IDEOLOSKI I POLITOLOSKI ASPEKTI PROPASTI BOSANSKOG KRALJEVSTVA 1463. GODINE* Sreéko M. DZAJA, Miinchen Suvremeni povijesni izvori o slomu bosanskog kraljevstva potkraj svibnja i poetkom lipnja 1463. godine razmjerno su brojni i raznolike su politi¢ke i kulturne provenijen- cije: osmanlijske, bizantske i zapadne.’ U dvjema totkama svi su ti izvori jedinstveni: prvo, da je Mehmed IT. Osvajaé Bost veoma biz0, kao vjetar, osvojio; i drugo, da je Bosna tada temeljito oplijenjena i opu- stoena, a njezino stanovnistvo veéim dijelom prognano. Znatne razlike medu izvorima pojavijuju se pri objasnjavanju wzroka Mehmedova voj- ni¢kog pohoda protiv Bosne, na jednoj strani, i naglog sloma Bosne, na drugoj strani Kako je i o€ekivati, osmanlijski kroni¢ari trse se da opravdaju sultanov pohod. A&ik PaSa Zade zadovoljava se time da istakne kako je povod Mehmedova pohoda otkazi- * Na njemaékom jeziku pod nastovom Untergang des Bosnischen Konigreichs in ideologischer und politologischer Sicht ovaj prilog je priopéen u obliku ,,communication” na V. medunarod~ nom kongresu za proucavanje jugoistoéne Evrope (Cinguiéme Congrés International des Etudes ‘du Sud-est Européen) u Beogradu od 11. do 17. rujna 1984 Osmanlifskt kroniari 15. st.: 2) Aik Pala Zade w njemackom prijevodu Richard F. Kreutel: ‘Vom Histenzelt zur Hohen Pforte. Frihzeit und Aufstieg des Osmanenreiches nach det Chronik Denkwiirdigkeiten und Zeitliufte des Hauses ’Osman’” vom Derwisch Ahmed, senannt Agik- ‘Pag.-Sohn, Graz/Wien/K6In, 1959 (= Osmanische Geschichtsschreiber 3.), Kap. 140, p. 231— 238; w spsom prijevodu GU. Elezovié: Turski izvori za istoriju Jugoslovena. Posebni otisak iz “Bratstvo XXVJ", Beograd, 1932, p. 32-34; b) Tursun Bey: Tarth- ebi'l-feth.Hazirlayan: A. Mertol Tulum, Istanbul 1977, cap. 22, p. 121-128; u spakomm prievodu Gl Fezovi: op. cit, p. 63-70. v. H. Inalcik: Tursun Beg, Historian of Mehmed the Conquaror’s time, «: Wiener Zeitschrift fr Kunde des Morgenlandes 69, 1977, p. 55-71. Bizantski kronidari 15. st.: a) Laonici Chalcocandylae Historiarum demonstrationes. Ed. E. Darko, sv. 2/2, Budapest, 1927, Lib. X, p. 277-289; b) Crtobuli Jmbriotae Libri quinque ce rebus gestis Mechmetis, Ed. C. Miiller: Fragmenta historicorum Graccorum sv. 5/1, Paris, 1870, . LV, Cap. XV, p. 147-148. Nisam uspio Konzaltirati najnovije kriticko izdanje Kritobula od Diether Roderich Reinsch: Critobuli Imbriotae Historia. Berolini et Novi Eboraci: Walter de Gruyter 1983 (= CFHB vol. XXII, Series Berotinensis). Recenzirao Jean-Louis van Dieten u: Siidost-Forschungen 44, 1985, p. 235-244, Zapadnt izvjestitelji na osmanlijsko} strani: a) Konstantin Mibajlovié iz Ostrovice w rjematkom prijevodu od R. Lachmann: Memoiren eines Janitscharen oder Tirkische Chronik. Graz/Wien / Kéin 1975 (-Slavische Geschichtsschreiber 8., Kap. 34. p. 137-141. O stpskim prijevodima ovoga spa usp. oP. eit. p. 44, bil 11; b) topolivae Jorg Yon Mamberg: Geschicht{e} von der Turckey. Memmingen [11482] 21496, f.4r—v. Usp. A. Vasiliev: Jorg of Nuremberg, a writer contemporary with the Fall of Constantinopel, u: Byzantion 10, 1935, p. 205~209. Te zapadnog neposrednog susedstva pohod protiv Bosne pratili su i tome otpremali kratke ali svjeze iavjedtaje MleCani, odnoso mletacki podanici. lzvjestaj splitskog podeste u Venecju od 11, lipnja 1463, kod Vi. Corovié: Historija Bose. Beograd 1940 (= Posebna izd. Srpske Kralj. Akad. 129.), p. 557, bill. 3, levjestaj mletackog duzda Chr istophorusa Mauro u Firencu od 14, lipnja 1463. kod V. Makudev: Istori¢eskie pamjatniki juanih Slavjan 1, Variava 1874, p. 533, usp. 308-310. Od suvremenih zapadnih historiografa 0 propasti Bosne govore kratko “ntonio Bonfini: Rerum Ungaricarum Decades