252. PRIGLED HRVATSKE DJECJE KNIPZEVNOSTI Zbirku Stola plivanja (2003.) autor posveéuje kéeri Matiji, »gospodatici maéka Grebe i moga stcae. U uvodnoj »Pridi« autor opisuje sudbinu svoga rukopisa u obitelji, odnosno kritiéarski sud pojedinih élanova ina kraju ga odluéi objaviti, a zakljuduje ju »BiljeSkom o piscus, koju ispisuje Marija Franka MaruSié, njegova kéi. U tom okviru Marutié predstavlja obiteljsku svakodnevicu veé potvedenim humornim pa i ironij- skim izriéajima glede odnosa roditelja i djece (Macak Grebo, Sendvié, Sveti Nikola Pisanje Matka MaruSia primjer je vobiteljske kooperacijes, no rije¢ je 0 originalnoj igri, u kojoj se specifiénom pozicijom fakcije postize fikcijski ostvaraj. A taj transmisij- ski din u Maruti¢a posljeduje distu reéenicu, funkeionalne dijaloge i vrlo discipliniranu strukturu Zoran Pongrasié (1961.) roden je u Novoj Gradiki, no veé je u prvim godinama u Zagrebu, Autor je radiodramskih tekstova, slikovnica, scenarija za filmove i stripove, ali je u prvom redu pisac romana, koji u mnogoéem reprezentiraju postmodernisti¢ka strujanja u suvremenoj hrvatskoj knjiZevnosti. Pongrasi¢eva poetika podiva na osnov- nome ~ razgradivanju stereotipa: potinje se veé s nestandardnim naslovima, pa nai ma poglavija, nastavlja se neuobiéajeno predstavijenim biobibliografskim Ginjenicama, pa stilom kojim se autor nastoji st vi8e priblitit tinejderskom svakodnevnom govo- ru, ai tehniéka oprema knjiga u suglasju je s temama, jednako zaéudnima u korpusu suvremene produkeije za »stariju djecuc. Roman Maya je kriva 2a sve (1999.) ujedno je krimie i obiteljski roman: rastresena, nemarna slikarica mama ~ zbog éega je napusta mui — budi sina Berislava u 3kolu u nedjeljus no djeéak je tad u Skoli svjedok krade raéunala; premda zarobljen, tz pomoe radunala uspostavlja vezu s prijateljicama-blizankama, ito pomogne da lopove ubiti ja, i tata se odaziva porivu na badnji rugak kad je Zuo Sto se dogodilo s njego- vim sinom, Roman je standardne strukture pa i teme, pri emu je vidljiva autorova sklonose napetoj priti ispripovijedanoj lezernim, ujedno i humoristiénim, mjestimice {ironijskim ronom, osobito kad je rijet 0 roditeljima, Nedvojbeno, dosed najbolje Pongrasiéevo djelo je omanji roman Guri-gumi ili Ajevojtica koja je preskotila nebesa (2001.) objavljen w poznatoj biblioteci »Hit juniors. Autor se odlugio za tabu-temu, 0 oboljeloj djevojéici od leukemije. Osim Sto uspostay- Ija dva narativna tijeka, svoj i djevojéigin, roman je poglavlja strukturirao s obzirom na igtu djevojéica preskakanjem lastike, zvanu gumi-gumi, kojom se podinje najprije do kkoljena, a onda sve vite, »do nebesae. Priéa potinje sumorno: djevojtica zbog terapije gubi kosu te se nakon povratka iz bolnice posve povladi o€ekujuci porugu sredine i brata, Jedinu joj nadu daje simpatija prema djetaku Nikoli,jednake sudbine, kojega je upoznala na odjelu: Moj Niki! Seraino mi nedostaje. Njega éu pamtiti do smrtil Samo ne znam do éje, moje ili njegove? Valjda ipak moje, jer ako umrem prije njega dale tako i tako vite neta pamtiti. Jer kad si mrtav i ne moze. A ako on ure prije mene, onda éx opet do svojePREGLED HHRVATSKE DIECIE KNII2EVNOSTI 253, smrti pamtiti i to da je umro, A ito ako Niki umre, a ja to nikada ne saznam? Ukaslt! Pa 0 bi bilo stratnolt Djevojéica, sreéom, pobjeduje bolest i zato Sto je na kraju srcla Nikolu, pa kad eli nautitipreskakati napetu gumu &to vi on primjeduje da je ved preskocila nebesa. Roman je osobit fabulom ~ njome se vei suvremena funkcija djedje knjige jer ée priga vratiti vjeru u Zivot svim takvim malim bolesnicima, potom situiranjem simbolisti¢ke razine u djedji svijet, a pogotovo stilom: Pongratiéev roman komponiran je pregled- no, s veé prepoznatljivim kolokvijalni: sjem. Ovo djelo ujedno problematizira iodnos nas odraslih prema takvoj djeci te bi, zapravo, trebalo biti preporudljivo ia roditelje. Roman neobiéna naslova 41,5 °C ili kraljcijelog svijeta (2003.) u prvom je redu tinejdzerski jubié (odatle i naslov jer je mladom pripovjedaéu, pri dodiru s djevojéi- ‘nom rukom, temperatura skocila na najmanje 41,5 °C), premda ga djelomice mozemo ubrojiti i u krimige iu obiteljske djegje romane. Autor roman posvecuje »samom sebi dok sam bio klinac i dok sam jo8 mogao biti kraljcijelog svijetas, Sto sugerira da su ulomei iz njegova djetinjstva posluiili za konstruiranje prige. U njoj iznova susreéemo acobitnu mamu koja Jarko Jeli biti astronautkinja pa obitelj pucuje u Amerikcu, ali mladi pripovjedaé mora doma paziti na oboljelog brata. Mladiéu se 2bog toga ne pi Nekako nemam volje. (..) Ali ako bat inzistinase da vam ispritam, magao bih se saaliti i redi vam ponetto 0 svemu... To wvlaéenje Eitatelja kao sugovornika na pogetku djela jedan je od efekenih pi8cevih nagina za budenje interesa. Ali ne samo time. Pongrasicev roman primjer je »skinutee svakodnevne komunikacije, jednako u mladih i starijih, rnjome je uskladen sadtiaj i izraz: Ti’ da te ja pustim unutr, jel? — nastavio se derati.(..) ~ Da # pustim pa da se lipo izdrogiral pod stepenicama, ail Da se iadragiras pa da nam posli rgai poitanske sanduite?! Da nam pisma Gta’, a?! Da nam karat po zidovma a mi da suaki misec kreémo?! Da nam advaraffiuje éarlje pa nek mi po mraku odamot! Nek hosti lomimo, a?! Da nam pitas po ata, panjkeru jedant! Da nam kradei vatrogasne aprate, pa nek izgorimo?! Da nam cil hud srusisl To B tito, a2! A Godine 2004. Pongratié objavijuje abirku prika Nije on teak, on je moj brat, nastalu na temelju njegove knjige Razgovori s bratom (1991.). U njoj se jo8 jave — igra, svim celementima Stiva: svoj knjizevni Zivotopis daje putem razgovora s bratom, igra se vi- Sesmislenoéu (nakkon poglavija »Glave prve i jedine« sliedi »Noga prva...«, pa »Ruka prvac itd.), popratne ilustracije kombinacije su fotografijai grafita. Sligno nastavlja i w romanu Vidi majmuna! (2005.), u kojem na kraju uvtSuje »Dijelove teksta izbatene iz romanas, Zoran Pongraié predstaynik je nove djedje proze u hrvatskoj suvremenoj knjizev- nosti kojoj, medu ostalima, pripadaju Sanja Pilié, Ana Dokié-Pongratié, Silvija Sesto i drugi. Rijed je o stvaranju nove poetike, najprije otvaranjem svih tema u okruzju254 PREGLED HRVATSKE DJECIE KNUI2EVNOSTI mladib Ijudi, zatim u nastojanju 2a raznolikim, igrivim, pomalo otkvaéenim struktu- tama, u razbijanju klasiénih kompozicija na uvode, poglavija i sliéno, a osobito pak se ta novost ogleda u stilu kojim autori podilaze (u afirmativnom smislu) Gtatelju. Viijeme ée biti najbolji prosudicelj vrijednosti tih, uglavnom simpatignih eksperi- menata u pisanju Zorana Pongratiéa. | Sliénoj je lederno-duhovitoj igrivosti sklona Ana Dokié-Pongraéié (Beograd, 1965., Zoranova supruga, nap.), od ranog djetinjstva Zagrepéanka, gdje se profesionalno bavi i knjizevno8éu pikuéi radiodrame, slikovnice, priée... Zapoéela je zbirkom prita Seba- | ssijan Nevidfjivi (2000.), ali je osobitu vrijednost postigla romanom Zoe, djevojtica s | vrha nebodera (2001.). Autorica problematizira temom. U jednom od najvisih katova j nebodera djevojéica Zoe — sama: majka je nestala iz romana, a otac, voraé tramvaja, poéesto izbiva bog éestih noénih smjena, Samoéi djevojdica nastoji doskoditi mastom, | ofivijujuéi omiljene strip-junake kao svoje privremene sustanare, drugujuéi s kuénim i | Ijubimoem paukom i sanjajuéi prve Ijubayne snove. Otac, sputan radnim obvezama, nastoji kéeri biti i otac i majka te— kad jednom razmastana djevojéica pise Skolski rad © majci, madagaskarskoj princezi ~ on uzima dopust i doista kupuje avionske karte | 72 Madagaskar. § obzirom na ovaj tematski izbor djegje samoée bio bi pretpostavjiv | docirajuéi stil. Medutim, roman je primjer atraktivna izraiajnog izbora, bogatog ono- matopejskim izriéajima, signiranim originalnim grafijskim rjegenjima te sintaktigki | primjerenim diskursom, Osobito je zanimljivo relativiziranje knjiievno-komunikacijske trijade: autorica ra- spravlja s glavnom junakinjom, s njom »dogovarac razvoj romana, a Zcacelju »prijeti« | na jednome mjestu: Odmah prestanite Citatil | Cujete isto vam kaéem? Ne titajtedalje! Barem ne ovu pritu, Prijedite na neku drug | Ako nastavite, to bi moglo biti opasno za vas. Zato prestanitel Istoga trena! ‘Necete? Ozbiljno neéete? Dobro. Kako vam drago. Ali zapamtite, ja sam vas upozorilal i Nemojte poslije reti da nisam. Dalje éitate na osobnu odgovornost. Ovakay stilski domijaj primjerenom neposrednoféu i jednostaynoséu funkcionira | kao bitan animirajuéi gimbenik u recepeiji romana. Prezentirajugi temu suvremene urbane alijenacije i samoéu najmladega dana u tv. Keenjoj obiteli, autorica tematsko uozbiljenje infantilizira primjerenom, modernom | strukturom (pisateljica se javlja kao sugovornica, kao »druga mamas djevojéici pa je tad struktura uskladena s fabulom!), lepravim vickastim izrazima i jeziénom grafofo- nostilemskom igrivos¢u. Sempi ti smopi da limvo te (2004.) premetaljka je lako odgonetljiva pa tad i tema drugoga romana Ane Doki¢-Pongrasié. Djetak Luka i djevojtica Aleks prijateljuju, ali nijedno nema hrabrostiizjaviti osjecajes djetak se odlucuje pisati pismo, koje glasi kao naslov djela, tek kad se s obitel mora odseliti iz. Zagreba u Pulu. I u ovom romanu TR fAPREGLED HRVATSKE DJBCJE KNJIZEVNOST! 255 autorica je iskazala smisao za psihigka stanja djece, i u ovor djelu igra se uz. tekst: djelu su pridruzeni crtedi knjizevnika Darka Macana, uz knjigu je uvrStena razglednica na kojoj je naslov kajige i sliéno. Ukratko, dopadkjiv, atraktivan djedji ijubie! ‘A. Dokié-Pongrasié objavila je i nekoliko slikovnica i radijskih tekstova priredenih kao slikovnice: Tibor, paun bez repa, 2001.5 Dnevnik jednog zmaja, 2001.5 Nemat pojma, Grizlijane, 2003.; Vitex: Zeljeznog Srea, 2004.; Pitanja princa Alma, 2004. i druge. U njima uzima poznate likove bajki, ali ih smjeSta u posve nove odnose i karakteroloike pozicije u odnosu na usmeni model - zmaj je dobar, mali princ tek silno znatizeljan, vitez je tvrdog srca... U svim slikovnicama likovni njihov dio izvrsno korespondira, ponegdje éak preuzimajuci ulogu teksta. Spisateljica Pongratié predstavnica je novih, suvremenih zamitljaja objave djegje knjiéevnosti, svakako ne u onom smislu i naglaseno} igrivosti kao Zoran Pongraéié, no moida je ba u tome i njezi igrivost je dana s mjerom te nema sumnje da ti tekstovi ne ée naigi na zasluzen prijam kod malih ditatelja. U mnogotem poetitki srodna Pongrasi¢ima je Silvija Sesto Stipanitié (Zagreb, 1962), pjesnikinja za odrasle, ali vise, intenzivnije spisateljca radiodramskih tekstova i scenarija, a ponajvie djedjih romana, poglavito tinejdéerske, U njima najéesée otvara tabu-teme, kojima je inage preplavijena svjetska knjizevnost namijenjena to} popula- ‘ji; Silviju Sesto s nekolicinom suvremenih djeéjih prozaika smatramo jednom od zaéetnica takve, »preSuéenes proze u suvremenoj hrvatskoj knjizevnost. Niz zapotinje romanom Vanda (2000.), u okviru biblioteke »Hic juniors. Kao u ‘ovom, iu sledecim romanima bie 6 tematska i ambijentalna povicja auroritina ma- radnja se zbiva u urbanoj obitelji u kojoj svoj Zivot pokusava Zivjeti glav junak/junakinja. Svakodnevicu trinaestogodisnje Vande autorica otkiva iz. nekoliko motriéta, putem Vandinih solilokvija, ponatanja roditelja, kuéne pomotnice, éak i iz »perspektiver kuénog Ijubimea, psa Farnija. U prvom planu su tipitna pubertetska profivljavanja u nestedenoj obitelji koju u red dovodi upravo kuéna pomotnica te je time djelo jos jedna vzagrebatka pritaw... No od Ketkice Blanke Dovjak-Matkovié do Vande prevell je raspon i radike; ne samo dobno nego iu posve drukéijem ponaianju Tata je bio na informacijama, U hubinji grom i pakao, Tata prebacuje mami da je ona Irina za moje ttalno srozavanje u ikoli. To nije oto, lstina je da me u ovom trenutku ma- tematika i njoj slicne gadarije wopée ne privlaée. A da znaju ostale stuari. Da znaju da vet ‘mjesee dana pusim, Nikad me nisu zamolili da hulem, jeri oni puse pa ne mogu to skusiti (.) Volim popit piv, ko i maj star... Moje cures isto vole popit. ‘Tematskom i karakteroloskom postavom sligni su i romani Buom Temica (2002.) i Bum Tomica 2(2003.); tu Vandu nastavlja Ondi, koja je tako rijetko doma da je braéa ‘mogu povremeno pogledati u fotoalbumu, da se prisjetimo kako iegleda. Zapravo, u Zivo, shog one iminke, nije ju moguée ni prepoznati.. Autorica neprestance naglaava256. PREGLED HRVATSKE DJECTE KNJIZEYNOST! ‘osnovnu opoziciju izmedu svijeta starjih i stava djece u ova dva romana, izraena pri- mjerenom infantilnom zakljutivanju: Ne znam zaito se ti veliki stalno morajuu nekarmo Euriti, To nije normalno, Ko da su jureéi ausi, a mi klinci naplatne kucice. Nakon jednostrukog izleta u SF prozu knjigom Zezozemljani (2003.), u kojoj djeca spaiavaju Zemlju od pripadnika 2le civilizacije, Silvija Sesto potvrduje da joj stvarno- sne, suvremene teme tinejdzerske u urbanoj zajednici najbolje leze pa zaredom slijede tri romana, usidrena u spomenuto okruije. U Tho je ubio Paiteticu (2003.), nije tijeé 0 krimiéu, na Sto upucuje naslov, nego o radioemi koju vode jedanaestogodisnjakinje Barbara i Marta, kojima se poslije pridruduje veSnjak Lucijan; emisija se naposljetku ukida zbog razliditih interesa roditelja. »Slodenu situaciju autorica prikazuje iz pet vi- aura: neutralnog pripoyjedaéa, urednice emisije i troje mladih voditelja. Isprepliéu se univerzalni pubertetski problemi s problemima koje stvaraju odrasli svojim bezduSnim inerigama... Dublje u djegji svijet na pragu mladenaitva autorica je kroéila romanom Debela (2002.), priéom o djevojéici u razdoblju njezinih zavrinih osnovnoskolskih i prvih srednjoskolskih dana, djevojéici koju muéi tipiéan problem u tim godinama ~ debljina. Roman je prezentiran kao kronikalno nanizan unutarnji monolog glavne junakinje, kao svojevistan »usmeni dnevaik, odnosno monoloski ispovjedni romane preko kojega upoznajemo odnose s roditeljima, veSnjacima, odnose u Skoli. Djevojéica #ivi u uobigajenom otudenom svijetu zasigenom cigaretom, drogom, éak i maloljetnigkom, prostitucijom; na jednom tulumu djevojka se opija, gubi nevinost, a pojam sreée, kao i starij, veie na kraju romana uz novac, dobiven na lutrji. Znakovito je da jedino psu ova nije znatila nitta. Za sretu mu je bilo dovoljno S10 huatam njegown uzicu i ito kreéemo u uobidajenu setnju. Roman Djevac ili parnje mladog Petra (2005.) 