PISMA IZ ŠVICARSKE

ZAVRŠNE OPERACIJE
JUGOSLAVENSKE ARMIJE (1.MAJA-15.MAJA 1945.)

____________________________________________________

HAMDO ČAMO

Zürich, 04.06.2020
ZAVRŠNE OPERACIJE JUGOSLAVENSKE ARMIJE (1.MAJA-15.MAJA 1945.)

"Juriš", Ismet Mujezinović

Završnim operacijama 2. sv. rata u Jugoslaviji nazivaju se ratne operacije za oslobođenje

zemlje između 20. marta i 15. maja 1945. godine. U završnim operacijama Jugoslovenska
armija zarobila je oko 150.000 njemačkih vojnika.

Posljedice Drugog svjetskog rata su takve da je izmijenjena cjelokupna slika prijeratne

Jugoslavije u svakom pogledu, od uništenja privrede, sela i gradova, stočnog fonda, pa do
ukupnih gubitaka vojnih i civilnih žrtva. Potencijal napada snaga nacizma i fašizma i
njihovih kvislinga nanio je ogromne gubitke kojima je uveliko izmijenjena demografska
slika stanovništva Jugoslavije koja ukazuje da sveukupni gubici u drugom svjetskom ratu
iznose 1.685.000 ljudi prema zvaničnom izveštaju od 26. maja 1945. godine, odnosno
1.706.000 prema kasnijem izveštaju. Prema tablici broja žrtava s punim imenom i
prezimenom po podacima Saveznog ureda za statistiku iz 1964. godine vidljiv je
sveukupan broj žrtava okupatora i kvislinga 750,000 - 780,000 ubijenih i 509,849
povrijeđenih. Broj žrtava rata u Jugoslaviji, prema nacionalnosti, prema procjeni vodećih
stručnjaka Bogoljuba Kočovića je 1.014.000 i Vladimira Žerjavića 1.027.000 (Historijska
čitanka, Drugi svjetski rat). Ukoliko se broj žrtava izrazi u procentima, odnos je
drugačiji. Prema broju ubijenih u odnosu na brojnost etničke grupe, daleko najveće žrtve
su jugoslavenski Židovi. Od 82.500 Jevreja koji su živjeli u Jugoslaviji do 1941. godine
svega njih 14.000 (17%) je uspjelo da preživi holokaust. Albert Vajs ocjenjuje da je
stradalo oko 80% od ukupnog broja jugoslovenskih Jevreja, odnosno oko 60.000 ljudi
(Vajs Albert, Jevreji u novoj Jugoslaviji, Jevrejski almanah, Beograd, 1954, str. 125–144.).
Ako se računa da je oko 75. 000 Muslimana izgubilo živote u ratu, što iznosi 8,1 posto
ukupnog broja (Zulfikarpašić, bosanski Muslimani, str. 19-20.), to je veći postotak od
postotka Srba (7,3 posto, Povijest Bosne - Noel Malcolm) kojih je brojčano najviše
stradalo u ratu, i svih ostalih naroda Jugoslavije osim Židova i Roma (Balić, Das
unbekannte Bosnien, str. 7.). Osamdesetih godina dvadesetog stoljeća srpski emigrant
Bogoljub Kočović je u svojoj knjigi "Žrtve drugog svetskog rata u Jugoslaviji" izdanoj
1985. godina iznio podatak da je na području Jugoslavije tokom drugog svjetskog rata
ubijeno 1,014,000 ljudi dok su demografski gubici bili 1,925,000 s mogućnošću greške u
izračunu od +/- 250,000 žrtava. Do tog broja on dolazi koristeći popise stanovništva iz
1931. i 1948. godine (Žrtve licitiranja - Sahrana jednog mita, Bogoljub Kočović, Nin
12.01.2006) i računajući prirodni prirast stanovništva od 1.2 % godišnje. Po sličnom
principu izračuna uz pomoć zagrebačke židovske zajednice Hrvat Vladimir Žerjavić je
1989. došao je do broja od 1,027,000 ubijenih i 2,022,000 demografskih gubitaka.

I UVOD

Kako su se njemačko-kvislinške jedinice povlačile iz rejona Celja ka Dravogradu, brzim

prebacivanjem jedinica 51.divizije vozom do Dravograda i spajanjem jedinica IV
Operativne zone i motorizovanog odreda 4. Armije i dijelova 3. armije, stvoren je
strategijski obruč oko neprijatelja.

Do 9.maja oslobođena je Mežiška dolina, Železna Kapla gdje je počelo razoružavanje

njemačkih snaga.

Naročito žestoke borbe vođene su kod Borovlja 11.maja. Neprijateljske snage su 13.maja
pokušale da izvrše proboj pravcem Šoštanj-Pliberk, ali su ih kod Poljana razoružali po
jedna brigada 51. i 14. divizije. Tu je zarobljeno 3.000 njemačkih vojnika.

Poslije te borbe, po naređenju generala fon Lera, prestao je oružani otpor njemačkih
jedinica.

Na prostoru Poljane i Pliberka od 14. do 15. maja završen je konačni obračun i s ustaško-
četničkim snagama. Poslije njihove kapitulacije, zarobljeno je oko 30.000 ustaša i
domobrana i 5.000 četnika. U isto vrijeme jedinice 4.armije, razoružavale su u Štajerskoj
jedinicie grupe armija „E“.

Korpus narodne odbrane i OZNE-e u završnim operacijama izvršavali su raznovrsne

zadatke. Čistili su oslobođena područja od neprijateljskih grupa, diverzanata i špijuna i
vodili borbu protiv operativnih snaga neprijatelja.