HII. Lib. X. Ed. J. Fogel idt. Tom. Ill. Lipsiae, 1936, 206vanje haraéa od strane bosanskog kralja. Tursung Beg ide dalje pa navodi i slijedece: sveti rat za islamske interese (dzihad)), bogat plijen, nevjera bosanskog kralja i, napo- kon, sultanovo pravo da ga kazni i zato Sto je on pri dolasku na prijestolje, navodno, umotio viastitog oca.? Mletatki su izvjeStaji vige neutralni; oni opisuju tijek operacija i ne upustaju se u objaSnjavanje ni pozadine, ni uzroka pohoda, ni brzog sloma. Naprotiv, sasvim je druktije s diplomatskom prepiskom i izvjeStajima onih politi¢kih snaga koje su bosanskog kralja otcijepile od sultana i time izazvale pohod protiv Bosne; rijeé je dakle o ugarskoj diplomatskoj prepisci i izvjeStajima Rimske kurije, Ugarski kralj Matijas Korvin, koji je u odluéujuéem trenutku bio zaokupljen borbom s- carem Fridrikom II. za ugarsku krumu, pa nije mogao intervenirati,? tvrdio je ne8to Kasnije da su izdajnici pozvali sultana i da sultan nije Bosnu osvojio oruzjem, nego lu- kavstvom i prevarom.* Rimska kurija identificirala je bosanske ,,bogumile” kao izdajnike. Ta interpretacija 0 propasti Bosne ,,bugumilskom izdajom”, posredovana preko humanisticke historio- grafije i Mavra Orbinija,’ évrsto se ugnijezdila u modemu historiografiju; u nacionalnu hrvatsku i stpsku u vrlo patetiGnim oblicima,® u bosansko-muslimansku i barem jedan dio medunarodne historiografije s odredenim vrijednosnim korekturama, fj. ,hereticki i izdajnicki manihejei” (u terminologiji Rimske kurije) pretvoreni su u modernim verzi- jama u progonjene, ali i borbene bogumile, koji Osmanlije docekuju kao oslobodioce.” Pp. 245 i nesto opsimnije poljski kronitar Jan Dlugosz: Joamnis Diugossit seu Longini Historiae Polonicae, Tom. V. Lib. XII (XID), Ea. L. Zegota Pauli. Cracoviae, 1878, p. 377-378. O izvjestajima kofi se nastali u krugu Rimske kurife i kojima se ovdje posvetuje posebna pozor- nost v. dalje i usp. dokumentarni prilog u originalu i hrvatskom prijevodu. 2 Po svoj prilici u ovom sluéaju imamo posla s politiéki motiviranom ,,legendom 0 ubojstvu kra- Ija’, koju su u opticaj stavili protivnici nesretnog bosanskog kralja. Bonfini, dvorski historiograt kralja Matijaia Korvina, aludira na to kada pie: regnum, quod a patre suo su ipuit cum vita si- mal amisit, Huius igitur temeritate scelereque Rascia et Bossena cum magna Serviae parte in ‘Tucci ditionem pervenit. A. Bonfini: op. cit. u bil. 1, 1. c. U varijanti koju je zabiljezio Jorg iz Nimberga, sadrZan je protuugarski stav; tu je naime kao supodinitelj ocoubojstve uvuéen i kralj Matijas Korvin. U 16. st. unesena je u legendu i bosanska Kraljica Katarina, Usp. P. Andelié: Bosanskohercego- vaéka knjizevna hrestomatija 1. Starja knjizewnost. Sarajevo 1974, p. 98-100. 3 Vidi M. Cazacu: Les Ottomans sur le BasDanube au XV° sitcle, w: Sidost-Forschungen 41, 1982, p. 27-41, ref. 40-41. 4 L. Thall6cry 1 $, Horvith: Codex diplomaticus [...] Jaicza. Budapest, 1915 (= Mon. Hung, hist. Diplomataria 40.), p. 14, 5 Vidi J. Matasovie: Tri humanista o patarenima, u: Godisnjak Filozofskog fakulteta Skoplje 1, 1930, p. 235-252, 6 Vidi F. Ratké: Bogomili i patareni, u: Rad JAZU 8, 1869, ». 173-174; Ve Klaié: Geschichte Bosniens von den ltesten Zeiten bis zum Verfalle des Kénigreiches. Leipzig 1885, p. 440; ist: Povijest Hrvata, sv. IV, Zagreb 1982, str. 51-52; VL. Corovié: op. cit. u bil 1, p. 558-559. 7 Vidi F-K, Kienitz: Stidte unter dem Halbmond. Geschichte und Kulter der Stidte in Anato- lien und auf der Balkanhalbinsel im Zeitalter der Sultane 1071~1922. Manchen, 1972, P. 221— 222; A. Ruppert: Untersuchung zur Verbindung von politischer Geschichte und religidsem Dua- lismus in Bosnien, Frankfurt a/M. 1973 (= magistarski rad u strojopisu, Goethe Universitit Frankfurt), p. 147-180. 