2natno je problemskiji do te mjere da je — problematigan! Naslov dovoljno sugerira, no nije rijet o erotskim mukama petnaestogodiinjeg Petra, nego 0 éinjenici da je za vrinjakinje on djevac, au krever ga uvlagi njegova strina! Na kraju zaéne i dijete s njom, osobom dvostruko starijom od sebe... Silvija Sesto fabulom ovog romana otvara osnovno pitanje suvremene djedje kenjidevnosti: jesu li, naime, ba’ sve teme primjerene toj knjizevnosti, toénije— njihova interpretacija i temeljna postava? Ne treba li, u nastojanju za »svidanjeme teksta za djecu (i mlade odrasle) ipak naéi mjeru, Sto jasno, pretpostavlja drukéiji pristup toj knjizevnosti od one za iskusna ditatelja? Silvija Sesto najizras ja je predstavnica tinejderskog suvremenog Zenskog pisma. Fabulu rado organizira premjeStanjem pripovjedageva motrista, posvakodnevljenom “© Dobravla Teta: Sto se brie u pozadin jedne radioemisje?, pogovor knjiz, Naklada Ljevak, Zagreb, 2003., 132 © Duala Take Nsakalriteé roman 0 odvstanj je Lane, pogover roman, Sholska kia, Zagreb, 2002. 159.PREGLED HRVATSKE DJECJEKNIIZEVNOSTI 257 reéenicom, zacinjenom obiljem slikovitih Zargonizama i frazeologizama (ubediran, ukomiran, istulumariti, vumen, razgovor 1 bestedinskom stanju, ena peronospora), dinamizira radnju kratkim poglavijima, dinamignim dijalozima i izmjenom pripoyjed- nog ritma. No lociranjem te fabule u suvremeni velegrad (Zagreb) vige je zaokup|jena prikazom gotovo posve pokidanih obiteljskih odnosa i asocijalnih ponaSanja, a manje afirmiranjem prisnosti i topline. Ovo drugo, dakako, nije in u suvremenoj prozi za mlade, no tad se postavlja pitanje funkcije i pozicije takve knjiZevnosti Nasuprot ovakvoj, trendovskoj poetici, knjige Zelimira Hercigonje (Zagreb, 1956.) donose sasvim drukeiji, bajkovit svijet. U dijelu javnosti ubrzo je prozvan »hrvatskim Andersenome, a prema okralju bajke« poStovanje je iskazao izjavama i sam pisac izvan knjiZevnog diskursa. Njegova djela: zbirke bajki i priéa — Bajkoonica (1997), Srebrnasta nit snova (1999.), Vladar ledene osame (2000.), Bajkopisi za de- cu, bajke, priée i zapisi — ovakvi i onakvi (2005.), miniroman Karkale — vladar tame (2002.) te samostalni naslovi u zbirkama veé objavijenih priéa, a izdani u obliku slikovnica: Maslackova kruna (2001.), Tuga, radost i divlja svinja (2001.), Prainjav- ko (2002.), Pottar Zeko Brzonogi (2003.), Kjel, erna labud ptica (2003.), Zujezdica Sjevertica (2003.), Noitromo Jakéa (2004.) — svi se oni mogu objediniti najvatnijim poeti¢kim osnovama autorova bajkovitog rukopisa. Hercigonja, naime, nastoji stvo- riti poetiziranu bajku. Opéenito se u svim tekstovima zapazaju dva njezina modela: jedan slijedi tradicionalnu bajku s otklonom andersenovskoga tipa, drugi pak pred- stavlja posve nov bajkovit, postmodernistitki zamiiljaj. »Ipak, autor nikada ne rusi ‘okvir bajke na taj naéin da bi dopustio poraz. plemenitih ciljeva i time uao u sferu antibajke ili bajkovite parodije. Pukotine nebajkovitog svijeta tu su samo zato da bi nas opomenule i povremeno refleksivno trgnule iz ugode bezbritnog uZivanja u lirski doiivijenom, opisno dekoriranom i humaniziranom svijetu bajkovitih idila.«” To jest, Hercigonja ne zazire od angatiranosti bajke, bez obzira na to kako strukturirana ona bila, ali u prvom redu nastoji »omoguéiti djeci i mladeZi radost ditanja, nadam se, umjetnitkog djela i usmjeriti th na put ispravnosti i Zovjeku doligna Zivota te ih uputiti na silno bogatstvo Eovjekova osjeéajnog fivota koji je ono najljepSe Sto nam je podario Stvoritelj«.% ‘Medutim, Hercigonja ovu svoju osnovnu poziciju ne iskazuje samo bajkovitim 3tivom nego i stvarnosnom prozom. U Tajnom leksikonu (2001.), roman kojim pred- stavlja sedmase u njihovim Ijubavima, &itamo ove autorove animacijske rijegi: »Odrasli uglavnom smatraju da su djegje ljubavi neozbiljne. (...) Djetje st Ijubavi snaine, po- stojane i neokaljane, jer djeca, za razliku od odraslih, nimalo ne promisljaju razumom hoée li podarit iubav dragom biéu, veé im je srce jedini putokaz.« Time je formulirana © Firvoja Mihanovié Salopel, Pomalnas obiri Andenenova sujet, pogovorkajizi Vadarledeneosame, Nakloda Leak, Zagreb, 2000, 176. © Pak: Raspriena orl 0,6 56258 PREGLED HIVAISKE DJECJE KNIZEVNOSTI osnovna tema i piSéev stav. Hercigonja vjeSto fabulira i zaplece odnose, ne vebi jexié- nom ekshibicionizmu, nego u svakodnevicu trinaestogoditnjaka ulazi odmjereno, a dostatno atraktivno, to je sve preporuka za dobro itivo. Istom temom zaokupljen je iu romanu Tin jedne fjubavi (2003.), tek je ovdje posri- jedi prostorni pomak, rijedak u suvremenom djedjem romanu: radnja se, naime, 2biva w slavonskom selu, kamo djeéak Borna dolazi na ljetne ferje. Je i ovaj autorov potez po- sljedak podtovanja Mate Lovraka, tek Zinjenica je da upravo to osvjezuje djelo, prije svega na moralnoj razini koja se tad posve druktije razvija i potveduje w ruralnoj stedi Makar bismo trebali ustvrditi da je Zelimir Hercigonja ponajprije bajkopisac, s ova dva romana potvrdio je da se snalazi iu realnoj zbilj, No, zapravo, za njegovu poetik, nije presudna tema fakcijske ili fikeijske naravi, nego nakana — sve njih profima iskre- na, topla teinja 2a humanitetom, za vosmisljavanjem opojnog carstva u kome ée deca cepiti snagu za Zivot kada jednog dana zakoraée u nesiguran svijet odraslihe. Otto je — Hercigonja mora joS puno toga dati hrvatskoj djeéjoj knjidevnosti Doprinos djeéjoj knjizevnosti Maje Brajko-1 nim dj ivakovié (1959.), rodenjem i sret- injstvom verane uz Bol na Batu, a studijem i radom za Zagreb, karakterizira 1u cematskom izboru temeljno dvojsevo djegje knjiZevnosti — swvarnosna i bajkovira proza. Reklo bi se da autorica tradi svoj pravi izraZajni kod, no posrijedi je drugo: ona usidruje svoje tekstove u oba svijeta, ali im je poveznica uvijek jasna i postojana, a to je afiemacija Ijudskih i duhovnih vrijednosti Javila se 1995. godine fantastiénom pripovijetkom Finka Fi, neobiéna naslova i likova, Otoéanka locira priéu na morsku obalu, ali su joj likovi Skoljke, priljepci, medu Kojima jednu od njih, Finku Fi, muce pitanja o odnosima u svijetu; zazeli prijeci zada- ne granice, za€i medu Ijude i kad to posti, kad pusta da bude ulovijena i kad postaje privjesak,isijava raznim bojama, od kojih je svaka od njih bila jedna poruka: Postoji svijet koji je tako bliew vateg, a tako daleko; Postoji svijet koji praita, i koji ivi, i onda, ada vite nije Ziv To je originalan i ogledan primjer funkcioniranja fantastiénoga teksta u djedjoj knjizevnostit U is iste, 1995. godine. Fantastika ovih priéa podloga je za roman Zatocenici Alge (2000,). U djclu napore- do pratimo prite iz dva svijeta koja se ubr2o isprepleéu u dramatignim okolnostima U prvom, stvarnom, autorica predscavlja zagrebaéku obitelj biologa Vlade, istraztelja oj je povicji i fantastiéna prita Sirena i oblak, objavljena podmorja, u drugom upoznajemo podmorski svijet i u njem vladaricu Algu, vladari- cu Zla, Ono éini svoje u svijetu: profesori potkraj Skolske godine snizuju ocjene, pa i Vladinu sinu Nikoli, svijetom se Siri nesnosan smrad, a ribari, vrativii se s ribolova, ele brao bogaéenje kako bi mogli kupiti cijeli ocok (Brat); no zahvaljujudi biologovoj spasonosnoj tekuéini i hrabrom pothvatu njegova sina, Zlo je unisteno. M, Brajko-Livakovié odabrala je izuzetno aktualnu »morskue temu — nekontroli- rano, alarmantno razmnodavanje algi na morskom dnu, o Zemu nas medifji Lesto ivje-PREGLED HRVATSKE DJECIEKNIIZEVNOSTI 259 3éujus roman se, dakle, mote i&eitavati kao ekolotki, tognije, kao upozorenje da smo na svijetu svi, judi i sav svijet, u meduzavisnosti. No ta je tema tek polazi8te za postizanje simboligne razine: borbe Dobra i Zla, koja se vi8eliko manifestira: »Roman govori © sudivotu na strpljivom dlanu Zemlje, na kojem éovjek stalno teti biti apsolutnim gospodarem, bogom, ito mu se zlom vraéa, Covjek uporno Zeli skrenuti veé zadane putove Stworitelja, Dira u podrudje genetike, reprodukeije i stanice, teZi produtiti Zivot, saéuvati Ijepotu, vjeruje u znanost kao u apsolut mudrosti i snage. (..) Mozemo li sebe prodati, i kako? Sto se dogada kad vise nismo svoji2” Roman ne docira, nego napetom i iznad svega originalnom fabulom Zeli ekologku Einjenicu digi na visu, sudbinsku razinu i itatelju tinejdderu posvijestiti odnos Dobra i Zla u svijetu u kojem divi. K svemu, roman je i stilska vrijednost, ponajvise zbog dojmljivog predstavijanja dviju sredina, urbane i primorske, bratke — poznatim loka- licetima i lokalnim narjedjem. Osnovna tema ostaje, zbiva se tele lokacijski premjestaj — u dva druga romana Kad pobijedi ljubav (1997.) i Nije fer (2000.) M. Brajko-Livakovié locira u urbanu, zagre- batku sredinu i otvara aktualne, tabu-teme mladim tivotima, Prvi tematizira svijet droge, takoder, dakle, jedno od zala u dananjem svijetu. Autorica podrobno, gotovo dokumentarno ulazi u narkosvijet: Stan je bio u toralnom neredw. Pepeljare urhom pune, Opuiaka je bilo po podu, po posteljini... Sprica koliko hocei. Bilo je ostataka hrane po tanjurima, papirima, kora od ‘naranaéa i banana razbacanih posvuda, Souda uokolo Gate, vretce s limunskom kiselinom i komadici praznog, sastruganog staniola, Nekoliko krvavih vatica, razbacanih élica i ilitica... Odjece takoder posvuda... posteljina spaljena od cigareta... Ukasan nered, smrad kad se dode izvana. Urto Zlo spletom okolnosti upada stednjoskolka Dora, no spaiava je vrinjak Darko jer mu snagu daje Ijubav prema mladoj nesretnici. Autorica time ne daje rjesenje za svijet droge, nego ostaje vjerna svojoj temi, formuliranoj naslovom djela, nudedi tek jednu moguénost izlaza iz palla ~ samo éista, iskrena i duboka Ijubay, Dobro, kadta je oduprijeti se Zu. Drugi roman nastavija prvi, tek u njemu je tema jubavi produbljena, odnosno pred- stavljena na dvije razine, kao Ijudska i botanska. Cetrnaestogodinjak Ivan uzoran je uée- nik kojega potajice voli Marta (¢ kojom zajedno pohada vjeronauk), no on je zaljubljen uAnicu, s kojom, medutim, odrava vezu Ivanov ofuh Ante; kad to mladié saznaje, opija se i gotovo tragitno skonéa, no uz pomoé fratra ispovjednika ostaje Hi sjetivi se na eraju djela njegovih O miru u tebi, meni, nama ovisi i mir, sreéa svijeta. Osim fabulom ~ u kojoj se prelamaju krize mladih judi, uvelike uyjetovane ka- tijerizmom, materijalizmom, pohotom i egoizmom njihovih starijih - M. Brajko- © Diana Zalar Mos kj leew von pusobninu, pogovor romans, Golden marketing, Zagreb, 2002, 234,pe ye -ruodo ouo ‘nj nwousgox ayoxzn efyxeaspaid afiqnp arc e ‘9fngmdo au afoy af optp risolue 209 spnby “npg0upIpY Womnunsod wior oseidn WepAtad fox ou ‘euseDqUDLUTD uunpgeaforgoine vu varpod woppfip eloy azoxd aypustseauatunyop afureaoyyqo ez ep afnpiaiod aoxuy YUoy. (L661 “gMby S661 Ymegnidy) elparea eBolrusmssy wz xT] -olp waiSnup n tory] plergereu 94s ez ans nig organ 1q (oy uewor “ueyReUTEIp ~ jog 1 uegrereunp ‘esoueu Yustans z9q ‘ueUIOS UeZeUs oMozNZ EpesideU af roHOMY “ouseypid af ans ez ou ‘pin eBoas wourjdos nefuSn 28 soz smyped n yepeu exfewu Boupeyy 22a 3 nfery ‘eu fogeyses | 1gns eBofer ovo as aAs “Bt 0 asousIA0 HeAteZ WOU! vox ye Tga18e7 nn penpms afugod >ypeyur Sjzupo{y] ‘zmur | wfjveiso af oroxsn v “ex1Soup arwrecy us 28 osjosfs pysuaUDIA UUEOY “Tasy21 WOU tha o1fjprgn ‘pry aifeur ayn esd o -euroda: woysrwutaou o polis af ep ov] axr{yafan pafuu for n ‘ogud wo8eus 1popalas ojalp ono t graorpear -oyleag sfepy weWon | OFy| “(-ZhGI ‘IAO>RIYY) PIAOAUY ¥UOY, 1 (3661) msl 209 spnfz wews0s (ors vz af eesqepo ‘nBorp ‘nur mePBSING grojoand 1 vorupowod affu oy w8y(uy, nua Vy “ounewrerp 1 o82ui oulfsqzo owes af ep vusofas sya afnlfiqzon eu ‘exarysmuue7 ta au ipniy popu nfeseas wofoy, n aural -nigol{q ouAoy{ 1 oua2zileny wo{uszeypod