Zerina Dedić, Ib

1. O DOKUMENTIMA

2. RAZLIKE I SLIČNOSTI

O AHDNAMI

Bosna i Hercegovina, kao i svaka druga država, posjeduje niz značajnih

dokumenata koji potvrđuju njen historijski kontinuitet i način njenog
uređivanja. Fojnička ahdnama jedan je od tih značajnih dokumenata koji
svjedoče odnos vladara prema svojim podanicima. Sultan Mehmed Fatih pri
osvajanju zemlje Bosne i bosanskog kraljevstva, uručuje ahdnamu fra Anđelu
Zvizdoviću na Milodražu kod Kiseljaka, 28. maja 1463. godine. Danas na tom
lokalitetu stoji džamija koja nosi ime sultana Mehmeda Fatiha. Ahdnama u
prijevodu s arapskog i perzijskog jezika znači dokument o zaštiti, odnosno
svečano obećanje zaštite i sigurnosti. U islamskim izvorima, Kur’anu i Hadisu
riječ ‘ahd koristila se kao izraz za sigurnost i zaštitu prvenstveno nemuslimana,
odnosno naroda Knjige. Tako su i Osmanlije prihvatile taj izraz. U povijesti
Osmanskog carstva izdavane su brojne ahdname. Postoje ahdname koje su
izdate stanovnicima pojedinih gradova, jevrejskim zajednicama i katoličkim
trgovcima. Sultan Mehmed Fatih, prije nego što je zauzeo Bosnu, nakon
osvajanje Carigrada 1453. godine, uručio je ahdname carigradskom patrijarhu
Genadiju II Skolarisu, armenskom patrijarhu Hovakimu, jevrejskom rabinu
Mojsiju Kapsaiju, katoličkim trgovcima i obrtnicima četvrti Galata. Tako je iste
godine kada je zauzeo Bosnu, sultan Mehmed Fatih izdao franjevcima
dokument kojim im zvanično i javno potvrđuje da su kao vjerska manjina
zaštićeni. Šta je, ustvari, ahdnama značila franjevcima? Slobodu vjere. Brojni
franjevci su u strahu za svoju vjeru i živote pobjegli u susjedne zemlje. S jedne
strane, Osmansko carstvo rukovodilo se islamskim principima koji naređuju
slobodu vjere i zabranjuju prisilu u vjerovanju. Tako je od prve generacije
muslimana uspostavljena vladavina prava i zaštita manjinskim vjerskim
zajednicama (zimmije). Osmansko carstvo uvodi millet sistem u kojem
pripadnici različitih vjerskih zajednica uživaju vjerske slobode. S druge strane,
nije bilo u interesu imati pustu zemlju pa je uključen i dio u ahdnami u kojem se
pozivaju izbjeglice da se vrate bez straha. U ahdnami jasno stoji da niko nije
smio uznemiravati niti ugrožavati njihove živote, imanja i samostane. Garancija
je važila za cijelo Carstvo. Tako su, kako sociolozi religije tvrde, franjevci
Zerina Dedić, Ib

zahvaljujući ahdnami i datim slobodama vjere sačuvali svoj identitet. Osmansko

carstvo kao deklarirana islamska država ustvari je primjer državnog uređenja u
Evropi koje je tokom svoje vladavine izgradilo muslimanske džamije,
pravoslavne crkve, katoličke katedrale i jevrejske sinagoge.

O DEKLARACIJI O NEZAVISNOSTI AMERIKE

Ova deklaracija utemeljena je 4. jula 1776. godine u Philadelphiji, a taj dan se

slavi kao nacionalni praznik Dan nezavinosti. Kada je deklaracija potpisana
Sjedinjene Američke Države sačinjavalo je 13 kolonija koje su bile pod
vladavinom engleskog kralja Georgea III. Na ono od čega se sastoji ova
deklaracija najviše je uticaja imao Th. Jefferson. Zasniva se na postavkama škole
prirodnog prava i filozofiji J. Lockea dok je po strukturi slična evropskim
feudalnim poveljama slobode, a posebno engleskoj Povelji prava iz 1688.
godine. U uvodnom dijelu navode se prirpdna prava čovjeka na jednakost,
život, slobodu i traženje sreće, pravo naroda na nezavisnost i slobodan izbor
vladavine te pravo naroda na pobunu i smjenu tiranske vlasti. Pored toga
spominje se i oko tridest načina na koje je britanski kralj ugrozio prava kolonija
čime on opravdava njihovu pobunu. Deklaracija se završava proglašenjem da su
ujedinjene kolonije slobodne i nezavisne države. Ovaj dokument je izuzetno
važan prvenstveno radi stvaranja Sjedinjenih Američkih Država jer su njome
postavljena neka od temeljnih načela američke demokratije koja je razradio
Ustav SAD-a 1787. godine. Pored toga je uticala na političke dokumente
Francuske revolucije, a posebno na Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina iz
1789. godine.

