Blagaj: Veliki Stit » unutarnje strane. DRZAVNO I SUDBENO USTROJSTVO BOSNE U SREDNJEM VIJEKU L DRZAVA 1, Plemenski ustav. Osnovna stanica, iz koje su u Bosni nikli drustvo i driava, bila je kao i u drugim hrvatskim zemljama od vajkada za- druzna kuéa. Zadrugarstvo predstavlja onu kohezionu snagu, koja drzi kuéu na okupu te je poluéilo, da se ova mnodi i Siri ne samo u descendent- nom, nego i u poboénom praveu, te je uz nju vezala élanove tako dugo, dok su to iole dozvoljavale ekonomske prilike. Ostajuéi svi Glanovi na okupu, sakupio se je tu pod krovom veliki broj Glanova, do sto i vise, a kada su se pod pritiskom ekonomskih poteSko¢a morali odvojiti suviSni ogranci i osnivati zasebne zadruge, ostaju ove i nadalje s pramaticom u vezi krvnog srodstva, Tako nastaju na drugom stepenu druStvene evolucije brat- stva, a vise takovih bratstava sa¢injavaju plemena. Ta plemena — gentes ili generationes — postaju opet te meljni elementi drZavne zajednice, a zaposjela su pojedine Zupe, kojima su kao glavari upravljali Zupani. Kao primus inter pares isticao se vremenom kao njihov star- jeSina ban, koji je do te %asti dospio izborom ili uslijed povoljne poli- titke konstelacije, koja je radi moé¢i i bogatstva iznijela njega i njegovo Poviiest Bosne i Hercegovine 1, 38594, Dréavno i sudbeno ustrojstvo pleme iznad ostalih, te ga ova slobodnom voljom priznae svojim pred- stavnikom i ujedno predstavnikom drZave ili rusaga. To je t. zv. gentilni ili plemenski ustav, koji u Hrvata odivotvoruje dréavotvornu snagu i koji je poluéio, da oni i u najtamnijem srednjem vijeku Zive u sredenim pravnim i politiékim prilikama. 2. Ban. Srediéte ili jezgra, iz koje je nikla bosanska banovina a po- slije i kraljevina, jest Porfirogenetov chorion Bosna, to jest kraj oko vrela Bosne i njezinih glavnih pritotica u gornjem toku. Na éelu te Bosne, éije se ime progirilo vremenom na veliku drzavu od Save i Drine do mora, spominje se od vajkada kao poglavar dréave ban. Veé sam taj naslov je nepobitan dokaz, da su BoSnjaci od iskona Hrvati, jer samo u njih nalazimo ustanovu banstva, a tek kasnije prelazi ona granice hrvatske driave i ako se izvan nje nade, redovito je to na podruéjima, gdje su Hrvati nastanjeni. Bosanska banovina sastojala se od nekoliko velikih kneZevina, i to eponimne Bosne, Rame, Neretve, Humske zemlje, Duvnai Uskoplija, Usore, Soli (danainje Tuzle), Zagorja, Podrinjai Donjih Krajeva ili podruéja od Vrbasa do Splita. Najvaznija medu tim velikim Zupama bila je od vajkada Bosna, jer se njezin vladar veé u XL. stoljeéu zove banom, a uz nju povezaSe se redom sve druge, a najzadnji Donji Kraji i Humska zemlja, koje je Stjepan Kotromanié pripojio Bosni. Kao Sto u obiteljskoj zadruzi viast starjeSine nije bila neograniéena, nego je ovaj stvarao vainije odluke sporazumno sa zadrugarima, tako vrie u drZavi banovi i kraljevi svoju vlast kao predstavnici svoga plemena i pojedinih sastavnih kneZevina drzave, ali veCinom u zajednici s najblizim srodnicima. Ban Stjepan I. izdaje vainije dokumente zajedno s bratom Vladislavom (1322.—1328.), banica Jelisava sa svojim sinom banom Stje- panom (II.), knez Vladislav sa Zenom Jelenom i sinovima Tvrtkom i Vu- kom, ban Tvrtko s majkom Jelenom i bratom Vukom it. d. Vaznije dréavno- pravne povelje izdaju banovi i kraljevi uz predhodno odobrenje predstav- nika pojedinih Zupa, kneZevina i vojvodina, koji se u tu svrhu nalaze na njihovu dvoru, te ovi fungiraju na tim poveljama kao svjedoci, s kojima bi se viadar predhodno posavjetovao. Tako kraljica Jelena Gruba, nasljednica DabiSina, ukida (18. svibnja 1397.) carinu na Maslini kod Stona »savetom’ sa bogom darivanim’ velmoZami vlasteo kralev’stva mi rusaga bosansko- gac, od kojih se imenom navode vojvoda Hrvoje, knez Pavao (Radinovié), vojvoda Sandalj, tepatija Batalo »s inemi mnozim’ viasteli i vlastelizi¢i«.1) Ostoja potvrdi 15. sijetnja 1399. cesiju podruéja od Kurila Dveri do Stona Dubrovéanima »s’ volom’ paée i hotinjem’ viastel i velmoza kralevstva<,?) a 16. kolovoza 1420, potvrdi Tvrtko II. Dubrovéanima Sandaljevu cesiju Konavla i Sokola »imav8e cil’ svit i zgovor s viastelom i velmozami Tusaga».3) 1) Miklo3ié, Mon. Serb. 230. 2) i 233. 3) id. ib. 805.SOBANEKO Piemsvvu v7 8. Plemstvo. Plemistvo predstavljahu u Bosni u srednjem vijeku pripadnici pojedinih plemena, koji posjeduju plemenitu baStinu, na kojoj su, kako se veli u jednoj listini Ostoje od 8. prosinca 1400., osid- nicit), t. j. starosjedioci, ili im ju je kralj ili ban darovao ili, ako su je kupili, potvrdio, a bili su popisani u posebnoj knjizi, koja se u jednom do- kumentu zove leistrom (lat. registrum) i éuvala se u katoli¢kim krajevima u kaptolskoj riznici, a u patarenskim u djeda bosanske erkve, koji oboji u Bosni bijahu loci credibiles. BaStina, koju je plemié naslijedio od praotaca, ili ju za zasluge dobio od krune, ili je ona pre’la u njegovu vlast kupnjom, te ju odobrio ban ili kralj, zvala se je obiéno plemenita baStina ili skraéeno plemenito, a akt o podjeljivanju plemi¢kog posjeda oznativao se izra- zom dati u plemenito, Bastina se nije podjeljivala napregac, nego se prije toéno ispitivalo, ne ée li se podjelom povrijediti tuda prava, to jest, da li je dotiéna zemlja neosporno pripala kruni, koja moZe s njom po volji raspolagati. Tako je 8. prosinca 1400. kralj Ostoja, prije nego ée podijeliti vojvodi Hrvoju grad i Zupu Livno, nalozio Vuku Semkoviéu, Vuku Nim- éiéu, Zupanu Radoji i kaptolu, da »zberu vladanje k’ sebi, osidnike, ple- menite i ine vr’ste dobre lude, koji bi se onda prjeminjili, da ih’ pitaju, da nih’ rote, tko bi koje plemenStine od korena u hlivanskoj Vr’hovini i u Zupi, potansi od’ Zavoda do Vr’hovine, sto pristoji gradu bistritkom, na- viastito, kada posla Lau§ kralj’ dvadeset’ i éetvrtu