a1 worzaf 9181 oxsofuury “psouaszafuy aystesst akgolp suaurozns vusuiod wad epediid oxexeas eupfp wiAo pIAorpearT-onfeag ele -punpn{y npous modaf] | moaqop af Ep ‘9png ep nBeus afep # earanow! anqnfy oavadn of sof ueay | oupoln af eanyljoyg :ur0 3rd wougnseauey ‘woard mogodee ‘npeyniaa nulopl-oygnood nfoas vavgsaop roriame ‘oxtidez ‘ousyy, moary n aaofbus sniax3s0 1 nalayz o1gnppo af weal ~ nuewoI n o1s9{us oupnsasd af 01 aryoard 2f o% | “ar 829 semua ‘ovp gopng aig aegnd lip mand twons ou y sang wal au 1 y pop ap avgnly ‘tarzes typnulozo af srucwe ayy “aave nhavgng 9s oss 205 avgnl ale y -ttuauayd apng arzod 18 vp oup 11 wavs avgnG | ("") ‘oup 13 ws o1$ 01 HstL0ysT “ofinap vavpzngo oupal up ‘1vass svanpapSos oupranud np 224s 1 tun 19 wars ovcy “vaszod wDs 28 yp maplaop wu aliu y ‘ovazod as 1s wing “ovazod a4 wansyyy “uvazod sapng pry v509 op satundst arzod fons $ trsma as seuopy éguunez owary “opsop afi sof swalua along ‘suvay — ssvjs) 28 nua vfjaef ‘pws 1 eioar, inpotuzr prujog n ypgo| | uopy aed! weay peyy ‘ned woas vu spng yalian vp wouiod 29 angnly jo8 olny Soiiup ve mola owgpou rBoas raus nayshonopes /) ~ wepe|es ge ay 1 afimafaes orfeao sea} wouea] s eioAdBzer ypse9 v7, oud folpafp n ppalts vysuap DNs AOM] ns vp aatta(u1p Soqa r oBou vysuIoAcHousef— eUIpHOINE Ory UTES aU EYLONT, ened 3p af ayfaruez yyfu yas (enjoy -woxyuporez wruzotaolupars es vzax vurzaty ‘arfugelqo of sun ‘ouse{ pra oss suouo owns ofnacla vp azery 2e10 wrza{u snfu n afnaata ou sof aeqnitm epeayud ou ‘eurefoezsosqeur wpysfoueuy | wowrzpefsreur (ouenyU aasod ifjarigo n ougiaod ppoare ‘eorury efupgelugsa ‘anosdeu saeqnt] efgog 1pon af 035 onez 07 & “(euagesaan afiu avgn(] fof seyew) npIq wousljor ozewod ‘eqn | euWIONS ‘vupap ‘exepy vyloaalcy ‘wroaeisod wioygojoroxyersf wra]qoxd warayennye 91A0%eAr sONAazITOLaIyaTO aNSLVAEH GTR O92PREGLED HRVATSKE DJEC)EKNJIZEVNOST 261 ‘je, ono je jedno od zvona za uzbunu! Upravo takvih tekstova trebalo bi biti Sto vite u tinejdéerskoj knjidevnosti. Ovakvom zahvaéanju u svijet mladih pridruzimo roman Biljetke jedne gimnazijalke (2001.) zagrebatke spisateljice Nade Mihel&ié (1947.). Uenica prvog razreda ¥ivi sama jer su joj roditelji poginuli u prometnoj nesteéi, a brat Luka plovi te u njezinu odgoju sudjeluje »na daljinue, Autorica pretetitom tehnikom slobodnoga neupravnoga govora prati krize i stavove nadarene djevojtice; tebiste se s obitelji (koje nema) pre- mmjeSta na drustvo — djevojéinu skolu, skup obiteljskih prijatelja (medu kojima je jedan od njih_pokuia silovati), svijet mladih Ijudi prema kojem djevojka zauzima kritiéki stav. Ona tako postaje autoridina glasnogovornica, humorno-ironigno opservirajuéi pojedine pojave u Zivoru mladih: Kaku da je to jedan od najboljth rock-sastava, Ma daj! Ponavljaju pet-lest huatova na gitari. Dobro, moda sedam. Uvrb glave. Ieaili su na pozornicu obuéeni u neke praje. Ta je lekernost bila hinjena tako proraéunato da je to bilo licemnjernife nego da su svi nabacili “frak, Furali su kosurinu do pola leda. Zurku koja je bila in kad je moj tata bio klinac. (J Ipak, publika je poblesavila, Ja nisam. Zatto bib urlala od srece ito su odrasli konji, stariji i od mog brata, uspjeli pogoditi d-mol? I pjevali su, naravno, A najuite su trékarali ‘po pozornici, ruteti sve pred sobom. Roman ima sve atribute privlaéna tinejdéerskog Stiva, i u postavi junakinje i u je- ziénom izboru, zasiéenom Zargonskim tvorbama. Medutim, ovaj roman — kao rijetko koji s takvim temama — krititki je odmak od povrSnog, otkvagenog Zivljenja mladil no ne na docirajuéi, nego angadirano-humoran naéin, »lz djela zraéi vedrina i oz nost Zivora, zbog éega treba autorici odati priznanje jer nije lako napisati vedru knjigu © tno cemi.x® Sime Storié (Cista Velika, 1943.), zagrebacki uditelj matematike, nastavija niz. hr- vatskih djedjih regionalista ~ Puliéa, Ramljaka... Uzgred, sva je knjidevnost zapravo, ne samo hrvatska, manje-viSe regionalna: knjiZevnik ée, barem dijelom, tratiti gradu i nadahnuée ondje gdje je prozivio najljep%i, najintenzivt pojava biti intenzivirana u djegjoj knjiZevnosti jer mnogi pisci — zeleti se pribl djetetu — otputuju u vlastito djetinjstvo, u zavitaj, pa je posvema opravdano govoriti o djegjem knjizevnom regionalizmu. Storié je sva svoja dosadainja djela vezao uz fibensko zalede, Javio se najprije 1971. pripovjednom zbirkom Krié (zbog koje je u burnim »prolje¢arskime danima izgubio posao!). Tek 1994. izlazi mu roman Sprovod kozjom stazom, djelo koje ée biti mjera kasnijima, s obzirom na temu i prostor. U ruralnom okrudju signirao je dvije teme kojima je obiljeeno novije hrvatsko doba — gastarbajterstvo i velikosrpstvo. Prva je predstavljena sukobom dviju generacija, pri Gemu je starija, koja je ostala u zavitaju, “© Dubravka Telak: Slathogorka tudnja za odrasanjem, pogover roman, Lukum, Zagreb, 2001.,262 PREGLED HRVATSKE DJECJE KNJIZEVNOST oguvateljica tradicijskih vrijednosti, ona je »nepatvoren, iskonski Zivor, ukorijenjen w zemljus,® druga, mlada, posegnula je 2a kruhom u tudini prepustajuéi odgoj djece starijima. A ta djeca ée tad, logiéno, pristajati uz. baku i djeda te glavni lik izjavljuje: Da je i drukcije, u Njemacku ne bi ia. Tii godine poslije Storié objavljuje roman Slarke suze, djetji ubig, koji iznova aktualizira snagu i duboku ukorijenjenost obitelji i obiteliskog odgoja u tradicijskom. okruiju. »Snaga i mo takvih obitelji upravo proizlaze iz ove Sirine éija je okosnica jednog dana bila zdrava, katoligka misao.« A zalog 2a oduvanje takva duba u obi- telji i opet su stariji, »mudri i radiini djed i samozatajna baka, kako pie na ovitku 0 romana. Sva ova djela (i kasnija, primjerice Udvanaé's piitoljem, 2001.) najavijuju i kontck- stualno su okrudje roman Pofjubit éu je uskoro, moéda (2000.). Temeljna polarizacija u djelu gotovo je arhetipska: selo — grad. Premda se ne mote re¢i da je posrijedi roman s tezom, ipak postavom likova, nizom situacija i dogadaja Storié neizravno suprotstavlja dva nagina divota, dva syjetonazora; kao da je stalno pred njim izreka: »Bog je stvorio selo, Zovjek grad.« Glavni lik je dvanaestogodiinjak Filip, odrastao u gradu, dijete rastavljenih rodite- Ija: otac je u Njemackoj i sinovu Ijubay kupuje darovima, Djetak je optere¢en svojom. debljinom i tek kod bake u Sibenskom priobalju, kamo ga dovodi prezaposlena majka zaljetnih feija iz Zagreba, otkriva Zivotne vrijednosti, sazsijeva, upoznaje prijateljstvo i djefagku ljubav. Autor je objedinio nekoliko tematskih podskupova. Prvi je djeéakova krnja obitelj sva.u utrci za materijalnim vrijednostima. Drugi je ruralni svijet u koji je ukorijenjena djeéakova baka, predstavljena slikovitom zaviajnom ikavicom, rukovodena trima vri- jednostima — radom, poitenjem i molitvom — i u unuku izaziva neskrivenu simpatiju, “Tred podskup éini drustvo Filipovih visnjaka i napokon éetvrti, poznanstvo s Livijom, djevojéicom bakinih susjeda, koja prolazi kemoterapiju, ali u éijoj obitelji vlada sldlad i medusobno poStovanje. Spomenute podteme autor je slozio u razmjerno jednostay- nu, linearnu fabulu i njome afirmirao opéeljudska naéela primjerena djeéjem srcu. Jedna od njih je probudena Kjubav u Filipu prema Liviji, ta jubav biva motiviraju Embenik za djetakovu odluku da smriavi, ali i da se okrene molitvi: pa kad nakon bezazlene svade s djevojzicom éuje podnevno zvono, sjetio sam se obecanja Livifi da &x moliti za njezino zdravije, lzmolio sam Oéenas. Zvonilo je i dale, a kako nisam znao drug molitow, izmolio sam jok jedan. I joi jedan dok je prestalo cvoniti. Tek sam se tad zatudio — pa ja vike nisam hjut na Liviju. Djevojtica ozdeavija i Filip uzbudeno éeka da joj dadne prvi poljubac. 5 Dabravko Howat, prodor roman, Most, Za ‘© Boar Proseajak: Conjbu se dgada neon, »Nedjlna Dalmacijae, 10, weliage 1995 “© Naklade je opee Most, 1997.1 2 > qd a PREGLED HRVAISKE DJECJE KNIIZEVNoSTI 263 Storié je ovim romanom afitmirao zdray, naravan seoski ivot, Zivot koji zraéi op- timizmom, unatoé svim egzistencijalnim tegobama. Zanimljivom priéom potvrdio jeu tom okrilju temeljne Ijudske vrijednosti i drugo, pokazao je da se samo u takvoj kontekstualnoj ambijentalnosti moze pronaéi vjera, osobito ako je potaknuta ljubay- ju. Roman se zbog svoje jednostavnosti i predstavljenog kolorica éita u dahu i time potvrduje da se i bez velikih stilskih eksperimenata malom éitatelju moze reti puno 0 vrijednostima Zivota, Snjezana Babié Viinjié (Zagreb, 1969.), redaktorica u »Vjesnikus, sa svoja dva dosad dopadijiva romana predstavlja zagrebacki, obiteljski milje, i - kao Sto je to sluéaj u svim djelima — polodaj djece u tim obiteljima. Podela je dramama, pjesmama i prigama, a neki su joj dramski tekstovi javno izvedeni: Nestali i Kamenti¢ elja na iju, Suza i Pasljednja pustolovina gospodina Tutora w poieskom kaza- liStu. Citatelji su je ponajvise upoznali preko dva njezina romana. Prvi je Upomod, ‘mama se smanjila (2003.), pripovijeda djevojéica Luna o sebi i svojoj obitelji. Osobito ‘0 mami koja je monala donijeti kuti suaki novi proizuod koji bismo vidjeli da se reklamnira na televiziji. Tata je govorio da je ona rob televizijskib reklama; ili Cim bi proditala da je neito zdravo, na primjer, da Cokolada izaziva osjet'aj radosti, gornji kubinjski ormarit ‘pored prozora, 1 komu su obitno stajalegrickalice, pabuljice isliéno, napunio se éokola- dom. Jednom mama pojede jelo koje je ~ smanji te se uloge izmijene: majka postaje djevojéicom iskusivii sve tegobe djetjeg Zivota u stanu, a onda se jedne nodi iznenada vrati u normalu, ‘Autorica je odabrala velo originalnu, humorno-fantastiénu, carrollovsku temu ko- jom, zapravo, ironizira nekontroliran potrosaéki mentalitet odraslih, medijsk ovi- snost, ukratko, suvremenu otudenost. To je postigla infantiliziranom naracijom, dakle pozicijom da regeno o starijima pripovijeda dijete, premda je podeekstovni smisao jasno i duhovito istaknut. Cestim i kratkim dijalozima, primjerenima maloj pripovje- daéici, dinamignom radnjom — u koju uvodi tatinu radnu sudbinu i reakeije susjeda i znanaca na novu obiteljsku situaciju — S. Babié ostvarila je zanimljiv, cak roman koji ponajprije — opominje starije! Drugi roman Janko medu digi¢ima (2004.) predstavlja djetadiéa predskolca koji voli ~dinosaure; u vrtigu mu se djeca rugaju zbog njegove ljubavi, ai roditeljsku Ijubav mjeri upravo razumijevanjem za njegove Ijubimce. Djelo, zapravo, iznova propituje odnos roditelja prema djeci i njihovim sklonostima, autorica, dakle, opetuje temu roditeljske Ijubavi. Djedak, suoden s rodiceljskim nesuglasicama, utjeée se svome svijetu dinosaura koji za njega postaju realnost i u kojem nalazi sreéu i zadovoljsevo. Kao i prvi roman, i ovo Stivo je lako »prohodnox, s kratkim poglavijima i retenicama, dostatno zanimljive fabule za mlade ditatelje. Od ove spisateljice valja oéckivati jo8 ugodnih iznenadenja. Jedan od najplodnijih suvremenih djegjih pisaca je Ratko Bjeldié (Zagreb, 1967.), autor igrokaza, radiodramskih tekscova, pjesama, fotostripova i, ponajvie, proznih264 PRECLED HRVATSKE DjECHE KUIZEYNOSTI tekstova. BjelZié je u punom smislu rijegi tendovski djedji autor, i remom i stilom, posverna uronjen u suvremenu djegju stvarnost. Objavio je nekoliko zbirki priga: Price o djetjoj ubavi iz skolskib klupa (1993.), Pr de. odrastanju (2001.), Ljubaune price (2002.) i Ratkodovitine (2004.). Upravo zadnja reprezentita pristup: veé domisjato srogen naslov sugerira da e rijet.0 autobiografskim dogodovstinamas Bjeltié je to izrijekom potvrdio u pogovoru pod naslovom »Aleer- nativna biljeska o piscu« intervjuirajuéi samog sebe, Djetadku, najéesée zaljubljiva svakodnevicu predstavlja kroz vedrohumornu optiku, recepeijski privlagnu. Tako pridi Lice djetak Zeli btiliep pa pomiilja na plastiénu operaciju, kao Michael Jackson, ali tako sro skuplja plastiku za »materijale; u Nauinici Zeli probusiti uho jer su takvi djetaci cool djevojéicama, ali od simpatije dobiva pisanu poruku da joj je drag i bez privjeska na uhu, Odlika jezbirke, kao i ostalih, upravo u toj neobveznoj, zaftkantskoj naraciji, u postignutoj infantiliziranoj stilskoj razini, sto djeca vole ditati jer im se Gini sao date prite pive netko od njih. Tu romanima Bjeléié nalazi teme u zagrebatkoj stvarnosti, dobno djeéaéki u sirem rasponu te s teZnjom za stanovitom angatiranosti, osobito glede likova starijih. Roman Jedajica (2003.) tematizira sve EeSéu pojavu silediijswva uz skole, abog éega glavni lik mora postati prijestupnilk. Tidivm (2003.) je temom znatno ozbiljniji, a akteri su mladiGi i odrasli: klapa Zeli pritediti culum te preko oglasa traze drustvo u koje dolazi djevojka, Ijubavnica zagrebackog bosa, ujedno i politiéara, Bjel svijet suvremene drustvene scene u kojoj su povezani m madi ni je zafao u zapleten i politika, a pri emu éeSée bivaju Zrtve Bjeléié je, medutim, dojmljiviji u djetjoj svakodnevici u kojoj dominira vjeéna te- in Gaje je Vlasta? (2004.) tipigan je djegji ljubié s elementima krimiga, gotovo kao djegja sapunica: djegak Ratko (ime lika upuéuje na autobiografsko izvoriste) voli Viastu, novu udenicu u razredu, ali se 10 ne usuduje priznati joj; no ljubav mu daje izborom za snagu da se odupre trojci koja terorizira dake nastojedi Zak manipulirati Skolsku mis; nakon toga djevojka odustaje od natjecanja— njoj je dovolino da je Ratko voli i ljubav dotivljava sretnu zavisnicu: Ruke su im se sramedijivo priblizile, dlanovi im se spojili, a prot ispleliu ljubavni pleter. Da su svi BjelEigevi tekstovi posljedak osobnoga iskustva i interesa svjedogi i roman »Kako da jednoj péclic...2« (Mali dnevnit 0 velikoj ljubavi) (2004,). Autor, naime, pripovijeda o izvidackoj drutini koja ljetuje na moru, a u »Bilje je sam izvidaé od rodenja: »Ne znam da li sam se prije rodio i postao izvidaé ili sam postao izvidaé i rodio se... Zaista ne 2nam.