neutemeljena2* No autor ne intervenira, nego podastire radnju dokumentaristicki, njome opeuzuje: nakon privida zagonetnosti na potecku, zadeta djetakovom spoznajom (U skoli sw mi rekli da ti nisi moja mama), otkciva se »formalnic otac (Lako je postati otac, tesko je biti otac!), da bi se na kraju odigrala scena s majkom, nakon éega se rasplinjuju sve {ion se vraéa u zageljaj osobi koja mu pruia ljubav. Ta pi8éeva obuzetost éinjenicama posljedovala je i roman Moj tata spava s andelima (1992.), svakako jedno od najboljih djela hrvatske djegje knjiZevnosti o Domovinskom ratu, A za injeniénu uvjerljivost Toma’ je izabrao dnevnigku formu koncentriravéi dogadaje od 6. rujna do 2. prosinca 1991. u gradu Osijeku, u kojem pisac divi tih je _jeseci grad bio opkoljen s tri strane, slobodan je bio samo put prema zapadu (kakve |i simbolile!), pala je tada i Baranja, 19, studenog i grad-heroj Vukovar. Autor dnev- nika je Cvijeta Matkovig, uéenica VI. razreda, hrvatska Ana Frank.” Djevojéica je syjedokinja niza dramatignih dogadaja koji mijenjaju njezina dosadainja iskustva 0 »bratskome« divotu ~ ona je, kao i mnogi njezini viSnjaci, odrasla u nekoliko mjeseci! Isto tako djevojéica spoznaje Sto Ijudima u podrumima i borcima na bojiinici daje snagu: to je vjera u istinu i pravdu, u Boga. Tako Cvijeta na TV-u gleda gardista koji se ne zna moliti, ali nosi krunicu rekavki da je ona je znak moga pripadanja rimokatolizkoj jeri. Vjerujem da raspeti Krist nece dopustti da ga jo jedanput ubiju, Ana drugome jestu autor se pita: Opet hriéani moraju u podzemje, u katakombe, kao nekot davmo kkada je Krist hodao po zemiji. Danas Ansikrist hoda po mojo} demovinis Koliko puta Krist ‘mora umrijeti za ljude da bi th spasio? A Krist jer je Gubav sama, ljubi i svoje smrene neprijatelje. Vieraje li jo vijek da ne znaju ito ne? U takvome mentalnom sklopu mladoga biéa ne ée biti mjesta meZnji te ovi stihovi u romanu mogu transparentno stajatiispred svih djela djegje domovinske knjiZevnosti: Valjela bib da ne bude vite rata, da ne pogine jo koji tata. ° Tbrahim Kaj: Romano raolaéenu deinen (Stjepan Tomak Molec? not Gan), »Umsjanos | diets, 6, Zagreb, 1983, 60. © Tako je i nasloila so} ost o roman Dubravka Teak, “Unsjermost i djtee,2—3, Zagreb, 1992. 156234 PREGLED HRVATSKE DJBCJE XNJIZEVNOSTL Ako je poginuo moj, da ne nastrada tv0}, da se Hrvatska oslobodi rata, jer nece biti liiep ovaj svijet bee tata. Naracija teée kronoloSki, a sva odstupanja u funkeiji su predaha i zaborava od stra- iéne zbilje; roman plijeni snagom jednostavnosti i stvarnostne uvjerljivosti, ‘Toma’ je dnevnik nastavio objavivii svojevrsnu trilogiju 0 osje¢kom Domovinskom tatu: uslijedio je drugi dio Sto pinkafeldskih dana — o djeéjim prognani¢kim danima u austtijskom gradiéu Pinkafeldu, te tre¢i Mir, ali nat o povratku u rodni grad kad je u Osijeku bila zaglutujuca ti8ina. Trilogija je potom naslovijena Mali ratni dnevnik, s dogadajima do 7. lipnja 1992. “Tomat je autor animalistitkoga romana Pas kaji je éitao s usana (2001), prige 0 ostav- Jjenom psu koji je u novih gospodara ubrzo nancio ntitatis usanaw nastojeti se dokazati raznim pothvatima. I ovaj kraéi roman, kao i mnoga druga takva animalistitka djela, vike, zapravo, govori o Ijudima i njhovim odnosima prema kuénim Ijubimcima. Stjepan Tomas nesumnjiv je knjiZevni znalac za pronalaenje prave teme, Pokazuje tako da se oko nas, a osobito oko djegjih Zivota, zbivaju veliki i dramatigni dogadaji najéei¢e sudbonosni za buduénost; treba ih samo znati osjetitii onda sloditi knjizevni mozaik. Tomaiu to, oito, vrlo dobro uspijeva. Knjizevni i zavitajni subrat Nikole Puliéa je Josip Laéa (Dubravice, 1946.), roden uz slikovieu Krku, punu Ijepote i legendi. Nakon skolovanja na Filozofskom fakultetu u Zadru radio je uw Skolstvu i gospodarsevu te u novinama i periodici, U djelima za djecu tematski je sav u svome rodnom kraju. Najprije objavijuje Kamion srubi dvaput (1987,), knjiga nastala na temelju veé objavljenih tckstova u »Modroj lasti« i na Radio Zagrebu, te tekstove autor, zapravo, shvaéa kao svojevesne »stilske vjeibe«.\ Zavitaju se posve vraéa svojim najpoznatijim djelom Gospodar od Kljuéa (1989.), dijem nastanku prethodi usmeno tradicijsko kazivanje: za okupljanja u rodnoj autorovoj kuéi kao dijete slusao je od susjede legendu 0 ru’evinama dvorca »koji se nalazio na strmoj klisuri obale Cikole i iz koje je njezin otac ribar éuo jauke neke nesretne djevojke koja je u dvorcu nekada davno bila zazidana.!" Pisac je le- gendom bio stalno obuzet te je u stvarnosti zaplovio rijekom i doista ugledao ostatke utvrde. To bija’e Kljué, grad kninskih velikaia Nelipiéa koji je posluzio Laéi kao poticaj i popriste za prigu o petorici djetaka koji bjede od kuée nastojeéi u svojem pustolovnom pothvatu dospjeti do staroga grada. I temom i odnosom prema njoj, prema baiini i ljudima rodnoga mu kraja Laéa podsjeéa na Nikolu Puliéa, na njegov svijet u zavigajnom putopisu. {Bro Psi: Rapriens ela eile, pol *Povak rom kus (aagovor Skok kanji Zag, 200,92 Pa 0.6193PREGLED HRVATSKE DJSCJEKNIIZEVNOSTE 235, Bofidar Prosenjak (Kuzminec, 1948.), novinar i profesionalni knjizevnik, osigu- 120 je trajno mjesto u hrvatskoj knjizevnosti romanom Divi konj, no jednako tako je mladoj éitateljskoj publici poznat i kao plodan autor slikovnica: Prosenjak je o&ito shvatio da se pouka i vjetna, moralna natela najbolje mogu djeci pruiti kroz slikov- nitko Stivo. Njegov knjizevni prinos doista je motiviran upravo afirmiranjem moralnih vrijednosti, temeljenim na krSéanskim nagelima. Jedne ée slikovnice biti biblijske bele- trizacije i hagiografske slikovnice, u drugima pak ée odmak od religijskog pristupa biti znatno veti, Prve ée reprezentirati Sveta Lucija (1988.) i Legende o sv. Nikoli (1996.), dakle poznate biblijske priée, optjecajne u tradicijskoj kultuti i ba’ zato prikladne za didaktiénu svrhu, Prosenjak je biblijsku legendu »posvakodnevio« ~ sadréajno, narativnom ekonomiziranju te izrazajno, dijalozima i dinamiénim motivima i tako ih prilagodio djegjoj dobi. ‘Odmak od kri¢anskog predloska predstavlja knjitica Golub i sokol(1995.), koja se mode odéitati videvrsno, recimo kao pouka o pogubnosti (golubove — Ijudske) tastine i lakomislenosti, kao nepokoravanje gospodaru i povodljivosti za anarholiberalnim, slatkim obeCanjima 0 nekakvoj nejasnoj slobodi, a zapravo opakoj i punoj zamki kad se ona ostvaruje izvan okrilja Gospodareva, potom kao prispodoba o vjeénim kugnjama ala (davla koji nudi »slobodue) i dobra. S druge strane ovaj tekst upucuje na Divljeg Lonja, ponajprije autorovom sklonoséu da animalnom karakteroloSkom postavom progovori o Zoyjekovoj sudbini. Ni u abitci Sijae srece (1995.) vjersko nije eksplicitno, nego je utkano, a temeljne rijedi su Ijubay, savjest, oholost, irtva za bliinjega. Recimo, u Biciklu djetak nije o&e- kivao od oca novac za Zeljeni bicikl, a kad se to ipak zbilo, bio sam sretan kao da sam se ponovo rodio. Vike od bicikla bilo mi je vaino da me moj tata voli; u Mréxji mudar starac (najéc8éi