Professional Documents
Culture Documents
Nemoguće je ograničiti složenost Danteovog Pakla na kratku listu simbola obzirom da je poema
cjelovita alegorija te se stoga u njoj može pronaći veliki broj simbola koji variraju od onih kako i
sam Dante kaže, koja su skrivena i nedostupna svima, a mogu ih pronaći samo oni koji su u stanju
da poniru u suštinu. Aligijeri je koristio simbole ličnosti paganskih, kršćanske i drugih religija, a
prema Katoličkoj crkvi postoje Pakao, Čistilište i Raj baš kao što postoje 3 istoimena Danteova
djela. Konstruirao je djelo u jasno promišljenom sistemu koristeći unikatan sistem simbola i
brojeva. Simbolika brojeva je bila od velikog značaja još u doba antičke Grčke jer brojevi mogu
biti povezani sa slovima. Pitagora, jedan od najvećih zagovornika simbolike brojeva, proslavio je
rečenicu „U biti svega je broj“. To mišljenje se prenosi i u Biblijii, u doba Isusa Krista i u
srednjovjekovna vremena kad su autori poput Dantea Aligijerija živjeli i pisali. Pitagora je koristio
numerologiju kako bi predviđao tuđe sudbine i događaje na određenim lokacijama.
U poemi Dante daje sve napore da dosegne Boga i pokušava prodrijeti u pravo božansko svjetlo.
Uglavnom se služio brojevima 3, 7, 9 i 10 koji se međusobno nadopunjuju i čine djelo savršenim i
cjelovitim. Uskladio je brojeve koji su usko povezani sa svjetskim i nadljudskim idejama.
BROJ 3
Trojstvo je bilo osnova filozofije i religija u drevnim kulturama. Smatralo se da je tri simbol duše.
U razdoblju kršćanstva broj tri se smatra svetim brojem jer utjelovljuje sklad Oca, Sina i Duha
Svetoga. U alhemiji postoje 3 principa: sumpor, živa i sol koji simboliziraju duh, dušu i tijelo.
- Svaka strofa je tercina, tj. ima po tri stiha, a strofe su sastavljene od tri jedanaesterca gdje se
prvi stih rimuje sa trećim, a na kraju pjevanja se nalazi jedan stih koji se rimuje sa središnjim,
tj. drugim stihom iz prethodne strofe čime se zaokružuje cjelina. Dakle, djelo je prožeto
„terza rimom“, odnosno oblikom strofe stiha koja se sastoji od isprepletane sheme rima s tri
stiha koju je ujedno prvi iskoristio Dante Aligijeri
- Svaka strofa sastoji se od 33 sloga
- Shema rima: aba, bcb, cdc, ded. Dakle, svaka rima je upotrijebljena 3 puta
- Svaki od tri glavna dijela se sastoji od trideset i tri pjesme što ukazuje na godine Kristovog
života
- Poema se sastoji iz tri dijela: Pakao (Inferno), Čistilište (Purgatorio) i Raj (Paradiso)
- Prvi put u Paklu Dante koristi broj tri kada ugleda tri zvijeri na početku priče. Te tri zvijeri,
uzete iz starozavjete knjige Jeremije, predstavljaju tri oblika duše, simboli neumjerenosti,
bahatosti i pohlepe:
1. Panter
2. Lav
3. Vučica
Dante je pokušo napustiti šumu da bi stigao do vrha planine (metafora neba), ali su ga ove tri
zvijeri zaustavile i natjerale da krene na putovanje kroz pakao:
- Simbolika broja tri se poslije pojavljuje u trećem krugu pakla, odnosno u šestom pjevanju
kada se pojavljuje Kerber, tj. troglavi pas koji je čuvar trećeg kruga pakla. Zvijer ima tri usta
što označava grijeh proždrljivosti, a treći krug pakla je namjenjen za proždrljivce. (Kerber se
prvi put pojavljuje u Virgilovoj Eneidi). Prema grčkoj mitologiji, tri Kerberove glave
predstavljaju prošlost, sadašnjost i budućnost.
