BOŽANSTVENA KOMEDIJA (PAKAO) - Dante

ŽIVOTOPIS:
Dante Alighieri rođen je 1265. u Firenzi, a umro je 
između 13. i 14. rujna 1321. godine u Ravenni od malarične groznice.
Bio je političar, filozof, tvorac književnoga talijanskoga jezika i, prije svega, pjesnik.
Zbog političke je opredijeljenosti bio prognan iz rodnoga grada. U progonstvu provodi 20
godina.
Bio je zaljubljen u Firentinku Beatrice Portinari, koju je prvi puta vidio kao 9-godišnjak i
nakon desetak se godina ponovno zaljubljuje u nju. Beatrice 1290. umire, a tjelesna
ljubav prema njoj postaje duhovnom u njegovom najpoznatijem djelu ''Božanstvena
komedija''.
Dante se 1295. oženio Gemmom Donati, s kojom je imao četvero djece.
Od 1318. živi u Ravenni. 
Pisao je na talijanskom i latinskom jeziku.
Djela: na latinskom jeziku ''Gozba'' (nedovršena knjiga filozofskih rasprava) i ''O
monarhiji'' (politički traktat) te na talijanskom jeziku ''Novi život'' (zbirka pjesama) i
''Božanstvena komedija'' (pisana je od 1307. do 1321.)

Djelo koje je za Danteove komentatore bilo vječna muzika, čudo, široka rijeka u
koju se ulijevaju mnogi pritoci, sistem moralnih istina i glas nakon deset
stoljeća šutnje. Dante je djelo zamislio nakon Beatricine smrti, započeto je
1307. (neki smatraju i 1313.), a dovršeno one iste godine u kojoj Dante umire.
„Božanstvena komedija“ sastoji se od tri djela (inferno, purgatorio, paradiso tj.
pakao, čistilište i raj) te obuhvaća stotinu pjevanja u rimovanim
jedanaesteračkim tercinama. U alegorijskoj formi vizije zagrobnog života dana
je slika jedne epohe u njenim socijalnim, političkim i moralnim stremljenjima.
Iskreno tendeciozan u ovom djelu Dante razotkriva ljudske strasti i poroke
vremena, ne štedeći ni Crkvu ni njezine predstavnike. Daje nepreglednu galeriju
mitoloških i povijesnih ličnosti, no najvažniji su likovi pjesnikovih suvremenika.
Unoseći u djelo iskustvo svog burnog života, ogorčen na sugrađane koji su ga
prognali, na grad koji lako mijenja zakone i principe. Unatoč dogmatskim
uvjerenjima pokazao je široko razumijevanje za ljudsku slabost i veličinu.
Razmještajući grešnike prema prirodi i težini njihova grijeha nije dao samo
upečatljive slike paklenskih muka već i svu dubinu ljudskog očajanja, osjećaja
promašenosti i ništavila. U pratnji rimskog pjesnika Vergilija Dante sagledava
tajnu bola, govori o varljivosti zemaljske slave te žigoše svoje političke
protivnike. Videći u čistilištu put iskupljenja, oslobođenje od materijalnih
zavisnosti i mogućnost usavršavanja, pjesnik otkriva Raj kao harmoniju,
jedinstvo čovjeka i svemira, misterij one ljubavi koja pokreće sunce i ostale
zvijezde. U Danteovu djelo odrazio se cijeli život srednjevjekovnog svijeta.

Tumačenje naslova
Zove se komedija jer se prema srednjovjekovnoj poetici tako nazivalo pripovjedačko
djelo u stihu napisano jednostavnim, svima razumljivim izrazom koje započinje tužno, a
završava sretno. 
Atribut božanstvena, kojim se htjela naglasiti uzvišenost sadržaja, dodan je u jednom
mletačkom izdanju iz 1555. godine, a dodao ga je Boccaccio

Jezik
Djelo je pisano firentinskim narječjem, koje postaje temeljem talijanskog književnog
jezika.