glasnogovornik u Prosenjaka!) tumadi djegaku da mrZnja nije za Covjeka jer mrinjom éovjek nanosi najvecu itetw sebi. Mrénja se poput blata lijepi za ljude. Pa ipak, blato nije za Ijude. Blato vole svinjes w pritici istog naslova kao i zbitka starac ulicom sije sreéu koju djeca tele uhvatiti, a sijaé ih poutava: ~ Onaj sho grabi rukama prema sebi, nikad neve whuatiti srecu. Tek kad se nautite sijati radost i hepotu oko sebe, bit dete pozvani na njezinu Zetuu. Sreta se wzima rasirenib ruku. ipovijetkama Prosenjak konstan- isti model. Tako u Domaéoj zadaéi (2004.) lijen dak napise velo lijepu zadaéu nakon Sto se zaljubio. Autor prigu zakljuuje: Sad znam kako se postaje najboli. Kad neito zavoli, pobjedujel sve! A u Kucnim ljubimecima (2004.) djeca bi silno hrjela 1 stanu imati kuénog Ijubimca, no on ne bi bio slobodans rjekenje se nailo kad je otac 1a balkon postavio kuéicu za ptice i tako su djeca naila prave, a slobodne prijatelje. Prosenjak se dokazao i kao pjesnik. U abirci Krilato dijete (2004.) sugestivan je i neposredan, videnje svijeta svodi na djegju vizuru. »Za njega sve &to dijete osjeéa i &ni normalno je i razumlji236 PREGLED HRVATSKE DIECIEKNII2EVNOSTI Istodobno, on ne ostaje neutralan, diskretno izrige stav svog pristajanja ili nepristajanja na rjefenja kakva nude djeca ili odrasli.«? Za roman Diolji konj (1989.) mogli bismo nakon povrsna ditanja ustvrditi da je to animalistitki roman o pripitomljavanju divljeg konja ili pak »roman o odrastanjuc.® Djelo se ipak nudi dubljim znaéenjem kao roman o spoznaji i duhovnom sazrijevanju, Junak je divlji konj, slobodan, ali nezastiéen, iloden kojekakvim opasnostima iz kojih ga izbavlja ~ Gospodar; konj spoznaje njegovu zaititnigku rule, osobito na kraju, kad na- pusta svijet, zajedno s prijateljem: Bijlar i ja polesieli smo zajedno prema nekom éudesnom sujetlu hoje je znatilo puninom snage, sjaja i topline. Pod tinn sujetlomn sve marje moga ivota postale su vidljive. Cak, itovite, ono ih je brisalo, sve moje nedostatke je otklonilo, Toga trena _zastor je spao nad tajnom Zivota i ja sam vidio stuarni poredak svega u prirodi.(..) Na cieloj Zemiji vidio sara njegove tragove i shuatio tho je Gospodar i kome sam vjerovao. ito, Prosenjakov je roman osobit. Ne po slozenom tkanju, ni po privlaénoj priti, a ni po osobito atraktivnom pristupu animalisti¢kom svijetu, nego ponajprije po pre- pletanju metafore praesentiae na metaforu absentia, Taj prijenos smisla oscvaren jew djelu zaéudno i dosljedno, ligeno opasnostiiskliznuéa u banalnos¢ ili forsiranje jedne (metaforizke) razine... Upravo je u tome i vrijednost djela — moguée ga je dofivjeti (samo) kao animalistitki roman, alii kao djelo s porukom. A ona je: Zovjek je divlji kad misli da je samo njegov Zakon jedini i najbolji, nesyjestan da ga upravo u svijeru bez Boga, Gospodara, vrebaju mnoge (smrtne) opasnosti pa i vjetne muke; tek kad Ga upoznaje~a to u prvom redu osobnim duhovnim sazrijevanjem ~ tad Zivot dobiva smisao i tad vidi stvarni poredak svega u privodi Ovim djelom i knjiZicama-slikovnicama Prosenjak je znatno obogatio, bolje, ople- menio hrvatsku djegju knjidevnost, uéinivsi nabodne teme dostatno atraktivnima, of- kesivajuéi jedini nadin njihove aktualizacije ~ lociranjem u covjekov (djegji) svijet, Zlatko Keilié medu najizrazitijim je primjerima kriti- éarske marginalizacije. A tinjenica je da nailazi na izuzetan prijam kod mladih éitatelja kojima, dakle, struéna prosudba njihova pisca nije presudna, Stovi8e, recepeijskoj prosudbi ona postaje éak suvisna. Krilié se rodio 1955. u Osijeku. Dok sam bio malen, ‘mama mi je éesto tepala zlato maje ili mamino zlato, Ako mi je xbog toga dala ime, onda sam dobro i proiao. Ponekad mi je, naime, tepala i janje moje, sréeko, mitek, pa éak i mucica, ‘Mogla me zvati i Janjetko. Sad, kad sam porastao, svi bi me Diana Zalar:Krilata, wala diere— Botidar Prune, pogowor vite Kila dij Sterol, Zagreb, 2004.90, ‘© Tako svoj predgovor romanu naslovjuje Karol Vsinko, Mozaikc knjiga, Zagreb, 2001. 6PREGLED HRVATSKE DJECJEKNIIZEVNOSTI 237 zuali Ovcatko. Da ne govorim Sto bi bilo da sam ispao Mucicko, Miticko ili Sréecicko! ‘Veé ovakvim autohumornim, duhovitim tekstom Krilié predstavlja dio svojih poetié- kih naéela. Nakon skolovanja u Zagrebu »nesudeni Oveatkos danas divi u Zagrebu, profesio- nalno se baveti knjiZevno%éu i urednigkim poslom u »Alfi«. ‘A.u toj svojoj poctici Krilié je ponesto baitinio od prethodnika borgesovaca: kako su se oni opredijelili za marginalne vrste, tako je Kriliéu takav izbor bilo pisanje za djecu, vkao trazenje svog literarnog neba ali i trazenje podrudja na kojem je dréavna cenzura slabijau.! Izjavom autor potvrduje angatiranost djedje knjibevnosti koja moze biti protumagena kao gin evazije, alii kao moguénost da se simulirano naivisticki pro- govori knjiZevno o neuralgitnim drustvenim temama. A Krilié je to ostvario tako ito je izvoritte potratio u svome djetinjstvu, pri Gemu skromno ustvrduje da je tek samo »prepisac, a ako se neSto i nije dogodilo, moglo se dogoditi«.“”* No takva fingirana stvarnost, nesputano balansiranje izmedu stvarnog i moguéeg, omoguéuje i slobodu uw angaziranosti. Ova Kriligeva polaziéta ptimjer su modernog, Zeljenog pristupa feno- menu djetje knjizevnosti. iéev dosadaénji opus nije obilan, ali je tematski raznolik.. Podijeliti se moze na Eetiri osnovne tematske cjeline. Prva: igrive, infantilizirane i fantastiéne strukture. Prvi primjer je zbitka Krilate lut- ‘e (1994,), knjiga od sedam igeokaza, medu kojima valja izdvojiti faje, Hod i Kazaliite. U pogovoru zbirke Sanja Nikéevié nabraja odlike Kriligeva scenskog jezika koje se, bez sustege, mogu primijeniti na sve njegove tekstove: autor razumije lutke, ne zloupo- trebljava publiku, ne zaboravija pouku (koju iskazuje te&nom priéom i motivirajucim postupcima likova), djela mu zraée pozitivnom energijom, duhovita su i iskazuju au- torsku samosvijest.4% Treba dodati i osobitu autorovu scensku igru na relaciji glumac = scenski lik: u edukacijskom tekstu Kazalife lusaka igrati su poznate lutke, a kad glumei skinu maske, i sami slige lutkama koje tumaée, éak i u nekim pokretima ili hodu ‘postojisliénost, 80 je apoteora ljubavi lutke i njezina animatora. U tu prvu celinu pripada i roman Cudnovata istina (1980.). Roman potiva na igrivoj autobiografignosti, ali tada potinje gradnja fancasti¢noga sloja: nakon prometne nesreée iz tiela nepokretnog djetaka izlazi njegov duh koji »promatra« viastiti udes, ali otplovi i u buduénost te se, nakon te dramatizne nogi, pred majkom pojavijuje zdrav djeéak moleéi je da ga spremi u Skolu, Djelo jest autorova igra fabulom, ali ona ima svoje dublje znagenje jet Zeli probuditi nadu u svakom éitatelju, osobito u ovakvome Branko Pla: Kiyigom w desinjolprtes Zaha ri Zague, 19954197. Plo. 197. “© Saja Niki: Cai lati u ema je pobmot Krieg habarlog azalita,pogovor sir Krlte ate, Mechunarodnt exeara luge u kl, Zag, 14 177. 