207Srpski povjesni¢ar $. M. Ciskovié ublazio je ,,bogumilsku ulogu” pri propasti bosan- skog kraljevstva pomicanjem naglaska od ,,bogumila” na , nepostojanu i prevrtljivu po- litiku” pretposljednjeg bosanskog kralja Tomasa (1443-1461) Jedno daljnje pomicanje naglaska, i to od unutamjih na vanjske politi¢ke faktore, &ini mi se ne samo moguéim nego i nuznim, Na to nas sili noviji krititki pristup i prouéa- vanje najznacajnijeg dijela evropske historiografije 15. stolje¢a, naime Komentara pape Pija I, odnosno humanista Enea Silvija Piccolominija. Novija povijesna kritika izvora dokazala je da je sacuvan izvornik Komentara, koje je humanist Piccolomini dijelom sam pisao, dijelom diktirao kroz gest godina svoga papinstva,’ te da je tekst objavijenih izdanja nepotpun, odnosno znatno okljastren.'° Sto se tiée odlomaka o Bosni, tekstualne promjene su rijetke i neznatne."' U odlomku © vojniékom slomu Bosne provedena je jedna jedina tekstualna izmjena: Banus Cro- atiae , kako glasi u izvorniku, u objavijenim izdanjima pretvoren je u Banus Sclavoniae. Prijedimo sad na povijesno-kriticku analizu ovoga odlomika, Koji je, sto se Bosne tice, im Komentarima. Prvo pitanje koje se po- stavlja jest: kada je pisan ovaj odlomak? Dvanaesta knjiga Komentara zavréena je u prosincu 1463. godine."? Dotiéni odlomak, s kojim zaveSava jedanaesta knjiga, vjerojatno je napisan potkraj studenoga ili na sa- mom poéetku prosinca, jer u protivnom autor ne bi propustio da spomene kako je Ma- tijas Korvin ponovno oteo Jajce iz. turskih ruku u prosincu iste godine. Slijedece pitanje u ovoj analizi glasi: kojim se izvorima papa posluzio pri pisanju ovoga odlomka? Moja teza glasi: legat Nikola Modruski podnio je papi opSiran izvjeStaj 0 sudbonosnom pohodu protiv Bosne u proljece 1463. i papa je ovaj izvjeStaj uz neznat- ne promjene jednostavno ugradio u svoj tekst. Za ovu tezu daju se navesti slijedeci ar- gumenti: 8 S! Cirkovié: Istorija stednjovekovne bosanske drzave. Beograd, 1964, p. 323-324. 9 U Codex Vat. lat. Reginae Suecize 1995, O problematici izvornog teksta Komentara pape Pija IL, prije svoga H. Kramer: Untersuchungen iiber die ,,Commentarii” des Papstes Pius II., u: Mit- teil, des Ssterr. Instituts f. Geschichtsschreibung {Innsbruck] 48, 1934, p. 58-92. 10 Pii Secundi Pontificis Max. Commentarii Rerum memorabilium, quae temporibus suis contige- runt, a R. D, Joanne Gobellino, vicario Bonenn.,.iamdiu compositi et a R. P. D. Francisco Band, Piccolomineo Archiepiscopo Senensi ex vetusto originali recogniti. Romae, 1584 (21589; 3Prankfurt, 1614}. Netoéan naslov zavodio je struénjake sve do u 20. stoljece da autorstvo dje- la pripisuju kopisti Johannesu Gobellinusu (Gobel ili Gobel). Potpun tekst Komentara prema Cod. Vat. lat. Reg. Succ. 1995 dosad je objavijen samo u engleskom prjevodu: F. A. Gragg (transl.) i L. D. Gabel (intr. and not.), The Commentaries of Pope Pius If on The Memorable Events of His Times. Books I-XIIl, u: Smith College Studies of History. Northempton, Mass. vol. 22 (1937), 25 (1940), 30 (1947), 35 (1951), 43 (1957). 11 Postoje ukupno dva mjesta s tekstualnim razlikama o Bosni: a) o rezultatu prisilnog pokrstava- nja bosanskih ,,bogumila”, koje je provedeno 1459/1460, tekst u objavijenim izdanjima (Lib, V) glasi: duo circiter milia baptizati sunt, quadraginta aut paulo plures pertinaciter errantes ad Stephanum Bosnae ducem perfidiae socium confugere. Polazeéi od engleskog prijevoda, umje- sto duo (2000) uoriginalu mora stajati duodecim (12000);b)gore spomenuto mjesto u Lib, XI: Banus Croatiae umjesto Banus Selavoniae. 12. tome #. Kramer: op. cit. u bilj. 9, p. 70~72. 