rotu na moéeh’, posta- viti vsakog’ u njih’ pravmi i nad’ im tko sta u ono vrime: jer Laus’ kralj vazda ljubljase pravdu s’ nasimi prvimic.5) Istom kada je Ostoja primio jednoglasnu s 15 peéata providenu ispravu ovog povjerenstva, u kojoj bi- jahu nabrojeni svi posjednitki odnoSaji u onom kraju, podijelio je vojvodi Hrvoju na vjetna vremena kao plemenito gore navedene zemlje s Bi- stritkim gradom, Zupom, dohodcima i trgovinom. U darovnicama se obiéno navode i zasluge, radi kojih je komu da- rovana bastina. Oko 1322. ban Stjepan dariva knezu Vukosavu Hrvatiniéu Zupe Banicu i Vrbanju s Kljucem i Kotorom, jer je ostavio hrvatske ustaSe te uza nj pristao;%) isti dariva knezu Grguru Stipaniéu pet sela kao na- gradu, Sto mu je sa svatovima doveo Zenu od bugarskog cara 13381., zatim dariva nekoliko sela knezu Vuku Vukosaliéu, jer je u RaSkoj spasio bana, komu je bio ubijen konj, podmetnuo mu svoga, pri éemu je Vuk dopao rana i Sto je osim toga srpskom caru oteo gradove Novi i Kljué.7) Svomu logothetu Stefanu darovao je 1450. kralj Tomas 100 kuéa zemlje u Srbiji, ako kralju uspije odanle protjerati Turke s time »da je slobodan’ on’ i njegova detca i njegova kuéa ot’ voiske ot’ turske i od ine voiske, izamSe kada gospoctvo ni grede naSom glavom’ na koju vojsku, tada da i on bude polag’ nas svoimi slugami«. Kada je Zupan Vukmir zamijenio posjed Kolo na Duvnu za selo JelSanicu, potvrdio je to kralj Dabi§a »za ib, 248, 6) Glas. Zem. Muz. XVIII. (1906.), 403. 1) ib. 406. 38"596 Driavno i sudbeno ustrojstvo njih’ sluzbu i viru, ... 8to nam posluzie vsegda virno i srd’éno, naivise u turaé’kih boih’ ne Stedeée svoih’ glav’ za nas’«.8) Plemenita se baStina u srednjem vijeku u Bosni toliko cijenila, da se éak i na nadgrobnim nadpisima spominjalo, ako je tko na njoj sahranjen. Tako je po nadpisu na steéku u Pretkom polju pokopan neki Ivan sna svoi zemli«, Hrelja u Presjenici, braéa Dobrilo i Viganj Bobani u Zakovu te sin vojvode Stipana na Radimnji leZe »na svoioi baStini«, a braéa Ra- divoj i Radoslav Vukéiéi na istom groblju leze »na svom’ plemenitome. Kao sinonim za baStinu éesto se upotrebljava oznaka plemenita zemlja Tako su na njoj pokopani Dragoilo Miletié u Dopascima, Branko Benko- vié kod Hana Gorlusiéa, DabiZiv DraSkovié kod Kalesije i knez Batié u Kopogi¢ima podivaju na svom zemljiStu plemenitom, a Raé Ga- linié u Veliéanima na »svoi plemenitoj<, Kako se sretnitn cijenio onaj, koji leZi na svojoj plemenitoj baStini, vidi se po nadpisu na ste¢ku Radoslava Viahoviéa, koji o sebi govori: »me spase sama, ere legoh’ na svoi pleme- nitoi baStinic, a na steéku vojvode Vukosava Vladeviéa piSe, da »pogibe na razmjernoj Krajini« te ga njegovi Ijudi donesoSe na njegovu plemenitu ba&tinu: Po toj ba&tini, koja se joS zove i plemens¢inom, zvao se i vla- steln plemenitim gospodinom, a naslovijavao se i s »plemstvo vic. Plemenitom bastinom, i ako je bila svojina éitave obitelji, uprav- Ijao je starjeSina kao glava kuée, i to je pravo prelazilo nedjeljivo na njegovog najstarijeg sina ili potomka u direktnoj muSkoj lozi, a ako ova- kovih nasljednika nema, prelazi pravo baStinstva i na Zensku, Bas radi ovog utvrdenog nasljedstva zvala se plemenita zemlja baStinom, a taj je pojam bio u sredovjeénoj Bosni tako izgraden i utvrden, da su i sami Turci, kojima on nije bio poznat, osvojivsi Bosnu, preuzeli u svoje zakonodavstvo rijeé baStina kao oznaku za nedjeljivo nasljednu zemlju. U jednoj listini Sandaljevoj (24. lipnja 1419.) definira se pojam baStinskog’ nasljednika kao-»natraZje nage, Sto je po muSkom’ koljenu od naSega sr’ca, &to bi po&teno i pravo natrai’je nage i pleme, Sto je po muskom koljenu, kako kr’v’ podaje«.9) Ako se tu istiée poSteno i pravo natrazje, znati, da su iz nasljedstva iskljuéena nezakonita djeca. Kako su viastela svojom plemenitom ba8tinom mogla raspolagati Po volji, tomu ima vise dokaza, a znatajna je darovnica kralja Tomasa 14. listopada 1458., kojom svom logothetu Stjepanu Ratkoviéu dariva neka imanja, »da ih’ ima u baStinu i njegova deca i muSka i Zenska i njegovi posljedni u vek’ vekom’, da je voljan’ poSteni viastelin’ logofet’ Stefan’ i njegova deca i njegovi posljedni vsemi tem’ vise pisanim’ selmi ili mu drago er’kvi priloZiti, ili prodati ili zaloziti ii u préiju dati ili komu od svojih ostaviti, u vsem’ da je voljan’ kako sustom svoiom ba&tinom i da im se nistor od ovoga ne uzme ni za jedno sagriXenie, izam’Se nevire<. Prema tomu je jedino veleizdaja mogla biti razlogom zapljeni imanja, ali tek kada se krivica uglavi. Tomu nadlezZan sud bio je veé za 8) Miklosié, 0. ¢. 481, 226. 9) id. ib. 288,Plemiéki_grbovi 597 bana Stjepana Kotromaniéa bosanska erkva, jer u darovnici, izda- nioj (1328.) Grguru Stipaniéu, daje mu pet sela, »u vike vikova njemu i njegovu ostalomu, da se to ne more pore¢i nikadare ni njemu ni njegovu ostalomu, to ga ne bi opital’ cr’kva bosanska«.1°) U Tomaevoj darovnici od 22, kolovoza 1446., kojom dariva sinovima Ivanisa Dragi8iéa zemlje oko Kijuéa, veli se: »da im se toi ne ima poreéi, ni potvoriti ni na manje do- nesti ni za jednu neviru i zgrihu kraljevstvu naSem, Sto ne bi ogledano gospodinom’ didom’ i erkvom’ bosan’skom i dobrim’ BoSnjani«,11) a u listini izdanoj Jurju Hrvatiniéu u Kre’evu 1484. kaze se, da je zapljena moguéa samo »ako bi se zgodilo ere bi koi... toliko sagrisio, da mu se ima odsiéi glava onomu, koi je sagrigio«, ali pleme osudenikovo time ne gubi pravo na baitinu, jer se narocito dodaje: »a ostali da Zivu i pribivaju u svih’ tih’ zgora imenovanih’ plemenStinah’<«.12) Kao i drugi vainiji drZavni dokumenti dobile su i vlasteoske darov- nice veéu tvrdoéu time, Sto se u njima spominju predstavnici pojedinih Zupa i pokrajina, koji su se nalazili na vladarskom dvoru, te su prisustvo- vali kod