187238 PREGLED HAVATSKE DJECJE KNIZEVNOSTY mladom biéu koje snade nesre¢a. Pisac to naglasava: Suako ozdravljenje i suaki liek treba potratiti u sebi. Ne postoji nemoguce, sve je mogué, treba samo imati volje i snage Srecu treba zaslutiti, boriti se za nju, Tetnim dijalozima i napetom radnjom, koj neka obiljedja krimi-strukture, aktualiziranjem djedje svakodnevice i vrlo dojmljivim pretapanjem zbilje i maste, Krilié djedjoj knjiéevno: Cjelina druga: stvarnosno-psiholoike, autobiografske zgode, Najvie su koncentri- rane u Kriligevim pripovijetkama i autobiografskim crticama. Prva je u tome nizu abirka Prvi sudar (1979.), koja vet naslovom najavljuje pretetit tematski izbor, iako dodiruje i druge teme iz dj ica istog naslova kao i zbirka najzor- nije predstavlja autorov pristup; poéinje ovako: Danas u pola sedam, na uglu malaga parka, imam sudar s Anom. ‘Sudar! Sudar, Cvenk, randevu, darsu, sastanak, spoj — sve to imam, Danas, § Anom. Suda. Danas. Ana, A? S pripremama sam poteo odmah poslje ruta Prvo sam napravio plan. Bez dobrog plana nema uspjeha. Dakle ovako, Kad se na- demo jaca. ja bu... Sto &u ja? Poljubit stvorio djelo koje ostaje trajnom vrijednosti u e svakodnevice. C je. Pa da, poljubit je. U usta. Ne, mokda ne valja odmah navafjivati na usta. Treba poceti od obraza. Pa da, poljubieéu je u obraz.. Kad na kraju djevojéica dotjeranom Ziatku dolazi re¢i da je mama ne pusta u kino, tada se crtica doima trpkohumorno, s ak zastaje, ali to je opet ono kriligevsko: Ukratko, n jezikom: inmedu jezitne igee tinjaju ozbiljna djedja pitanja na pragu mladenai: rbitka se Gini isprva neambiciozno, no upravo ovakvim posvakodnev| Zlatko Krilié uspijeva re¢i puno, a pitko! Na slitnoj mattici podiva i druga zbirka Veliki zavodnik (1984); iz nje valja iadvojiti exticu The end, kojoj autor interpolira filmski jezik koji duhovito korespondira s pro- Zivljavanjima mladoga gledateljskog para. Tireéa zbirka u tome nizu nosi naslov Saljive pride é price bez sale (2001.). Autor na- puita tematsku dominantu u prvim dvjema zbirkama éineéi dobni pomal, na prvotno djetinjstvo, nastojeti u veéoj mjeri za stilskim, humornim poigravanjima smislom. Tako biti had odvastel? Odgovara: Bit 6u odrastao, a jedino anam da neéu biti jedan cod onib koji postavljaj takva pitanja. Upravo duhovitim, infantlnim dvosmislenostima ueertici Sto autor ispunja funkciju djegje knjiéevnostl U ertici Zaito mene svi odgajaj ili batina je iz raja izaila djekak, nakon So je raabio prozor te bio kadnjen, zakjuduje: Odgajati, dakle, znati suci. Odgoit je hepsi izraz za isprebijati Od sada satalijevam djeéake 2a hoje mi kau: — Vidié kako je on lijepo odgojen. Odmah trakim masnice po njegovom licu. Jadnik. Tako mad, a vet sako odgojen U ovu cjlinu valja ubrojitijo$ pripovijetku Pocetak plovidbe (1982.), pric o dje-PREGLED HRVATSKE DJECE KNJI2SVNOSTI 239 Gkovu sazrijevanju, sto sugerira nasloy, te roman Zabranjena vrata (1985.), priéu o bolnigkom odjelu na kojem su mladi, tuberkulozni bolesnicis posrijedi je »fenomen autsajderstva ito egaistencijalnag za ranliku od intencionalneg, kako ih klasificira Hans Mayers.” Tjeskobnu temu oko bolnigke postelje autor razbija vjeSto stoenom fabu- om i jexiénom gestom, sukladnom izrazu jeans prove: Sanjica iz Lidijine sobe. Mala jestuarno ko avion, ko cijela Lufhansa. lppitivala me cijelu veer o tebi. Nabacio sam eko- nomsko-propagandni program. Twoja je. Prodano. Kuplieno? Gotovo da i nema suvremenog prozaika koji nije posegnuo za krimi-priéom. Tako i Krilié pide Zagonetno pismo (1987.) sa svim elementima toga Zanra te s posudivanjem filmskog jezika (rezovi i kadriranje, pa jedno poglavlje ¢ak glasi: »Traka, treei pute), aliis upozoravajuéom prigom o usamljenosti i nemoéi djece u velikim urbanim »spa- vaonicama«, Napokon, Setvrtu cjelinu dine biblijske beletrizacije i simbolizacije. Veg u Keilatim Jutkama nalazimo Zlatno srce Nikolino i Potop, biblijske prige o dobrom biskupu i Noi i njegovoj korabli. No najbolji reprezentantza ovu cjlinu je roman Krik (2001), ned- vojbeno najbolje Kriliéevo djelo (Sto je i sam autor izjavio) i jedan od najboljih djegjih romana kojem je izvoriSte Domovinski rat. Jedini lik je djeéak koji se prestravljen spasio od pljatkaskog, krvavog pira bradonja te luta Sumom poput Zivotinje, ispunjen mainjom. Alizlo se moze pobijediti tako da se ne mrzi! Kako? Bodjom pomogi te autor uokviruje djelo biblijskim istinama, iz Knjige o Jobu i iz Knjige psalama. Okvir je zadan i tad se u fabuli slate mozaik. Djegak najprije u opljaékanoj kudi, u sclu na koje jeslugajno naiSao, ugleda raspelo isrce ponad njega, a ispod je pisalo INR; w kuéi nalazi i napola izgorjelu Bibliju i u njoj podetno Stivo o prvim Ijudima i zmiji (Sto je veé simboligno s obzirom na temu); djegaku se u smu ukaza duh iz derobne svjetilike to je, zapravo aladinovski ustupak djetjoj masti) kojega djetak upita: ~ Pomodi dei ‘mi da te spasim? — Zato sam i doiao, odgovara dul, medutim, djeéak spas zamislja kao fizitko oslobodenje od bradonja koji ga traze po Sumi, no Syjetlost (Bog) mu odgovara: Tibi sa sobom ponio sou mrnju, sav mrak koji se nakupio u tebi. Bas zato ti prijeti opa- snost da postanet jedan od njib. I njth vodi mak mriinje. Samo oni koji pripadaju syjetu ‘mogu pobijedisi one koji pripadaju tami. Nakon unutarnjih borbi i dvournljenja djecak napokon pristaje, to jest uzyjeruje i, obavijen syjetlo¥eu, postaje nevidljiv za sile mraka ~ spaien je, dakako u gelesnom i duhovnom smislu. Autor je zabiljetio da je rukopis dovrsio ujesen 192.5 datacija nam je jasna, no pisac je osjetio potrebu da i izvan djela obrazloti svoju zamisao: »Osjeam svojom dui- noiéu i potrebom da im (djeci u Domovinskom racu, nap.) pomognem prevladati to koliko mogu. (Djelo je) svojevrsna ratna bajka, koncipirana u osnovi prema biblijskoj priti o Jobu, u kojoj iztijekom kaem: ‘Postati njihovom Zxtvom manje je straino nego ‘© Tho Bilopavlvié: Annie ata (Kelis, Zabranjena vata), Ueto240 PREGLED HEVATSKE DJECJE KNJIZEVNOSTL postati njima nalik.’ Pod ‘oni’ ne mislim samo na ratne neprijatelje, veé zlo, mrinju kao takvu.d Poktaj, dakle, simboliéke polivalentnosti, roman se nudi i kao originalna stilska i strukturna injenica u korpusu hrvatske djeéje knjidevnosti zanemarivanjem fabule, svodenjem na samo jedan lik, ito je stanovit autorov rizik glede recepcije dela. Opéenito, Sto je Zlatko Krilié dao djedjoj knjizevnosti, pripada uz bok najvaznijim postignugima u hrvatskoj djegjoj knjidevnosti pronasavéi kljué za eu vistu literature: u atraktivau, lepréavu ambalaku umorao je (u svakom rekstul) plemenitost i humanost, ono zbog éega ta knjizevnost i postoji. Premda nevelika opusa, Krilié. tim svojim po- stignutim skladom odusevljava naraétaje malih ditatelja, Uhrvatskoj djegjoj knjiéevnosti primjer »usmjerenog ludiz- ‘mau najbolje reprezentira Sanja Pilié, Svi njezini tekstovi na- ijenjeni djeci prepoznathivi su po jeziénoj igri, otkvatenost, dakle duhovito izokrenutom pogledu na svijet. Ali istodobno spisateljica izjavljuje: »Nadin na koji piSem zafrkantski je, ne solim pamet, ali zapravo sam éista konzerva u savjetima koje provugem kroz sadria) (...) Vaino mi je biti odgojna, ipak sam aug ja mama dvoje odrasle djece (veé i baka, nap.), i to priliéno stroga mama na svoj nagin, Ne podupirem nezdrave nagine ponaganja u tekstovima za djecu... (Knjige bi) u sebi trebale nositi neku pozitivnu poruku.