- Dante broj tri spominje i u posljednjem pjevanju Inferna gdje opisuje Lucifera, tj. sotonu.
Lucifer ima 3 lica od kojih je svako druge boje:
BROJ 7
U mnogim religijama broj 7 je povezan sa božanskom moći. Inače uglavnom simbolizira 7 dana, 7 faza
mjeseca i 7 planeta poznatih u antičkom dobu. U kršćanstvu je broj sedam svet. Sedam je dana
stvaranja, a zadnji dan u sedmici, nedjelja je sveti dan. Isus je uskrsnuo na sedmi dan itd.
B R O J E V I 9 I 10
U hinduizmu broj 9 predstavlja savršen broj jer predstavlja kraj u ciklusu decimalnog sistema.
Broj 9 predstavlja plodove Duha Svetoga, tj. vjernost, nježnost, dobrotu, radost, humanost,
ustrajnost, ljubav, mir i samokontrolu.
Dante, kao i ostali obrazovani ljudi njegovog vremena nisu mislili da je zemlja ravna ploča. Da bi se
došlo do pakla neophodno je kretati se ka dolje. Postoji priča da je Lucifer nekada bio anđeo svjetla,
sve dok se nije pobunio protiv Boga nakon čega je bačen iz Raja na Zemlju gdje je pao na tačku zemlje
koja je nasuprot Jerusalemu (u medievalnoj Evropi vjerovalo se da je Jerusalem bio središte Zemlje).
Zbog njegovog dolaska južna hemisfera se ispunila vode jer se navodno kopno sakrilo ispod vode
kako bi se sakrilo od njega.
Osim toga, kad je pao u središte Zemlje formirala se Planina Čistilišta. Čistilište, zajedno sa svetim
gradom Jeruzalemom čini osu koja prolazi kroz Zemlju a Luciferov trbuh je središte Zemlje. To je
alegorijska slika da bi se pokazalo kako je Lucifer proklet što je moguće dalje od sunca i božije
svjetlosti. Strukturno, Dante je sam izgled Pakla pisa prema Aristotelovim zamislima, koje se donekle
križaju i sa geocentričnim sustavom. Dante je pakao podijelio na tri tipa grijeha: nesposobnost za
suzdržavanje, nasilje i prevaru. Danteov pakao formiran je poput lijevka koji se proteže do centra
Zemlje. Smješten je ispod Jeruzalema koji je centar sjeverne hemisfere. Lijevak se sastoji od devet
krugova. Rubovi tog lijevka imaju urezane vodoravne stepenice, koji oblikuju devet koncentričnih
kružnica na kojima se kažnjavaju različiti grijesi. Te kružne linije su krugovi pakla, koji su sve uži prema
središtu Zemlje. Njihove obale, koje su razrušene zbog potresa, koji je pratio trenutke Kristove smrti,
omogućavaju silazak iz jednog kruga u drugi.Prvi krug pakla je najširi, dok je deveti najmanji zbog
činjenice da manje ljudi počini gore grijehe. Svaki krug je posvećen nekom grijehu i kazni
namijenjenoj za taj grijeh. Svaka kazna u jednom od krugova pakla je dvojaka: grješnik je kažnjen
duhovno i tjelesno. Najveća duhovna kazna je nemogućnost viđenja Boga i dobivanja njegove milosti,
a ostale (manje) duhovne kazne su tjeskoba duše i osjećaji vječne patnje. Tjelesne kazne posebno su
opisane i njihova težina ovisi o veličini grijeha. Ipak, svim tjelesnim kaznama je zajedničko što
izazivaju bol, patnju i vječno progonstvo zbog razvratnog života.
- Grješnici se na vrlo slikovit način moraju nositi sa svojom kaznom; tako se vračare moraju
kretati paklom hodajući unazad, s rukama na leđima, a da ne mogu gledati put ispred sebe.