2081. Kritika izvora je ustanovila da je Enea Silvio Piccolomini tako postupio ina mnogim drugim mjestima svojih Komentara, osobito kada nije raspolagao ni s kakvim drugim pisanim izvorima i literaturom. Upravo je takav slutaj s Bosnom, kako to sam autor is- tige, 2. Razraéunavanje izmedu Nikole Modruskog i bosanskog kralja Stjepana Tomasevica u trenutku kada je sultan Mehmed IL. stajao ,,ante portas”, dramatiéno je opisano. Odito je autor Komentara dobrano zadrzao ton i nacin izlaganja svoga legata, jer kroz tekst prosijeva strastvenost sudionika zbivanja 3. Naveden je datum podetka opsade Bobovea (19. svibnja 1463) i ime zapovjednika twrdave, ,,nekadainjeg manihejca” Radaka, koji je optuzen zbog izdaje. U svom kratkom prikazu sloma Bosne, koji je Nikola Modruski napisao nekih dvadese- tak godina kasnije, on ne spominje vige imena Radak, ali govori o ,,heresiarchis sectac Manicheorum” kao izdajnicima.'* U svjetlu ovih zapazanja izvjeStaj Komentara o propasti stednjovjekovne Bosne da se vrednovati na slijedeéi nagin: rije¢ je barem u jezgri, o izvjeStaju jednog diplomata i po- litiéara, Koji je situaciju dobro poznavao, ali i Gija je diplomacija i politika dozivjela strahovit fijasko. Obje Cinjenice jasno odjekuju.u njegovu izvjestaju: na jednoj strani zomo je ocrtan tijek zbivanja i raspon posijedica, ana drugoj je isto tako o&ita potraga neuspjelog politigara za ideoloskim Zrtvenim jarcem. NaSao ga je u bosanskim ,,bogu- milima” i time lansirao u svijet bosansku ,,legendu bodeza u leda” (,DolchstoBlegen- de”). Nijednim drugim izvorom 15. stoljeéa ne da se potvrditi optuzba papinskog lega- ta Nikole Modruskog. Naprotiv, kriti¢ki sintetizirani, dotiéni izvori pruzaju slijedecu povijesnu sliku 0 Bosni u 15. stoljecu: Bosna je tada zapala u tjesnac izmedu Ugarske i Osmanlijskog Carstva. Nijedna od ovih dvija velikih sila nije se zadovoljila samo sa sigurnosnim vojnickim paktom, nego se sve vie mijeSala u bosanske unutarnje poslove. I jedan i drugi ,,blok” postavljao je sve vece strategijske zahtjeve i tratio sve ve novca. To je veé postojecu feudalnu rastrganost tadainje Bosne sve viSe povecavalo i sve vise onemoguéavalo jednu iole dosljednu poli tiku. . Bosanski kraljevi pokuSali su se tom ekonomskom izrabljivanju i polititkoj ugrozenosti oteti naslanjanjem na Veneciju, koja nije pokazala nikakav interes u tom smislu,'* ina Rimsku kuriju,'* koja se zanimala za Bosnu, ali nije bila u stanju pruziti pomoé, i to ne zbog navodnog ,,bogumilskog”, odnosno protukatoliékog otpora .,Bosnjana”, kako glasi u historiografiji rasireno shva¢anje, nego zbog veta ugarskih kraljeva. 13 Publicirao G. Mercati: Notizie varie sopra Niccold Modrussiense, w :isti: Qpere minor (e Studi ot testi 79. Citt2 d, Vaticano 1937). Ovaj tekst ocijenio je S. 8, p, 308) kao ,,autobiografske belegke ogromne vaznosti™. 140 tome M. Sunjié: Prilozi za istor ju bosansko-venecijanskih odnosa 1420-1 463., u: Historijski zbornik [Zagreb] 14, 1964, p. 119~145. 15.0 tome S. M. D¥aja: Bosinsko sednjovjekovije kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupie, u: Tukié 15. Sarajevo, 1985, p. 81~102: ist: Konfessionalitit und Nationalitit Bosniens und der Herzegowina. Voremanzipatorische Phase 1463-1804. Miinchen 1984 (= Sidosteuropiische Arbeiten 80.), p. 195-200. . p. 218 frkovié (op. cit. u bili 209Ovi su neprekidno isticali svoje sizerensko pravo nad bosanskom drzavom i patronatsko pravo nad bosanskom biskupijom, te postavljali uvijek nove politiéke zahtjeve u svezi s tim. Uz pomoé Kurije Bosanci su se pokuSali osloboditi od ugarskog pritiska trazeci vlastite, 0 Ugarskoj neovisne, biskupe i papinsku krunu za svoga kralja. Takva politika nalazi potvrde w historijskim izvorima barem od Sabora u Konstanci (1414—1418). Ali