«® U skladu igre i nakane, dakle, Zive tekstovi Sanje Pilié, a vjerojatnim je takva po- stava posljedak antorigina shvaéanja Zivota u kojem »sam istodobno bila ‘moderns’ a opet 'starinska’s. Sanja Pilié rodila se 1954. u Splitu (kéi je Sunéane Skrinjarié). Zavriila je Skolu ijenjene umjetnosti i bavi se razlititim poslovima: »Oduvijek sam bila slobodne profesije, nikada nisam bila stalno zaposlena. Voljela sam slobodu vige od svega.«!"! Ipak, dosad je najvige dala u knjizevnosti, poglavito djegjoj. Izmedu vike naslova iz- dvojimo, redom, ove. Godine 1990. autorica objavijuje djelo O mamama sve najbolje. Ne mote se otpr- ve svrstati medu romane jer nema fabule, konzistentne pride, ne postoje ni klasitno oblikovani likovi, nema sveznajuéeg pripovjedaéa, Stovise, ona) bespomoéno firi ruke nad pisaéim strojem, hrabreci likove: Ajde, junaci, probudite se. Na muci se poznajtu “Pi, 0. €, 199, _ a °° Zanimaju me samo sean, exgovot Sanje Plies Majom Flego, »Zno, 52~ 54., Zagreb, 2002. ~ 2003, 5.7. © Jusam Sanja Pil, pte pre, prllog Sansje ilié kai Zafkancije, sezancije, mijanciie #ludancie, Skolska kenga Zagueb, 2001, 102. 9 Jam Sanja Pili 0. 4 103PREGLED HRVATSKE DJECIEKNJIZEVNOSTI 241 junaci. Svi junaci nikom ponikoie. Ui cli napisati knjigu o sebi jer se o majkama uopée ne pise, premda nema pojma kako €¢ sve to ispasti; kuharica je i kuéanica te pisanjem Zeli pobjedi od svakodnevice (Sto ima autobiografsko izvorigte: »U svojim knjigama velo esto bjezim u bolje syjetove ijalnoj sekvenci saznajemo da autorica, mama, od ovoga u kojem divim«"), Mijenja identitete, éas je sabrana, metadiina, solidna i oitroumna Zeljka Koprivnjak, éas pubertetkinja na koturaljkama koja nije ni ovdje ni ondje, hini sevaralatku spisateljsku nemoé i iz toga se stvara knjiga. Na kraju rukopis dolazi u ruke uredniku »Plave bibliotckee, koji ga odludi objaviti. Rijet je o domiiljatom, igrivom odnosu autora i romana koji postaje personificirani lik. Roman pie mamu, mama roman, on je izlozen raznim opasnostima da ne bude napisan pa pribjegava telepatij! Taj suodnos, to medupisanje svakako pripada medu najoriginalnije zamisjaje: Samo neka izmitljaju, neka govore ito hoée... Glavno je da me Karamela dovri. (.) Glavno je da ja napredujem... Posve mi je svejedno kako... Glavno je da se krete. Imam Jansu da postanem auangardan ili da adletim u kontejner za smece, ravno kroz prozor.. Ali iansa posto... To je vaino.. Imati izbor u Bivotu.. Suprot njemu, ditatelju se jada pisac: S druge strane, So romani znajuo Gudskoj radosi? Oni bi od sooth pisaca ba¥ sve uzeli. Kao de ne znaju da je tivot, blago reteno, rexak, Ida je pisanje, ma kako to Cudno izgledalo, naporan posao.(..) Pisac bi zaista mogao retisvome ro- ‘manu: Poklonio sain ti najlepie godine sunga Evora. Svoje slobodno urijeme. Sto hote vite? Na jednome mjestu u djelu autorica Karamela priznaje da je htjela napisati zmota- nu, zmarfijant, zbljakanu, rastackanu i juknutu knjigu. Ona, knjiga, doista je simpatigan cksperiment, a ogleda se u ledernom, neobveznom pisanju, u Zanrovskim pretapanjima, unutrainjim monolozima, grafijski isticanim sintagmama, izrekama, u otvorenosti,, ponegdje i u satiriénim prikazima odraslih... Takvo djelo trait i knjizevno iskusnijega i anatizeljnijega maloga titaéa. U drugom romanu Mrvice iz dnevnog boravka (1995.) autorigin pristup znatno je druktiji Ton je »vesela, zafrkantska, humoristitna i zgodnidka« knjiga,** ali postijedi je disciplinirana tematska i strukturna razina djela. Metaforiénim naslovom autorica sugerira osnovnu temu~ obitelsku svakodnevicu, njezine »mrvice« koje pred éitatelja donosi desetogodiénjak Janko. »Pomalo nalikujem mravu« — pie autorica na ovieku. —»skupljam mrvice iz tivora (..). [ova je knjiga, nadam se, jedna dobra mrvica, mrvica koja ée vas razveselitie, U toj obitelji otac je nezaposleni diplomirani filozof pa izraduje neke perle u stanu, ima repié i nauSnice, Zivi otkvateno svoj Zivot i sinu je daleko od bilo kakva uzora; majka nosi éudnu frizuru, oduSevljava se tekajevima meditacije jeru- juéi da ée joj upravo oni donijeti materijalno blagostanje. Djetak zato stasa i potvrduje {Banka Flak Repro lent del pogo dak (aor uj PD 0 13. Pak o.c, 130,22 PREGLED HIAISKE DJECJE KNIZEVNOSTI se vlastitim matom, suraduje u »Modroj last i konstruira robota koji, zapravo, donosi rasplet i djeéaku priznanje, premda je mami sinéié ostao éudovite od djeteta (a ne éudo) i malo udaren (a ne nadaten). Diskuss je autoridin Ziv, protkan obiljem duhovitih di- jaloga; no ba ovom luckastom neobvernoiéu Sanja Pilié upozorava, izmedu ostalog, na fankcioniranje suvremene urbane obiteljske zajednice Iz osobnoga Zivotnoga iskustva, iskustva samohrane majke dvoje djece, S. Pilié stvara i knjigu Zafrkancije, zezancije, smijancije i ludancije (2001.) te se, pis rica »dobro zafrkavala, smijala i ludiralae.* Nastavak je, u smislu »dobnog pomakac, roman Sasvim sam popubertetio (2002,) 0 djegaku petnaestogodinjaku koji Zivi s maj- kom i kojega more Ijubavni jadi. Uz opseiine strukture S, Pilié sklona je i crtici te valja spomenuti njezine d zbirke. U prvoj E, bak mi nije Zao (1998.) oblikovno nalazimo kratku pricu i i, auto- eae stu proznu minjjacuru, a u nekoliko odijeljenih ciklusa upoznajemo Iuckastu igru, satiriénu postavu odnosa djece i odraslih, svakodnevne, nonfalantno ispripovijedane zgode, fantazijske uzlete i prve Ijubavis prepoznatljv je autoritin »duhovito akrobatski iaraz, temeljen na principu obratai simpatignog iznenadenjac.*” Druga zbirka Hod i {jaf (2004.) abiska je ertica o Skolskoj svakodnevici daka nifih razreda sa standardnim ‘odnosima: u Skoli je dosadno (osim zaljubljivanja), a u obiteli se svak bavi svojim po- slom. Stilski je zbirka na slignoj razini kao i prijainja autorigina djela, pa se, primjerice, ‘Melisa urlo prozgodnila; Nevjerojatno sam se propametio; Kakav sam? Poput vsibabe koja je izvirila iz snijega. Visibabast, proletast,oxujkast, glupast Sanja Pilié sevorila je u suvremenoj djegjoj hrvatskoj knjiZevnosti nov tip proze, igrive, leiemne, stvaralaéke, nedisciplinirane. Medutim, ispod te duhovite i dopadljive ine postave kcije se svakako autoritin napor da se svidi malom itaéu te primjer Sanje Pilié potvrduje balogovski put do pravog djegjeg teksta ~ put do dodivijaja posti¢i igrom imajuei pritom neprestance na umu osnovno poslanje toga teksta. Pa ako jo} je majka putovala u originalne bajkovite svjetove, Sanja Pilié je svoju temeljnu inspiraciju nalazila u svakodnevici, obiteljskoj i djedjoj, koju je interpretirala zmurfjano, ali bas zato simpatigno i duhovito. Strukcurnoj slojevitosti kao posljetku pretapanja vremenskih i prostornih odnosa osobito je sklon Tihomir Horvat (Zagreb, 1946.), pisac kratkih