Struktura djela
Sastoji se od tri dijela: Pakao (Inferno), Čistilište (Purgatorio) i Raj (Paradiso).
Svaki dio ima 33 pjevanja, a ukupno ih je 100 jer je jedno pjevanje uvodno.
Dante se na početku nađe u mračnoj šumi, što je alegorija grješnoga života. Da
bi se spasio od opasnih zvijeri koje su mu se ispriječile na putu, odluči slijediti
Vergilija (rimski pjesnik koji vodi Dantea kroz pakao, a i sam se nalazi u paklu,
u prvom krugu Limbu, gdje su nekršteni), koji je simbol razuma i Danteov uzor.
Kroz Raj ga provodi Beatrice, koja je simbol ljubavi, čistoće i Božje milosti. Sv.
Bernard predstavlja lice Božje.
Čistilište predstavlja patnju s nadom; riječ je o planini - vertikala prema nebu.
Obrnut je redoslijed grijeha u odnosu na Pakao.
Raj se sastoji od devet neba i Empireja, gdje stoluje Bog. Bog se objavljuje kao
ljubav, svjetlost i radost.
Uvodno pjevanje započinje alegorijski: šuma je simbol duševne krize.

Simbolika brojeva
Dante poštuje srednjovjekovnu simboliku brojeva prema kojoj je 3 sveti broj, 4 zemaljski
broj, a 7 broj savršenstva.

Staro - srednjovjekovno u djelu

Značajke koje djelo povezuju sa srednjim vijekom su oblik alegorijske vizije,
razvrstavanje grješnika u skladu s religioznim poimanjem grijeha, srednjovjekovna
simbolika brojeva.

Novo - renesansno u djelu

Narodni jezik kojim je pisano, kritičnost (osobito prema crkvenim dostojanstvenicima, što
dokazuje da se čovjekov svjetonazor oslobađa od srednjovjekovnih stega).

Ljubav
U Dantea nailazimo na tri različite ljubavi:
1. najniža razina - fizička ljubav: niži stupanj tjelesne, zemaljske ljubavi
2. viša razina - duhovna ljubav: ljuba prema mrtvoj Beatrice
3. najviša razina - ljubav prema vlastitom duhu
Ljubav je za Dantea ''sila koja pokreće Sunce i ostale zvijezde''.

___PAKAO___

VRSTA DJELA: ep

MJESTO RADNJE: pakao
VRIJEME RADNJE: 14. st.

ANALIZA JEZIKA I STILA:

- epiteti: mrka, prijeka, tvrd, ljut
- personifikacija: ''Ovi im lice šarahu do krvi, gdje to beru meki gadni crvi...''

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
DANTE: Pjesnik koji putuje kroz Pakao gdje susreće duše grješnika. Njegova putovanja
počinju 1300. g. na neodređenom mjestu naše zemlje, u tamnoj šumi. Putovanje
nastavlja kroz golem lijevak u podzemlju gdje se spušta kroz 9 krugova Pakla.

VERGILIJE: Dolazi iz Limba Danteu u pomoć. Rimski je pjesnik i Danteov književni uzor.

Poslala ga je Beatrice, Danteova nesuđena ljubav.

KRATAK SADRŽAJ:
Tko uđe, nek se kani svake nade!
Dante se na polovici života nađe u šumi. Dugo luta šumom i izađe iz nje, te dođe do
nekog brijega. Krene prema vrhu, ali mu put zapriječe pantera (koja predstavlja
putenost, požudu), lav (koristoljublje) i vučica (lakomost). On krene natrag, ali dođe
Vergilije i povede ga za sobom. Vergilije mu objasni da ga je poslala Beatrice, lik iz
Danteovog romana ''Vita nuova'' (''Novi život''). Vergilije vodi Dantea kroz Pakao i
Čistilište u Raj. 
Pakao je Dante opisao kao devet krugova. U svakom krugu nalaze se duše grješnika, a
raspoređeni su po težini grijeha - što su grijesi teži, to su krugovi niži i uži.

U prvom se krugu - Limbu nalaze duše nekrštenih. Njihove se duše ne muče i jedina im

je muka neispunjiva želja da vide Boga. Tu se nalaze djeca i antičke ličnosti koje su se
rodile prije stvaranja kršćanstva; Homer, Ovidije, Vergilije...

U drugom se krugu nalaze duše preljubnika, kojima vitla paklena oluja. Čuva ga Minos, a

on ujedno i razvrstava teže grješnike. U tom krugu Dante razgovara s Francescom i
Paolom, ljubavnicima iz Ravenne.