izdavanja povelje. Jedinu iznimku Gini povelja, Sto ju je izdao ban Stjepan Il. 1223. u »hizi« velikog djeda bosanske crkve, jer se mjesto dvorjanika i velmo%a kao svjedoci navode veliki djed Radoslav, ve- liki gost Radoslav i starci Radomir, Zumbor i Vuéko, dakle sami predstavnici bosanske crkve, a to je bilo za to, jer je listina izdana u kuéi velikog djeda, gdje su se stro j nici naSli na okupu.15) Na kraju svake darovnice podkrepljuje se ona prisegom, a protiv onoga, tko bi ju oprovrgao ili ponistio, prijeti se raznim kletvama, Isprva je u Bosni plemstvo ravnopravno i nije se razlikovalo prema bogatstvu i moéi te su sva vlastela bila jednaka i svakomu je pripadao na- slov kneza, koji se daje i kraljevskim sinovima. U dubrovaékim spisima se i sama mati bana Tvrtka zove skromnim naslovom comitissa ili comitissa Bosine. Medutim vrijeme, razvoj politiékih prilika i veéi ugled i upliv na dvoru, izdigo’e neka plemena nad ostalima. Neki knezovi postaju vojvode kao viadari vecih okruzja, a od ovih opet neki postaie i veliki vojvode, a dva su se plemena — Hrvatini¢i i Kosatée — toliko Podigla, da su dobila i naslov hercega: Hrvoje u Splitu i Donjim Krajima i Stjepan Vukéié u potonjoj Hercegovini. Tako se plemstvo i u Bosni dife- rencira: najviSe se ponosi naslovom velmodZa, a najnize se zadovoljava imenom vlasteliéiéa. 4, Grbovi. Kao Sto je u Bosnu iz vana uSao pojam visokog plemstva, tako je stranog porijekla i obiéaj, da se pojedina plemena razlikuju gr bo- vima. Istina, na sredovjetnim steécima éesto nalazimo uklesane likove slitne grbu: slovjenski 3tit s oKomito zasadenim magem iza njega, ali polje Stita je prazno ili ima tek koju Saru, koja se ne moze smatrati he- raldigékom tinkturom, pa prema tomu &tit i mag oznatuju junaka. 10) G. Z, M. XVIII. (1906,), 406, 11) Miklo3ié, 0, e, 440. 12) id. ib. 378, 13) G. Z. M. XVII. (1906.), 404.598 Driavno i sudbeno ustroistva Mjesto grbova nalazimo na starijim petatima tek pojedina slova imena. To se zove znamenjem. Petat, providen njime, jest znameni peéat ili znameni visuéi peéat, kako se zove u listini vojvode Jurja 12. kolovoza 1434.14) Sandalj upotrebljava kao znamenje po latin- skom obiéaju prva dva slova imena CA, njegova braéa Vuk i Vukac BK i BU, a njegov neéak Stjepan sluZi se monogramom CFA. Vojvoda Radié Sankovié upotrebljava opet slovo W, kojega u njegovom imenu ni nema. Monogram bit ée i ono znamenje Sandaljevo, Sto ga banica Anka, nje- gova mati, spominje na jednoj velikoj, bijeloj srebrnoj €a8i ina srebrnom baéinu (umivaoniku), Sto ga je dala u Dubrovniku u poklad; naprotiv sva je prilika, da se radi o pravom grbu na srebrnoj ikoni »s’ zlame- njemod plemenitih«, koja se spominje u istom pokladu. To isto ée biti sluéaj i sa znamenjem na anonimnom obelisku u Donjim Baki¢ima kod Olova, gdje je prikazan Stit, doduSe bez heraldi¢ke tinkture, ali za to se je nad njim nadvio zmaj, koji je jamatno heraldiéka figura. To isto vrijedi i za krilatu zmajevu glavu na ste¢éku u Topliku kod Zabrda, za ‘koju nadpis izritito veli, da je znamenje velikoga kneza bosan- skoga Radiéa. Istom u XV. vijeku sluZe se bosanska vlastela sve vise grbovima. Sandalj je na palati, koju mu Dubrovéani darovase, htio smje- stiti svoj grb, i Dubrovéani mu 1406, odgovaraju: »2 lista vaSe poStene prijazni primismo i Sto nam pisaste u jednom’, kakovo znamen’je hoéete da Vi se postavi na vrat’jih’ va’e polage, takozi se ée i vr’Siti«. Dne 1. oZujka 1423. raspravljalo je Vijeée Umoljenih opet o Sandaljevu grbu, isklesanom od kamena, i odluéivalo, hoée li se postaviti na vrata prema luci ili na druga prema erkvi sv. Marije. Gradska kapija s tri tornja i puskarnicama nalazi se éesto na pe- éatima obitelji Pavlovica, Radoslava, brata mu Ivani&a i sinova IvaniSevih Petra i Nikole, a taj grb predstavlja grad Boraé, sijelo te obitelji, za koji , je Radosav u Dubrovniku naruéio grb pozlatom i modrim lapis lazuli. Konaéno odgovaraju grbovi hercega Hrvoje (matem oboruzana ruka) i hercega Stjepana (propinjuéi se lav) posve naéelima heralditke nauke. Takov je i bosanski kraljevski grb s krunom na kapiji jajatkog grada ina bosanskim noveima Tvrtka II, Tomaga i Tomageviéa. Moda s grbovima rasirila se u Boshi pojnavise time, da su mnogi bosanski velmoze stekli dubrovaéki i mletaéki patricijat i uz diplomu do- bivali po obiéaju vremena i bogato izradeni grb. Prema tomu je tudi upliv itu mnogo doprinio da se heraldika i u Bosni ukorjenila, 5. Velmoze. Rijeé knez je od starine omaka svakog plemiéa, te ima znaéenje novolatinskog baro i oznatuje u staro doba samo plemiéki stali8, a ne neku odredenu drZavnu funkeiju. Medutim se spominju na- rotiti knezovibosanski: za Tvrtka II. knez Tvrtko Borovinié (1433.), za Tomaga knez Radié Mozolié (1446.), a na nadpisu u Topliku veliki knez bosanski Radié, vjerovatno isti kao gore, u KopoSiéima ve- liki knez nad bosanskim Visokim, gdje je u naslovu izrazena jamaéno neka visa upravna funkeija. 