priéa, radioigara za djecu i odrasle te djedjih romana. Veé u Tijni Gornjega grada (1994.) pokazuje svoje preteZito polaziste: na povijesnoj podlozi, stvarnoj ili upaméenoj u legendi, stvara na- petu, akcijsku prigu, u kojoj je glavni lik zagrebagka djeéagka klapa. U Vili Velebita (1995.) susreéemo tr sloja u strukcuri djela: prvi je povijesni, kad 1428, Mleéani ja ga drustvo nakanie sjedi velebitsku Sumu, drugi je stvarnosni, sadasnji, a predsta ee © a predgovora lrvojke Mihanovié-Salopek idanju i 2005,, 5.8[PREGLED HRVATSKE DJBCTEKNIZEVNOST] 243 zaljubljeno « biljni velebitski svijet (sloj motivican i piSéevim zanimanjem i zavi¢ajem) i tredi, mattovit sloj, predstavljen patuljcima, zvanim podgorei, koji uvaju pritodne velebitske ljepote. Drugi i treti sloj neprestance se prepleéu, susreéu se ovovremenska i onovremenska zbilja, svijet bajke i romana (kao u autorova prezimenjaka Joéc!), potencirana pikéevim divljenjem Velebitu. Odatle i tredi sloj, motiviran domoljubno, pa ée u romanu Horvat posegnuti i za legendom o dolasku Hrvata éija je nasljednica dobra Vila, Euvarica Velebita, a patuljci skrbnici nad florom i faunom. Drevnost, bajka strukturirana u niz, montazno organiziranih podzbivanja, s dostatno mastovitim zami- ‘afjajem, a opet s nizom stvarnosnih segmenata na razini lika i prostora neosporne su vrijednosti djela. Modernosti pridonosi i autorova slikovita regenica: Sujetlo je eprialo ispred njih kao éudovitni golemi leptin, skakalo po stijenama, po tla i zalijetalo se u mrak. Dakle, Horvatovo djelo jo je jedan bajkoviti roman éije su konotacije sa suvremenom abiljom ofite, vjesto utkane i — opominjajuée. Na slignoj matrici zamisljen je roman Frka w Séitarjevu (1998.) te pogotovo Le- genda 0 boéicnom licitaru (2002.): u svijet legende o majstorima licitarima u zaselku Kuniteku nedaleko od Zagreba ulazi obitelj iz zagrebatke svakodnevice, razotarana i frustrirana neizvjesnom egzistencijom te medu medigarima nalazi svoju buduénost. Izbor Horvatov u svim njegovim djelima nesumnjivo je originalan, privlaéan i—uporabljiv jer mladom éitatelju napetom priéom pruza obilje edukacijskih Einjenica. Jo8 slobodniji u eksperimentiranju strukturom je Damir Milo (Opatija, 1954.), sveudiliini asistent, pisac slikovnica, proze i dramskih tekstova. Veé u prvom tekstu, slikovnici Snjeéni Kralj (1986.) spaja sksivos ispriane prige (recimo, 0 Crvenkapici, gdje vuka zainjenjuje divija svinja) i vlastite. One se pripovijedaju u dva sloja — prvi nom Kralju, drugi sam Kralj o jeziku prite, »Rezultat takva poigtavanja je zbroj narativnih silnica bez jedinstvene idejno-tematske osnove koji Eitarelju daje mnostvo poticaja za intuitivno i logigno traganje.«'"6 Ideju za roman Nepoznata priéa (1989.) Milo’ objainjava teénjom da isprita dosad jo8 neispriganu pritu: pripovjedat je starac pa djelo funkcionira kao prita o priti. Pisac propituje granice forme prige. Poneito je druktiji roman Zoe (1992.) jer je sastavljen kao zbit pripovijedaka, jer je lociran (u primorski ambijent) i likovi nose imena, iako se neki poscupc iz prijasnjih djela sele i u ovaj roman, No svakako je najreprezentativniji primjer za prezentiranje Miloeve poetike roman Bijeli klaun (1988.). Djelo odstupa od tradicionalne strukture djetjeg romana — nema napete fabule, nema druzbe ni njezinih dotivljaja ni montiranja uzbudljive naracije, nego se djelo nudi onim viznutrae, promifljanjem sadrlaja. Lik je djefak, sin cirkuskog klauna i mora u arenu; oblati bijeli kostim koji klaun iti kad to mladi klaun postize, ostavlja cirkus i s ‘Adena Car-Mihec: Damir Mile (poctsed), Unsjetnost i dljetes, 6, Zagreb, 1992., 300244 PREGLED HRVATSKE OJBCTE KNIIZEVNOST! u svijet. Od toga dana hodam svijetom, gledaom ljude i éudim se. A prita se da ée bijel rom sve dok oko njega ne budu Zivjelisreni ludi. Tetisce je, dakle, na codnosima, a oni su prikazani u antonimskim parovima. Prvi je odnos cirkus, grad ~ djeéak. Posao cirkuskog klauna imiacija je Zivora, on glumi za smijeh, za nadomjestak publici koja pokraj sumorne svakodnevice dolazi po mrvicu radosti; zato djegak nastoji unijeti promjene pa se i pojavijuje u bijeloj odori (simbolu istine, fistoée) ogekujuéi da Ijudi spoznaju, da imaju vremena, da proniknu usebe, Postijedi je egzistenc Dijedak ne razlikuje boje, ali je naugio spoznavati, razlikovati stcem; pomogao mu je slijepi starac i taj odnos starosti (mudrosti) i mladenaétva (neiskustva) drugi je odnos: starac djetaka nauti misliti pa je posrijedi drugi, gnoseoloski odnos. “Treti je odnios djetak— 2maj: &udoviste iz bajke javlja se djedaku w smu i autoru studi za itonisko iskazivanje spram otzcanih bajkovitih likova — zmaj bi se tukao s djetakom, hrvao se i nema uobiéajenu funkciju kao u bajei, nego je, zapravo, djetakov drugi ja, pa taj odnos mozemo imenovati karakteroloskim. Naposietku, u romanu se pojavijuje djevojgica, ki krotieljatigrova, pred kojom dje- éak pocrvenje spoznajuci tako da je Ijubav ~ crvena; postijedi je emocionalan odnos. Prema svemu, to je djelo vo tradenju istine, prepoznavanju sreée i tuge, o osudi ustaljenih konvencija i otudenog Zivljenjac.4” To je djelo koje zabavlja ali nad kojim se i raamislja (»Glavni poticaj 2a /moje, nap./ pisanje je teorija, kako filozofija tako i patologija, defekcologija, medicina, ancropologijae, izjavio je autor u razgovoru s A. Car-Mihcc), no pitanje je u kojoj je mjeri to MiloSevo djelo— i druga nabrojena ~ uop- ée djegji roman? Ako jest, tad ga mogu spoznati odraslija djeca. A mozda mi odrasl prestrogo sudimo, prema svojim kriterijima... Kao i Jelaéié Buzimski, i Miro Gavran (Gornja’Tinava, 1961.) afirmirao se kako u djetjoj, tako i u knjizevnosti za odrasle (ili obratno). Dramaturg i ravnatelj Teatra ITD, turednik éasopisa »Plimac, zaéetnik »Epilog teatrac i nakon toga »Gavran teatrax, Gavran je zarana, veé kao student dramaturgije, zabljesnuo dramom Kreontova Antigona f (1983.) i otad napisao niz. dramskih tekstova (Uromnici, Ljubavi Georga Washingtona, Muz moje tene...), k uvrstio ne samo medu najplodnije nego i najvaznije suvre- “| mene dramske pisce. Gavran je isto tako dao doprinos i djeéjoj sceni. U knjizi [grokazi s glavom i repom (1995.) objavio je osam. 57 Car-Mihec, 0. ©, 303.PREGLED HRVATSKE DIECJERNJIZEVNOSTI. 245 igrokaza, Njima otvara svoju dominantnu temu: pokraj igrivih tekstova veéi dio ih scenskii govori o dobroti medu Ijudima, osobito medu djecom. Tata na dar uprizoruje upravo takvu temu: majka odlazi u potragu za zarobljenim muiem kako bi ga dovela djeci. Igrokaz, kao i svi drugi, zavriava sretno i u zaveSnom songu obi- telj, grleéi i ljubeci se, pjevaju: Dobili smo tatu na dari I sretni smo sad svil Pjevaj- mo pjesmu ljubavil Jer zbog nje Zivimo svi. Osim pedagoske primjerenosti, dakle i sadriajne prikladnosti Gavran je tekstove zamislio i kao potencijalne predlotke 2a Skolske predstave, time djegja hrvatska knjizevnost i te kako oskudijeva. A njihova je primjenjivose moguéa jer se »dramske situacije nizu slijedom jednostavnih i jasno postavijenih zapleta i raspleta, karakera lika te primjereno djeci zabavnog i vog dijaloga; pisac spretno dramski gradi svoju priéu s iznimnim osjeéajem mjere za lezetnost, duhovitost i uvjerljivost, pogotovo kada ispod same fabule provladi spomenutu porukus.