« Fabula je standardna: djegaka Marka mui debljina, ali jo’ viSe nedostatak hrabrosti da prizna osjecaje djevojéici Barba ipak uspijeva tek zadnji dan kad se vraéaju s mora. Roman je ispisan kao djeéakov dnevnik u devet dana, s istand lika. Svakako, jedan je od najboljih Bjeléiéevih romana. piseu« navodi da mu jem 2a psihigka stanja glavnoga nim autorovim osjec:PREGLED HRVATSKE DJECIE KNJIZENOSTI 265 Ratko Bjeléié okusao se (i potvrdio) kao pisac igrokaza, Osim Sto je pisao za elek- tronigke medije, objavio je dvije knjige igrokaza, jednu za mladu dob, drugu za vise razrede, a objedinjene naslovom P(rJozornica (7 djetjih igrokaza) (2005.) i P(rdozornica (7 teen igrokaza) (2005.). U prvu je uvrstio pet dramskih i dva lutkarska igeokaza, a tematski se mogu podijeliti na basniéne dramatizacije (Kako je sokoli¢ naucio lesjeti, Medin san...), igrokaze s djedjim ulogama (Znanko i Tupko) i pojmovima kao ak- terima dramske igre (Nesretna jedinica...). Tekstove karaktetizira vkomignost koja je primjerena (prilagodena) djeci u predskolskom i ranom ékolskom razdoblju, a nije zanemariva ni etiéka razina cekstova, obzirom da su likovi prije svega dobii ili to poku- avaju bitin." U drugoj knijii, sastavijenoj od Sest radioigrokaza i jednog igrokaza za iavodenje na pozornici, autor u predgovoru naglasava njihovu primjenjivost za skolske dramske priredbe. Ijedna i druga knjiga, zapravo, dragocjeni su tekstovi u opéepozna- to), kroniénoj nestasici dramskih djeéjih komada, a zanimbjivo je da autor neke teme iz njegovih proza pretage u dramsku formu (Lice, Gaje je Vlasta, Dragi Lastane...). U svojoj dosadasnjoj, zavidnoj produkciji Ratko Bjeltié nije optereéen ni velikim temama ni tezama, Odabravsi stvarnosne i atraktivne teme, medu Kojima ih je znatan broj autobiografske naravi, Bjeléié teti nsvidanjuc i to odreduje njegov pripovijedni diskurs— napeta pria selementima krimi-strukture, duhovitidijalozi, rendovski izsi- &jii frazemi, konotacije s masovnom kulturom i teZnja da djeluje (pougava) fabulom, $ obzirom na dosadainju produktivnost, od Ratka Bjeleiéa valja o¥ekivati jo8 cakvib, simpatignih tekstova. Djegji krimi sacraksivnim zapletom pike i Vladimir Bakarié (Vinkovei, 1966.). U knjiai iz 2004. dva su naslova: Neito poslije ponoci i Tragom staklene mape. U prvom trojica malih detektiva, Tomica, Medo i Neno, raskrinkavaju rabotu Austrijanca koji je htio zatrovati termalnu vodu u Velikoj kako bi tad jeftino kupio bazen. U drugom djelu priga se dogada u napustenoj staklarni u kojoj trojka pronalazi dragocjen stakle- ni kale, Oba teksta oveée su pripovijesti, Evrsto ukorvljene u stvarnost, s pojedinim stvarnim lokalitetima; Bakarié nije sklon mastovitim zamiiljajima u keimi-strukturi, naracija mu je vrlo éitka i nepretenciozna, ukratko, malim éitateljima ponudio je standardne dvije oveée pripovijetke u spomenutom Zanru. “Trendovsku, tinejdzersku knjiZevnost obogatila su dva romana, djela koja umnogo- ine slijede rukopis Silvije Sesto i Nade Miheléi¢:tijet je Gimmnazjskim frkama (1999.) i Cuj, Pigi, zaljubila sam se (2002.). Prvome je autor Vladimir Novotny (Virovitica, 1977,), suradnik u »Modroj last i éasopisu za mlade »Teens. Naslovna sintagma odre- uje temu, dobno i izrazajno: mladi pripoyjedaé uzima tatin auto, Ijubomora je uzrok prometnoj nezgodi i tad se u gimnazijskoj Klapi stvara plan pod nazivom »Frka« za ialaz iz neotekivanih problema. Djelo je tipiéan tinejdierski roman ~ na autobiograf- ‘B77e predgovore Dragice Haramijesbirci, Nova kajiga Rast, Zagreb, 2005.7,266 PREGLED HRVATSK DJECJE KN)IZEVNOSTL skim gimnazijskim dotivjajima gradi prigu »s elementima Ijubia, krimi¢a, socijalnog romana i humoreske«." Jasno, i s obiljem Zargonizama i poigravanja bontonom — uz »éudorednuc« jet autor u zagradi dopisuje onu koju mladi stvarno rabe u konkretnoj situaciji. Ukratko, to je djelo bez osobitih ambicija, mladome autoru je tek do atrak- tivna biljezenja gimnazijskih dotivljaja za ciljanu stednjoskolsku publileu, Drugi roman Cig, Pigi, zaljubila sam se napisala je Branka Kalauz (Petrinja, 1952.), stednjoskolska profesorica koja jamaéno poznaje emotivan svijet mladih. I on pripada tinejdéerskim romanima, ali se od Frka razlikuje inraéajno i u postavi likova: gotovo sav se roman dogada putem dijaloga, a vode ga majka i kéi, No umjesto standardna oporbena odnosa mladi — stari, u ovom djelu radi se o majei velo modernih nazora, pomalo otkvaéenoj, koja je kéeri ravnopravna sugovornica; u svjetskoj knjitevnosti taku je postavu zamislio William Saroyan, u hrvatskoj je svojim romanima predstavlja Sanja Pilié. Osim uobigajenih tema, vatno je da majka i kéi ~ razgovaraju, a upravo toga nedostaje u suvremenoj obiteljis [zato treba razgovarati, reba rect i izretis odbaciti Tjuituricu iutnje i pokazati se suojim najblitima, onima kojima vjerujek. A vjera i razgovor su kao dooje koji se vole. Medusobno se dopunjavaju i ispunjavaju Leternom priéom i pripovijedanjem, obiljem Zargonizama, éak i Zargonskih novo- tvorenica koje su tek kontekstualno razumljive i postavom likova ovaj roman udovo- Ijava trendovskim zahtjevima, no iskazanom éeinjom za komunikacijom, za dijalogom raynopravnih on je nesumnjivo osyjeéenje u suvremenoj hrvatskoj tinejdzerskoj prozi. U tom smislu je i sroten zavrni ulomak BiljeSke o spisateljci: »Svojim djelima Zeli pre- nijeti poruku Ijudskosti, upozoriti na vise ciljeve, potaknuti na bijeg od materijalizma, snobizma i grabeli, koji su coliko ukorijenjeni u naioj stvarnost, i otkriti vrijednosti toploga obiteljskog Zivota.« Medu istaknute fantasti¢are djeéje knjiievnosti ubrajamo Zvonka Todorovskog, (Varazdin, 1961.), crtaga stripova i ilustratora. U djetjoj knjizevnosti zabljesnuo je, medutim, sa svoja tri romana, sva tri kao poseban knjiZevni doprinos fantastiéno-baj- kovitoj djegjoj literacuri. ‘Veé u prvom Mirakul od mora (2002.) ugodno iznenaduje éinjenica da je »iabare djelo, kao i druga dva, locirao u primorski ambijent te tako, zapravo, ponovio knji- Jevnidku sudbinu Joe Horvata. No dok Horvat svojim Iteom brodi prelazeci creu negdje u syjetskim morskim bespuéima, Minakul... je évrsto usidren u eksplicitno naznaéen hvarski ambijent i njegov Stari Grad. Prigu pike djetak, ime Todorovski posuduje kuSanovski zamiiljaj u stvaranju prisnosti Ztateljem; mali Andre iz Zagreba doputuje u Stari Grad, prijateljuje sa svojim nonom i klapom koju nalazi za svakih ferija, zavoli djevojticu Magdu, ali za ribolova upoznaje i boga mora Posejdona, od kojega dobiva zadatalke da alarmira ljude na Zemlji o opasnosti od morskih algi (Sto ée fe predgovora Stelle Bopdlanié roman, Adami, Rijeka, 1999, 5 predes wsPREGLED HRVATSKE DJECJE RNJIZEVNOSTI 267, sligno biti i tema romana Zatoéenici Alge Maje Brajko-Livakovié), Roman je temat- ski slojevit, on je i ekoloski i ma8tovit i Ijubavni, ali i edukacijski, s nizom stvarnih podataka 0 hvarskom akvatoriju, njegovoj povijesti is rjetnikom ikavskih lokaliteta, Djelo je nesumnjiva viéestruka vrijednost, ito potvedise i pohvalne ocjene na ovitku: »Mirakul od mora prava je himna prvotnom elementu, moru i Ijudima koji su znali saéuvatiiskonsku vezu s njime« (Tonko Maroevié); »U knjievnosti za mlade trenutno su u ceendu kvaziautobiografski, ernohumorni romani u koji a esto veé postariji pisci Satrovatkim izriéajem i infantilnim svjetonazorom podilaze tinejdierskoj publici Roman Zvonka Todorovskog Minakul od mora sreéom se ne uklapa u to pomodno Stancanje. Ba naprotiv. Vedrina, optimizam, djeéaéka sklonost avantuti, jednostavnost stila i bujna mastovitost odiike su autorova prvijenca i najbolja preporuka Gitateljimae (Sunéana Skrinjarié). Veei pomak u fantastiéne sfere Todorovski postide godinu dana poslije objavijenim romanom Prozor zelenog bljeska. Dvoje malih junaka djevojéica Koredina i djetak Bartol — koji dive u éenaéenom (vanjskom) svijetu — upoznaju andela dobra, iz utkanog svijeta koji pak se postupkom foroangelografije nastanio u provorskom oknu na tavanus djeca dozivaju i starca Tomaia iz. drevmog svijeta i na toj maxtovitoj, bajkovitoj podlozi Todorovski ranvija vjeénu borbu dobra i zla, ali i yjeénu temu ljubavi. I ovo djelo je politematsko, moze se tumaéiti kao pustolovni i Ijubavni roman, ali nadasve kao fan- tastiéan osobite viste, poput Hobita J. R. R. Tolkiena.* Napokon, Mrlja (2004.) opetovano sjedinjuje osnovna obiljedja djetjeg stiva, nje- govu etignost i estetiénost. Prigu o djeéaku Jaksi koji u hvarskom akvatoriju otkriva keriminalce wz, pomoé svoga djeda, starog i iskusnog ribara, prijateljice Tonke i galebo- va, autor zaodijeva u napetu i vje8to vodenu radnju. Ona je, kao i u prva dva romana, tematski polivalentna. Mrfja je ekolo8ki roman jer upozoruje na zagadivanje hrvatskog Jadrana, alii na hrvatsko trite ilegalnom robom sumnjiva podrijela; Mrfia je i djeéji kkrimié, ne samo zbog likova nego i zbog vjeito vodene priée, s malim istratiteljima i drugim poetikim obiljedjima djegjeg kriminalisti¢kog romana; Mrfja je i animalisticki roman jer se kao ravnopravni likovi, éak i kao suistraiitelji, poscupkom antropomor- fizacije, javljaju galebovis Mrfja je i obiteljski roman jer, makar rubno, fiksira otudene odnose u urbanoj zajednici nasuprot prisnima u maloj, zaviéajnoj, izmedu djeda i unu- ka, Napokon, Mrla je isto tako i edukacijski roman jer osim konkretnom prostornom ubikacijom (hvarski akvatori) donosi obilje &injenica, osobito zanimljivih i novih kon- tinentalnom mladom éitatelju. Ta se dimenzija, osim opisom, postize i nizom crteza, ‘med kojima se izdvajaju oni o naginima vezanja mornarskih konopaca, a ijise crteli uvsSéuju uz najavu pojedinog poglavlja, smisleno korespondirajuéi s tekstom u tom poglavlju. Uza sve t0, roman je strukturno zanimljiv naporedo vodenim fabulativnim ‘°C Tako misli Dubravka Teéak, u osvrtu otisnutom na ovithu romana, Naklada Haid, Zagreb, 2003,268, PREGLED HRVATSKE DJEEJE XNIIZEVNOSTI nitima, od kojih jednu dine dogadaji i odnosi u golubljem jacu, potom duhovitim, naslovima poglavija koji ne samo Sto najavijuju priéu nego i pojaéavaju znatitelju, Naracija se razvija logitno te se u njoj posve prirodnim Gini, recimo, razgovor djeda i djeaka s galebovima; istodobno je i sadréajno osuvremenjena jer lopovi umjesto zlata krijuméare compact diskove, a djeca uz pomoé raéunala ulaze u trag prekrsiteljima, U Mj je autor odustao od naglatene fantastignosti, no djlo je nesumniiva etizka vrijednost jer afizmira jubav prema moru, obiteljsku toplinu koja sine i jade grije jedi- no u izvornom, prirodnom ambijentu te poetizira prijateljstvo s animalnim svijetom i ar za dohva¢anjem pravde, postenja i Zovjetnosti, Sve u svemnu, sva tri romana Zvonka Todorovskog imaju kvalitete zbog kojih se ne mogu izostaviti ni u jednom pregledniku hvatske djegje knjidevnosti. Drukeiji,slozeniji tip fantastike piSe Sanja Lovrendié (Knin, 1961.). U knjizi B= perel, grad malihy éuda (1994.) — knjizi komponiranoj kao niz priéa od kojih bi se ‘mogao sastaviti roman —autorica dva svijeta, fantastiéan i realan, gradi tek na njihovu sustetanju, ne i pretapanju. Slian pristup susreéemo i u knjiai Kuda iznad éudoviita (1996) s time to »ta dva nepomirljvo razligita svijeta na stranicama kanjige miroljubi- vo supostoje i jedan drugoga ne dovode u pitanje, ali likovi iz nageg svijeta vrlo dobro anaju da Vjestica, Carobnjak i Psabar ne postoje nigdje drugdje osim w jezikue” ‘Takvoj postavi S. Lovrentié ostaje dosljedna i u knjizi Ceviri fifodera i jedan mali Fufié (2001), koju bismo mogli smjestiti medu slikovnice za vodraslijes. Rijet je © autorskom dvojcu: ono sto autorica napike, ilustratorica Pika Vondina nacrta. Lik Fufié sanja éetiri noéi zaredom éetiri strana lika koja ga Zele Sepati, ali ih on, jer su glupi, uvijek nadmudris uz tu »prigu« pratimo razmisljanja autorigina i njihove komentare 0 Kenji, o naslova te 0 nakladniku. Knjiga je poput kutije za pri, pike aucorica u Pistnu Gitatelju, Takoa je é ova knjiga koju upravo Gtas. Sve ti knjige gradene su strukturalno slozeno, »te Stanih, éudesnih i neyjerojatnih slika i likova prohodnos, kao »kutijacizma- Znatno veéi pomak u stvarnu zbilju S. Lovrendié ostvaruje u svoja dva romana. Saavrien otok (mata kronika jednog obieljskog Ketovanja) (2002.) kronika je