14) Miklo¥ié, 0, e, 378.Vojvode 599 Takovu funkciju kao upravitelji drZavnih jedinica, Zupa, vrse u manjem opsegu Zupani, a na éelu vise zupa stoje vojvode, koja se éast sve vise razvija, osobito od kada se Tvrtko okrunio kraljem. Tako su nekadanji knezovi Bosne, Huma, Usore, Soli, Duvna, Donjih Kraja, Ne- retve, Podrinja, Boréa i t. d. postali vojvodama, a najmoéniji medu njima kao Hrvatini¢i, Sankovi¢i, Pavloviéi, Vukéiéi uspeli su se i do velikog vojvodstva. Od starina bili su, kako im i ime kazuje, vojvode vojskovode (belli duces) i ostali su to do bana Ninoslava, a jo3 1879. spominje se voy~ voda exercitus domini regis Bosnie (Lib. Ref.). Takav voj- voda imenovao bi se od zgode do zgode, a inage je vojvodstvo stalno ve- zano uz rod, te je obvezivalo nosioca naslova, da u ratno doba stavi sta- noviti broj vojnika. Nosilac naslova je starje3ina vojvodskog roda, doéim ostali Glanovi nose i nadalje naslov kneza. Prvi osnivaéi vojvodskih dinastija bili su Pavao Radinovié, Vlatko Vukovié, Vukac Hrvatinié i Radié Sankovié, &iji su predi do onda nosili naslove Zupana ili knezova. Vojvodska éast prelazi od oca na najstarijeg sina, a kako prelazi na poboénu Jozu vidi se iz ovih primjera: Hrvoje ju namrije sinoveu Jurju Vojsaliéu, Sandalja Hraniéa naslijedio je u vojvod- stvu sinovae Stjepan Vuktié, Petra Pavloviéa naslijedi brat Radoslav a sina Radoslavova Ivania takoder brat mu Petar. Broj se vojvoda s vre- menom sve vise mnoZi tako, da se medu svjedocima na jednoj povelji kralja Toma8a 1461. spominje nista manje nego devet vojvoda. Medu voj- vodama istitu se najmoéniji naslovom velikog vojvode, kao Hrvoje i Sandalj, a dotadanji vojvodski naslov nosi najstariji im sin. Moé velikih vojvoda porasla je toliko, da su oni vladali kao pravi dinasti i imali posebni svoj dvor; doduSe oni su priznavali vrhovnost kralja, ali su u svom »vladanju« bili posve neovisni te su njima po volji upravijali iraspolagali. Ta se moé narotito poveéala za borba o prijesto izmedu Ostoje i Tvrtka IL, kada su oba protukralja naklonost pojedinih vojvoda morali plaéati najvecim koncesijama. Moé vojvoda je veé prije bila velika te su neki éak otudivali i neSto od svojih zemalja: Radié Sankovié je 1899. od- stupio Dubrovniku Lisae u Primorju, i u dotiénoj povelji veli, kako je prije pisao u Bosnu kralju Ostoji, da za tu darovnicu dobije odobrenje i kako je Dubrovéane molio, da i oni u toj stvari poSalju kralju poklisare s darovima i tada »prizvav’ ime Hrista Boga, gospodin’ kral’ i vsa Bosna darova i zapisa u plemenito v’ vjeki gradu Dubrovniku« gore spomenutu Zupu Lisac.15) Vojvode udivali su dohodke od svoje zemlje, kako Sandalj u povelji od 24, srpnja 1419. veli »podjeljivajué svojim slugama, plemenitim ljudima, po svojoj volji baStine i plemstvoc,!6) a to pravo na podrutju Konavala predaje Dubrovéanima, koji su ga kupili i obvezali se, kada kralj ratifi- cira kupoprodaju, da ée plaéati kralju godi8nji danak od 500 perpera za vjeéna vremena. 15) id. ib. 241.600 Driavno i sudbeno ustrojstvo ‘Vojvode poduzimale su na svoju ruku i ratne operacije, kao Rado- sav Pavlovié, koji je ratovao s Dubrovnikom, da im opet otme Konavle, pa su Dubrovéani kralja, kao jamca za mir, zaimolili, da zapovjedi Rado- savu mir,17) i doista, na kraljevu zapovijed »poéteni i uzmoZni vojvoda Radoslav posluSa tu zapovid«, te im kralj blagoslovi mir. Koliko je Du- brovniku stalo do sklonosti pojedinih vojvoda, vidi se po tomu, da su neke Povlastice, a narodito trgovatke, mimo kralja, dali potvrditi i od vojvoda za, podruéje njihovog vladanja ili rusaga. Tako ih je potvrdio Ra- doslav Pavlovié 10. travnja 1411., a isto je udinio i njegov potomak Petar Pavlovié 15. srpnja 1454. »savjetovaSe se sa naSim savitnici po obigaju % gospodom’ stroinici er’kve bosan’ske i slugami i bliZikami i s’ viasteli gospoctva mic. 6. PoStena dvorstina. Prema funkciji ima vlastele dvije vrsti: jedna su éestnici, kako ih zove Kulin baa, ili vladalci, kako ih zove knez Miroslav (1240.),a drugosu dvoranici ili, kako se u listu Ostoje (1414.) veli, poétena dvorStina, Prvoj vrsti povjerena je uprava manjih ili vetih administracija: opéina, Zupa, okruZja, a druga vréi razna dvorska gvanja, od kojih se imenuju dvorski knez, ili kratko dvorski, ko mornik ili kaznac, tepéija, peharnik, Geonik, stavilac i dijak. Dvorski odgovara sredovjecnom praefectus aulae ili pa- latinus. On je na dvoru prvi dostojanstvenik, a od osoba, koje su vréile to zvanje, spominju se poimence: Radosav Tepéié (1323.), vojvoda Puréa (1857.), Vukoslav Stefanovi¢ (1378.), Mirko Radojevié (1382.), Stjepan Viatkovié (1395.), Stjepan Hlapéié (1398.), Stjepan Ostojié (1409.), Tvrtko (1409.),; Vukac Vukotié (1419.), Petar KleSié (1421.), Stjepan Vlatkovié (1444,—1446.), Vladislav Vukovié (1451.), Radoje Vladimirovié (1461.) i dr. Dvorski se spominje u listinama na prvom mjestu pred ostalim do- stojanstvenicima, koji put s ozakom dvorskog pristava ili pri- stava od dvora; on dakle u ovakovim zgodama vr&i funkciju pred- stavnika dvora te je jamatno imao da nadgleda tekst povelje, koju je sastavio stavilac a napisao dijak i da pazi, da li je sadrzaj u skladu s interesima krune, On je dakle u neku ruku dréavni tajnik i kao takav najvazniji faktor dvorske sluzbe. Ako kod podpisa listine nije pri- sutan dvorski pristav, vrsio je tu sluzbu koji vlastelin kao pristav: Vu- kac Vladisalié i zupan Radoje (1395:), Juraj Dragiéevié (1400.), Vuk Stit- kovié (1822.), Stjepan Jaréié (1323.), Ratko Luzac (1331.), Bogdan Bjel- hanié (1853.). Medutim ovi se pristavi, koji nisu dvorski, navode medu svjedocima na zadnjem mijestu, ispred dijaka. Naslov dvorskog kneza prevodi se u jednoj mletaékoj listini, od 1452., kojom se potvrduje plemiéka diploma, Sto je 1417. izdana VukaSinu Vukéiéu, s maestro de la corte, a u latinskom prijevodu jedne po- velje kralja Dabi’e, izdane godine 1394. Gojku Mrnjavéiéu,. prevodi se s marsalcus aulicus t. j. dvorski marSal. 