Budući da su na Zemlji proricali budućnost, sada ju ne mogu vidjeti:
Geologija čak igra ulogu u kažnjavanju grešnika. U trećem dijelu osmog kruga nalaze se simonisti (oni
koji su kupovali crkvene dužnosti). Oni su zabijeni naopako u zemlju:
U sedmom dijelu osmog kruga nalaze se lopovi u krugu ispunjenom zmijama otrovnicama:
U prvom krugu pakla Dante je odvojio nekrštene ljude iz Limba od onih koji su mogli, ali nisu se
krstili. Jedina kazna kroz koju prolaze je želja da ugledaju Boga. Ovo pokazuje važnost krštenja tj.
ulaska u Bože kraljevstvo i vječni mir. Ovdje žive Vergilije, kao i brojni antički mislioci i pjesnici:
Homer, Horacije, Ovidije, Aristotel, Platon, Lukan, Julije Cezar, Elektra, Lukrecija, Saladin,, Sokrat,
Demokrit, Tales, Anaksagora. Svi oni žive u dvorcu okruženim zelenilom i sa 7 vrata.
Na ulazu u drugi krug pakla nalazi se Minos- kralj iz grčke mitologije. Pred samim
ulazom u drugi krug stoji Minos, mudar i strog kralj iz grčke mitologije. Pjesnik ga je
pretvorio u repata polučovjeka, poludemona, koji »repom pravdu kroji«.Nakon što
svaka duša ispripovijeda svoje grijehe, strmoglavljuje su za onoliko krugova koliko se
puta neman nesmiljeno obavije repom. U drugom krugu neprestano puše jaki
hladni vjetar stvarajući oluje, zbog kojih duše gube oslonac i upadaju u virove. Budući
da u paklu nema svjetla duše ne vide kuda ih vjetar nosi, pa se sudaraju međusobno
ili udaraju u Minosovo prijestolje kuneći Boga. Olujnim zimskim zrakom lete i
nepregledna jata čvoraka, koji im se uvlače u usta ili uši. Izgleda kao da njihovim
patnjama nema kraja, kao niti nade u bolje sutra (u Paklu su vječno i vlada beznađe).
U daljini se čuju i ždralovi, koji svojim glasanjem izluđuju izmučene duše. Prva
poznata grješnica koju Dante susreće je babilonska vladarica naroda (raznih
jezika) Semiramida. Ona je ostala glasovita u srednjovjekovnoj književnost
zbog ubojstva svoga muža Nina i nedopuštene ljubavi prema sinu, zbog koje je
ozakonila slobodu od moralnih pregrada (odnosno dopustila rodoskvrnuće).
OSTALI U DRUGOM KRUGU PAKLA: Didona (kraljica Kartage) – ubila se zbog ljubavi
prema rimskom junaku Eneji, Kleopatra, Cezarova i Antonijeva lubavnica koja se
ubila, Helena (žena Menenlajeva) koju je oteo Paris uzrokovavši Trojansku rat,
Orlando (vitez okruglog stola ubijen zbog ljubavi prema Izoldi, ženi njegova strica
Marka.
Dante gradu daje ime prema rimskom duhu Dis pateru, glavnom duhu predaka i vladaru
podzemnog svijeta u Vergilijevoj Eneidi.
Zidine duša odijeljuju prvih pet krugova neumjernosti od šestog kruga krivovjerje, kao što i
odvaja rijeke Stiks i Flegetont. Vrata ispred zida otvori anđeo bez korištenja ključa, već
prenošenjem same božje misli. Ulaskom u zidine, Dante i Vergilije ulaze u donji dio pakla, u
njegovu drugu razinu.
Prvi pojas: Nasilnici protiv bližnjih – u prvom sloju ubojice, ratni profiteri, tirani, diktatori i
svojevoljni vladari uronjeni su u vrelu krv rijeke Flegeton (Flegetont).
Dok kentaur Nessus provodi Vergilija i Dantea kroz prvi sloj sedmog kruga Pakla, Dante
prepoznaje Aleksandra Velikog. Na mjestu gdje rijeka postaje plića stvarajući gaz, Vergilije i
Dante prelaze na kopno gdje ugledaju Atilu, hunskog vođu i »biča Božjeg«, epirskog
kralja Pira (koji niti žrtvovanjem vlastitih ljudi nije uspio postići zacrtane ciljeve), Seksta
Pompeja, rimskog vojnog zapovjednika te Riniera da Corneta i Riniera Pazzoa.