Ketovanja jedne obitelji na Silbi, zamisljena kao dnevnitke zabiljeske svakog od elanova éetvero- lane obitel S. Lovrenéié ne nastoji oko posebno dinamigne fabule, u prvom planu je divijenje otoku udaljenom od turistitke Ijetne guive, pa su na kraju romana éak prilogene i fotografie s otoka. Medutim, u Zavr8noj biljeSci autorica relativizira uobi- Eajene spoznaje o sevarnoj i fantastiénoj zbilji te se i ova proza, koliko god sevarnosna i autobiografska bila, move dodivjeti i kao izmaStana, jednostavno zato Sto je rije’ 6 osobnom dodivljaju, odnosno interpretaciji stvarnosti, Sligno je zamisljen i drugi roman, Godina bea zeca (2004.): obiljeduje ga nepostojanje konzistentne pripovjednePREGLED HRVATSKE OJECJEKNJIZEVNOSTL 269 niti, umjesto toga djelo potiva na nizu odnosa, a uokviruje ih nestanak i pronalazak keugnog Ijubimea zeca. Znakovita je autorigina reéenica iz unutraénjeg monologa Lea na podetku: Je i zaista tako ili mu se samo éini pod naletom melankolije? Svojim djclima Sanja Lovrenéié stvara nov tip fantastiéne proze, labav u tekstovnoj organizaciji, tip koji relativizia odnose izmedu realne i stvarne zbilje, pa tad i izme- du autora i likova. Buduéi da knjigu djeca prihvaéaju u prvom redu zbog napetog, dinamignog pripovijedanja, problem recepcije tekstova $. Lovrendié (osim Savrfenog. otoka) doista je neizvjestan, Sligna poetidka natcla, kao kod Maje Brajko-Livakovié i Sanje Lovrentié, zapaza- mo u tekstovima Dunje Kalilié (Trogir, 1947.), knjiZevnice koja je nakon splitskog i zagrebatkog skolovanja vise godina boravila u inozemstvu (SAD, Italija), plod éega su feljtoni o Americi, pod naslovom Amerika u Floridi (1988,) i zbitke prita i novela (Pla- 1 jeka, 1995.). No sklonija je knjidevnim cekstovima za djecu. U njima_predstavlja i stvarnostan i fantastiéan svijet, uvodi animalistitke likove, ali i nove (stvati pojave), spaja vistovna obiljeZja i djela protima vedrinom i duhovitoséu. Zapoéela je fantastiénom bajkom Kucica (1993,),tiskanom dvojeziéno, antropo- morfiziranom prigom o skoljei zvanoj Petrovo Uho koja, neugledna medu morskim svijetom, cli promijeniti izgled plastiénom operacijom u Americi, ali nakon nje spounaje da je u nutrini ostalaista, prazna i frustrirana, ~ Samo bisernice stuaraju bi- ser, govori joj jedna skoljka. Jezikom bajke autorica progovara o éovjekovim ¥eljama, Kucica je stoga »lirska proza 0 neispunjenim Eovjekovim snovima, o neuspjesima i razogaranjima, ali i o nastojanju da se nikada ne odustanes.4* Na ovoj matriciizrast éc i druge dvije knjige Dunje Kalilié, Price iz éarobnag lonca (1999.), abirka od tridesetak ostihovanih vedrih i nonsensnih pritica i Jedna prica vite 2a mali i veliz (2001), zbirka od éetrdesetak animalistigkih i inih pjesmica. Anima- listigki odnosi u prvoj zbirci preslik su odnosa i sukoba medu Ijudima, Sto je iznova na originalan nagin ofivijen andersenovski pristup. I jedi likovi djetaka i djevojtica te odraslih s nekim zanimanjima predstavljeni su vedro, bezazleno i humorno, s ne- kim ajivim dogadajem. Obje zbirke karakteriziraju vigra, Sala, smijeh, sve Sto krasi djetinjstvo, pa se éesto kraj pjesmoprige iavrée naglavces.® Ali nije samo kraj nego je i globalni odnos interpretiran kroz nonsensnu optiku, Kao ito je to sluéaj iu drugih pisaca, u romanima D. Kalilié susreéemo posve druk- jaje. Doduse, animalistika se nastavlja u romanu Crobinhoodovi (1997.), s protagonistima matkama i psima u okupiranom Dubrovniku, ali su Zivotinje ovdje za isticanje Ijudskih vrijednosti u ratom razaranom Gradu. A one su: priateljstvo, poértvovanje i ljubav, »san o svijetu koji prideljkujemo i koji nas &ini boljimas; djelo Ana Pintarié: Pismopri injama Danje Kalié za male velieivelike mae, rboraiku Posie dieting- v0, Knbnice grada Zagreba, Zagreb, 2003.,56.~ 7. © Pinca 0 6 65.270 PREGLED HRVAISKE DJECIE KNJI2EVNOSTL je vispisano rukom njetnosti | istinske Kjubavis,"" &o posvjedozuje ovo razmisljanje matkice Maje: kad ima8 prezime znati da nekome pripadai.. kao kad ima¥ obitelj U kojoj ti suaki dan ne mora biti ni ijep ni sretan, ali, znas, da nekome pripadai! Ida taj netko pripada tebil.. I da za tuoju duu Zive jaf mnoge druge due. Ida ti vil 2a jth Zaéarano ljeto (2002.) uabudljiv je roman o ijetnim d upoznaje samotnjaka Zumu w njegovoj wvali,zalazi u Vi ivljajima djegatke klape koja nu valu, rasksinkava sum- njivog engleskog turista ribolovca i zbliéava se s éudnom staricom koja je zapravo Zeljna Ijudske topline. Djelo je kombinacija krimiéa i pustolovnog romana, a organizacijom fabule, vilo uspjelom ostvarenom lokalnom bojom, teénim dijalozima i humorom »na djedjuc bit ée rado éitano itivo. Dunja Kalilié pie, jednom rijeéju, dopadljivo; ne tei nekim jeziénim ili komporic skim zaokretima, nego putem animalisti¢kog i stvarnosnog itiva Jeli malom ditaéu posvi- jestiti odnos spram vjetnih Eovjekovih naéela. Take pisce djeca uvijek rado prihvacaju, Spoj bajkovito-fantastiénog modela primijenila je i Zyjezdana Odobasié (Kopriv- nica, 1977.) u jedinom objavjjenom romanu Cudesna krljuit (1995.), koji je napisala ao Sesnaestogodiinjakinja. U oveéem romanu mlada se autorica odlucila za pratemu, borbu protiv Zla, kojem se suprotstavljaju dvije teinje, dva zamisijaja, utjelovljena w dvojici mladiéa Hilu i Kjellu: prvi bi se borio maéem, drugi umom i srcem. U njihovu putu do zavrénice vodilja im je Ijuska, krljust, zelena i bladna s jedne strane, vrela s druge. Roman se zbiva u pretkriéansko doba, negdje na skandinavskom podrugju. Na to upuéuju pojedini nazivi, ali uz njih susreéemo pojedine toponime i antroponime koji podsjeéaju na one iz Brliékine zbirke: Zelendvor, Zmajomor, Dvorgtad, a po- kraj uobigajenih likova bajki autorica uvodi i nove, primjerice, ljudotdera, kozoroga i Prezmaja ~ Oca Svijeta, Stvoritelja. U razvijanju priée autorica primjenjuje paralelnu kompoziciju prateéi Zivot mladi¢a is druge strane, djelovanje protivnice Crne gospe, vladarice Tame, otkrivajuci sloj po sloj prige, no tako da najprije priopéuje posljedak, a onda uzrok ili pak odgovor na odredeno stanje ili dogadaj. Radnja, medutim, tee sporo, odvec je optereéena opisima, komentarima i zapetlja- nim odnosima (porfabulama), Sto zamuéuje jasnoéu i preglednost autorigina diskursa. No netom Sto je objavljen, zaredale su o romanu superlative kritike, ponajvige mo- ‘ivirane maStovitim uzletima i literarnom dosjetjivosti. Gledajuéi na djelo kao wéisti artefalte, ne moZe mu se pore¢i okretnost u oblikovanju, no pravo je pitanje njegove recepeijske sudbine, osobito pokraj dela s ovodobnim temama i komunikacijskim Ieksikom, Osjeéanin Josip Cvenié (1952.) u suvremenoj knjievnosti poznat je ponajprije poromanu Corsto dréi joy-stick. To je dojmljiva, aktualna priéa o sudbini trinaesto- “© Durdica Wanilevi, predgovor roman, Marja kojga Spi, 1997.,9.PREGLED HRVATSKE DJECTE KNITZEVNOSTI 271 godisnjeg djetaka Nina kojega, 2a boravka u Svedskoj nakon cernobilske katastrofe, zahvati radioaktivno zraéenje pa mora u bolnicu; ondje upoznaje djecu sliéne sudbine, aosobito mu srcu prirasta djevojéica Jasna; djetak se bori za pobjedu u igei na ratunalu Evisto drieti joy-stick, ali i za pobjedu nad smrti; suvremena spravica za djedju igru tako dobiva metaforitno obiljeije te kad napusta bolnicu, ostavlja je onima koji jos ‘ostajut u njoj. Djelo potiva na stvarnosnoj podlozi, ulazi u bolnigki ambijent u koji je wiao veé Krilié, Brajko-Livakovié i drugi, ambijent koji je cada diktirao i pristup = poniranje u psihiéka stanja junaka, pokretanje radnje dogadajima iznutra. »Sazsije- vanje likova tijekom dogadaja, duboko suosjeéanje s njima, a uz to humanosti jubax, znaégajne su odlike djela u cjelini.«! Druge dvije Cveniéeve knjige namijenjene djeci Zanrovski su i stilski odmaci od ‘ovog romana. Udibenik prita (za zavrine razrede odrastanja) (1995.) upuéuje na para- fraziranje kolskog Stiva, no knjigu je vrstovno tekko detektirati. Knjiga ima nekoliko razliditih cjelina. Prva, Raspored sati najvige kolidira s naslovom djela, i u njoj pi © pojedinom predmetu s raznih vizura pripovjedageva, a sve su prige pune aluzija i duhovitosti. Druga celina, »Priéa ni na nebu ni na zemlji« upuéuje na usmenu bajlu Cardaka ni na nebu ni na zemiji, ali ona opet iznevjeruje oéekivanja jer bajkama ni «aga, veé je posrijedi psihoanalitigko poniranje u svijet éetiri neobina lika. Napokon, u tre6oj cjelini, Narod bi kazao, Cvenié polazi od nekih putkih frazema i uzretica (Bratski, pola-pola; Kubarice, manje zbori da ti ruéak ne izgori..) ili povijesnih nica, a sve zato da bi satiriéni, katkad na granici apsurda, progovotio o svakodnevici. »Priga mu je zasnovana na velo dinamignim dijalozima, kratkim, neobitnim zapletima te ncoéckivanim, Sajivo optimistignim obratima. Stil mu je funkcionalan, aforistigki nabijen, podreden duhovnoj, katkad nonsensnoj, katkad ironignoj poanti.«* Pitanje je tek ne ée li gusta aluzivnost ovoga dela bit zapreka za njegovu recepeiju. Napokon, treéa knjiga nosi naslov Mudna budala (basnolike priée) (2004,). Oksi- moronski naslov upuuje na parafraziranje poznatih basni, od Ezopa naovamo, ali iznova s izmijenjenim ili drugim funkeijama, odnosima i raspletima. Izmedu dvadeset »basnolikih prigae iadvojimo onu poznatu 0 cvréku i mravu: nakon Truhelkine para- fraze pa Iveljickine (Nova basna, u kojoj dobar mrav pomaie cvréku), u Cvenievoj prigi hranu nudi — cvréak, Sto ju je zaradio svirajuéi u gradu. Viemena se mijenjaju, zakljucuje pripovjedag. Jedna od priéa u toj zbirci je Dobro i Zlo, personificirana dva pola éoyjekove naravi koje on nije razlikovao. Onda s neba side Govjek koji po sebi bijate sto Dobro, no ljudi su toliko bili zatrovani sa Zlim da ne odustate od namjere. Cisto Dobro racapeli su na ‘rit, To cisto Dobro oprosti éovjeku ito éini po Zlu, misleci kako Ge konaéno ljudi wvidjeti “67 Branko Pilak: Na rage ned, pela romana wz idanje, Nakleda Haid, Zagreb, 2005.97. “© Dubravka Telaks Bizarna matovitou Coenides kyjernagsijeta, pogovor kj Slon, Zagreb, 1995.92272 PREGLED HRVATSKE DJEC)E KNII2EVNOSTY razliku Dobra od Zla, Dakle, u trenuthu hada su ljudi Ginili najveée Zlo dogodi im se najvece Dobro, da im Zlo bude oprosteno, I \judi shuate razlil izmedu Dobra i Zla. Ml to ne potraja, ranlika se vremenom opet relativizira te sve prijeti da opet bude samo Jedno; a to ée se dogoditi tada kada kraj zavrii s povethom. Cveniéey tekst daleko je od basnigne strukture i funkcije, on svojom teofilozofskom podlogom oporninje i priopéuje — pognite veé jednom biti ljudi! Cveniéev roman ostaje, u kontekstu suvremene hrvatske knjiZevnosti, nedvojbena vrijednost, a dvije njegove knjige originalni cksperimenti na svim stilskim razinama te time aktualiziraju neprestano pitanje te knjidevnosti — do koje je mjere djegjem piscu dopudten izlet u madtovite sfere jezika, a da ne riskira ditanost i razumljivost svojih tekstova? Josip Balasko (1941.), roden je u Brezovici nedaleko od Zagreba i ta su dva mje- sta pteteZito popritte zbivanja njegovih djela. Iako pripada stednjoj generaciji pisaca, poteo se samostalnim naslovima javljati tek 1987., kad je izdao knjigu aforizama Samostalni d{)ugovi, s nckoliko antologijskih aforizama, medutim: »Sevat je bila ve- ‘oma jednostavna, Trebalo je neke samo progitati. Naravno, ne aforizme.