17) id, ib. 875.Dvorski Easnici 601 I na dvorovima velmoiéa bilo je slitnih dostojanstvenika: u vojvode Vojsaliéa, neéaka Hrvojina, spominje se »od dvora pristav knez Toma3 Patié«, a u vojvode Radoslava Pavloviéa dvorski knez Radié Kopljevié. Po vagnosti sluZbe slijedeéi je dvorski éinovnik komornik, koji je upravijao riznicom (camera), te bi bio isto sto i praefectus aerario, Njemu je povjerena briga bditi nad kraljevim’ blagom, utje- rivati razne krunske dohodke, danke i o njimia voditi ratuna. Druga oznaka za to zvanje je bila protovistijar, jer se blago kralja i velmoZa ve- likim dijelom sastojalo od nakita i skupocjena ruha (riza),'po emu se blagajna danas jo3 zove riznica, Da su komornik i protovistijar sino- nimi, dokazujé nam komornik Tvrtka II. knez Restoje, koji upotrebljava éas jedan éas drugi naslov. U mletaékim listinama taj se naziv prevodi Ss camerarius, Naziv za zvanje komornikovo bio je u starije doba kaznac, la- tinizirano casnecius. Spominju se 1323. kaznac Tolislav, 1854. Bole- slav, 1867. Stjepoje iz Usore, a i osnivaé hercegovatke dinastije bio je glasoviti kaznac Sanko, éije je ime uz ostalu rodbinu uklesano na ve- likom steéku u Veliéanima. Prvi kaznac, za koga znamo, bio je kaznac Grdomil, koji je tu éast obnagao jo’ za bana Stjepana Prijezde 1249. Gast kaznaca nije bila nasljedna, jer Radié, sin Sankov, nije bio kaznac, nego se u dubrovatkim spisima od 1870. do 1876. spominje Krasve kao casnec domini regis Bosnie (kaznac gospodina kralja Bosne). Osobita vrst dvorskog dostojanstva je zvanje tepéije, tepa- éije, latinizirano tepacnius. Za bana Stjepana Kotromaniéa spominje se kao tepéija Radosav (1822., 1828.), za Ninoslava Radonja (1240.), za bana Tvrtka Sladoje (1367.), za majke mu, banice Jelene, Ivahan (1354.), za DabiSe i Ostoje Batalo. Znaéenje ovog naziva nam je joS nejasno. Ako je rijet izvedena od tepac, tepec, koje u kajkavstini oznaéuje momka, bilo bi to oznaka dvorskog sluzbenika, koji je imao nadzor nad mladim dvorskim momcima, dakle sligno germanskom Pagenmeister. Da ovo zvanje nije nasljedno vidimo po tomu, da sin tepéije Radoslava Vukosav ili Vudihna Teptié nema oéeva naslova. Jedna do sada nerazjainjena funkcija je ona éelnika ili teo- nika. U dvije listine bana Stjepana II. spominje se takav éelnik Hlap iz Usore, a inaée ni u kojoj drugoj. Sin ovoga bio je Pribisav Hlapovié, koji se spominje 1331. U starom latinskom prijevodu jedne od gornjih li- stina prevodi se ono geonik Hlap s srusticus Chelnyk«, &to je odito netoéno. U ono nepismeno doba srednjega vijeka spadala je medu najvaznije funkeije ona dvorskoga pisara ili — kako se redovito zove — dijaka, jer je ovaj obavljao sve poslove dvorske kancelarije. Koji put se za to zvanje upotrebljava i gréka rijeé logothet, logofet a Desoe, dijak bana Ninoslava, zove se gramatig.02 Dréavno i sudbeno ustrojstvo Prema opsegu posala bilo je na dvorovima vise dijaka, a u vecim kancelarijama bio im je starjesina veliki dijak, koji se spominje veé za Kulina bana: dijak veliki Radoje. Godine 1352. spominje se »dijak veliki slavnoga gospodina bana Stjepana« imenom Priboje. Osim toga nalazimo u spomenicima i oznake dijak nadvorni, Sto bi odgo- varalo naSemu tajniku dvora i dijak unutrni t. j. tajni pisar.18) Dijake nisu drzali samo banovi i kraljevi, nego i velmoze i druga viastela, koji su imali razgranjeno dopisivanje: vojvoda Radié Sankovié, 4upan Nikola, knez Pavao Radinovié, vojvoda Sandalj, Radoslav Pavlovié, hercezi Hrvoje, Stjepan i Vlatko te ostalo odlitnije plemstvo. Sto vise: za vrijeme turskih provala u Bosnu bili su i turski zapovjednici primorani, da za obavljanje hrvatske korespondencije drie posebne dijake, kojih nam je po imenu mnogo poznato. Svaki dijak imao je pravo i duznost, da na kraju svakog spisa stavi svoje ime, jer se ono bez toga nije smatralo vjerodostojnim. Tako su se Dubrovéani 1411., nakon smrti Hrvojeve, ustruéavali predati njegovu pa- laéu izaslaniku njegove udovice, koga je ona poslala u tom poslu s pismom u Dubrovnik jer, kako se ispriéage, »ov’ ... list? vidjesmo nije svr’Sen list’, zaSto dijak’ u njem’ ne imenuje, ki ga e pisal«. Zanimiv kao karakteristika patriarhalnog duha onoga vremena je dodatak, Sto ga dodaje svome podpisu »Drazeslav dijak gdna bana Tvrtka nadvorni pisae a pr’vo dijak velikoslavnoga gdna bana Stjepana«, koji do- slovno glasi: »I k’de sie pisah’, t’da mi da gdn’ ban’ Tvr'tko isprjed sebe velik’ pehar’ vina popiti u dobru volu«. Da se je dijak ditio velitinom i modi svoga gospodara vidi se po ovom podpisu na listini bana Stjepana Kotromaniéa (oko god. 1323.); »A se pisa Pribisav' djak bana Stipana, koji dr’ZaSe ot’ Save!®) do mor(a) od Cetine do Drine«. Po tome, da. se ime istog dijaka éesto nalazi na listinama, pisanim na raznim mjestima, mozemo zakljuéiti, da su banovi i kraljevi na puto- vanjima vodili uvijek po kojega od svojih pisara. Od dvorskih se éinovnika u Bosni spominju jos peharnik ista- vilac. Prvi je dvorski konobar, a spominju se u doba banova: GrubeSa 1249., i Mirohna 1240. za bana Ninoslava. Oni se kasnije medu svje- docima na poveljama ne spominju, valjda jer im je sluzba na dvoru bila podredena. Stavilci spominju se samo dva puta, Jedamput 1378., za Tvrtka, i to stavilac imenom Tvrtko Vladevié, a drugi put za kralja DabiSe. U oba sluéaja ini se, da su oni bili sastavijadi teksta povelje, éemu bi njihov naziv i etimoloSki odgovarao. O niZem Ginovnistvu imamo u sredovjetnoj Bosni malo podataka. Oni se subsumiraju pod imenom naredbenici®) ili vlasnici.21) 18) id. ib. 500, 505. 18) Ovako valja u G. Z, M. VIII. (1906), str. 407 nadopuniti manjakavo ditano C. BE. 20) Pueié, Srp. Spomenici, 11, 32, 35. 21) Miklo&ié, 0. e. 487.Gradani, kmetovi, roblje 603 Nike financijalno Ginovnistvo predstavijaju carinici ili glo- bari, a poglavari vlaSkih sela (katuna) zovu se katunari. Nerazjainjeno je zvanje kotopana, koji se 1407. spominje u Drijevima.22) Mofda je to iskvareno od kapetan, koji se kao zapovjed- nik tvrdave, uza sve to, Sto u Bosni ima nebrojeno tvrdih gradova, ovim nazivom ne zove ni u jednoj listini iz predosmanlijske dobe. 7. Gradani. Domaéeg gradanskog staliéa u sredovjeénoj Bosni uopée mena u onom smislu, kako se razvio u srednjoj Europi, jer tada nije bilo autonomnih gradskih organizacija. Doduge u podgradu kra- Ijevskih i gospodskih gradova nastala su manja ili veca naselja trgovaca i zanatlija, a tako iu znatnijim rudarskim krajevima, odkako je ban Kulin dozvao u zemlju vanjske rudare, ali to su bili veéinom tudinci i upravljali su se po svojim zakonima: »Sasi« po saskom zakoniku (Sachsenspiegel), Dubrovéani po svom »Liber Statutorume, a Mleéani opet po svojim za- konima, jer su svi ti naseljenici ostali pod jurisdikcijom svoje domovine, a bosanska uprava se nije u njihovo poslovanje mijeSala. Osim toga sta- novnistvo ovakih podgrada nije ni bilo stalno, nego je dolazilo i prolazilo i tako nije moglo ni-doéi do neke -opéinske organizacije, ni do postanja veéih gradskih opéina . 