Drugi pojas: Nasilnici protiv samih sebe – drugi pojas (sloj) sedmog kruga čini
»šuma samoubojica«, u kojima su samoubojice pretvoreni u trnovito grmlje s brojnim
bobicama koje kljuca Harpija, ptica s licem žene koja se hrani (samo)ubojicama u Grčkoj
mitologiji.
Neki samoubojice su pretvoreni u drveća, koja mogu govoriti samo kada krvare ili trunu.
Prilikom proglaska krož šumu, Dante se prisjeća priče o Pietru della Vigni, talijanskom
diplomatu, moćnom ministru i savjetniku Fridrika II., cara Svetog Rimskog Carstva, koji
se ubio nakon što je izašao iz zatvora. Osim što je pretvoren u drvo, ujedno je i slijep, pa
ne može vidjeti novu opasnost ili patnju koja ga čeka.
Treći pojas: Nasilnici protiv Boga, prirode i rada – u trećem se pojasu svi
navedeni nasilnici nalaze pod vatrenom kišom, koja polagano pada na njih. Ovdje se
Dante koristio prizorima Sodome i Gomore uzetima iz Staroga zavjeta, točnije Knjige
Postanka. Nasilnici protiv Boga leže nepokretni i leže nauznak, nasilnici
protiv prirode primorani su trčati dok protivnici rada i lihvari sjede dok im vatrena kiša
spaljuje tijela. Među spomenutima Dante prepoznaje likove iz grčkog mitološkog
epa Sedmorica protiv Tebe tragičara Eshila. U epu je opisana bitka Sedmorice na čelu
s Polinikom i tebanske vojske na čelu s Eteoklom i njegovim pristašama.
Rijeka Flegeton, prepuna vrele krvi, upravo se u trećem pojasu prelijeva u ponor, granicu s
osmim krugom. Vergilije objašnjava da se izvorište rijeke nalazi okomito na pružanje otoka
Krete na kugli zemaljskoj.
Prvi rov – U prvom rovu nalaze se zavodnici žena i prostitutke, koji kruže u dvjema
skupinama dok ih bičuju strastveni đavoli. Dante među zavodnicima ugleda Jazona,
grčkog mitološkog junaka i pronalazača zlatnog runa. Iako mu je njegova
žena Medeja pomogla pronaći zlatno runo, on ju je varao s Glaukom.
Drugi rov – Drugi rov nastanjuju laskavci i blagoglagoljivi ulizice, koji su simbolično
uronjeni u ljudsku nečist, odnosno otpadne vode. Kao što su njihove laskave fraze za
zemaljskoga života bile isprazne, tako se i oni truju u ispraznim ljudskim
izlučevinama. Od poznatijih povijesnih ikova, Dante susreće Thaisa i Alessija
Interminellija, suvremenike poznate po prepredenosti i laskavošću.
Među grješnicima ovog rova nalaze se brojni vračevi i lažni proroci iz prošlosti, ali i
praznovjernici poput argoškoga kralja Amfiaraja, koji je prazno vjerovao u subinu koju
su mu namijenili Zeus, Afrodita i ostali grčki bogovi. Samo njegovo ime Amfiaraj
tumačilo se značenjem »dvaput uklet.
ukupno ima simbolično dvanaest. Svi grješnici uglavnom podmitljici i varalice (ne
spominje se točno koje vrste), Zlopandže zagnjuruju u vrelu smolu, a čuvaju ih
vragovi s kukama.
Šesti rov – Iskoristivši svađu među Zlopandžama, (156 str.) Vergilije i Dante bježe iz
petog i ulaze u šesti krug spuštajući se niže zlim jarugama.
dok pod podstavom nose stvarnu težinu njihove obmane te ih otežava u stjecanju
duhovnog spasenja.