« Ukupan njegov rad raznovrstan je: osim aforizama pie radijske tekstove, a 7a djecu stihove, ptige, slikovnice i romane, U njima nije iskazao teinju za kakvim postmodernisti¢- kim iskorakom, nego standardnim strukcurama_stvara vedre i Ztke tekstove, stoga i nedvojbeno zanimljive djeci. Knjiga stihova atraktivna naslova Poljubie éx je surra (1992.), osim pretezita motiva nagovije’tena naslovom, sadréava ciklus pejsainih pjesama te stihove o tada syjetem, a bolnom Domovinskom ratu, Stihovi su srodeni ritmizki skladno, a rimarijski vjeSto i rasko3no: Jedan je djetak Djekak je pismo napisao. Gubavno pismo Osmislio duboku misao. danima pivao. U svemu naiao smisao, Osmistjava0 duboku misao. Dietak je stao deca, Trai u svemu misao. Pismo nije ptpisaa. (Proo Gubaomo pismo) Balasko je plodan i kao pisac slikovnica; w njih etrdesetak unosi vedrinu i djeci primjeren nonsens. Tako se u slikovnici Slon na santi leda (tajne ZOO wrta Zagreb) 2003.) autor duhovito igea rijegima u svijecu Zivotinja,recimo u pjesmi Zebra-sebra, 1 kojoj obiljezen pjedaéki prijelaz zamjenjuje zebra pa vorati Zivéano srube. Pozornost zasluzuje Balaskova knjiga bajkovitih i basnovitih prita Plavi Zabac 2005.) kojom nastavlja preteditu sklonost animalistci, ai s osobitom funkcijom ~ polazedi od zbilje, ulazi u prepoznacljiv bajkovic ili basnovie svijet da bi tako uputio © Tz Biljedke opine, ue knjgu Polubie du je ina, MI, Zapreli, 19PREGLED HRVATSKE DJBCJE KAIZEYNOSTI 273 poruku i potom se opet vratio u stvarne odnose. Uzoran primjer je Zlatna ribica, crtica koja podiva na opéepoznatom bajkovitome motivu o ribici i tri Zelje, ali za Matiju je dovoljna jedna jer ga je ribica izijetila od njegove bolesti, vane lijenost! Balasko se, dakle, prema usmenoj bajci odnosi kao i mnogi drugi: od nje posuduje tek inicijalni motiv, a tad ga sadriajno i jeziéno razvija da bi postigao Zeljenu, basnovitu funkciju, su Balatkova tri romana, Razbijeno zrcalo (1995.) je autorov ponajbolji roman; potiva na stvarnosnoj podlozi dogadajuci se u autorovu rodnome mjestu nakon 2, svjetskog rata. Tematski je vigevrstan: ubavni — dva djegaka = ptijacelja gaje simpatije prema istoj djevojci, pejsazni jer autor zapleée fabulu u pri- rodi u kojoj glavnu ulogu imaju tijetne kornjaée, ali je prije svega drustveni, osobito 2bog problematiziranja odnosa Crkve i dréave, odnosno Skole. Pa tako izmedu zvonara i nklasnosyjesnec uéiteljce teée ovaj humorom protet dijalog: — Zar var nije jasno da je odvojena Crkva od Dréave, a skola je dréavna — umijeiala se utiteljica Pavlak, — To je kao da je doilo do rastave braka. = Itekako mi je jasno samo to — nije jj ostajao duzan zvonar ~ da kod suake rastave najvite trpe djeca, I ta djeca imaju pravo, povremeno i na oba roditelja...Naravno, sve dok se roditelji ponovno ne pomire. ~ To se vite nikad nece dogoditi. To necete dotinyeti — rurdila je uciteljica Pavlak od- lazeéi. — Ja sam veé star ine moram, ali vama to od svega srca elim — zauriio je zvonar Ni- bola. Tlokalitetom i izvrsnim kajkavskim dijaloskim dionicama (koje su u oporbi spram »uStirkanogs standards), Balasko nastavlja kolarovsko-kistnerovsku sliku 0 malom éo- ‘yjeku, tek naizgled priglupom, a zapravo prefriganom scoskome mudrijaiu koji ne driée pred sdrugovimac i vlasti, nego iskazuje svoj stav naglageno ironijski. A od nasrtaja on se branio i—vjerom, Pa iako u jeegri suprotstavljenosti ta dva svijeta nisu djeca, oto je da je autor uspio vedrohumorno pokazatiu kakvom su okruyju ona rasla u to doba. Godine 2000. Balasko objavljuje roman Prikovani za snove. Nije samo tijeé 0 vre~ menskom pomaku glede prvoga romana ~ rijeé je 0 Domovinskom ratu u Lasinji — nego i u mijeSanju dviju bila, iluzije i stvarnosti: »lluzija, igra, san i mastanje na jednoj, izbilja, scvarnost, na drugoj strani, Zivotni su suputnici. Smjenjuju jedni druge kad se ne nadamox, piSe autor uz izdanje romana; u djelu to operacionalizira zamiilja- jem da je neprijatelja u ratu moguée pobijediti energijom pravedne volje, a odgovor se nalazi u letu u svemirski beskraj. Osobittr pozornost zavrjeduje omanji roman Prerastao sam crua (2005.), vosme- roglavi romanéié za najmlades, Rimovanom prozom Balasko duhovito opisuje do- godovitine predskolca, »crvia« Ivana kojem je do igre, a ne do velikih i malih slova i ratunanja: Trebali smo se u maloj sholi igrati, nelto crtati, a najvite druéiti, ali nai27h PREGLED HAVATSKE DJECIE KNJZEVNOSTI roditelji odlucve da smo prenaslierva i da moéemo mnogo vite toga pruciti. Zakljuéli smo da smo mi generacija iz snova, koja veé 1 maloj skoli mode nautitiGitati i pisati slova, Roman je tjedak primer infantiliziranja proze (romana) na predskolskoj razini, stilski dopadijiv, prohodan i krajnje jednostavan te takav zasluituje mjesto medu lektirnim, naslovima za mladu Skolsku dob. Josip Balatko motda dosad nije stvorio antologijska djela, ali je djetjoj hrvatskoj kenjidevnosti podario rado Zitano Stivo, bajkovito i, s druge strane, stvarnosno s mije~ rom, dakle bez presmionih zamisljaja; zbog toga opravdano nam je pretpostaviti da ée vetina njegovih tekstova biti dugotrajnije knjiéevne Ginjenice u recepeiji malih Gitatelja. “Tematskom opusu Josipa Balatka s razlogom pridruzimo cekstove Ruske Stojanovié- -Nikolaevié (Dakovo, 1940.) zato Sto emo i u nje naéi bajkovita stiva ijedan roman, leo isijavasliéne vriednosti kao i Balaikoy. R. Stojanovig-Nikolafevi, skolska admini- strativna radnica, potela je haiku stihovima ukorigenima u zbirku Brazde/Rich fiarous (1977.), nastavila je knjigama u kojima supostoji stvarnosna i bajkovita zbilja ~ Siaj lugareve kude (2000,), Letjetis lastama (2005.) i druge ~ ali je w djekjoj knjiZevnostt zapaieno mjesto osigurala romanom Anina druga mama (1999.). Njime autorica na stavja realistitko Zensko pismo, svojevrstan reprint rukopis JagodeTruhelke. Jes i ovaj roman autobiografsko je stivo, priga ga Zenski lik Anica, struktura je kronikalna, tek je “Teuhelkin tekst lirskiji, Ruskin gotovo dokumentaran o inuzetno turbulentnu vremenu — prije rata, za 2, svjetskog rata i u neposrednom poraéus prvo ruzdoblje karakterizira gradanska idila, drugo napetost i siromattvo, trece pak ideolosko »preusmjeravanjes, sliéno kao i u Razbijenom zrcal, Roman je ujedno i tijedak primer ~ ljubavi pomajéine, prodete nenamethivim kato- Jizkim nazorom. Vjerski odgoj javi ée se slino kao iu Truhelke, kao obigajno, tradici sko dobro, kao temelj moralnim naéelima i kao motivirajudi éimbenik za oblikovanje socijalno-drusevenih vrijednosti Fj se sloju djelu javlja i kao element ugodajne i stilske razine djela. Roman afirmira vrijednosti obitejskoga odgoja, postovanje obiteljskih nagela, au- torica njime postie Sarm, intimu, Ijepotu i gotovo ~ reklo bi se ~ miris gradanske Hrvatske; takva se Hrvatska u novom, poslijeratnom vremenu nastojala otuvati jedino -yjerom. To je najvainija poruka ovogs djela,ispisana krajnje nerazvedenim sukopisom, kojizbog toga ne osvaja stilskom raskoSi koliko snagom éinjenica, kao syjedok jednoge dloba koje je autorica duboko protivijavala. Zato Ge pokraj igrvih prozni zami suvremenoj hrvatskoj djegjoj knjizevnosti i ovakva djela imati svoje zasluzeno mjesto. Kao Balatko te Ruka Stojanovié-Nikolaéevié i roman Treinjevacke treinje (1990.), &iji je autor Mario Sarié (Bjclovar, 1963.) — koji se s obitelji zarana doseljuje na za- grebatku Tieinjevku — homage je autorovu djetinjstvu, Dyanaestogodinjak Vlado pripovijeda 0 nestainostima njegove drudbe, medu ostalim o elji za kradom tre-PREGLED HRVATSKE DJECIE KNIZEVNOSTI 275 njevackih treinji zato Sto su zabranjene: Ipak je najslade zabranjeno voce, a osim toga, otkad je svijeta i vijeka, klinci su treinje uglavmom krali... Premda ne znaju Sto je to »rad na divljes, 3to znadi vimati Socas, a ako postoji »drugo stanjee, misle oni, onda mora postojati i prvo, treée itd. stanje, oni nadahnuée za svoje pothvate nalaze u Tarzanu i junaku vesterna komandantu Marku, pa poput »Vukova s Ontarijae osnivaju bandu »Vukovi s Treinjevkes, ukratko, Zele biti netko drugi, istaknuti se, bez obzira na mogu- é roditeljske »pedagoske metodee. Autor romanu ujedno daje i socijalnu dimenzi roditelji ili puno rade pa gotovo posve zanemaruju djecu ili su na radu vani, a djeca su Felina roditeljske ljubavi, napose Vlado oéeve blizine... ra »humorni nesklade, odnosno, sukob djetatkih #e- Ija, djegjeg svijeta i stvarne zbilje: Svi smo éekali dolazak poglavice i njegou zakletvu. Treba se zakleti da ce se osvetiti svoje pleme. Odjednom je umjesto njega u kadar veselo doskakutao cro-bijeli sronogi tigar (pas, nap.), onjusio zakopanu cjepanicu i popitkio se ina nas sveti totem. Roman zazire od svakog pedagogizitanja pa i naslov kontestualno éitamo kao »tr njevatke zabranjene trenje«. Ali upravo vedrinom, simpati¢nim naivitetom Sa Sariéeva naraciju karakcter je ostvario mozaik svoga treinjevatkog djetinjstva, mozaik koji je blizale svakom djegaku tih godina, Zeljnom nestaénosti. Medu suvremene djedje fantastigare ubrajamo Darka Macana (Zagreb, 1966.), i to zbog osobita doprinosa: Macan je urednik zbirke $F romana, sam tako i pie, a k svemu je crtat stripova (Borovnica, Botko, Citati, Komarac) i ilustrator knjiga svojim knjizevnim kolegama. Medutim, u djeéjoj knjiZevnosti popularnost je stekao roma- nom Knyige laéu! (1997,) u kojem nema fantastike, nego je sav u stvarnosti, u dyjema tipitnim djegaékim temama — ljubavi, tognije u Ijubavnom trokutu i odnosima u kla- pi, odnosno sukobima slabijih i starijih,siledzija. Djegak Fikus éita Ijubiée u kojima o€ekuje naputak kako pristupiti djevojéici Vevi (Veri); kad spozna da je ona zagledana u prijatelja mu Marina, knjifniéarki bijesno odgovara: — Knjige lau! Djedak je mali Don Quijote, poistovjeéuje knjiZevnu i stvarnu zbilju. No Macan pripovijedanje obil- ‘no zaéinja humorom i vedrinom, Zargonskim konstrukeijama i ledernoséu pa moguéa dramatiénost dobiva komigni prizvuk. Takvim pristupom romanu je priskrbio éitkost i ivotnost. Medutim, sljedegim romanom, Pavo protiv Pave (grupni autoportret + damom) (2002.) Macan se vraéa svojoj tematskoj dominant, fantastici. Djeéak Pavo, ustanov- Jjuje da u zrcalu na tavanskom ormatu nije on, nego njegov_dvojnik, Protupavo, ai poslije upoznaje i dvojnicu, Pavicu, Fantastika se na kraju ne dokida, nego svi troje s Najstarijim Pavom (djedom) odlaze na more. Autor vilo vjekto spaja dva svijeta, oni funkcioniraju kao cjlina i to daje posebnu draé i napetost. Svakako, vrlo zaéudna postava koja bi zbog te nesvakidainjosti mogla nai mnoge male éitaée. Macan je i autor nagradenog romana, »rock’and roll bajkee Zuea minuta (2005.).276. PRUGLED HRVATSKE DJEC)E KNITAEYNOSTI Originalan spoj bajkovite i fantastiéne razine teksta ostvaruje Vjekoslava Huljié (Tomislavgrad, 1963.), pravnica, koja od ranoga djetinjstva Zivi u Splitu. Osim surad- nje u »Modroj lasti« i na HRT-u, predstavila se knjizevnoj odrasloj publici zbirkom pjesama Jutrooki (1994.), no pravo njezino knjidevnitko potvrdivanje dogada se u djetjoj prozi. Najprije 1996. objavljuje zbirku bajki i prita Campro. Knjiga potiva na medusobnom prepletanju triju svjetova: realnog, fantastitnog i bajkovitog. Autorica primjenjuje carrollovski zami8ljaj, a ogledan primjer je upravo prva pripovijetka na- slova kao i zbirka — brat i sestra upadaju kroz tavansku skrinju u bajkovie svijet i ondje susteéu bajkovite likove (diva, vjeiticu), da bi se fantastignim postupcima vratili u re- alnost, a sve pak to bijase ~ san! Ono Sto naglakeno obiljeZuje zbitku i njezine romane je primjerena poudnost koja se transparentno iztide na kraju, éime tekstovi djelomice kozespondiraju s basnom. Na kraju bajkovito-fantastiénog Campna titamo: Jer snovi su neuniitivi, Snovi rastu, Rastu iz djegjib glava: kada su budne i kad im se spavia.. Isti postupak V. Huljié primjenjuje i u svoja dva romana. Maksove Sumotvorine (2002,) takoder podinje sevarnom zbiljom: djeéaéka trojka Zeli se ukljuditi u spafavanje Sume koju vlast deli posje¢i za izgradnju naselja i gospodarskih objekatas fantastitni dio potinje kada djeca, vjerujudi da se svaki Covjek nakon smrti pretvara u stablo, ulaze preko stabla u fantastigan svijet u kojem upoznaju posve drukdiji sustav vrijednost, temeljen na skladnom Zivotu s prirodom te— kad se iznova vra¢aju u stvarnost ~ svojim. tijelima, zajedno s ostalima, sprijeve gradevinske strojeve da unite Sumu U romanu ée se i na razini strukturnoj ponoviti postupak iz autorigine zbirke, su- 4ivot dvaju svjetova, realnog i fantasti¢nog, no buduéi da je postijedi opseZnija vrsta, roman, V. Huljié se u ve¢oj mjeti koristi i bajkovitim stilskim rekvizitima: polatiza- cijom likova i crno-bijelom tehnikom, nailazenjem i svladavanjem zapreka i sliéno. slijedi »pravila fancastignoga romana, jer je on Premda, roman nije bajka, vee u cj ipak primjereniji temi globalne urbanizacije i uni8tavanja okolifa te s njima povezan porast ekoloske svijesti«. Tu idugem romanu O¢i # ois nebom (2003.) pratimo susret dvaju svjetova u osobi- oti8tem; djevojéigina baka je zato to zaéudnoj fabuli: djevojéicu majka ostavlja pred nesayjesmu svoju kéer proklela i ona se pretvorila u Crnu rodu, koja se ugnijezdi na krovu njihove kuée; kad se stce djevojéice Eme napokon ozari i nasmije u kuci djeda i bake, roda se soa ozari i postaje Bijela roda — nije se, dakle, bog svoga dina, mogla vratiti u prvotni lik, ali je 2ato postala sretnom, »bijelom« zbog kéerine sreée. To je roman koji mastovitom fabulom pougava 0 nedostarku topline i roditeljske ljubavi Ovim tckstovima Vjekoslava Huljié iskazala se _vrlo mattovitom i originalnom spisateljicom proznih formi, Primjenjujudi poznate odnose realno-fantastiéno i uobi- Gjene rekvizite, ona te odnose istodobno bogato nadograduje nizom neobajkovitih Milovan Tatatin: Nia nije dovjcka,osim debrib dela (i debrih pre, dedajem ja), pogovor roman, Mozaik jig, 2002, 130,\ PREGLED HRVATSKE DyEce KNZEVNOSTY 27 zamiiljaja. Na planu sintaksti¢kom teti sazetosti, gotovo gnomidnosti, osobito u poen- tiranju teksta, a pogotovo pak se njezin stil prepoznaje u razmaitanoj, djedjoj slikovi- tosti: Nebo je bilo boje vedrog raspolozenja. Znak je mirisao na kostice reianja. Dan je bio razliven kao palatinka premazana beebritnom marmeladom djetinjtua, Svitn tim svojim poetikim stoZernicama ova spisateljica pripada medu bitne, originalne suvremene djegje fantastiéare, to pak nagovjekuje jo8 mastovitije njezine zamiiljaje. Poetidki sukladna tekstovima V. Huljié su djela SnjeZane Grkovié Janovié (Zagreb, 1933.), spisateljice koja je propisala u vee gotovo zrelim godinama. Poticaj joj bijahu kao i u mnogih drugih pisaca djeca, naime, no ne vlastita: kao socijalna radnica, »tije- kom dvadesetgodiinjeg iskustva u radu s djecom, uéenicima osnovnih skola, Snjezana Grkovié-Janovié nije propuitala ukljuditi