JANKO POLI KAMOV: Pjesma nad pjesmama

Poimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;

potamnjela je put tvoja i oi su tvoje crne;
noge su ti iarane i masna je kosa tvoja;
sva si crna, sva si divlja, o crna ljubavi moja.
Ljubim krik iz oiju tvojih i ljubim krik iz grudiju tvojih;5
u njemu je ljubav naa i u boli se ljubi ena i bol raa djecu,
o gola ljubavi moja.
Velika si u slobodi i vea je ljubav naa,
naa je ljubav tamna ko uma i krvava ko boanstvo;
ena je moja prva od ena: crna ko no, tajanstvena ko oblak,10
divlja ko cjelov moj i prevratna ko stihovi moji.
Naa e ljubav biti kaos: mutna i izmijeana i ljudi joj ne naoe doline rijei;
mi emo se cjelivati goli i topli i tipaj e biti krvava pjesma naa,
upat u ti kose, a ti e tiskati oi svoje u duu moju i bijes e biti prokleta pjesma naa;
svijat emo se ko zmija i plaziti ko ideal i tragika e biti oajna pjesma naa;15
zatravit e nas ljubav naa ibat e nas strahotom i bol e biti grozna pjesma naa;
uma e biti hram na i trava postelja naa kaos boanstvo nae,
a due naa rtva.
Iz kaosa e se izviti dijete, nae dijete o nezakonska eno moja i nezakonska ljubavi moja;
i njegovo e ime biti: nezakonsko dijete;
i gacati e svijetom gladno ko strast naa, prokleto ko pjesma naa20
i krvavo ko ljubav naa;
i lomit e se kletva na nj i nee imati meu ljudima mjesta;
proklinjat e i oca i majku i ljubav njihovu, a psovku e dizati od ljudi do boga;
emer e i groza drhtati kuda proe noga njegova i nee imati mrve suhoga kruha;
hvatat e ga i vezati, i zloin e biti hrana njegova.25
Mrtav je svijet, ljubavi moja, i crno je u dosadi njegovoj;
mrtav je narod, ljubavi moja, i sanljiva je pjesma njegova;
suluda je utnja, ljubavi moja, a utnja je govor njihov;
gle, pospani su i zijev im je glazba dana;
njihova je dua prazna ko smijeh bludnica, a smijeh beivotan ko slovo zakona;30
zakoni su njihovi ko bog njihov o nema srca boanstvo njihovo;
jednolina je rtva njihova ko dim cigara i miris njezin ko miris strvine;
nema zvijezda na nebitu njihovom i oblaci su drugi;
njihovo je sunce blijedo ko mrtvaka svijea i zidovi su uma njihova;
pusto je, crno, ljubavi moja, i dani su im jednaki ko misli;35
nema nemira u njihovome oku i njihovo je oko ko oko krmae;
nema bune u kretnjama njihovim i njihove su kretnje ko kretnje volova;
nema krvi u tijelu njihovom i prazna je dua njihova ko bog.

Tamo emo baciti dijete nae, o crna ljubavi moja;

onuda e gacati noge njegove i bljeskati psovka njegova;40
tamo e drhtati plamen due njegove: misao prevrata, kretnja bune i dah srdbe;
on e biti onaj koji e buditi zaspale i uskrisivati mrtve;
i okovi e biti vjerenica njegova.
Nezakonsko dijete nae, o nezakonska majko njegova
bezimeno ko zloin i osamljeno ko glad!45
I klicat emo glasom cjelova naih i punoom krvi nae:
O bezimeni, nae si dijete!
I na e klik biti klik zanosa i drskosti: ogroman ko vjenost,
strastven ko tipaji i zamaman ko ena u mraku umskome.
Poimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;50
ljubit emo se u kaosu, a iz kaosa e nicati dijete,
dijete krvi nae, dijete dua naih, dijete ivota naega.
Poimo, Ciganko moja, gola ljubavi moja;
i rodit emo dijete, bezimeno dijete;
i nadjest emo mu ime, najljepe ime od lijepih:55
Prevrat e biti ime njegovo, o nezakonska ljubavi naa!