Kurija se odvadila iziéi ususret Bosancima tek pred katastrofu, tj. u studenom 1461, kada je Stjepan Tomagevié okrunjen papinskom krunom, Taj je Gin razbjesnio kralja Matija’a Korvina, pa je kurijalna diplomacija u osobi legata Nikole Modruskog pri bosanskog kralja na raskid veza sa sultanom ina znatne ustupke prema kralju Matijagu Korvinu, Iznudeni zaokret ubrzao je katastrof. Mehmed II. brzo je reagirao, brie ne- goli je protivni¢ki tabor o&ekivao, Posljedice su poznate. Svoju politicku nemoé ne pred bosanskim ,,bogumilima”,"® nego pred ugarskim kra- jem i osmanlijskim sultanom Kurija je kamuflirala falsificiranjem bosanske povijesti i optuzbom ,,bogumila” za izdaju. U Komentarima Pija Il. zapazio sam dva primjera fal- sificiranja: 1, Vigekratni zahttjev Bosanaca za vlastitim biskupima i krunom iz Rima u Komentari- ma je pretvoren uponudu Kurije, koju su Bosanci toboze iz straha pred Turcima odbili, 2. Otkazivanje harata i razorenje jedne turske, strate’ki vazne tvrdave nd usu rijeke Bosne u Savu — u svakom sluéaju. potez koji je kralj Matijas Korvin iznudio, a kurijal- na diplomacija podrzala — nakon sloma komentiraju Komentari s podrugljivim zacu- denjem (,incertus qua spe fretus”, naime bosanski kralj), da bi onda bez ikakve cezure, ~ ne vodeti ni najmanje brige o protusloviju koje time nastaje — presli na dramati¢no uyjeravanje obeshrabrenog bosanskoga kralja od strane papinskoga legata da ugarska pomoé neée izostati. Kako je poznato, pravodobna je pomoé izostala. Bobovac je pao bre nego se otekivalo, zavladala je opéa panika, a za sve je bio proglasen krivim ,,ne- kadanji bogumil” Radak. Ove izvode zakljucit éu sa slijedecim tezama o bosanskoj povijesti: 1, Srednjovjekovna Bosna 15. stoljeca klasi¢an je primjer jedne male driave koja je zapala medu dvije velike sile koje su je najprije ekonomski i politi¢ki destabilizirale i onda. unistile. Upadljivo nedosljedna politika bosanskih kraljeva i oblasnih gospodara vise je bila neizbjeziva posljedica ovog opasnog i na koncu smrtonosnog poiozaja negoli uzrok propasti. 2, Bosansko ,,bogumilstvo” u to doba veé je bilo splasnulo na sporedan i beznaGajan fenomen bosanske povijesti. Ali je Rimska kurija stiziala bopumilske,.reliquiae reli quiarum” u bogumilski ideologem, da bi time zataékala svoju neuspjelu politiku prema Bosni. Modema politiéka i nacionalna razra¢unavanja ponovno su posegnula za bogumilskim ideologemom, da bi uspostavili razoreni kontinuitet izmedu srednjoyjekovne i osman- ijske Bosne. Pri tome su zainteresirane stranke, ve¢ prema viastitim jednostranim poli- tickim interesima, akcente razlidito postavijale. 16 Najpoznatiji dostojanstvenik bosanskog ,,bogumilstva"” gost Radin trazjo je za sebe i svojih 50 do 60 pripadnika utodiste na mletatkom podrugju 1466. 0 tome M. Sunjié: Jedan novi poda- tak o gost. Radinu i njegovoj sokti, u: Godiinjak Drustva istorigara BiH 11, 1960, p. 265-268. 210RIMSKI IZVORI O PROPASTI BOSANSKOG KRALJEVSTVA 1463. G. p. 572 Bosnense nomen apud veteres non inue- nimus, nouum est a Bosna (vt arbitramur) fluuio receptum, qui regnum Bosnae in- terfluens, Sauum influit. Prouincia vero Bosnensis a Moesia initiu(m) capiens Oc. cidentem versus, media inter Pannoniam. & Dalmatia procurtit. Rex gentis nowus tributum, quod sui ma- iores iampridem pendere Turcis consie- uerant incertum qua spe fretus petentibus recusauerat, & oppidum quod ad conflu- entes Sauum, Bosnamg(ue) hostes con- struxerant, Sclauis & Hungaris magnopere formidandum expugnaverat; ea contume- lia permotus Maumethes Turcaru(m) Im- perator virus, quod in Hungaros, aut alios existimabatur concepisse, in hune regem euomit: Quod cum ille accepisset moestus ac pauidus accersito Nicolao Modrusiensi