8. Kmetovi. Ziteljstvo po selima bilo je vecinom kmetsko, ali se bosansko kmetstvo bitno razlikovalo od europskog, jer je u Bosni kmet uZivao liénu slobodu, a viastelinsku zemlju je s baStinskim pravom za svoje potomstvo obradivao kao polovnik ili tretjenik, veé prema tomu, da li je vlastelinu od prihoda davao treéinu ili polovinu. Inaée je bio sa- movlastan i nije davao nikakove tlak e. Njegov polozaj bio je dakle mnogo povoljniji nego u germanskih i romanskih kmetova, koji su bili vezani uz grudu (glebae adnexi) te se s njom mogli prodavati. 8. Roblje. Jo8 se jednim odlikovala Bosna od prosvijetljenih su- sjednih zemalja, naime time, Sto institucija ropstva nije udzivala driavne za8tite, Sto vise, bosanski kraljevi su i8li za tim, da se trgovina robljem ukine. U samom Dubrovniku bio je zloglasni trg roblja, a jednako i u Drijevima, gdje je roblje dovazano, odnosno dovadano iz stranih zemalja te se prekrea- valo na dubrovaéke i mletaéke lade. Bosanski kraljevi bili su mozda prvi u Europi, koji su digli glas protiv te trgo- vine. Iz godine 1400. postoji pismo, u kome se Dubrovéani, na protest kralja Ostoje radi te trgovine, ispriéavaju i obe¢avaju, da se unaprijed ne ée smjeti u Dubrovniku trgovati robljem, jer ni oni ne Zele, »da se trguje ljudskim mesom«.2) U istoj stvari posredovao je kod Dubrovéana vojvoda Hrvoje i dobio je isto obeéanje. Medutim sve je ostalo na starom i knez dubrovatki pobirao je i nadalje od svakog roba stanovite veli¢ine statutom mu odredeni prihod. Devetnaest godina kasnije ponavlja zahtjev za uki- danje ropstva Hrvojin nasljednik, a u odgovoru okreéu Dubrovéani stvar, kao da je tobo% »prirok rusaga (sc. bosanskog) u latin’sceh’ mjesteh«, gdje Pucié, 0. ¢. 90. 28) id. ib. 81.604 Dréavno i sudbeno ustrojstvo govorahu: »Bosna prodae ljudi a tamo je Bosna blizu vas a toi ste vi je- dno< i spominju intervenciju Ostojinu, koji je radi toga dolazio u Humsku zemlju i konaéno oprostio zateéenim Icivcima i molio Dubrovéane, da im ioni oproste. Na koncu vele: »a s’di mi ne vjemo, Vaka ljubav’ tamo more ih bolje znati ki to éine i s kime se svjetujue.24) Koliko je bila razgranjena dubrovaéka trgovina robljem, vidi se iz toga, da su Dubrovéani 1397. pisali kneginji Eugeniji i knezu Stefanu te ih molili, da se zauzmu za dva dubrovatka trgovea robljem, koje su uhva- tili Turci, a njima su u prilog naveli, da po Gitavoj carevini sve do Bruse Mle%ani i Genovezi i »drugi jezici« kupuju roblje i vode kroz Dubrovnik, a oni da im za to ne dine smetnje.25) - U Bosni kupovali i hvatali su naroéito pripadnike bosanske crkve, te bi ih potajno odvukli i u Drijevima ili Dubrovniku prodavali, polaze¢i pri tom od naéela, da se nekrStena ¢eljad smije prodavati i da pa- tareni nisu krSteni.26) 9. Driavne financije. Sredi8nja vlast za sve financijske poslove bila je u Bosni banska ili kraljevska komora (camera), gdje su se sticali svi prihodi krune i isplacivali rashodi. Ona se u listinama éesto spominje: 1378. za kralja Tvrtka I.;27) 1419. pohranio je carinik drijevski svoje po- slovne knjige u kraljevoj komori;28) 1461. obeéaje kralj Stjepan Toma- Sevié, da ée dugove svog predSastnika platiti iz svoje komore 29) i t. d. 10. Komornik. Na éelu komore bio je komornik, a kao takav spominje se za kralja Tvrtka II. knez Restoje godine 1448.39) Medu nje- gove najvaznije duznosti spada briga i nadzor oko kovanja novea, jer pravo kovanja novea — jus cudendae monetae — predstavlja najoditiju manifestaciju vladayskog suvereniteta te je iskljuéivo pravo krune, a prema fiskalnim nazorima srednjeg vijeka nosilo je ono veliku dobit. 11. Rudarina. Vrio vaZan prihod krune bijaSe u srednjem vijeku rudarina, osobito dok su olovni i srebrni rudnici u Srebrenici i Olovu bili jo3 neiserpljeni te su davali i obilan i lako doseZan prihod. Olovo se raznosilo u velikim koliéinama preko jadranskih luka u Italiju, gdje su sve palaée i erkve, od Mletaka do Napulja, bile pokrivene bosanskim olo- vom. Olova se kopalo u Bosni dvije vrste, naime meko i tvrdo — plum- bum dulcei plumbum durum. Ovo potonje bilo je tvrde uslijed znatne primjese srebra. Srebrna ruda se od tudih primjesa Gistila u i- stilima, i onda topila i rafinirala tako dugo, dok nije na ognji8tu ostale pliko srebro (= Blicksilber). Ni rudnike — rovove — ni éistila i topione nije kruna iskori8éavala sama, nego je to pravo davala u najam zakupcima, vecinom Dubrovéanima, uz stanovitu pauSalnu zakupninu. Ali ib. 146. id. ib. 10. © tom sam iznio u svojoj raspravi »Jo§ o testamentu gosta Ra- dinac u G. Z. M. XXV. (1918.), 363 i sl. 21) Miklosié, 0. ¢. 188. 28) Jireéek, Spomenici, 71. 29) Miklosié, 0. ¢. 489. 