Dante Alighieri – Božanstvena komedija

Sadržaj:

Dante se na polovici svog životnoga puta (tj. 35 g., što znači da se radnja zbiva 1300. godine,
na Veliki petak) izgubio u mračnoj šumi (život). Put prema izlasku prepriječile su mu tri zvijeri:
pantera (putenost), lav (oholost) i vučica (lakomost). Spasio ga je duh rimskog pjesnika
Vergilija koji ga je poveo na put prema blaženstvu kroz mjesta zagrobnog života: Pakao,
Čistilište i Raj. Pakao je ljevak u zemlji, Čistilište je brijeg na južnoj strani zemlje, a Raj
je devet nebeskih sfera. Na tom putu on susreće cijelu galeriju likova, od mitoloških preko
povijesnih pa sve do svojih suvremenika.

PAKAO

Kroz nas se ide u grad sviju muka,

kroz nas se ide gdje se vječno plače,

kroz nas se ide do propala puka.

Pravda nam tvorca višnjega potače;

božanska svemoć, mudrost što sve znade,

i prva ljubav graditi nas zače.

Što god stvorenja prije nas imade

vječno je, pa smo i mi vječna vijeka;

tko uđe nek se kani svake nade.

U prvom se krugu - Limbu nalaze duše nekrštenih. Njihove se duše ne muče i jedina im je muka
neispunjiva želja da vide Boga. Tu se nalaze djeca i antičke ličnosti koje su se rodile prije
stvaranja kršćanstva; Homer, Ovidije, Vergilije.

U drugom se krugu nalaze duše preljubnika, kojima vitla paklena oluja. Čuva ga Minos, a on
ujedno i razvrstava teže grješnike. U tom krugu Dante razgovara s Francescom i Paolom,
ljubavnicima iz Ravenne.

U trećem se krugu muče duše proždrljivaca i pijanaca. Njihove su muke da ih, polijegale po
blatu, šiba kiša i snijeg dok ih Kerber, mitski čuvar Hada, raščetvoruje.

U četvrtom su krugu duše rasipnika i škrtaca. Oni guraju kamenje, a čuva ih vuk Pluton (nekada
bog bogatstva, a sada paklena neman).

Peti je krug krug duša srditih i žestokih, koji su zagnjureni pri vrhu, a lijeni se dave pri dnu
rijeke Stiks. Čuva ih Flegija.

Šesti je krug krivovjeraca i onih koji nisu vjerovali u besmrtnost duše. Oni su zakopani u
otvorenim gorućim grobovima grada Disa. Tu Dante priča s Farinatom i Cavalcantijem. Proriču
Danteu da će biti prognan iz rodnog grada.

Sedmi je krug krug nasilnika, a podijeljen je na tri pojasa. U prvom se pojasu nalaze nasilnici
protiv bližnjega, a čuvaju ih kentauri, koji ih, dok su uronjeni u Flegaton, rijeku od vruće krvi,
gađaju strelicama. U drugom se pojasu nalaze samoubojice, koji su pretvoreni u otrovno granje,
a kljucaju ih harpije (ptice sa ženskim licima) i gladne kuje. U trećem se krugu na užarenom
pijesku nalaze nasilnici protiv Boga i prirodnih zakona, a zasipa ih ognjena kiša. Bogohulnici
leže na leđima, lihvari sjede pognuti, a sodomiti trče okolo. Čuvar je toga kruga Minotaur.

Metabolge ili zle jaruge, kako se još zove osmi krug pakla, sadržavaju deset rovova. Dante i
Vergilije u taj krug stižu zahvaljujući Gerionu, zmaju oštrog repa i ljudskog lica koji je simbol
prevare i čuvar toga kruga u kojem su varalice. U prvom su rovu svodnici i zavodnici žena (njih
bičuju đavoli), u drugom laskavci (zaronjeni u ljudske fekalije). U trećem su rovu simonisti -
ljudi koji su prodavali ili kupovali crkvene časti, naglavce zabodeni u šuplju stijenu dok im gore
tabani. Tamo Dante sreće Papu Nikolu III. U četvrtom se rovu nalaze vračevi i lažni proroci,
koji hodaju unatrag, glave okrenute naopako. U petom su rovu podmitljivci i varalice,
zagnjureni u vrelu smolu, a čuvaju ih vrazi. U šestom su rovu licemjeri, prisiljeni da hodaju pod
debelim pozlaćenim olovnim kabanicama. U sedmom su rovu varalice društva i Crkve koji trče
ruku svezanih straga progonjeni od otrovnih zmija; zmije ih grizu, a oni se pretvaraju u pepeo
iz kojeg se, poput feniksa, ponovno rađaju. U osmom su rovu lažni savjetnici, a među njima
Dante sreće Odiseja, koji mu opisuje svoje zadnje putovanje. U devetom su rovu sijači nesloge,
koje vrag ranjava mačem, a u desetom su rovu krivotvoritelji, kažnjeni strašnim bolestima.