O DEKLARACIJI O PRAVIMA ČOVJEKA I GRAĐANINA

Deklaracija o pravima čovjeka i građanina koja je proglašena Francuskom

revolucijom u drugoj polovini 18. stoljeća spada u jedno od najvećih dostignuća
za modernu civilizaciju i njeno pravo. Na nastajanje ove deklaracije neposredno
su djelovale Deklaracija o pravima Virdžinije iz 1776. godine i Deklaracija
nezavisnosti SAD-a. Sloboda je bila zahtijevana na svim poljima od lične do
ekonomske slobode, vođena je borba za toleranciju i slobodu vjeroispovjesti.
Zerina Dedić, Ib

Odnosi plemstva i građana u 18. stoljeću postajali su sve konkretniji; plemići su

htjeli da zadrže povlastice i poreze koje su polagali na pravo dok su povećanjem
bogatstva i napredovanjem kulture rasli zahtjevi građanina. U Deklaraciji o
pravima čovjeka i građanina iz 1789. bitno je uočiti postavljanje problema
jednog čovjeka. Osim toga što je važna radi prava i slobode svih ljudi, ona
takođe ističe ljudsku društvenu prirodu jer je čovjek društveno biće koje ta
prava i slobodu može koristiti samo u društvu. U njoj su spojena političke i
moralne težnje koje su usmjerene prema moralnim promjenama koje su
povezane da ostvare sistem koji čine sloboda, jednakost, bratstvo, pravda,
umjerenost, moral i poštenje. U tome leži njen značaj za sadašnjost i
budućnost. Značaj Deklaracije o pravima iz 1789. godine nije umanjen ni danas
kad država ne može puno uticati na to u kolikoj će mjeri biti zaštitinik ljudskih
prava. Pravila ove deklaracije imaju i danas veliki pravni značaj ulazeći u sve
pore društva te na taj način bitno utiču na razvoj modernog zakonodavstva.

RAZLIKE I SLIČNOSTI IZMEĐU DEKLARACIJE O NEZAVISNOSTI AMERIKE I

DEKLARACIJI O PRAVIMA ČOVJEKA I GRAĐANINA

Sličnosti:

- obje tvrde da je svaki čovjek rođen slobodan

- obje tvrde da je svaki pojedinac nevin sve dok se ne proglasi krivim
- U Deklaraciji o nezavisnosti Amerike stoji da guverner može donositi
zakone što uključuje ljude, a u Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina
stoji da pravila svake suverenosti proizlaze iz naroda te da nijedan
pojedinac ne može poštivati vlast koja ne proistječe iz njega
- obje tvrde kako ljudi imaju određena prava koja su im zagarantovana
deklaracijom
- obje potvrđuju mogućnost da se stvari mogu promjeniti u svrhu
dobrobiti ljudi
- Oba su dokumenta bila „inspiracija“ za Deklaraciju UN-a o
međunarodnim ljudskim pravima
Zerina Dedić, Ib

Razlike:

- u Američkoj revoluciji kralj je napao njih dok u Francuskoj revoluciji

aristokracija nije ratovala
- u Americi je ljudima smetalo što su kraljevi oficiri konstantno dolazili u
njihove domove i što su imali pravo da rade šta su željeli dok u
Francuskoj nisu imali ovaj problem
- u Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina ne piše ništa vezano za
oporezivanje bez zastupanja, odnosno ne piše smatra li se legalnim ili
ilegalnim dok je u Deklaraciji o nezavisnosti navedeno da je to ilegalan
akt
- Deklaracija o nezavisnosti Amerike pojavila se prva i potpisana je 4. jula
1776. i bila je inspiracija za Francusku deklaraciju koja se pojavila 13
godina poslije
- Jedna od Revolucija je protiv konkretno jednog kralja, dok je druga protiv
čitave više klase
- Amerikanci su se željeli osloboditi od ekspanzionističkih namjera
Britanskog carstva dok su Francuzi napisali Deklaraciju kako bi
konstituirali da plemići neće zanemariti siromašnu i radničku klasu
- Američka deklaracija je predstavljala pokušaj borbe za slobodu dok je
Francuska deklaracija na legalan način trebala primijeniti pravila

AHDNAMA I DEKLARACIJE

- Ahdnama je dokument kojeg je centralna vlast izdala narodu, dok su

deklaracije izdate sa strane predstavnika naroda.
- Sva tri dokumenta govore o garantovanoj slobodi ljudi (u svojim
određenim dijelovima)
- Deklaracija o pravima čovjeka i građanina je isključivo pravni dokument
dok se u drugim spominju i druga pravila pored prava ljudi
- Ahdnama je doprinijela očuvanju ekonomije (pored toga što je pomogla
očuvanju katoličanstva) ako uzmemo u obzir da je ista dosta ovisila o npr.
dubrovačkim trgovcima koju su uglavnom bili katolici