30) id, ib, 426.Rudnici i solane 605 osim te zakupnine valjalo je i za samu produkciju srebra izvadena i u verge salivena plaéati kruni stanoviti postotak — obiéno 10% —u ime poreza, a taj se porez pobirao na taj naéin, da su se sve verge morale dati bolati, t. j. providiti drzavnim petatom (puncirati) i za to platiti odredenu taksu. Samo ovakovo bolano srebro moglo se slobodno pro- metati zemljom i izvazati u inozemstvo, a sve nebolano se nemilice pli- jenilo. O tomu nam poblize govori povelja, Sto ju je kralj Stjepan Toma- Sevié 28. studenog 1461. izdao Dubrovniku, u kojoj se veli: »da od sada naprjeda, Sto bi godi nih’ trgovci ili nih’ sluge srebra nosili iz naSega rusaga u Dubrovnik ili inude, kude im’ drago, Sto bi se godi naSlo-u nih’ tr’govac ili sluga srebra nebolana, da mu se ne moze ino uzeti srebro, nego onoliko, koliko se nade srebra nebolana a onoi, S8to e bolano, da nose slobodno ili mu Dubrovnik’ ili inuda kuda mu drago bez’ niedne zabave kralevstva mi, ni viasteo moih i ni viasnika ni carinika naSih«.31) Posebna vrst bosanskog srebra bilo je glamsko srebro. ili glama. Njega su osobito cijenili Mleéani i kupovali, jer je-u njemu bio stanoviti postotak zlata, a Mleéani su jedino poznavali postupak, kako se to zlato rafiniranjem vadi iz srebrne smjese, te su i od toga vukli znatnu korist. 12. Solane. Jedan od najstarijih monopola, je monopol soli, koji je u Bosni radi njezine stotarske, privrede bio osobito vazan. U Bosni je doduée bilo slanih vrela, koja su jo’ u predrimsko doba bila povod:rato- vima izmedu obaju velikih ilirskih plemena Ardieja i Autarijata, ali ta vrela u srednjem vijeku nisu racionalno iskori&¢ivana a da bi mogla udo- voljiti potrebama zemlje. Glavna vrela nalaze se kod Tuzle, sredovjeénih Soli, a manjih je i u podruéju Neretve kod Konjica. Da se udoyolji po- svema potrebi, bila je Bosna primorana uvoziti velike kolitine morske soli, koja se proizvodila ishlapljivanjem morske vode u velikim slanicama kod Dubrovnika, a poslije naroéito u onim kod Stona i u Drijevima. Mono- polsko pravo na prodaju soli u Bosni davalo se zakupnicima u najam, a ti su bili redovito dubrovaéki gradani. So se prodavala u posebnim so- lanama (mercatum salis), koje su se korumpiranom latinskom rijeti zvale kumjerak solni (od commercium salis). Najstarija vijest o trgovini soli u Bosni nalazi se u ugovoru, Sto ga Dubrovéani sklopi8e s bugarskim carem Mihajlom Asjenom 1253., koji je onda ratovao sa srpskim kraljem UroSem. Dubrovéani su onda raéunali, da ée iziéi Asjen kao pobjednik i osvojiti ne samo Srbiju nego i Bosnu, pa su si u tom ugovoru osigurali povlasticu, da u podruéju od Neretve do Drine »po starom pravu« ne bude solane osim dubrovatke i da ¢e car, takoder »po starom pravu«, od éistog dobitka od prodane soli raSkim ljudima dobiti polovicu.s?) U toj listini Dubrovéani tvrde doduie, da u Bosni nije uopée bilo solane, Sto ne odgovara istini, jer jeu XII. vijeku osim solana u Dubrovniku, Kotoru i sv. Srdu na Bojani, postojala solana u Drijevima kod dana8nje Gabele, a to potvrduje i vojvoda Vladi- 81) id, ib, 487. 82) id. ib. 38.606 Dréavno i sudbeno ustrojstvo slay, sin hercega Stjepana, vele¢i, da te éetiri solane postoje od starine. Poslije 1882. podigao je Tvrtko I. i u Draéevici kod Novog solanu, ali ju je na silne molbe Dubrovéana dokinuo. 18. Carine. Jo& je obilniji dohodak davala drzavi carina. Na svim vecim saobraéajnim prugama na granici i u unutra3njosti zemlje postav- ljene su carinarnice, gdje su carinici od svih prolazecih trgovaca i ponosnika od robe pobirali uvozninu ili provozninu. Glavne carine, koje su po pravu od starine postojale u Bosni a Dubrovéani ih smatrali zakonitim, bile su Ledenica kod Brgata, s kojom su upravijali Pavlo- viéi, Novi u Konavlima pod upravom Sandalja, u Crnici kod Korita, ui Dverima (Drijevima) ili starom Forum Narentae, danainjoj Gabeli, pa u Gradcu ili Gradecu, Konjicu, Olovu, Ustikolini, Srebrenici i DeZevici kod Fojnice. Kako su carine predstavljale obilan izvor prihoda, pokuSavali su pojedini velmoze mimo starih podizati nove. Tako je Bogéin Korjenié u Ljutoj silio NikSiéane, koji bi putovali u Dubrovnik, da plaéaju carinu, ali su Dubrovéani protiv toga prosvjedovali i kod kralja Ostoje isposlovali, da se carina dokine, jer su karavane iz NikSiéa iduéi u Dubrovnik i onako morale proéi kroz carinu u Ledenici ili u Konavlima.s+) Sandalj je podigao 1411. novu carinu u Onogostu (NikSiéu) te je od prolazne robe uzimao 10% wu naravi, pa je i to dalo povoda tuzbama sa strane dubrovatke.25) Nezakonite carine podizale su se i pred Stonom, ma da su ponosnici, koji idu iz Bosne, platili carinu u Srebrenici ili u Olovu, u Konjicu ili na Drijevima. I tu su Dubrovéani s uspjehom ulozili prosvjed te je ova carina dokinuta kao i ona na brdu Maslini pred Stonom, a i ona druga, koju je Grgur Nikolié 1418. podigao u Popovu polju iséuéi carinu za robu, koja je veé ocarinjena u Sutje’kom klancu iza Gemerna, Zakupnici bosanskih carina bili su obiéno Dubrovéani, a rjede Bos- njaci, koji bi onda imali obiéno Dubrovéanina za ortaka. Medutim deSavalo, se, da su kraljevi znali nastradati i od tih dubrovaékih zakupnika. Tako je na pr. Dubrovéanin Dragoje Bevenutié, zakupnik carine, pobjegao ostavSi kralju duzan 100 funti fina srebra, a kralj, da dode do svog novea, dao je zaplijeniti Dragojinu imovinu, Sto je ovaj imao u dubrovatkoj opéini u pokladu.3¢) Da su carinski organi i u srednjem vijeku znali smetati trgovcima, samo da poveéaju svoj prihod, vidi se iz ovog sluéaja. Godine 1399. uprav- ljahu u ime svog gospodara Vlada carinom u Drijevima knezovi Dura i Vukié te ogradige trgoviste plotom. Tu su trgovei svojim karavanima ulazili, otovarili robu, plativSi carinu, da prenoée, a konje su izveli izvan ograde, da ih napasu i napoje, a kada ih opet vratixe, da ih natovare i nastave put, zahtijevali su carinici da opet plate carinu. O ustrojstvu i rentabilnosti carina znamo vrio malo, jer su to du- brovatki zakupnici smatrali poslovnom tajnom, a bilo im. je i zabranjeno 83) id, ib. 201. 34) Pucié, Spomenieci Il, 28. 