pripovijedanja bajkovitih pripovijesti u svoj pristup djeci i metoda rada. Spoznaja o vrijednosti, Ijckovitosti i nesluéenim mogué- nostima pozitivnog djelovanja bajke na dijete, navela je spisateljicu da se poéne baviti djegjom knjigevno8éus. Ponavlja se, dakle, sluéaj Ivane Brlié- Madura sukladne motivacije, postijedi je i stilska: godine 1997. S. Grkovié-Janovié objavljuje knjigu Striborovim stazama, Transparentno nasjedovanje autorica primjenjuje na ne- koliko razina: na moralnoj, u borbi Dobra i Zla, na etiékoj, u afirmiranju etike srca, u toposima i likovima iz. Brlikine zbirke, u nastojanju za stilom, na morfonoloxkoj, leksiékoj i sintaktitkoj razini. Tek, novost jeu autorice uvodenje fantastike Tolkienova tipa. Dakle, uz puno Brlié-Mazuranié i malo Tolkiena spisateljica je vstvorila modernu, fantastiénu prigu izgradenu na nacionalnim temeljimac. Slikovnica Tin u zemlji Kilikiki (2000.) podsjcéa pak na zamisao V. Huljié: djetak je wz pomoé maéka proao kroz. neobiéna vrataica na stablu i nagao se u bajkovitu svijetu, medu patuljcima, u zemfji Kilikiki koja predstavlja sve svjetove u kojima bi- jasmo kao djeca. no osim Roman Uknadeno profjece (2002.) dosljedno nastavlja autoriginu sklonost novo} bajkovitosti ili literatiziranoj bajci. U osnovi pride je mitska borba izmedu Crta, boga ala i tame i njegove sestre Zivane, botice dobra, rasta i syjetla. Knetevié Drago’, glav- ni junak ovog bajkovito-fantastiénog romana, kreée u borbu protiv ala, dakako, uz pomoé dobrih Boijih biéa, »lako u podlozi toga svijeta prepoznajemo narodnu bajku (..), fabula je slozenija, a stil bogatiji i osobniji nego u bilo kojoj narodnoj bajci. U irazu se osje¢a patina starine postignuta uporabom glagolskih oblika za proslo vrijeme 1 istoj mjeri is istim funkcijama kao iu autoriginu prvijencu Siriborovim stazama te dotjeranim, ali ne pretjerano arhaignim jezikom kojim oblikuje poetitne slike Sto odigu. hrvatskim, slavenskim ugodajem ognjifta i doma, polja i Suma.«” © te Bille o pica, us ledanje Véleitske vilin- sane, Naldada Bofkovié,2002., 166 6 Dubravka Tedak: Bajowit roman o vemens Suma duboos, vila évilenaka, pogovor romana Ukradeno pro Seée, Skoska knjiga, Zagreb, 2002., 153. 49D, Fedak, 0,4 154278 meecLED HIVATSER DRE KNNRZEVNOSTI Sklonost fantastici autorica posvjedotuje i putopisom Velebitske vilin-staze (2004.). To djelo prostorom i suiivijenjem dvaju syjetova podsje¢a na roman Tihomira Horvata Vila Velebita. | roman Cuvar drveta (2003.), koji se zbiva u Bosni i Hercegovini, »plod je maite poraknut abiljome, kako je autorica formulirala u pogovoru. ‘Ovim djelima Snjeiana Grkovié-Janovié predstavila je svoj zanimljiv bajkovito- fancastiéni stl u kojem na podlozi nacionalnih, usmenih i pisanih djela te uz: moderne fantastiéne zamisljaje stvara vlastitu poetiku, s nagla’enom etiékom dimenzijom 0 konaénoj superiorosti dobra. Jo8 jedno Zensko pero daruje djeci osobit roman: tije’je 0 djelu Prima ulaz zabranjen autorice Melite Rundek (Zagreb, 1961.). Roman, premda ga autorica u podnaslovu odreduje kao »veselu ubavnu pripovijest o psima, knjigama i ostalomes, potiva na dvije ucbudljive fabularne nitisu jednoj je glavai junak pas koji strastveno voli knjige - na ogrlici mu pie Knjiga je divi glas. Dub koji koraéa zemaljskom korom — 1 drugo} pak dvanaestogodiSnjak Tomica koji ~ ne voli lektiru; na kraju ih Pisac, ujedno jedan od likova u djelu, spoji i sve zavréava sretno, a Pisac objavijuje da je sve to izmislio. U djelu se, dakle, ispreplecu dvije stvarnost, likovi iz svakodnevice dospijevaju u posve neogekivane odnose pa se ta »vesela pripovijest preobrazava u bajku o Ijudskim jae ‘ma, éeinjama i snovimas.* Zato i pridjevak oljubavnie znaéi i Ijubav spram knjige, ali jo$ ve ~ Ijubay, prisnost medu Ijudima. Roman Melite Rundek ako je jo8 jedan ji lik u nizu suvremenih djegjih proza koji na neobitan nagin (autorici je najomiljeni Pipi Duga Carapal) afirmira bliskost svijeta Govjekova (fakeije) i svijeta knjige (Bk Konjiga nije predimet, Ona je éarolija, Dobre knjige moraju putovati. Iz ruke w ruku. Na tom puts rvijek se nekto zanimbjivo dogodi. S hudima i knjigama. Knjizevni doprinos Nade Zidar-Bogadi (Zagreb, 1957.) obiljezuje svestranost — autotica pie stihove, djegje igrokaze i prige, a javlja se i kao ilustratorica, uz konti- 1 u djedjim listovima »Radoste, xSmib« i »Modra lastae. Objavila je nuiranu suradi Extiti pjesnitke abirke, Mjeseceu sin (1984,), Nikad blige Mjesecu (1992.), Setir pun mje- seéine (1994.) i Sudbina rude (1997), koje objedinjuje jedna rijet, Mjesec, to autorica tumaéi kao vo¥aranost Prirodom kao i zaokupljenost sitaim detaljima kraj kojih Ijudi prolaze ne primjecujuéi ihe.“ Doista, N. Zidar-Bogadi sva je u prirodi (koju pike velikim pogetnim slovom), ali i svemu onome Sto naruSava njezin sklad. U izrazu je vjerna vezanom stihu, njeguje formu haikua i pjesmu u prozi, metaforitki zgu- snutu: Baije éudan Miesee, ustreptao od laveta, sudara, antena; smeéuran kao iutnuta limenka, blijed poput kocke leda u otronom piéu noéi. Dok stojim na obali, Mjesee ‘ie sve éudniji i dalji. Zgasla su naranéasta ognjiita. Visoki, mrki neboderi sunjaju da su ptice. Njezina poezija gradena je na modernoj djetjoj stihovnoj matrici, premda ‘Dragan Rani Zeb lve een ov, prego voman, Ska ki, 2000, 9. “ Bijela aoridna uti pie Sean coda rfl Intentional, 2000, 7.PREGLED HRVATSKE DJECJE RIZEVNOSTI 279 autorica nije sklona igrivim i ludisti¢kim zamisljajima, veé nastoji za vedrinom i transponiranjem stvarnosti, sve zato da aficmira temeljnu poctigku poziciju — afir- maciju svijeta prirode. Taj odnos primjet)jiv je iu njezinim igrokazima (Jutro mravlje kraljice, primjerice), a poglavito pak u njezinim zbitkama priga Sretan cortak (1996.) i Lopoé priée (2003.), Kojima najbolje pristaje sintagma »bajkovite basnex.“® Prva zbirka ima, »zapravo, autobiografski karakter, uvijek-obnavljajuéa-se-Priroda simbolizira fivot koji na kra- ju pobjeduje Smet«."*' Misao vrijedi za obje knjige: u prigi istoimena naslova kao i xbirka pauk pusta ulovijena evreka, wzasnut Sto ovaj pjeva i kad mu slijedi pogibao; u Najljepiem cvijetu leptiti su se razletjeli preko sedam mora i sedam gora ne bi li naili najljep3i svijet, a on, cratingica, raste u njihovu susjedsevu, dakle — Ijepota je svugdje oko nas samo je valja znati zamijetiti. U drugoj zbirei N. Zidar-Bogadi uvodi ljude 4 taj temeljni odnos, pokraj bajkovitih priéa i neobiénih zgoda. Jedna od najljepiih prita je Kita je moja prijatelica jer sjedinjuje fenomen prirode i Ijudsku nesteéu — u novu sreéu! Nada Zidar-Bogadi o€arana je pritodom, no ne ostaje na toj divinizijskoj razini, ‘nego pojavama iz njezina svijeta Zeli uputiti poruke ~Eovjeku, vjerujudi w rijet: »Ja vje- rujem da je Rijeé bila na pogerku. I da je bez nje nemoguée Zivjeti«, zavrSava autorica svoje Lapoé prite. Provjerena polazista i strukture, prozne i poetske, N. Zidar-Bogadi ne unosi osobita osvjeZenja na tom planu, ali afirmira suodnos i sufivot s prirodom oko nas. Uz bajkovitu prozu u suvremenoj djetjoj knjizevnosti jednako Zivi i djetji krimig, Iwona Sajatovi (Koprivnica, 1975.) romanom Tajna ogrlice sa sedam rubina (2002.) ostvarila je djegji kriminalisticki roman sa svim odlikama Yanra. Autorica w njemu vodi dvije krimi-razine: jedna je tajanstvena priéa o ogelici éija vlasnica bijase Crna kraljica, zapravo grofica Barbara Celjska iz. 15, stoljeéa, poznata po svome nasilju u potkalnig- kom kraju, zbog éega je ~ prema legendi — morala bjeéati pred gnjevnim seljacima i pritom izgubila ogelicu kojoj je narod pripisivao éudesnu moé za postizanje steée. Drugu razinu ini stvarni svijet grada Kritevea (uodi »Kritevatkog spravi8éae), dje- cai njihovi roditelji, spleteni svim moguéim suodnosima u potrazi za tajanstvenom ogtlicom. Spisateljica gradi napetu krimi-prigu, iako se zbog vite potfabula mjestimice zamuéuje naratoloska prohodnost. Obje se spomenute razine prepleéu dréeti dtatelja usstalnoj napetosti, odvodeti ga na krive tragove i nudeéi mu pogresne zakljutke, No pokraj funkcije u gradnji fabule, obje se razine nude i svojim dubljim odéita- vanjem. Legenda o ogelici, koje naposljetku nema, zapravo demitologizira usmenu predaju, a drugom pak se razinom otkrivaju socijalni, pstholoski i egzistencijalni od- ‘Sineagmu je, prema autoridina capisu, upocjebio Joba Skok na promocijiSwinog covdha w Bek, ©! Autorigina injava uz Sretmg cote, 0. 78. 1997,280. PREGLED HAVATSKE DIECIE KNIIZEVNOSTI nosi u gradiéu, Osobito se med tim likovima izdvaja lik paculjce iz lunaparka koja éeane 7a domom i obiteljskom kuénom idiom. Roman je zanimljivo, gotovo zabavno itivo, koje progovara o prijatelistvu, obi- teljskeim odnosima, ujedno razgraduje tradi isk svijet s temeljnom porukom koja, zapravo, objainjava smisao obaju slojeva djela: Ne postoje Carobme stuari koje ispunjavaju 2elje, u Livotu se moramo sami potruditi da nam se ispuni ono Sto nam je vatno, Picku, dake komunikacijsku, autobiografiku prozu pie zagrebatla utitljica Sanja Polak (Zagreb, 1968.), iskazanu najprije prvim romanom Dnevnik Pauline P (2000,), a onda njegovim nastavkom Drugi dnevnik Pauline P (2004. Posrijedi su jednostav- ne kronikalne strukture, podijeljene na mjesece redoslijedom kao u skolskoj godin. Djela imaju aurobiografsku podlogu jer junakinja predscavlja autoriginu kéer Paulinu, nestainu djevojeicy, ali privréenu obiteli i zaokupljenu stalnom éeénjom za prijatel- stvom i ljubavlju medu djecom i roditeljima, Oba se romana ne povode za pomodnim i brzopletim izraiajnim cksperimentiranjima i nepedagogiziranjem, nego kroz optiku desetgodiinje djevojéice aktualiziraju temeljna pitanja uw mladom Zivotu. Sanja Polak autorica je i zbirki prita Petra Privalica (2005.). Ovomu nizu Zenskog pisma pridrutimo stvaralaiwvo rijetke ucteljce Ljubice Kolarié- ~Dumié (Kukujevci, 1942.). Niz pjesama joj je uglazbljen, a zajedno s Natalijom Ba- nov objavilaje i glazbenu slikovnicu Od proljeéa do proljeca (2003.). Od ostalih zbirki iadvojimo Viatit cu se, embjo (1991.) i S vjetrom kroz godinu (1999.), pjesnigku abirku koju su ilustracijama popratli njezini uéenici iz rijetke osnovne Skole, U suvremenoj hirvatskoj knjiZevnosti duhovne teme, uke — krSéanske, pokraj tren- dovskih tinejdzerskih i bajkovitih, fantastignih djela gotovo su tabuistiéne. A one su, koliko god to u suvremenim uyjetima zvutalo neuvjerljivo, tipigno djegje (éega je bila svjesna starija knjiZevnost, doduse na pseudoliterarnoj razinil). Naime, ako tu djegju knjigevnost zanima pouka ne nuZno i vrjednosno na prvome mjestiy, ponajprije se mora raditi o umjetnosti rijeti(ma) — tad posvema opravdano njoj pripadaju tekstovi s duhovnim temama i naéclima, Ta nadela, te duhovne vrijednosti u donedavnom hrvatskom vremenu nist bili dobrodosli (zbog ideoloskih, svjetonazorskih zapreka) pa he samo Sto se nisu isticali nego su se sktivali pod tepih ili im se lijepila etiketa neknji- tevne estetske objave, Lime su zastajala u predvorju djetje literature. A demantirajucih suvremenih primjera je napretek: Balogova Pusa od krampusa, Dan kada se rodio Isus Hrvoja Hitreca, slikovnice i Divji konj Botidara Prosenjaka, slikovnice i tekstovi Sonje Tomié, Nevenke Videk, Vjekoslava Bobana, crtice Nade Iveljié i Stjepana Licea... Uz njih i medu njima valja izdvojiti neke tekstove zbog njihove originalne inkorporacije duthovne podloge, transparentno ili pak tek uzgredice. To se u prvom redu odnosi na roman Dekameron za golobrade pustolove Zelimira Ci- glara (Zagreb, 1962.), urednika i kazaliinog kritika u »Vegernjem listus, Priga je u djelu jednostavna, nerazvedena: otac Dubravko jednoga dana jednostayno nesta iz stanaPREGLED HRVATSKE DJECJE KNJIZEVNOSTI 281 pod izgovorom da ide po cigarete; sin Domagoj odludi ga trabitiispicujudi ogeve znance i pretrazujuéi ogcv tekst, pohtanjen u kuénom raéunalu; na kraju ga nalazi u brodici na Jarunu kamo se sklonio od svih nedaéa~ radnih, obiteljskih, meduljudskih, Originalnost je romana, medutim, u zaéudnoj strukturi. Pripoyjedni tijek Ciglar razvija na éetii razine, medusobno ih koordinisajuei. Prva je ogeva pri¢a, druga je sinov solilokvij, u kojem komentira odeve stavove postavljajuéi se spram njih, ali mu njima crac postaje biti, trea je razina sje¢anja ovevih znanaca i €etvrta oéevi zapisi kad bijaie ratni izvjestitelj iz Vukovara. Takva struktura slogena je u poglavlja, a svako zapotinje jednom od Bozjih zapovijedi, smisleno povezanih sa sadriajem poglavija. Primjerice, nakon naslova ~ Botje zapovijedi »Ne ubije, djetak Gita zapis oeve tuénjave s jacima od nijega, ali i» Vukovarski OgenaSe:* otac kraj Vukovara, uoti njegova pada, zaustav- Ija nogau kolonu povikom: ~ Stoj, da éujem kako molite Otenai?, a kad je ustanovio da je to kolona umornih staraca, Zena i djece koji napustaju vukovarski pakao, sada svaki moj Otenal potinje stidom. Sramim se nemoéi, stidim se ito sam molitvu koju nas je Gospodin nautio zloupotrijebio u mraku, w strahu. I tako grad u kojem nikad nisam bio, postade dio moje molitve, noéne more