U trećem se krugu muče duše proždrljivaca i pijanaca. Njihove su muke da ih, polijegale

po blatu, šiba kiša i snijeg dok ih Kerber, mitski čuvar Hada, raščetvoruje.

U četvrtom su krugu duše rasipnika i škrtaca. Oni guraju kamenje, a čuva ih vuk Pluton

(nekada bog bogatstva, a sada paklena neman).

Peti je krug krug duša srditih i žestokih, koji su zagnjureni pri vrhu, a lijeni se dave pri
dnu rijeke Stiks. Čuva ih Flegija.

Šesti je krug krivovjeraca i onih koji nisu vjerovali u besmrtnost duše. Oni su zakopani u

otvorenim gorućim grobovima grada Disa. Tu Dante priča s Farinatom i Cavalcantijem.
Proriču Danteu da će biti prognan iz rodnog grada.

Sedmi je krug krug nasilnika, a podijeljen je na tri pojasa. U prvom se pojasu nalaze

nasilnici protiv bližnjega, a čuvaju ih kentauri, koji ih, dok su uronjeni u Flegaton, rijeku
od vruće krvi, gađaju strelicama. U drugom se pojasu nalaze samoubojice, koji su
pretvoreni u otrovno granje, a kljucaju ih harpije (ptice sa ženskim licima) i gladne kuje.
U trećem se krugu na užarenom pijesku nalaze nasilnici protiv Boga i prirodnih zakona, a
zasipa ih ognjena kiša. Bogohulnici leže na leđima, lihvari sjede pognuti, a sodomiti trče
okolo. Čuvar je toga kruga Minotaur.

Metabolge ili zle jaruge, kako se još zove osmi krug pakla, sadržavaju deset rovova.
Dante i Vergilije u taj krug stižu zahvaljujući Gerionu, zmaju oštrog repa i ljudskog lica
koji je simbol prevare i čuvar toga kruga u kojem su varalice. U prvom su rovu svodnici i
zavodnici žena (njih bičuju đavoli), u drugom laskavci (zaronjeni u ljudske fekalije). U
trećem su rovu simonisti - ljudi koji su prodavali ili kupovali crkvene časti, naglavce
zabodeni u šuplju stijenu dok im gore tabani. Tamo Dante sreće Papu Nikolu III. U
četvrtom se rouv nalaze vračevi i lažni proroci, koji hodaju unatrag, glave okrenute
naopako. U petom su rovu podmitljivci i varalice, zagnjureni u vrelu smolu, a čuvaju ih
vrazi. U šestom su rovu licemjeri, prisiljeni da hodaju pod debelim pozlaćenim olovnim
kabanicama. U sedmom su rovu varalice društva i Crkve koji trče ruku svezanih straga
progonjeni od otrovnih zmija; zmije ih grizu, a oni se pretvaraju u pepeo iz kojeg se,
poput feniksa, ponovno rađaju. U osmom su rovu lažni savjetnici, a među njima Dante
sreće Odiseja, koji mu opisuje svoje zadnje putovanje. U devetom su rovu sijači nesloge,
koje vrag ranjava mačem, a u desetom su rovu krivotvoritelji, kažnjeni strašnim
bolestima.

Ulaz u deveti krug (duboki zdenac) čuvaju lancima svezana trojica giganata: Nimrod,
Efijalt i Antej. Taj je krug podijeljen na četiri zone: Kain - zona izdajica rođaka, Antenori -
zona izdajica domovine ili stranke, Tolomeja - zona izdajica gostiju, Guidecca - zona
izdajica svojih dobročinitelja. U središtu Kocita, ujedno i središtu zemlje, nalazi se
gorostasni Lucifer, koji je do pola zaronjen u led. Ima tri glave, a ispod svake po par
ogromnih krila kojima stvara hladan vjetar. Ima tri lica: crveno, crno i žućkasto. U
ustima su mu Juda, Brut i Kasije, trojica najpoznatijih izdajnika. 

Vergilije se s Danteom uspinje uz Luciferove noge do južnog pola i stiže do južnog pola,
gdje se po Danteovoj viziji nalazi čistilište u obliku brda.

Lektire i eseji: Božanstvena komedija- Inferno (Pakao)