*!* Ipak, Miro Gavran prepoznaje se u djedjoj knjizevnosti najprije kao prozni pisac, osobiro romana. Zajednitko im je: Evrsta ucijepljenost u sadanjicu, osobito propiti- vanje obiceljskih odnosa i odnosa medu djecom. Niz je zapoéeo omanjim romanom Svaita u mojoj glavi (1991.), zamisljen kao intiman dnevnik devetogodinjeg djctaka Zvonimira u slavonskom selu; s obzirom na mjesto zbivanja i posvetu, »majci Ljilji i ocu Ivanus, rijet je 0 autobiografskoj podlozi u djelu, djelu ispisanom iskustvenim djegjim obzorjem u ruralnom okrugju, u selu Omorini. Zaboravljeni sin ili Andeo iz Omorine (1989.) isto se zbiva u spomenutome mjestu i glavni lik isto tako vodi dnevnik u 1986. godini. Medutim, tema je posve drukéija: lakée retardiran djetak Mislav vraca se iz specijalne 8kole kucis brat i sestra i seoska stedina velo tesko ga prihvacaju, djeéak pati i dnevniku povjerava svoja opaanja; je- dina je syjetlost — ljubav prema djevojci Jasenki, medutim, njezine je topline ligen kad ‘ona smrino strada u prometnoj nesteéi. Vet tematskim izborom Gavran je zatudan, a jednako tako i stilom — slijededi unutraénji monolog glavnog junaka i postujudi zada- fu formu, Gavran u hrvatskoj djedjoj knjiZevnosti stvara posebntu monolosku stilsku. tchniku, stanovitu struju svijesti, slobodan neuprayni samogovor: Tamo u domu w sobama bili smo po iestorica, a mama je danas rekla, evo ovo je tooja soba jel” da si sretan, a ja sam Sutio, a brat i sestra su u drugoj sobi, ovoj uz moju, 14 ja sam ovdje sam i sve je tako tuéno, i sad bih trebao zaspati, jer su mama i tata reli lakw noé sine moj, a tata je danas rekao, kad smo tek stigli s aurobusa u kucw, tata je jot rekao dobro doiao u svoj dom sine, a mama mu je rekla sto driis govore... »Knjiga je napisana ditko i odige nekom dubokom sjetom, Koja proti8éava.«'? Tk tomu: »Sve je zadahnuto istinskom osjecajnoséu, iskrenom suzalnosu, iskonskom ©" Ana Lederer: lohesi Mine Gavrane, pogovo kale, Zagie, 1995, 134, 49 Bote V.Zigo: Da sem Mid, Nedeljna Dslace, Split, 5, obj 1989. jal proba glavom 4 repom, Medunazodai centar za246 PREGLED HAVATSKS DIBCIE KNJZEVNOSTI milinom i toplinom, Prisutna je takoder nenametijiva pohvala Ijudskoj dobroti i vjera u nju.c® Jednako uozbiljenje, i tematskom i karakteroloskom postavom, Gavran postize u dva druga romana, Oprostajnom pismu (1994,) i w romanu Pokuiaj zaboraviti (1996.). U prvom djetak dolazi iz ela u Zagreb, kamo ga je smjestio brat jer su roditelji mrtvi, on mora na rad u inozemstvo; djeéak je sam i nesretan pa pomislja na samoubojstvo, ali ga iz bezizlazja dize ubav prema djevojéici Marini. U drugom, joS dramatignije fa- bule, Gavran otvara jednu od cabuisti¢kih tema u djegjoj knjizevnosti — silovanje: Srtva je Sesnacstogodisnja gimnazijalka Anita za rata u zamragenom gradu; s tom traumom dolazi u Zagreb na skolovanje i povjerava se svome dnevniku; nalazi u veinjaku Danijelu koji otkriva osjeéaje u pismima Djelo sc, dake, gradi na izmjeni pisma i dnevnikea, ali je pri romanu autor rjeava jubaviju patnje i krize mladih biéa Nastavak u tom smishu nudi djelo Zafiublien do uiiju (1994.). Tridesetak poglay- Jja ktatke su i zaokruzene cjeline, a opet su sva poglavlja povezana vjesto vodenom, kroynom nad-priéom. Stovige, roman je vjeSto dramaturski komponiran, bez suvisnih svega vaino dai u com votokas, Pripovijeda se u prvom licu, ali umjesto mofebitnih solilokevija, naracija je zasiéena kratkim i estim dijalozima i postavljanju likova u razne situacije. Gavran, dakle, nije opisivao Ijubavne jade djeéaka Marija, nego ih je prezentitao suodnosimna, stilski posve druktije od zatvorenog pripovijedanja u vecini prijainjih djcla Djelo obiljezavaju eri cematske rijeéi: jubay, optimizam, igra (to su, uzgred, grad- beni clementi djegje proze!): nakon sretnog svrsetka djetakovih Ijubavnih éeznji i opti- mistitnog raspleta u njegovo} obitelji autor djelo zaginja igrom ~ na kraju djela prilozio je pitanja za test »Jesi li i ti zaljubljen(a) do usiju (test dubine jubavnog jada)«, a u stilu slignih populamih testova u zabavnom éasopisnom stivu. Odgovori se boduju, oni s najvige bodova zaljubljeni su do ufiju, a oni s najmanje bodova nemaju pojma 6 ljubavi i bilo bi najbolje da proditaju knjign Zafjublien do wéijul Gavran, dakle, vedrohumorno oponaia sliéne priloge u zabavnim tiskovinama, syjestan da éc (i) £0 pojagati receptivnost djela. Slijede tekstovi u kojima Gavran u prvi plan, ravnopravno s djegjim junacima dovo- di starije, njihove roditelje. Iste godine, 1994., objavijuje knjigu Kako je tata osvojio mamu. Pod tim naslovom kriju se dvije oveée pripovijesti: prva istoimena naslova, druga pak je naslovijena Hala, jubavi. U prvom djetak spaja rastavljene roditelje, a i sam dotivljuje ljubav pa na kraju zakljuéuje: Ja sam gotovo umro od srece. U drago) pak djegak odlucuje do svoje simpatije Anite otpurovati Cak u Pariz, ai sve zavréava drukéije i— stetno, gotovo bajkovito: Jednog dana, kad budem vjencan s Majom, i kad budemo imali svoju djecu, bit éemo im dobri, kao sto su nati roditelji bili dobri prema ® Mirko Pettvie, Zanini jase roman, »Marulié, 4, Splie, 1989, Vidi akoder o roman w owrtia Juliane Matanovie i Sate Vere, »Okos, 6. tava 1989,PREGLED HRVATSKE DJECJEKNIIZEVNOST] 247 nama, »Oba su djela velo éitka i uspjeino prilagodena vjerojatnoj veéini potencijalnih Gatela sliéne dobi kao &to su junaci«** Sretni dani (1994,) zanimljiv je temom: Pero i Jutica, prijatelji u petom razredu, odluge »spojiti« Perinu mamu, udovicu i Juridina oca, kojega je Zena ostavila; ugovore nekoliko »spontanih« susreta i na kraju je jedan djegak dobio oca, a drugi mamu. Zahvaljujuci bavi i prijateljseon, 2a natu obitelj poceli su semi dani, zakljueaje mali pripoyjedat Pero. »Gavran intenzivno vjeruje u iskonsku djegju dobrotu i latentnu sposobnost da udine upravo nemoguée.