Sedmi rov – Nakon što su propješačili kroz stjenoviti put i prešli »srušeni« most,
Vergilije i Dante ulaze u sedmi rov, gdje nailaze na mnoštvo gmazova. Tu su
smješteni lupeži i kradljivci koji su prisiljeni hodati među
mnoštvom zmija, krokodila, guštera, koji skaču na grješnike i vežu im ruke za leđa.
Osmi rov
Naime, u osmom rovu su lažni/himbeni savjetnici, koji su kaženjeni tako da su
ovijeni plamenovima.
U svom razgovoru s Danteom Odisej ističe kako bez obzira na muke koje prolazi voli
svoga sina Telemaha, svoju ženu Penelopu (kojoj nije bio vjeran) i svoga oca te da
proklinje čarobnicu Kirku kojoj je vjerovao na riječ. Također, nadodaje i kako je tijekom
putovanja prelazivši polutnik (ekvator) i slijedeći zvijezdu Sjevernjaču ugledao
stepeničastu planinu koja opisom odgovara Danteovom Čistilištu.
Tu se nalaze i razvedeni parovi, koji su razvrgnuli ono što je Bog sastavio, iako su
na vjenčanju prisegnuli na vjernost pred Bogom. Sijači nesloge su za života načinili veliku
štetu društvu te sada pate na samom dnu Pakla. Dante spominje i Crkveni raskol iz 1054.,
kada su se od Katoličke Crkve odvojili pravoslavci te obiteljski raskol, u
kojem otac ili majka napusti bračnog supružnika i svoju djecu.
Zerina Dedić
Prva bošnjačka gimnazija Sarajevo
Prvog među vjerskim raskolima Dante spominje Muhameda, koji je
proučavanjem Starog i Novog zavjeta stvorio islam kako bi ujedinio sve Arape i stekao
poštovanje i političku moć.
U kategoriji narodnih izdajica Dante spominje rimskog konzula imena Gaj Skribonije Kurion,
koji je savjetovao Cezara da prijeđe rijeku Rubikon i započne tzv. Cezarov građanski rat.
Uz njega nalazi se Bertran de Born, francuski barun, koji je potaknuo Henrika Mladog da ustane
protiv svoga oca i engleskog kralja Henrika II., čime je i u Engleskoj uzrokovan građanski rat i podjele
društva. Bertran i Henrik Mlađi kažnjeni su tako da su im odrezane glave vječno odvojene od tijela.
Deseti rov – Posljednji i najniži rov osmog kruga Pakla mjesto je patnje
brojnih krivotvoritelja, koji su zbog raznolikostilažnog oponašanja podijeljeni u dvije
jaruge: prvoj jaruzi krivotvoritelje kovina (novca) muče guba i svrab, dok u drugoj jaruzi
(negdje jami) krivotvoritelji osoba (trgovci ljudima) luđački i bijesno trče grizući druge oko
sebe.
Bunar orijaša – Posljednja prepreka između osmog i devetog kruga Pakla jest, kako ga
Dante naziva, Bunar orijaša, u kojem se nalaze brojni biblijski i starogrčki divovi (gorostasi).
Osim što su svezani lancima, divovi su svojevrsna straža pred ulazom u deveti krug Pakla.
Od likova iz grčke mitologije, spominju se Titani, prvotni vladari Olimpa, prije Zeusa. Njihov
vođa bio je Kron, kojeg je Zeus kasnije ubio zajedno sa braćom Hadom i Posejdonom. Osim
starogrčkih bogova, Dante prepoznaje Nimrod, graditelja Kule Babilonske i bunitelj
protiv Jahvea.] Tu je i unuk prijespomenutoga Posejdona Alodaj, koji je s braćom želio uništiti
Olimp i za žene im dati Artemidu i Heru. Prema Homeru, ubio ga je Apolon prije ostvarenja
njegova nauma. Spomenut je Titija, grčki div i Elarin i Zeusov. Prometejev i Europin ili
pak Gejin sin, koji je pokušao silovati Letu, a ubili su ga Apolon i Artemida. Uz njega se nalazi
i Tifon, grčki bog oluje, koji je pokušao svrgnuti Zeusa; oženio je svoju vlastitu sestru Ehidnu,
s kojom je imao djecu: troglavog psa Kerbera, Hidru, Himeru, zmaja Ladona, Sfingu,
dvoglavog vuka Orta, orla Etona koji je mučio Prometeja te nemejskog lava.
