Blagaj: Veliki Stit » unutarnje strane. DRZAVNO I SUDBENO USTROJSTVO BOSNE U SREDNJEM VIJEKU L DRZAVA 1, Plemenski ustav. Osnovna stanica, iz koje su u Bosni nikli drustvo i driava, bila je kao i u drugim hrvatskim zemljama od vajkada za- druzna kuéa. Zadrugarstvo predstavlja onu kohezionu snagu, koja drzi kuéu na okupu te je poluéilo, da se ova mnodi i Siri ne samo u descendent- nom, nego i u poboénom praveu, te je uz nju vezala élanove tako dugo, dok su to iole dozvoljavale ekonomske prilike. Ostajuéi svi Glanovi na okupu, sakupio se je tu pod krovom veliki broj Glanova, do sto i vise, a kada su se pod pritiskom ekonomskih poteSko¢a morali odvojiti suviSni ogranci i osnivati zasebne zadruge, ostaju ove i nadalje s pramaticom u vezi krvnog srodstva, Tako nastaju na drugom stepenu druStvene evolucije brat- stva, a vise takovih bratstava sa¢injavaju plemena. Ta plemena — gentes ili generationes — postaju opet te meljni elementi drZavne zajednice, a zaposjela su pojedine Zupe, kojima su kao glavari upravljali Zupani. Kao primus inter pares isticao se vremenom kao njihov star- jeSina ban, koji je do te %asti dospio izborom ili uslijed povoljne poli- titke konstelacije, koja je radi moé¢i i bogatstva iznijela njega i njegovo Poviiest Bosne i Hercegovine 1, 38594, Dréavno i sudbeno ustrojstvo pleme iznad ostalih, te ga ova slobodnom voljom priznae svojim pred- stavnikom i ujedno predstavnikom drZave ili rusaga. To je t. zv. gentilni ili plemenski ustav, koji u Hrvata odivotvoruje dréavotvornu snagu i koji je poluéio, da oni i u najtamnijem srednjem vijeku Zive u sredenim pravnim i politiékim prilikama. 2. Ban. Srediéte ili jezgra, iz koje je nikla bosanska banovina a po- slije i kraljevina, jest Porfirogenetov chorion Bosna, to jest kraj oko vrela Bosne i njezinih glavnih pritotica u gornjem toku. Na éelu te Bosne, éije se ime progirilo vremenom na veliku drzavu od Save i Drine do mora, spominje se od vajkada kao poglavar dréave ban. Veé sam taj naslov je nepobitan dokaz, da su BoSnjaci od iskona Hrvati, jer samo u njih nalazimo ustanovu banstva, a tek kasnije prelazi ona granice hrvatske driave i ako se izvan nje nade, redovito je to na podruéjima, gdje su Hrvati nastanjeni. Bosanska banovina sastojala se od nekoliko velikih kneZevina, i to eponimne Bosne, Rame, Neretve, Humske zemlje, Duvnai Uskoplija, Usore, Soli (danainje Tuzle), Zagorja, Podrinjai Donjih Krajeva ili podruéja od Vrbasa do Splita. Najvaznija medu tim velikim Zupama bila je od vajkada Bosna, jer se njezin vladar veé u XL. stoljeéu zove banom, a uz nju povezaSe se redom sve druge, a najzadnji Donji Kraji i Humska zemlja, koje je Stjepan Kotromanié pripojio Bosni. Kao Sto u obiteljskoj zadruzi viast starjeSine nije bila neograniéena, nego je ovaj stvarao vainije odluke sporazumno sa zadrugarima, tako vrie u drZavi banovi i kraljevi svoju vlast kao predstavnici svoga plemena i pojedinih sastavnih kneZevina drzave, ali veCinom u zajednici s najblizim srodnicima. Ban Stjepan I. izdaje vainije dokumente zajedno s bratom Vladislavom (1322.