«*” Sav dosadainji doprinos Mire Gaveana djetjoj hrvatskoj prozi izuzetan je. On je su- -vremenoj njezinoj poziciji vratio smisao ~ upravo tako, vratio, pokraj raznih dvojbenih djela, sco se temeljne funkcije te knjidevnosti tige. A utinio je to afirmiranjem osnov- nih, kljuénih pojmova na kojima gradi sva svoja djela: prijateljstvo, ljubav, obitel. Isto je tako vaino Sco su oni iskazani stilom u kojem se prepoznaje dramski umjetnile rijeti, dalle pisac s istanganim osjeéajem 2a strukturu, za sintaktitku organizaciju, za funkcionalnost dijaloga i prezentiranje psiholoskih procesa u srcu i dusi mladih Ijudi, poglavito adolescenata. Prema tome Miru Gavrana valja ubrojiti medu najuvazenije suvremene djeéje autore u hrvatskoj prozi i, Stovise, medu najpoznatije i najprevode- nije pisce za mlade u suvremenoj zapadnocuropskoj knjizevnosti za mladei! Gardaéev i Pavligigev nastavljaé je Hrvoje Kovadevié (Poega, 1966.), arhitckt i karikacurise, no prije svega plodan i izvrstan pisac krimiéa, cijelog serijala koji povezuje rijet ntajnax, Redom su ovis Tajna Ribljeg Oka (1996), .. Gre hutije (1998,), .. Zma- _jeva urta (2000), ... Zlatmog zuba (2000.), ... Magjefape (2002.), ... Tucénog psa (2002., zbirka prita), ... Graditelja straba (2003.) i, napokon, Tajna suthiivog djecaka (2005.). Uprvom, ishodisnom, Kovaéevié u svome jedanaestogodisnjem Domagoju ujedinjuje KuSanove Koka i Melitu, djetaka Zednog stvarnih, ali i izmisljenih dotivljaja. Djelo je primjer tzv. éiste kompozicije krimi-strukture. U ekspoziciji autor predstavlja djetaka i njegovu obitelj zaplet se najavljuje neznancem na uglu kojega djeéak prozove Riblje . ‘Oko jer je imao stakleni pogled, kao riba koju je netko upecao, izvwkao na suho, udario éekicem po glavi. Slijede krivi tragovi, pa retardacija i rasplet. Djetak izmi8lja i ki dogadaje pa njima autor potvrduje, kao i u ostalim otajnamac, da djedji krimié nije ' samo gola priéa nego i masta, dakle da ima i elemente fantastignoga romana. Kovagevit imu dodaje jo8 jedno obiljezje — humor, koji poziva na igranju pojmovima (osobama) masovne kulture i zabave: —Jel’ me netko zvao? — upita Domagoj ulazeci w stan. — Je, Cindy Crawford, ali sam joj rekla da trenueaéno imat ozbiljnu vezu pa neka pokuia nazvati za doa dana — odgovori Kristina koja mu je otvorila vrata. ~ Nitko drugi...osim te Cindy Crawford? : WFejko Kliment [judas ah juban, Nebr lise, Zaye, 6. sien 1995 2 yo Zalar: Miro Gaoran, Ser dani, »Hevasko slovor, Zagreb, 19. seb 1995,248 PREGLED HRVATSKE — Ne. Koga si ti otekivao? — Jedmog arapshog ieika kome sam te prodao 2a jedanaest kuna i dvije kuglice slado- eda, Prema svemu, Kovatevie je ostvario dopadijiv i ditak roman, kaki su mu i ostali vs tajnamae, Medutim, Kovaéevié nije samo majstor krimi¢a. Zbirka prita [demo dalje (2004,) tematizira uobigajenu suvremenu stvarost: obitel, skola, zaljubljivanja... Glavni jue nak je djeéak Majk zato Sto je, objainjava autor, neobigan djeéak, »poseban na svoj natine, Slitnoga je tematskoga izbora roman Ljubav Gagule Petog (2004. Roman ncobiéna naslova Kuma Slava, brat i krava (2004,) cematski je raznovrstan — mogli bismo ga uvrstiti medu socijalno-psiholotke i medu fantastiéne romane: u poicskoj periferiji uz rusevnu kucicu kume Slave, tihe i poboine zene, ivi nekoliko taitih, primitivnih i Zudnih obitelji; starici se vraéa brat iz Australije vodeci kravu zbog milijeka; svima je éudan, ali sve osvaja dobrotom i utjete da susjedi postaju drukeiji, boljis no kao sto je dosao, tako je i nestao i susjedi pretpostavljaju da je to medu njih dosao dobri andeo i nastanio se kod starice vjerajaino zato ito ona cijelog sung zivota nnikome nikakvo zlo nije uéinila, I nikada nije imala nist, a bila je eadovoljna s tim to ‘ma. Roman originalne fabule, sa snainom porukom o Ijudskoj poviSnosti i zlobi! Kovacevié je i autor originalne slikovnice General Kiro mi (2004.). Priga je to 0 postolaru i njegovu misu koji se zaielio svijeta, dospio na kraljevski brod, spasio kralja od pogibli i za uzvrat dobio generalski din te je, kad se vratio, njegov stati prijatelj po- stao kraljevski postolar. Prita je neobigna, ali sugestivna, a slikovnica vrijedna i likovno (ilustrator Svjetlan Junakovié), Od Hrvoja Kovaéeviéa, ofito je, valja oéckivati jos mnogo vrijednih knjiga. Temat- skom raznovrsnoscu pokazao je da je jednako vjeitu bilo kojem tematskom izboru, no prije svega iskazao se kao izuzetan graditelj krimi-strukcura sa smislom za originalno lociranje teme i yjeito, disciplinirano i napeto vodenje radnje. Suvtemeni djedji krimid u Hrvoju Kovateviéu pronagao je svoga autora, Jadranko Bitenc (Vrhnika, 1951.), nastavnik i novinar, u mnogogem slijedi ku- Sanovski model romana. Roman Lana — godina macke (1987.) dogada se u okolici Ianié Grada, u kojem autor inaée divi, a Zanrovski pripada djegjem krimiu. Ali kao sto Kuan dini odmak od standardne krimi-strukture, tako i Bitenc: ulogu istratitelja povjerava djevoj Lani, a i njezina je pomoénica debeljuskasta Brankica, koja za jednog nognog vrebanja zagazi u gnojnicu pa roman, umjesto napete fabule, dobiva humorisci¢ka obiljedja. Dalj selo— grad, Sto ée implicirat Bitengev roman dogada se ~ na selu, toénije na relaciji isticanje stanovite opozicije. Djelo, medutim, nije opte- uselu nema mladih, zemlja se ne obraduje, nego prodaje, muiki piju, Zene traéaju... Roman je leberna krimi-igra u ruralnom ambijentu. Isto- dobno, nckim se clementima ubraja i medu jeans prozu.’To su, recimo, depoetizacija, reéeno tezom o seoskoj idilPREGLED HRVATSKE DJECJEKNIIZEVNOSTI 249 osobito u pejsaiu, veza fabule s dogadajima iz. novinskih exnih kronika, Zargonski leksik i evorbe, a osobito prizivanje svijeta filma (vesterna) osobitim stilom, balogovski domisljenim: Los poitaros koji ne zvoni doaput kao na filmos, nego ulazi bez kucanja tulazi w seoski domos, obitan je detkos koga naganjaju guskosi. Dalle, tog tipa sretnemo u blizini tatinos ranéos. K tome dodajmo i premjestanje pripovjedaéeve pozicije ~ cas je to sam autor, éas Lana, ponegdje njezin dnevnik, ponegdje Brankica, najavijivana ovako: Hello, bando, this is Brankica speaking! Ostaje jedino nejasan naslov, osim ako i on nije igra, f. Zargonska premetaljka koja bi znaéila: Lana ~ maka godine! Godinu potom, 1988., Bitenc objavijuje roman Tivist na bazenu, Sa sela pisac rad- nju premjeéta u Breganu, ali sa svim drugim obiljeijima djelo nastavlja prvi roman. I 4 njemu je autor tematski polivalentan: moze se Gitati kao krimié, ima jake socijalne naboje (uspjeh daka kao izravna posljedica obiteljskih odnosa), isto je tako Ijubavni roman, a ujedno i humoristiéni, 2bog niza Stosova, duhovitosti i ledernosti. Autor se nastoji revenicom, ugodajem i kutom gledanja pribliditi mladim tinejdierima, zaziruci od vliranjac, forsirajuci Zargonske konstrukeije, istige sinkronijske veze 5 masovnom kulturom, Roman ima i autobiografsku podlogu ~ djeéak je Adi Jadranko), otac je umirovljeni oficit, a radnja se zbiva u mjestu u kojem je pisac neko vrijeme, kao dje- ak, divio jer je orac ondje bio u vojno sludbi. Nakon Leta na koljenima (1990.), koji je roman, zapravo, nastavak Lane... sistim istratiteljkama isliénim krimi-zapletom, Bitenc objavljuje roman Pyjama blues (1996.) innova Zeleti iznenaditi (privuéi?) neobiénim naslovom, Djelo nastavlja Tivist.. jer je slavni lik djegak Adi, u romanu pratimo Ijubavne igre i zaljubljivanja, a naglaena je i socijalna pozadina ~ u jednoj obitelji otac je slabié i alkoholiéar, u drugoj se tdi samo za novcem, u tre¢oj otac eli biti kao mladi... Roman je gotovo sav ispisan u dijaloskoj formi, ito dinamizira radnju i ceducira opise. Spomenemo li najnovije djelo Osmijel nepopravjiveg optimista (2005.), zalduciti nam je da Jadranko Bitenc stvara nepretenciozna, neambiciozna djela, zaokupljen je svega »svidanjems, uronjen je u sadaénjicu, katkad obogacenu vlastitim dotiv- 1a, ukratko, nastojeéi biti sto blide mladome éitaéu. »Najbolje se osjeéa u Kodi vjeditoga Klinca. Tada sjeda za pisaéi stol, »naoruéan« gomilom Zokolade i dobrim vibracijama...