Ulaz u deveti krug (duboki zdenac) čuvaju lancima svezana trojica giganata: Nimrod, Efijalt i
Antej. Taj je krug podijeljen na četiri zone: Kain - zona izdajica rođaka, Antenori - zona izdajica
domovine ili stranke, Tolomeja - zona izdajica gostiju, Guidecca - zona izdajica svojih
dobročinitelja. U središtu Kocita, ujedno i središtu zemlje, nalazi se gorostasni Lucifer, koji je
do pola zaronjen u led. Ima tri glave, a ispod svake po par ogromnih krila kojima stvara hladan
vjetar. Ima tri lica: crveno, crno i žućkasto. U ustima su mu Juda, Brut i Kasije, trojica
najpoznatijih izdajnika.

Vergilije se s Danteom uspinje uz Luciferove noge do južnog pola i stiže do južnog pola, gdje
se po Danteovoj viziji nalazi čistilište u obliku brda.

ČISTILIŠTE I RAJ

 Na čistilište, visoki brijeg koji se diže iz mora, Dante stiže kroz dugi podzemni hodnik
koji polazi od Luciferovih nogu. Tu stižu na barci koju vozi anđeo do brijega čistilišta,
mjesta gdje dospijevaju duše dostojne odlaska na nebo poslije ispaštanja i pokajanja.
Dante se uspinje s Vergilijem uz brijeg, gdje poslije predčistilišta idu u čistilište koje
ima sedam pojasa kao simbol sedam glavnih grijeha, a redoslijed im je obrnut od
rasporeda koji imaju u paklu. Blaži grijesi ispaštaju se na većoj visini, odnosno bliže
Bogu.
U svakom se pojasu nalaze grešnici koji ispaštaju određeni grijeh, a na kraju svakog pojasa je
anđeo koji briše sa čela slovo "P", simbol grijeha (sedam slova "P" simboliziraju sedam
glavnih grijeha, a slovo "P" je početno slovo latinske riječi peccato-grijesi).

Te znakove plamenim mačem urezuje anđeo na ulazu u čistilište. Ovdje, za razliku od pakla,
grešnik nije osuđen na vječno ispaštanje grijeha i nije vezan za isto mjesto, već se kreće kroz
čistilište, zadržavajući se kako bi ispaštao u onim pojasima u kojima se ispašta neki od grijeha
koje je počinio. Kada se izbriše svih sedam "P", stiže se na vrh gdje se nalazi zemaljski raj,
određen za čovjeka koji ga je izgubio zbog Adamova grijeha.

Na vrhu se Dante oprašta od Vergilija, simbola zemaljskoga znanja, jer se očistio od grijeha, a
i zato što Vergilije, budući da nije vjerovao ni u Krista koji je došao niti u dolazećeg Krista, ne
može u raj. Njegovo vječno mjesto je u Limbu.

Zato se u zemaljskom raju pojavljuje Beatrice, simbol ljubavi, Božjeg i teološkog znanja
i otkrivenja. U zemaljskom raju Dante promatra, zajedno sa Beatrice, simbolični prizor koji
obuhvaća najznačajnije trenutke ljudske povijesti. Zatim uranja u vodu rijeke zaborava
grijeha, u vodu Lete, a potom i u vode Eunoje da osvježi sjećanje na dobra djela. Potom može
krenuti prema zvijezdama i s Beatrice se penje u Raj.

Ondje je sv. Bernard (zagovornik kulta Djevice Marije), Dante ga moli neka ga približi Bogu.