i nade, Grad je to w koji éu jednom uci politi se zajedno s njime Niemu, I neka mi oproste, ako mogu. Kad na kraju tatinom jedtilicom, dotegljenom na more, ne isplovi otac, nego sin s djevojkom, tad se u raspletu djelo i8ditava metaforigno — jedrilica postaje Zivotni brodié kojim je (kojim spoznajama) otac poslao sina u svijet. Primjerenim stilskim odabirom i humornim zamisljajima (Sine, hocet hajganu ili jaja na oko? — Ali, tata, to ée boljeti), kombiniranjem pripoyjednih kutova gledanja ovo ée djelo jamaéno zain- teresirati mlade Gitage. A vatino je istaknuti da su Bodje zapovijedi u djelu. clementi biblioserukture te da i na planu sadriaja stoje kao Zivotne vertikale u vremenu; nitko im u knjigevnosti, ne samo djeéjoj, nije namijenio takvu, primijenjenu funkeiju kakevu je zamislio Zelimir Ciglar! Ako je biblijski tekst u Ciglara element strukture, u djelu Odgovor Malog Princa (2004.) Amira Bukviéa (Sarajevo, 1951.) on je utkan u naraciju kao nit vodilja. U knjidevnosti inaée nailazimo na parafraze Klasiénih djela, no ne u ovom obliku — Bu- kvi€ gotovo posve slijedi Exuperyja, ali s bitnom novosti: u pripovijedanje neprestance uvnituje retenice iz Knjige Postanka povezujuéi ih sa svjetloséu i Ijubaviju, da bi na- pokon naiSao na Covjeka u bijelom (Krista) koji ga ispunja mirom — Mali Princ nao je. za razliku od Exuperyjeva, stecu i smisao (Upamti, sve ima svoj smisao, jer smo svi na vom svijetu po nekom zadatku)). Bukwviéeva transparentna paraftaza Malog princa ofito je motivirana ogekivanom recepcijom njegova djela, no ono je ujedno i novo upravo zbog kristoloske intonacije = stce i ljubav su vaini, i sve na svijetu, u toj BoZjoj organizacifi, ima svoj smisao. Na- ‘Teac Vahovarski Ofenafweriten je wabornle Oden ie Hroatike (pri. Durdca Wvanibevid, Teoria, Zagreb, 1996.282. PREGLED H&VATSKE DJECE KN)IZEVNOSTL rativnom prohodnos¢u i infantiliziranjem fabule roman je svakako zaéudna novost u suyremenoj djegjoj hrvatskoj knjifcvnosti. ‘Treéi je primjer roman Priéa o Luki (1997.) pripovjedata Bernarda Jana (Zagreb, 1968.), autora nekoliko zapaienih djela: Andeo maga rata (1992.) tematizira anonimne -marginalce koji su se u Domovinskom ratu suprotstavili »godinama napuhivanom SMB-mituss® nov pristup iskazuje i u drugim djelima, uw Syjetlima umiruceg grada (1992.) i u Potradi me ispod duge (1993.). Za moto Price 0 Luki autor je izabrao retenicu iz Evandelja po Ivanu: »Nitko nema veée ljubavi od ove: poloditi vastti ivot za svoje prijatelje.« bor sugerira da ée posti- jedi biti »toman lika, problematizirajuéi kriti¢ko mitljenje mladih, mladenaéke teznje i krizes,*% no djelo jednako tako funkcionira i na duhovnoj razini, u odnosu mladi¢a spram Boije nazoénosti Roman je osobite, prstenaste strukture: autor se na pogetku obraéa fiktivnom sugo- vorniku kojega oslovijava s malac, a to mote biti éitatelj kojega pisac uvladi u svijec pri- Ee, Naime, prita je svevremenska, a u takvoj je bilji sve moguée pa i to da autor poziva Gitatelja: Ne zaboravi, ti si u priti, zajedno sa mnom, ovdje ti se niéta ne moe dogoditi. Ja te éuvam i pazi na tebe. No autor tatelja prepusta liku Luke napominjuéi da ée ‘odnos biti jednak kao i izmedu njega, éitatelja i autora. Unutar toga prstena teéc priéa 6 trojici mladiéa, pripadnika »Bratstvas, skupine koja Zeli uzorno iivjeti i duhovno se usavrSavati i tim primjerom djelovati na druge. »Janova priéa odvija se u orwellovsko vrijeme na jednom imaginarnom planetu. Tim planctom, po uzoru na vrjedniji lite- rarni uzorak, vladaju Sinovi zla i propasti (simbol civilizacije koja nezaustavljivo ide prema svojoj karaklizmi); njegove Sigurnosne Snage bliske su nekim ovozemaljskima, sama je civilizacija planeta bliska kulturi koju Zivimo, a karakterizira je Moé novca, lainih veijednosti, devastacija i uniitenje prirode.«* Medutim, djelo isto tako nudi moguénost i za druktiju, »bibliolosku« interpretaciju, makar se nigdje ne spominje Bog, nego Dobrostivi, Milosrdni, Darciljivi, a najéeSée Moénis Biblija je jednostavno Knijiga, 2 davao Zl, Sila zla, Bog se u djelu pojavijuje implicieno i eksplicitno: prva je razina, primjerice, na planu strukture kad se pisac nadahnjuje Knjigom Postanka raju, prvom éovjeku, stvaranju svijeta, potopu... Druga pak se ostvaruje u nizu litera- riziranih evandeoskih slika: recimo, Pavao (Savao) pred Damaskom biva zaslijepljen silnom svjetlo8éu s neba, au romanu pak ditamo: A tamo u daljini iza svih njih bio {je sami Izvor sujetlosti. Izvor Zivota toliko jak da bi unittio suakog smrenika ako bi mu se samo malo vike otkrio. Bio je to njthov Otac. V inate, Bog je nazotan u svakodnevici mladiéa, oni mu se utjetu u kriznim trenutcima i dele razgovor molitvom jer molivva je, zapravo, dijalog, osluskivanje Bozjeg odgovora, +I pogovora Hivojke Mibanovie Salopek, Mozak kojiga, Zagreb, 1997, 180. © Botkovié, 0, 6PREGLED HRVATSKE DIECIE KNIZEVNOST 283, Bernard Jan ponudio je iznimno gust, slojevit tekst koji svjesno zanemaruje temelj- na poeticka obiljetja djegje proze; autor se povodi za postmodernisti i u gradnji djela i s obzirom na odnos pisac ~ djelo ~ éitatelj. Otvoreno je pitanje hoge li takav roman u mladih internetskih (CinejdZerskih) Gitatelja aii na ofekivan prijam, Teuzetno plodna u izdavanju Stiva duhovna sadréaja je Sonja Tomié (Dubrovnik, 1947,), stalna suradnica u djegjim Easopisima, ali i autorica dvadesetak knjiga i sli- kovnica. Sonja Tomié predstavlja onu skupinu autora koji st se posvetili belettizaciji (to jest: popularizaciji) Biblije, a za stil takvih pisaca Talijan Bruno Forte rabi termin »narativna teologijas, Sto ga t svjetskim relacijama reprezentira Selma Lagerl6f. Knjige Sonje Tomié mogu se odjelito promatrati kao hagiografije (za djecu), ree- vangelizacijske knjige i slikovnice. U prvu skupinu ubrajamo Antun-Nani manji brat (1995.) o sv. Antunu Padovanskom, Franjo Mironosac i sestrica Neva (1995.) 0 Zivotu sv. Franje Asiskoga, Dnevnik rajske loptice (1997.) 0 sv. Tereziji, Lajzekov urt (1999.) 0 kardinalu Stepincu i druge. Od djela druge skupine osobito valja istaknuti Sujetifidicu (1992.), Bogje blago (1993.), Bodine priée (2004.) i Uskrsnice (2005.), a medu slikov- nicama zapazene su Bodit pauka Mreska (1999.), Slanogorko vrijeme (2000.), Zlarni djetak (2003.) i Sreéa (2005.). Odluéivii se za ovakvu vrstu Stiva, Sonja Tomié potvrduje potrebu aktualizacije vyjeénih Bodjih istina — dobrote i Hubavi za bliznjega. Atraktivim fabulama, koje nisu optereéene zamornim opisima te dijalogom i originalnim likovima koje dopunjuje iz, svijeta animalistiékoga, autorica je stvorila privlaénu duhovnu (teologku) lektirus k tome, u vetini se knjiga javlja i kao ilustratorica postigavdi time sklad likovnog i knji- evnog jezika. Bofidar Prosenjak 0 njezinu radu zakljueuje: »Dodir najvete ljepote u knjidevnosti, kao i u Zivotu, dogada se onda, kad, iako smo udinili najbolje sto smo znali i mogli, izlazimo pred drugoga éovjeka s dubokom vjerom da ée sve nate nedo- statke ukloniti njegova ljubav. Poput Sonje Tomic i Nevenka Videk (Zagreb, 1953.) najvide se iskazala slikovnig- fom, syjesna da je bibli ine potrebno osvijedliti upravo najprije najman Eateljima, Profesorica kroatistike, porom djelatnica u Zagrebaékom kazaligtu lutaka, a od 1981. u Leksikografskom zavodu »Miroslav Krletas, N. Videk poéinje nov, jedno- stavan i vedar pristup u naboinoj tematici. Pokraj takve tematike izdvojimo slikovnicu Pisma iz Zelengrada (1993.): ritmiki lakim stihovima predstavija antropomorfiziran animalni svijet, a poruka je ckologka: Sumski stanovnici tive u skladu dol mir ne po- muti éovjek svojim nemarom prema prirodi. Godine 1996. objavijuje u suautorstvu (s Ivanom Goléigem i Svjetlanom Junakoviéem) dvije knjige pod naslovom Pricanka, pjevanka, crtanka, Novost je knjiga so prige, uz popratne ilustracije, prate i sukladne im naginima ‘© Botidar Posenjake Od Sueiiice do jefe, sVirvatsko slovos, Zagreb, 28. svibnjs 1999,284 PREGLED HRVATSKE DJECJE KNJIZEVNOSTI uglazbljene pjesmice, a ponajprije pak ito se nastoji za populatizacijom kréanskih sadréaja na duhovit nadin: u pjesmici-pritici Kako je sv. Nikola zaspao u dizalw umorni biskup zaspi od silnog noenja darova pa mu pomaze Marin tata u darivanju djece. Obje knjige sadréavaju poletne i razigrane, lako pameljive stihove. Biblijski ciklus N, Videk predstavlja s vie slikovnica: Kralj raden u stalici (1999.), Kako je tivjela Sveta Obitelj (1999.), Noina lada (2000.), Postanak svijera (2001.), Danijel medu lavovima (2004). Svima. je zajednigka popularizacija biblijskih tema na djeci pristupaéan naéin, Zato je Nevenka Videk jednostavnoSéu — formativnom i sadréajnom — ligenom svih moiebitnih biblijskih slozenijih odnosa, vedrinom i op- timizmom koji zraée iz stihova i priéa te primjerenom porukom koja zaiskri ispod privladne scrukture nedvojbeno jedna od najboljih (uz Sonju ‘Tomié) predstavljatica naboznih tema u djeéjoj suvremenoj knjizevnosti Stjepan Lice (Zagreb, 1954.), pravnik zanimanjem, svojim opusom otvara problem recepcije meditativne proze (i poezije). Godine 1992. objavljuje knjigu kra¢ih crtica Putowanje kroz. nebo: 10 je, prema autoru, knjiga 0 dobroti koja dive posvuda wokolo nas 1e je Sivot nekib fjudi gotovo i sam njezin dab; Bonaventura Duda u jedno} prigodi wz Liceovu knjigu podsjeéa na glasovitu jednadbu krSéanske ontologije: »Ens et bonum convertuntur ~ Bit biti dobar, to je istos, a ta misao mode stajati ispred svih tekstova Stjepana Licea. Sre¢a, toplina, dobrota, lubay, veliko Ijudsko stce ~ to su autorove tematske rijei, ne samo wz ovu zbirku. Istim su duhom profeta i ostala djela, recimo zbitka Bozi¢ u orahovoj Kjusci (1994. i Sdobrim vjetrom (2003.). U Skoljci (2000.) Lice se odlucuje za tematsku novost, tako Sto su nositeljietigkih vrijednosti bilje i Zivotinje. No i ova se zbirka namege gnomigno- Su te se, namjesto karakterizacije likova ili predstavljanja napece prige, mogu nanizati misli kojima pripoyjedaé poentira pojedinu crticu, Primjerice: Ti nikada neéef umrijeti jer si pustio svoj korijen duboko u srcu. (Kakeus) Ne znati li zatvoriti oi pred trnjem isto ito i postati tre? (Kopriva) Svatko je lifep na svoj natin. Ali Vepota nikome ne pripada. Sui mi pripadamo istoj Gepoti. (Panj) Dakle, Liccovo knjizevno djelo nije obiljedeno povesnim, zabavnim Stihom, ono nije stvarano 2a jeftinu dopadijivost, nego zato da se nad njime razmitlja kako bismo primili poruke koje ono nosi. Sve te poruke izviru iz Boijega kr’ganskoga katoligkog nauka, sve nastoje biti Sto sn medutim, otkeiti djedje (ne)iskusevo? Lice nije uéinio Evr8éu razdjelnicu izmedu Stiva za roditelja i nje- govo dijete (osim u slikovnicama) vjerojatno polazeti od pretpostavke da ée dobrota i ljubav bito dostatno djelatne same po sebi, bez obzira na recipijentovu dob. Pa dok je u prozi S. Tomi¢ iN. Videk rijet 0 popularizaciji biblijskih istina belectizacijom, Liceova proza i poczija primjer su tcofilozofske razine knjizevnog teksta u djeéjoj knjiéevnostPREGLED HRVATSKE DIECEKNIIZEVNOSTI 285 U suvremenoj knjiéevnosti javlja se uz ove niz. autora, generacijski razligitih, od kojih se ogelaxje znatan doprinos toj knjizevnosti. To su Zdenka Andrijié, Zeljko Bajza, é, Jadranka Bukovica, Arijana Culina, Jadranka Cuntié-Bandoy, Vjeko- Maja Gjerck-Lovrekovig, Ante Gugo, Jadranka Klepac, Ivo Klarié, Sabina Ko¥elj-Horvat, Anica-Ana Kravljié, [gor Lepéan, Vesna Lepen-Vidraé, Milica Luksig, Mirjana Matia, Katja Matkovié-Mikuléié, Boris Nazansky, Jasminka Ortavec, Milan Osmak, Mario Ragui, Igor Rajki, Milan Rahovec, Petrana Sabolek, Duca Seferagié, Sanja Smolec, Slavka Skobié, Zana Tukek, Tomislav Zagoda, Sonja Zubovié i dru Nedvojbenu ulogu u promicanju i vrjednovanju djegje knjiZevnosti imaju i djetji listovi »Radoste (ur. Jo#a Skok), »Smibe (ur. Tico Bilopavlovié, Snjedana Marié), »Mo- dra lasta« (ur. Zeljka Horvat-Vakelja), »Prvi iabore (ar. Sanja Polak), »Zvrke i drugi Do kraja devedesetih 20. stoljeéa izlazio je Easopis »Umjetnost i dijetes (zadnj urednik Ivo Zalae), periodik koji e sustavno, kontinuirano pratio stvaralaitvo djeci na- mijenjeno, ne samo knjizevno, Osim prikaza, osvrta, portreta djeéjih pisaca i rasprava informirao je o svim novostima i aktualnim pitanjima vezanim uz poveznicu istaknutu unjegovu nazivu, Zato je velika Sceta Sto se ugasio (uzrok uobigajen: nedostatak nov- cal), a ta Ginjenica na osobit natin svjedodi o marginalizaciji djecjc knjizevnosti za éiji se periodiik ne nalazi sredstava dok se istodobno Sakom i kapom ona dijele za kojekakve vavangardne« megaprojekte! Isto tako treba svakako spomenuti nakladnike koji su mnogim izdanjima i pokre- nutim bibliotekama za djecu i mlade? umnogome usmjerili i obogatili djegju knjitev- nost. To su Skolska knjiga, Znanje, Profil International, Mozaik knjiga, Ljevak, Alfa, Naklada Rast, Haid, Lukum, Mosta i mnogi drugi. Jednako vrijedi i za knjiéevne nagrade koje se dodjeljuju 2a najbolja djela u cekuéoj godini. To su nagrada »lvana Brlié-Mazuraniée i »Grigor Vitez« te nagrada za djegji roman »Mato Lovrake,