episcopo, qui tum forte Romani Praesulis in regno Bosnae legationem gerebat: Tu me, inquit, legate his mersisti_malis: qui €0(u)sque tuis consilijs perpulisti, vt Im- peratoris potentissimi, cui vix queat orbis resistere, ausus fuerim oppida expugnare: aufer quod intulisti periculum. Cui lega- tus: Sine, ait, in Hungaria(m) proficiscar; mox adero. cum certis, & validis auxilijs, tu mado in fide permaneas. Co(n)eeditur eundi facultas: episcopus Hungaros adijt, & Apostolicae sedis nomi- ne perituris Bosnensibus ope(m) implorat. Hungari exercitu(m) cogu(n)t, Sauog(ue) propere tra(n)smisso, hoste(m) a tergo la- cessere statuunt, si forte retrahi ab incep- to posit. Vtile consiliu(m) perfidia inter- cepit: vnus ex Turcarum ducibus, [quem] Bassam voca(n)t, decima quarta calendas Junias ingentibus praefectus copijs sub 1 Bosansko ime ne susreéemo kod statih pi- saca, Ono je novo i preuzeto je {kako nam se Cini) od rijeke Bosne, koja protjete kroz bosansko kraljevstvo i utjece u Savu. Pokrajina Bosna pruza se zapadno od Me- zije izmedu Panonije i Dalm: Novi kralj [Stjepan Tomasevi¢] ovoga na- roda ~ u Sto se pri tome uzdajuéi tesko bi bilo reéi — uskratio je danak Turcima, koji su njegovi predi veé dugo isplacivali, i razorio utwrdu koju su neprijatelji podig- Ii na sastavima Save i Bosne da bi zastrasi- li Slavonce i Ugre. Turski sultan Mehmed, razjaren tom uvredom, pobjesni i iskali sav sv0j bijes — koji je, kako se vjerovalo sptemao Ugrima ili drugima — na ovome kralju. Kad je za to dotuo kralj, razaloséen i pre- pla’en pozove preda se biskupa modrus- kog Nikolu, koji je tada bio papin legat u bosanskom kraljevstvu, i saspe na njega: Legate, ti si me uvalio u ovo alo. Jer ti si mii svojim sayjetima tako dugo usi punio dok se nisam odvazio da razorim utvrde najmoénijeg cara, kojemu se moze jed- va cijeli svijet oduprijeti. Ukloni pogibao koju siizazvao. Legat mu odgovori: Dopusti da podem u Ugarsku. Ubrzo ¢u se vratiti sa sigurnom i snagnom pomodi. Samo ti ostani postojan u vjeri Biskupu je odobreno da pode. Oti&ao je ‘Usrima i molio ih u ime Apostolske Stoli- ce da priteknu u pomoé Bosancima, koji su stajali pred propascu. Ugri skupe voj- sku, brzo prijedu Savui pripreme se da ne- prijatelja s leda napadnu, ne bi li ga tako mozda odvratili od zapoéetog nauma. 2rT oppido Bobazio, quod regni Bosnae caput fuit, castra locauit, postridie Imperator consecutus est: Radaces Manichaeus olim, deinde Christianum mentitus, oppido prae- fectus erat: is / pretio corruptus hostem p.973 intra moenia recepit, suasitque custodibus arcis, ne Turcis rerum dominis resisterent Tradita est arx munitissima, quae facile poterat biennio defendi, nulla re indigens. Imperator praeter opinionem potitus op- pido ad persequendum regem cum parte copiarum Bassam mittit triginta millibus passuum rex aberat in oppido, quod Lazi vocant: eo namq(ue) Turcarum aduentu percepto, cum thesauris confugerat Dal- matiam petiturus. Bassa cum venisset La. zi, abijsse regem inuenit, eumque magnis itineribus consecutus in castello Elutio clausit, & areta cinxit obsidione. Ile sese cum omni thesauro, quem quinq(ue) re- ges tot annis congregauerant fidei Bassae credidit: quem Imperator ad se ductum multa spe demulcens, facile induxit, vt oppida, quae in sua potestate restauerant, reddi iuberet, plura & meliora a se deni- (ue) expectaturus: Scribitur praefectis ar- cium, claues, munitionesque tradant: pa- rent omnes, atq(ue) ita octo ferme die- rum spatio amplius septuaginta natura, & arte munitissima oppida, & auri ampli- us quam decies centena millia nummum ex Christianis opibus in manus hostium peruenere, quamvis non tam re quam no- mine Bosnenses Christianum sibi nomen vvsurpauere. Raptae matronae, atq(ue) virgines, templa sanctorum diruta; Virireligiosi omni con- tumeliarum genete affecti: nobilitas om- nis ad seruitium in Asia(m) missa: regi pa- ucis post diebus caput abscissum, & cum eo alti sanguinis pleriq(ue) necati. 