Kao djelo koje se toliko veliča kroz povijest, koje toliko veliko značenje ima za književnost kao samo
djelo i kao jedan od vrhunaca epske vrste, može se zaključiti kako je Božanstvena komedija uistinu
nešto posebno i nezaobilazno. Djelo se sastoji od tri dijela: Pakao, Čistilište i Raj. Svaki dio ima po 33
pjevanja + uvodno pjevanje, tako da je ukupan broj pjevanja 1oo što u srednjovjekovnoj simbolici
predstavlja savršenstvo, dok se broj 3 povezuje sa simbolikom Svetog Trojstva. Stih je prilagođen
simbolici, tj. strofe su tercine sastavljene od jedanaesterca s povezanom rimom aba, bcb, cdc i ede te
se na kraju pjevanja nalazi jedan stih koji se rimuje sa središnjim i prethodne strofe čime se
zaokružuje cjelina. Jezik kojim se Dante služio u djelu billo je njegovo rodno firentinsko narječje, a
koristio je latinizme, toskanizme, arhaizme i druge izgovore. Služio se anaforom, ponavljanjem,
paronomazijom što je u stvari združivanje riječi sličnih po zvuku i sličnim igrama riječi te prijelazima iz
jedne sintaktičke figure u drugu, korištenjem anastrofa, anafora, hijazmom što je ukrštavanje dviju
riječi, prolepsom i sličnim figurama. Njegovi opisi su veoma živi, suštinski ogoljeni, žilavi i živopisni,
realistični, a djelo je jezivo izdetaljisano.
Svaka riječ u "Komediji" ima svoje mjesto i značenje, tako i broj dijelova spjeva, pjevanja, strofa i
stihova nije slučajan. Alegorija je zapravo glavni element "Komedije" koji autoru dopušta zadržati
smisao značenja na dvije razine, onoj neposrednog shvaćanja teksta i onoj skrivenoj u prvoj. Na taj
način alegorija postaje jedna od najvažnijih karika u razumijevanju velikog Danteova djela u cijelosti.
Već na samoj prvoj razini pripovijedanja moguće je opaziti detalje koji vrmenski period u kojemu
Dante odlazi na putovanje čini simboličnim. Točno u određenim trenucima dana Dante ulazi u tri
kraljevstva nebeska: u pakao odlazi noću, u čistilište ujutro, a u raj sredinom dana, u podne. Dakle, u
prenesenom značenju, pjesnik kao da kreće od očaja prema nadi i spasenju.
Svaka šesta pjesma u tri dijela spjeva govori o politici, ali u sve širem smislu (na nivou Firence, pa
Italije, Carstva).
U vremenu u kojem je Dante živio, postojala su dva žanra poznata iz drevnog svijeta
(iako je u Danteovo vrijeme postojalo već mnogo drugih žanrova, ali su bili u razvoju)
- tragedija i komedija. Dante je svoje djelo nazvao samo Komedija držeći se upravo
tadašnjih shvatanja da su tragedije djela koja počinju tragično i tragično se
završavaju, a komedije djela koja počinju tragično, a imaju sretan kraj. Djelo je ime
dobilo upravo zato što započinje u dubokoj tami pakla, a završava se veličanstvenom
ljepotom neba tj. Raja. Epitet božanstvena (božanstvena zbog savršene forme,
kompozicije, jezika i tematike) pojavljuje se prvi put kod Bokača u njegovom djelu O
Danteovom životu, ali se kao sastavni dio naslova izdanja uvodi 1555. godine.
Božanstvena komedija smatra se posljednjim velikim književnim djelom srednjeg
vijeka i prvim velikim djelom koje nagovješćuje renesansu.
Zerina Dedić
Prva bošnjačka gimnazija Sarajevo