Ratna mornarica JA uspješno je izvršila zadatak sadejstva sa jedinicama 4.armije. Sa

preko 400 transportnih brodova i čamaca prevezeno je preko 27.000 boraca. U završnim
operacijama Ratno zrakoplovstvo uspješno je podržavalo operacije na kopnu. Jedanaesta
lovačka i 42. jurišna zrakoplovna divizija bile su naoružane avionima tipa jak i il-2, a
prva i druga eskadrila avionima tipa spitfajer-V i hariken MK-IV.

U operacijama za knačno oslobođenje zemlje Jugoslovenska armija nanijela je

neprijatelju velike gubitke: 100.000 poginulih i oko 341.000 zarobljenih među kojima je
bilo više generala na čelu sa Lerom, njemačkim vrhovnim komandantom za Jugosistok.
Zaplijenjena je ogromna količina ratnog materijala

II SAŽETAK

Početkom januara 1945. formirane su I, II i III armija, a dva mjeseca kasnije, početkom
marta, formirana je i IV armija. Narodnooslobodilačka armija preimenovana je u
Jugoslavensku armiju, a Vrhovni štab preimenovan je u naziv Generalštab armije
Jugoslavije, Generalštab Jugoslovenske armije.

Sredinom marta, prije nego što je započela posljednja ofanziva, Jugoslavenska vojska se
na zasebnom frontu sukobila sa njemačkom grupom armija „E“; u suprotnom moralo se
boriti protiv 7 korpusa njemačke vojske ukupne jačine preko 450.000 vojnika i preko
243.000 kvislinga - što je ukupno bilo preko 684.000 neprijateljskih vojnika.

Zadatak Jugoslovenske armije koji je postavio maršal Tito bio je uništiti ili zarobiti
neprijateljske snage na jugoslavenskom tlu i osloboditi sve dijelove Jugoslavije,
uključujući i teritorije koje etnički pripadaju Jugoslaviji, kao i spriječiti njemačku
balkansku grupu da pojačaju svoje snage protiv Crvene armije u Mađarskoj i savezničkih
snaga u Italiji.

Konačnu ofanzivu izvele su četiri jugoslavenske armije na frontu, šest korpusa i jedinice
IV operativne zone iz pozadine.

Od 20. marta 1945. do 15. maja 1945. Jugoslovenska armija poduzima sljedeće operacije:
operacije IV armije - u prvoj fazi oslobođenje Like i Hrvatskog primorja / operacija
„Ličko-primosrka“ /; u drugoj fazi jugoslavenska armija je krenula prema bivšoj
jugoslavensko-talijanskoj granici, a zatim oslobodila Istru, Trst i Slovensko primorje /
„Riječko-tršćanska“ operacija /; operacija „Sarajevo“; operacija „Sremsko-slavonska“
armije I i II; Operacija II armije na liniji Una-Ilova-Bilogora-Drava i oslobađanje Karlovca
i Zagreba; Djelovanje armija I, II i III i dijelova IV armije u Sloveniji i konačno uništavanje
neprijatelja.

Njemačke i kvislinške snage pružale su otpor do 15. maja 1945. Jedne za drugim
njemačke divizije su uništene ili zarobljene. Četrnaest divizija i veliki broj samostalnih
brigada, pukova, bataljona i drugih jedinica operativne snage i policije su razoružani.

Tokom završnih operacija za oslobađanje zemlje, Jugoslovenska armija nanijela je

neprijatelju teške gubitke: 100.000 mrtvih i oko 341.000 zarobljenih, među kojima jedan
broj generala zajedno s Lehrom, njemačkim vrhovnim zapovjednikom za Jugoistok.
Zarobljene su i velike količine ratnog materijala.

II SUMMARY

At the beginning of January 1945 the I, II, and III Armies eere formed and two months later,
at the beginning of March the IV Army was formed as well. The People's Liberation Army
was renamed the Yugoslav army, and the Supreme HQ came to be called the General Staff
of the Yugoslav Army.

By the middle of March, before the final offensive was undertaken, the Yugoslav Army was,
at a separate front, confrontated with German Group of Armies „E“; otherwise it had to
fight against 7 German Army corps of total strenght over 450.000 soldiers and against over
243.000 quislings – numbering a total over 684.000 enemy soldiers.

The task of the Yugoslav Army, set by Marshal Tito, was to destroy or capture the enemy
forces on Yugoslav soil and to liberate all the parts of Yugoslavia, including the territories
which etnically belong to Yugsolavia as well as to prevent the German Balkan Group to
strengthen its forces against the Red Army in Hungary and the Allied forces in Italy.

The final offensive was carried out by the four Yugoslav armies from the front, six corps
and the Fourth operative zone from the background.

From March 20, 1945 May 15, 1945, the Yugoslav Army undertook the following
operations: operations of the IV Army – at the first stage Lika and the Croatian littoral
were liberated /the „Ličko-primosrka“ operaition/; at the second stage the army moved
towards the former Yugoslav-Italian border and then liberated Istria, Trieste and
Slowvenian littoral /the „Riječko-tršćanska“ operation/; the „Sarajevo“ operation; the
„Sremsko-slavonska“ operation of the I and II Armies; Operation of the II Armies from the
line Una-Ilova-Bilogora-Drava and liberation of Karlovac and Zagreb; Operation of the I, II
and III Armies and parts of the IV Army in Slovenia, and the final destruction of the enemy.
The German and the quisling forces made the resistence until May 15, 1945. One after
another the German divisions were destroyed or captured. Fourteen divisions and a great
number of independant brigades, regiments, batallions and other units of the operative
force and police were disarmed.

During the final operations for the liberation of the country, the Yugoslav Army inflicted
severe losses upon the enemy: 100.000 of dead and about 341.000 of captured, among
which a number of generals together with Lehr, German Supreme commander for the
South-east. A large quantities of war material were captured as well.