212 Ali dobro pripremijen plan onemoguéi iz- daja. Jedan od turskih zapoyjednika, koje- ga nazivaju Pagom, utabori se 19. svibnja pod Bobovcem, glavnim gradom bosan- skog kraljevstva. Slijedeéeg dana stigao je i sultan. Zapovjednik Bobovea bio je Ra- dak, nekoé manihejac, zatim lazni krséa- nin. On je primio mito, pustio neprijatelja unutar zidova i nagovorio posadu tvrdave da Turcima, gospodarima situacije, ne pruza otpora. Tako je izrucena najjaca tvrdava, koja se bez ikakve pomoéi izvana mogla dvije go- dine lako braniti. Sultan, posto se mimo ogekivanja domo- gao grada, odmah posalje Pasu s dijelom vojske u potjeru za kraljem. Kralj se mala. zio 30,000 koraka [ca. 45 km.] udaljen u gradu koji se zove Jajce. Kad je cuo da dolaze Turci, pokupi blago i dadne se u bijeg prema Dalmaciji. Kad je Paga dosao do Jajca i saznao da je kralj utekao, ubrza potjeru za njim, stig- ne ga i opkoli u zamku Kijuéu, Napokon Getvrtog dana, prisiljen gladu i Zedu, pre- da se kralj Pasi na vjeru s Citavim blagom, koje su petorica bosanskih kraljeva godi- nama skupljali. Kralj bude doveden pred sultana i ovaj ga laskavim obe€anjima navede da izda zapo- vijed da se predaju gradovi koji su se nala- zili jo8 pod njegovom vlaséu, nakon Gega se onda moze nadati jo§ vecim i boljim stvarima od sultana, Zapovjednicima tvr- dava kralj izda pismene naredbe da preda- ju kljuéeve i utvrde. Svi poslugade. Tako u roku od nekih osam dana vise od se- damdeset prirodno i tehniéki vrlo dobro utvrdenih gradova i vige od milijun duka- ta krS¢anskog blaga dospjege u ruke nepri-Post regem secundum in Bosna caput dux Stephanus fuit, subditorum numero, at- que auro potens, verum Manichacorum infectus haeresi: filius eius cu(m) patris imperium ferre non posset ad Turcas de- fecit, quorum armis adiutus patrem bello persequi coepit: eumq(ue) viribus impa- re(m) ad insulas Dalmatiae fugere com- pulsit. At vbi regem Bosnae co(n)tra fk dem necatum animaduertit, veritus Turca- rum saevitiam, patri reconciliatus est, & cum eo ad munitiora loca se contulit. Regina Rosnae, dum perdito regno, vie roq(ue) capo ab hostibus, furorem Tur- carum fugitat, in manus Pauli cuisusdam Sclauoniae [Cod. Vat. Reg. Suec. 1995: Croatiae] peruenit, a quo tanquam hostis qua(m)uis ad eum, quasi hospitem decli- nasset. Ipse vero non multo post dum Tureis agrum suum vastantibus occurrit, cum quingentis nobilibus circumuentus, ab illis occiditur, atq(ue) ita violati hosp- tij poenas persoluit. Bacchari vndiq(ue) per Bosnam Turcae:_ abdita quaeque scrutari, nihil intactum relinquere: vicinas regiones incursare, / atque praedari, p. 574 Prope rex Hungariae aderat cum copijs, qui vbi per transfugam insidiari sibi Tur- cas accepit, insidias contra tetendit. Tur- carum quendam cum quattuor millitum circumuenit, congressusq(ue) vertit in fu- gam, ac persecutus trucidauit fere omnes. Hoc tantum solamen post amissum Bos- nae regnum Hungaris datum. jatelja, iako su Bosanci krS¢ansko ime vige svojatali negoli su zapravo to bili Slijedilo je oskvrnjivanje Zena i djevojaka, razaranje erkava i zlostavljanje redovnika. Gelokupno plemstvo bi otpremljeno u Topstvo u Aziju. Nakon nekoliko dana kralju je odrubljena glava i s njim pogu- bljena veéina visokog plemstva. Nakon kralja druga glava u Bosni bio je vojvoda Stjepan [Vukéié-Kosaéa]. On je imao mnogo podanika i veliko bogatstvo, ali je bio zarazen manihejskom herezom, Njegov sin nije mogao podnositi ogevu vlast, pa je prebjegao Turcima. S njiho- vom ponioci