—1328.), banica Jelisava sa svojim sinom banom Stje- panom (II.), knez Vladislav sa Zenom Jelenom i sinovima Tvrtkom i Vu- kom, ban Tvrtko s majkom Jelenom i bratom Vukom it. d. Vaznije dréavno- pravne povelje izdaju banovi i kraljevi uz predhodno odobrenje predstav- nika pojedinih Zupa, kneZevina i vojvodina, koji se u tu svrhu nalaze na njihovu dvoru, te ovi fungiraju na tim poveljama kao svjedoci, s kojima bi se viadar predhodno posavjetovao. Tako kraljica Jelena Gruba, nasljednica DabiSina, ukida (18. svibnja 1397.) carinu na Maslini kod Stona »savetom’ sa bogom darivanim’ velmoZami vlasteo kralev’stva mi rusaga bosansko- gac, od kojih se imenom navode vojvoda Hrvoje, knez Pavao (Radinovié), vojvoda Sandalj, tepatija Batalo »s inemi mnozim’ viasteli i vlastelizi¢i«.1) Ostoja potvrdi 15. sijetnja 1399. cesiju podruéja od Kurila Dveri do Stona Dubrovéanima »s’ volom’ paée i hotinjem’ viastel i velmoza kralevstva<,?) a 16. kolovoza 1420, potvrdi Tvrtko II. Dubrovéanima Sandaljevu cesiju Konavla i Sokola »imav8e cil’ svit i zgovor s viastelom i velmozami Tusaga».3) 1) Miklo3ié, Mon. Serb. 230. 2) i 233. 3) id. ib. 805.SOBANEKO Piemsvvu v7 8. Plemstvo. Plemistvo predstavljahu u Bosni u srednjem vijeku pripadnici pojedinih plemena, koji posjeduju plemenitu baStinu, na kojoj su, kako se veli u jednoj listini Ostoje od 8. prosinca 1400., osid- nicit), t. j. starosjedioci, ili im ju je kralj ili ban darovao ili, ako su je kupili, potvrdio, a bili su popisani u posebnoj knjizi, koja se u jednom do- kumentu zove leistrom (lat. registrum) i éuvala se u katoli¢kim krajevima u kaptolskoj riznici, a u patarenskim u djeda bosanske erkve, koji oboji u Bosni bijahu loci credibiles. BaStina, koju je plemié naslijedio od praotaca, ili ju za zasluge dobio od krune, ili je ona pre’la u njegovu vlast kupnjom, te ju odobrio ban ili kralj, zvala se je obiéno plemenita baStina ili skraéeno plemenito, a akt o podjeljivanju plemi¢kog posjeda oznativao se izra- zom dati u plemenito, Bastina se nije podjeljivala napregac, nego se prije toéno ispitivalo, ne ée li se podjelom povrijediti tuda prava, to jest, da li je dotiéna zemlja neosporno pripala kruni, koja moZe s njom po volji raspolagati. Tako je 8. prosinca 1400. kralj Ostoja, prije nego ée podijeliti vojvodi Hrvoju grad i Zupu Livno, nalozio Vuku Semkoviéu, Vuku Nim- éiéu, Zupanu Radoji i kaptolu, da »zberu vladanje k’ sebi, osidnike, ple- menite i ine vr’ste dobre lude, koji bi se onda prjeminjili, da ih’ pitaju, da nih’ rote, tko bi koje plemenStine od korena u hlivanskoj Vr’hovini i u Zupi, potansi od’ Zavoda do Vr’hovine, sto pristoji gradu bistritkom, na- viastito, kada posla Lau§ kralj’ dvadeset’ i éetvrtu rotu na moéeh’, posta- viti vsakog’ u njih’ pravmi i nad’ im tko sta u ono vrime: jer Laus’ kralj vazda ljubljase pravdu s’ nasimi prvimic.5) Istom kada je Ostoja primio jednoglasnu s 15 peéata providenu ispravu ovog povjerenstva, u kojoj bi- jahu nabrojeni svi posjednitki odnoSaji u onom kraju, podijelio je vojvodi Hrvoju na vjetna vremena kao plemenito gore navedene zemlje s Bi- stritkim gradom, Zupom, dohodcima i trgovinom. U darovnicama se obiéno navode i zasluge, radi kojih je komu da- rovana bastina. Oko 1322. ban Stjepan dariva knezu Vukosavu Hrvatiniéu Zupe Banicu i Vrbanju s Kljucem i Kotorom, jer je ostavio hrvatske ustaSe te uza nj pristao;%) isti dariva knezu Grguru Stipaniéu pet sela kao na- gradu, Sto mu je sa svatovima doveo Zenu od bugarskog cara 13381., zatim dariva nekoliko sela knezu Vuku Vukosaliéu, jer je u RaSkoj spasio bana, komu je bio ubijen konj, podmetnuo mu svoga, pri éemu je Vuk dopao rana i Sto je osim toga srpskom caru oteo gradove Novi i Kljué.7) Svomu logothetu Stefanu darovao je 1450. kralj Tomas 100 kuéa zemlje u Srbiji, ako kralju uspije odanle protjerati Turke s time »da je slobodan’ on’ i njegova detca i njegova kuéa ot’ voiske ot’ turske i od ine voiske, izamSe kada gospoctvo ni grede naSom glavom’ na koju vojsku, tada da i on bude polag’ nas svoimi slugami«. Kada je Zupan Vukmir zamijenio posjed Kolo na Duvnu za selo JelSanicu, potvrdio je to kralj Dabi§a »za ib, 248, 6) Glas. Zem. Muz. XVIII. (1906.), 403. 