«, zapisuje autor na ovitku svoga romana Pyjama blues. Posvemainja uronjenost u tivotnu zbilju i knjizevno propitivanje razligitih stanja i sudbina karakterizira knjiéevni rad Nade Mihokovié-Kumsié (Novigrad Podravski, 1951.). Jo 1966. mapisala je, dakle, kao petnaestogodisnjakinja, radiodramu Poitar, koja je bila izvedena na lokalnoj radiopostaj. Tekst joj bijaée podloga za roman Lastin rep (1995.) i otad knjizevnost postaje njezina sudbina, a privatna ljekarna u Buieveu kraj Velike Gorice tek njezino mjesto za osiguranje egzistencije. Roman je socijalno-Ijubavni. Regenica koja bi mogla stajati ispred romana glasi: Ljubiti enati gledati u zajednitkom smjers. Odatle i naslov romana ~ djeéak Viktor250 PREGLED HRVATSKE DJECJE KNIIZEVNOSTI promatra kako leptir, van lastin rep, leti za drugim leptirom, Djelo je zanimnljive, ne- fikcijske fabule, kakvoj je najéeSée sklona autorica. U jednoj obitelji otac je na privre- menom radu, zbog dega se narusava obiteljski sklad, u drugoj doista dolazi do raspada, pri demu, dakako, najviie trpe djeca. Djeéak Viktor éezne 2a obiteljskom sreéom i muti se stalnim samopitanjima o odsutnom ocu. No poruka je autorigina: nije vaina samo puka ogeva nazoénost, bitan je sklad, ljubav, let u zajedniékom smjeru. I kao ito esto biva da se ljubav isprepleée, odreduje i socijalnim motivima, tu éinjenicu Nada Mihokovié knjiZevno preslikava na stranice ovoga romana, Roman je dist i jasan, dijalozi jednostavni, opisana stanja uvjerljiva. Autorica se Kloni duljih opisa, u naraciju interpolira stih, a leksikje blizak mladom Gitatelju nizom argonskih tvorbi i oponatanjem stila popularnih novinskih podlistaka. Iduée, 1996., N. Mihokovié-Kumrié objavljuje zbirku pripovijedaka Mjesto pod suncem. Da je iu njoj polaziste Yivornozbiljsko, osobno je potvedila aurorica uvodnim regenicama: Nakon prve newzuraéene LOVE STORY spoznala sam da je 2a LJUBAV POTREBNO DVOJE i da svi Iudi, S RAZLOGOM i BEZ RAZLOGA, hao odgovor na mnoge uelete, polete i moraju: naéi suaje MJESTO POD SUNCEM kako bi divjeli zadovolini, neki i SRETNI ZAUVIJEK, bez obzina na razlitite prigovore, PORUKE, savjete, MASKE I DVOBOJE oko sebe. Zato se w trodijelnoj zbirci éitatelj najprije upoznaje s djegjom, tognije, obiteljskom svakodnevicom, potom s Ijubavnim sudbinama, a onda s djecom koja ele i bore se 2a obitelski sklad, ustrajni u svojim nakanama, Mrazovac (1997.) nastavija spisateljiginu z2okupljenost mladima i svakodnevicom, tek ovdje je ona ruralno-urbana, a to ujedno znaéi i uvodenje autorigine materinske kajkavitine, »Autorica jubavnu prigu veie uz mrazovac, cvijet koji Siri svoje ruzitaste latice u jesen kad mrazevi vet haraju polja i ostalo se cvijece sui i zamire, Taj otporni mrazovac kao da nam poruéuje kako nema tajne koja se na kraju ne bi otkrilae, stoji na ovitku ovoga djela U tom autoriginu nizu posebno mjesto svakako ima roman Tho vjeruje u rode jot (1998.). Afirmativnim naslovom N. Mihokovié najavijuje tabuistigku temu djetetova dolaska na svijet, no neobignost je djela Sto je pripovjedaé zametak u majéinoj utrobi! On tegistrita sve dvojbe, zbunjenosti i stavove u éetveroélanoj obitelji ji ée uskoro postati Gan; autorica vjerovanju o rodi suprotstavlja istinu 0 zaéeéu i trudnoéi locira- jucije dijelom u ruralni svijet svoga zavitaja gdje se uvrijeZena priga snaitnije sukobljuje sa Fivotnim dinjenicama. Djelo je, dakle, osim kao uvjerljiva knjizevna Einjenica, vrlo prikladno i kao edukacijsko Stivo malom éitatelju. Nakon romana za odrasle Prilagodeni (2001.) koji ostaju u istom tematskom okvi- ru kao i prijainja djela za mlade, N. Mihokovié 2002. objavijuje »roman za odrasle (i) mlades Vjetar kroz kosu. Priéa poéinje sluéajnim susretom dvoje aktera u njihovoj zrelijoj dobi, koji je omoguéio odmatanje uspomena, Ofivljavanje uspomena autoricaPREGLED HAVATSKE DJECJEKNZEVNOST 251 ostvaruje s dva narativna tijeka, jedan je vojnika Frane, drugi stednjoskolke Adrijane, Njihova mladenaéka veza preko pisama bila je osudena na neuspjeh, oboje se vraéa prijaSnjim simpatijama. Autorica time stvara stanovitu angafiranost prige: u danainjem svijetu »papirnatae Ijubav pa ni osje¢aji nemaju bai izglednu Sansu, oni su bili moguéi unekom proslom vremenu. Jer danas vrijedi — daleko od otiju, daleko od srea! Sve ico je dosad N. Mihokovié-Kumrié podarila djetjoj knjizevnosti, pogotovo onoj ra »mlade odraslew Ztko je i jednostavno Stivo, bez osobitih stilskih eksperimenata, da- Kle, u okvitima tradicionalnog stila, temom posve usadeno u svakidasnjicu, stivo koje problematizira tipiéne probleme i stanja danatnjih mladih Ijudi, Stivo koje je, medutim, duboko afirmativno jer promiée vjeru u ljubav i prijaeljstvo. Nesumnjivo ée ti njezini romani, osobito Tho ujeruje u rode jo, naci (i nalaze) zahvalnu éitateljsku publiku. Knjiéevni rad Matka Marudiéa (Split, 1946.) obiljeZuje nekoliko zanimljivih einje- nica. Sliéno kao i Mihokovié-Kumrig, i on je vezan za medicinsku struku, Stovige, sve- je na zagrebatkom Medicinskom fakultecu, autor desetak vrijednih medicinskih knjiga i stotinjak tanaka medunarodne vrijedno- sti, Ono Sto je zanimljivije 2a njegov knjidevnigki rukopis je pojava tzv. obiteljskog pi sanja, toénije sustvaralaieva, odnosno pozicije koju pratimo od Ivane Brlié-Mazuranié naovamo u mnogih pisaca ~ naime, najudi lanovi obitelji i motivieajuci su cimbenici, prvi receptori, alii kritigari autorova teksta. Prvu knjigu, zbirku priéa Snijieg u Splitu (1987,) Maruié je napisao sinu Berislavu, nakon Sco je djeéaéié birao odredene teme iz o€eva djetinjstva: »Zelio je istinite pride jer su i te istinite bile vrlo uzbudljive.«? A rije’ je 0 duhovito ispripovijedanim dogadajima iz autorova djetinjstva i prijatelja mu Vjeka, punih odanosti prijateljstvu i humanim vrijednostima, a ponajvise djetjom za- Eudenosti, stanovitom infantiliziranom ironizacijom o odnosima starijih prema djeci. A zaito takav naslov? »Htio sam reéi da je odraslu Eovjeku djetinjstvo kao ~ snijeg u Splitu: nero davno, rijetko i lijepo, neSto Sto je bilo zaéudno i drago, a nestalo je brzo i zauvijek ali ga se éovjek rado sjeéa i rado o njemu misl.«!™ Iduéu knjigu Placw li andeli? (1998.) napisao je sinu Stjepanu »kome je priéao kkako se odrasli bore za domovinue. Knjiga je svjedokinja da se ratne drame za Domo- vinskoga rata nisu zbivale samo u rovovima i na prvoj bojisnici, nego i u pozadini, u skloni8tima, obiteljima, u srcima tv, malih Ijudi. Zbirka je nefikeijska proza, a usted nje dogada se fikcijski, duhovni zamisljaj kad andeo éuvar tjeSi dusu djetaka Gorana — koji je poginuo u sruSenoj kuéi — da ne plage nad beskrajno tuinim ocem, ali na kkraju i sam proplaée. Stilski vjeito sroéena, s obiljem duhovitih, katkad samoironijskih intiéaja, mentalitetom i leksikom duboko ukotvljena u lokalitet gdje se zbiva, priga je iskrena i poitena, plemenita, snaina i dojmijiva, lena isprazne patetike. ‘© Branko Dilak: Raspriema vel knjideunih djl, 0. c-» 103. © Pia, 0. c, 105.