povede rat protiv oca i, bu duéi da je otac raspolagao sa slabijim sna. gama, natjera ga u bijeg na dalmatinske otoke. Ali kad je Guo da je kralj usprkos zadanoj vjeri pogubljen, ustrasen turskom okrutnodéu, izmiri ses ocem i skupa s njim uSanéi se u utvrdena miesta. A bosanska kraljica, posto je izgubila kra- ljevstvo a muza joj uhvatili neprijatelji, bjezeéi od turskog bijesa dospije u ruke niekog Pavia [Speranciéa] bana Slavonije [Cod. Vat. Reg. Suec. 1995: Hrvatske] potradila utoviste, zatvori kao neprijate- Ija. Ali ubrzo pri jednom pokusaju da suz- bije Turke, koji su pustosili po njegovu podrugju, bi ovaj skupa s pet stotina ple- mi¢a opkoljen i ubijen. Tako ga je stigla kazna za povredu gostoprimstva. Turci su divijali po Citavoj Bosni, dospjeli su do svakog Kutiéa i nita nisu ostaviii netaknuto. Upali su i u susjedne krajeve i oplijenili ih. {Enea Sitvio Piccolomini] Pii Secundi Pontiticis Max. Commentarii Rerum memorabi- lium, quae temporibus suis contigerunt. Romae '1584, Lib. XI, p. 572-574. Dum hee ita geruntur, Turcus sollicitatus ab heresiarchis sectae Manicheorum, qui- Ugarski kralj se nalazio s vojskom u blizi ni, Kad je od jednog izbjeglice ¢uo da mu 213| Lr bus male libentibus baptizatis Rex Bosnae, homines benefitiis honoribus demulcere cupiens, munitissimas quasque regni arces Turci spremaju zasjedu, napravi im protu- zasjedu. Opkoli jednog turskog zapo- Viednika s 4.000 vojnika, napadne ga i na- crediderat, universo Mico, quod nunc Bo- _tjera u bijeg. U potjeri uspije mu ih goto- sna cognominanatur, per proditionem po- vo sve pobiti. Bila je to jedina utjeha Ugri- titur, rege ipso Stephano capto et trucida- ma poslije gubitka bosanskog kraljevstva. to, regno autem ejus maximis ruinis cla- dibusque affecto, quarum ego missus a u. Pontifice non parva pars extiti, nam unde- | dok se to zbivalo, Turéin se izdajom do. Viginti meorum amissis ipse post maxima —mopne eitavog Tltika, koji se sada zove Pericula incredibilesque labores divina po- Bosna, kralja Stjepana uhvati i pogubi, a tius quam humana servatus evasi. njegovo kraljevstvo opustogi i razori. Tur- Gina su na to nahuskali prvaci sekte mani- hejaca, koje je bosanski kralj protiv njiho- ve volje dao pokrstiti, i onda, da bi ih do- droginstvima i castima udobrovoljio, po- yierio im najjace twrdave kraljevstva. 1 ja sam kao papin legat pretrpio ne male gubitke: izgubio sam 19 svojih Ijudi, sam sam bio izvrgnut skrajajim pogiblima i spasio sami se nakon neopisivih tegoba za- hhvaljujuéi puno vise boZansko} zastiti ne- goli ljudskoj pomo¢i. N. MODRUSIENSIS Defensio ecclesiatiscae libertatis 1479/80, Cod. Vat. lat. 8092, £, 20. Objavijeno kod G. MERCATI, Note varie sopra Niccold Modrussiense, u: ISTI: Opere minori 4, p. 218 (= Studi e testi 79. Citta d. Vaticano 1937). (Priredio i preveo na hrvatski Srecko M. DZAJA) ZUSAMMENFASSUNG In diesem Beitrag wird der Text der ,,Commentarii”’ des Papstes Pius IL, der schon Ende 1463 niedergeschrieben wurde, analysiert. Dabei wird unterschieden zwischen wertvollen ,,historischen Realien” und der tendenziellen Interpretation des pipstlichen Legaten, die sich als eine bosnische DolchstoBlegende charakterisieren lag. Zum Schluf wird die These aufgestellt, daf der eigentliche Duktus der bosnischen Ge- schichte weder im ,,Bogumilentum” noch in einer anderen sozialgeschichtlichen Er- scheinung zu suchen tt, sondern in der ,,Funktion’” Bosniens, eine ideologisch-politi- sche Nahtstelle zu sein, was die innere sozialgeschichtliche Dynamik wesentlich beein- trachtigte und Bosnien zu einem einzigartigen Schauplatz der geistigen Inhomogenitat umwandelte (abendlindische, byzantinische und osmanisch-islamiscke Komponente der bosnischen Geschichte). 214