1) ib. 406. 38"596 Driavno i sudbeno ustrojstvo njih’ sluzbu i viru, ... 8to nam posluzie vsegda virno i srd’éno, naivise u turaé’kih boih’ ne Stedeée svoih’ glav’ za nas’«.8) Plemenita se baStina u srednjem vijeku u Bosni toliko cijenila, da se éak i na nadgrobnim nadpisima spominjalo, ako je tko na njoj sahranjen. Tako je po nadpisu na steéku u Pretkom polju pokopan neki Ivan sna svoi zemli«, Hrelja u Presjenici, braéa Dobrilo i Viganj Bobani u Zakovu te sin vojvode Stipana na Radimnji leZe »na svoioi baStini«, a braéa Ra- divoj i Radoslav Vukéiéi na istom groblju leze »na svom’ plemenitome. Kao sinonim za baStinu éesto se upotrebljava oznaka plemenita zemlja Tako su na njoj pokopani Dragoilo Miletié u Dopascima, Branko Benko- vié kod Hana Gorlusiéa, DabiZiv DraSkovié kod Kalesije i knez Batié u Kopogi¢ima podivaju na svom zemljiStu plemenitom, a Raé Ga- linié u Veliéanima na »svoi plemenitoj<, Kako se sretnitn cijenio onaj, koji leZi na svojoj plemenitoj baStini, vidi se po nadpisu na ste¢ku Radoslava Viahoviéa, koji o sebi govori: »me spase sama, ere legoh’ na svoi pleme- nitoi baStinic, a na steéku vojvode Vukosava Vladeviéa piSe, da »pogibe na razmjernoj Krajini« te ga njegovi Ijudi donesoSe na njegovu plemenitu ba&tinu: Po toj ba&tini, koja se joS zove i plemens¢inom, zvao se i vla- steln plemenitim gospodinom, a naslovijavao se i s »plemstvo vic. Plemenitom bastinom, i ako je bila svojina éitave obitelji, uprav- Ijao je starjeSina kao glava kuée, i to je pravo prelazilo nedjeljivo na njegovog najstarijeg sina ili potomka u direktnoj muSkoj lozi, a ako ova- kovih nasljednika nema, prelazi pravo baStinstva i na Zensku, Bas radi ovog utvrdenog nasljedstva zvala se plemenita zemlja baStinom, a taj je pojam bio u sredovjeénoj Bosni tako izgraden i utvrden, da su i sami Turci, kojima on nije bio poznat, osvojivsi Bosnu, preuzeli u svoje zakonodavstvo rijeé baStina kao oznaku za nedjeljivo nasljednu zemlju. U jednoj listini Sandaljevoj (24. lipnja 1419.) definira se pojam baStinskog’ nasljednika kao-»natraZje nage, Sto je po muSkom’ koljenu od naSega sr’ca, &to bi po&teno i pravo natrai’je nage i pleme, Sto je po muskom koljenu, kako kr’v’ podaje«.9) Ako se tu istiée poSteno i pravo natrazje, znati, da su iz nasljedstva iskljuéena nezakonita djeca. Kako su viastela svojom plemenitom ba8tinom mogla raspolagati Po volji, tomu ima vise dokaza, a znatajna je darovnica kralja Tomasa 14. listopada 1458., kojom svom logothetu Stjepanu Ratkoviéu dariva neka imanja, »da ih’ ima u baStinu i njegova deca i muSka i Zenska i njegovi posljedni u vek’ vekom’, da je voljan’ poSteni viastelin’ logofet’ Stefan’ i njegova deca i njegovi posljedni vsemi tem’ vise pisanim’ selmi ili mu drago er’kvi priloZiti, ili prodati ili zaloziti ii u préiju dati ili komu od svojih ostaviti, u vsem’ da je voljan’ kako sustom svoiom ba&tinom i da im se nistor od ovoga ne uzme ni za jedno sagriXenie, izam’Se nevire<. Prema tomu je jedino veleizdaja mogla biti razlogom zapljeni imanja, ali tek kada se krivica uglavi. Tomu nadlezZan sud bio je veé za 8) Miklosié, 0. ¢. 481, 226. 9) id. ib. 288,