38) id, ib, 102, 36) Jiredek, Spomenici, 39.Trgovina o tome davati podataka stranima. Tako su 1408., iduéi kao poslanici kralju Sigismundu, Rafael Guéetié i Miho Rastié dobili naputak, ako ih kralj upita o stvarima, koje se titu Bosne ili Dalmacije, da odgovore, kako znadu, ako su stvari manje vaine (ligiere), a ako su vaine (ponde- rose) ili, ako se titu carina, solana ili danaka, neka odgovore, da nisu upuéeni i neka obeéaju, da ée pisati u Dubrovnik po potrebne obavijesti.37) 14. Trgovina. Prometne veze bile su u srednjem vijeku u Bosni upravo otajne, Nije tu bio ni komadié ceste, kojom bi mogla pro¢i nato- varena kola, nego bijahu tek neizgradeni putevi i uz to koji vremenom razoreni ostanak nekadanje rimske cestovne mreZe, koja se nekoé u gu- stom spletu ispreplela rimskom pokrajinom Dalmacijom i koja je i u srednjem vijeku obiljeZavala glavne prometne pravce. Tek oko povecih dvoraca naSao bi se koji komad kaldrme jedva 1 m Sirok, koji bi za kisna vremena dozvoljavao prolaz ljudima i konjima do vlasteoskog grada. Ra- zumije se, da je u takvim prilikama bio mogué promet samo tovarnim ko- njima, koji su se skupili u Gitave turme (karavane), koje su svojim dugim nizom konja, povezanih jedan za drugim, davale sredovjeénim bosan- skim cestama posebno obiljezje. Vode ovakih turm a zvali su se ponos- nici (conductores), a jasili su na éelu povorke i nadgledavali sa svojim ljudima, koji su ih otraga pratili, da.se putem Stogod ne desi to- varima. Uza svu ovu primitivnost bio je promet u Bosni vrio Ziv i to 8s razloga, 8to je Bosnom prolazila svaka roba, koja iz morskih luka ide u razne balkanske zemlje ili se obratno iz ovih izvozi na more, a osim toga je i sam izvoz bosanskih proizvoda, naroéito zemaljskih plodina, sto- éarskih proizvoda i rudnog blaga bio velik. Razumije se, da je i driava htjela imati od ovog prometa koristi te je pod imenom »trgovinec ili kako se u jednoj listini kralja Ostoje od 1404. prevodi na latinski, datium tergovine,’s) zahtijevala od trgovaca posebnu daéu. Kako je ovaj danak jako teretio trgovce i koéio trgovinu, nastojali su Dubrovéani, da ga se oslobode ili da ga bar odkupe pauSalnom godi8- njom svotom. Veé s banom Kulinom sklopige 29. kolovoza 1189. prvi trgo- vaéki ugovor,39) koji predstavlja najstariji do danas sa¢uvani bosanski do- kumenat. Kulin tu obride Stititi dubrovatke trgovce i pomagati ih savje- tom i djelom, a ta je povelja bila osnovni temelj dubrovatkog blagostanja, jer je Dubrovnik nastojao i uspio, da dobije sliéne pogodnosti u Srbiji, Albaniji i drugim balkanskim zemljama. Za to dubrovatko Vijeée nastoji, dim bi nastala promjena na bosanskom prijestolju, da kod novog vladara ishodi potvrdu te povlastice, i to godine 1240, od bana Ninoslava, 1249. od Stjepana i od svih Kotromani¢a i kraljeva poslije njih. Odkupnina bila je u razmjeru s koristi, 8to su je crpali Dubrovéani, upravo neznatna: 800 per- pera godinje, a prigodnim uskraéivanjem tog danka znali su Dubrovéani ‘koji put put pospje’iti rjeSenje i drugih ‘svojih zahtjeva. Tako su 1896. kra- 87) Diplom. ragus. 180. 38) Gl. dr. sr. slov. 12, 213. 39) Miklosié, o. ¢. 2.608 Driavno i sudbeno ustrojstvo Ijici Jeleni Gruboj isplatili taj danak tek nakon Sto im je potvrdila povlastice.40) Sligne povlastice zaiskali su i dobili i Mleéani od bana. Tvrtka, a potvrdio ih je 8. travnja 1404, kralj Ostoja. Glavna trgovista, gdje se odvijao veéi dio trgovatkog prometa, bila su u Bosnj’ Drijeva (Forum Narentae) kod Gabele, Ostruznica, Gradec, Dvori8te, Desnica ili Dessinica, Olovo, Visoki, Srebrenica. Tu se u podgradu (suburbium) nalazilo trzi8te — platea — gdje su dubrovatki, za- darski, splitski i drugi trgovci nanizavali svoje boteghe i trgovali, a dolazili su i prolazili razni prigodni trgovci, kupujuéi i prodajuéi razne pro- izvode. Na tim se tr2ZiStima plaéalo u ime pijacovine od tovara robe po 1 dinar, a kako je taj prihod bio znatan, pokuSali su po neki »vladari<, da podizu nova trgovista kao DabiZiv u Trebinju 1345., ali ga morade do- kinuti, jer je Dubrovéanima zajaméeno od starine, da se u Humu ne ée podizali nova trgovista, koju je povlasticu potvrdio i Tvrtko 1382.41) Kada su Turci iza Kosovske bitke poteli napredovati prema Bosni razbjeZaSe se dubrovaéki trgovei iz krajeva, koji su bili najviSe ugrozeni, pa su Turci sami nastojali da ih opet privuku. Godine 1394. poslao je Sa- hinbeg Dubrovéanima poziv, da nastave trgovati u osvojenim krajevima Srbije, a car ée se zadovoljiti malim dankom. Godine 1399. obeéaje »Pa- Sant« t. j. PaSajigit, da ée smaknuti svakoga, koji bi uvrijedio Dubrov- éanina, a to je ponovio isto i Sarhanbeg i konatno dobise Dubrovéani od sultana povelju, koja im zajaméuje slobodno trgovanje sve do Morage i Lima.4?) 15, Desetina. Glavni porez, koji se u Bosni ubirao neposredno od na- roda, bila je kao u ostaloj Europi desetina, desetak ili deseStina, a davala se od svega priroda i proizvodnje. Pobirali su ga od seljaka — kmeta ili kmetiéa — narotiti globarii to u korist gospodara zemlje, dakle viastele, na tijoj su zemlji Zivili. Desetinu dobivao je dakle ban ili kralj kao i ostala vlastela od zemalja, koje su bile viasniStvo krune ili su kao oSasna pripala kruni. 16. Danci. Mogori8. Medu vaznije dohodke bosanske krune spadaju razni danci, koje su Dubrovéani bili duZni davati Bosni, Najstariji medu njima bijase mogori§, latinski margarisium, mogorisium, koji se plaéao o Miholju dne, kako to saznajemo iz jednog pisma vojvode San- dalja, gdje veli: »Poslah’ vam moga ¢loveka... da mi daste mogori8, kako vi je gospodin’ kral’ Tvrt’ko po svom listu upisal’, da mi daste po zakonu, kako no se vzda daval o Miholu dnevjec.48) Iz jedne listine Zupana Sanka od 25. kolovoza 1364. saznajemo, da je mogori8 iznosio 60 perpera (a ne 500!) gotovih dinara. Za ustanovijenje pravne prirode mogoriXa vaino je to, da se taj danak nije plaéao iz drZavne blagajne nego su ga pobirali posebni re- 40) Pueié, 0. c. 4. 41) MikloSig, 0, e. 201. 42) Pucié, 0. ¢. 19, 21, 22, 25. 48) id. ib. 82,