greSkama. U takvim slutajevima on pogre’no mjesto stavija u kriti¢ki aparat ispod teksta, a u samom tekstu daje u jednouglim zagradama rekonstrukciju odnosnog teksta, Sto je vrlo korisno za bolje razumijeva- nje teksta i tekstoloSki sasvim opravdano. Koliko su Vaillantove rekon- strukcije, koje on provodi na osnovi ostalih slavenskih rukopisa i uz pomoé latinskog teksta, totne, moze u vise sluajeva potvrditi glagoljski tekst gdje je problematiéno mjesto éesto izvornije saéuvano nego u ostalim slavenskim tekstovima. Paralelno uz éirilski tekst Vaillant je na neparnim stranicama izdao latinski tekst Nikodemova evandelja s namjerom da, birajuéi medu varijantama u Tischendorfovu izdanju, dade, kako sam u uvodu kaze (str. IX), Sto tofniji ekvivalent latinskog originala kojim se sluzio sla~ venski prevodilac. Uz tekst dao je i vrlo vrijedne kritike bilje3ke koje ée moéi korisno posluziti za njegovu eventualnu rekonstrukeiju u koju autor ovdje nije ulazio. Da pokaze jos i razliku u tehnici prevodenja istog teksta na staro- slavenski s latinskog i grékog, autor je u dodatku na kraju knjige (str. 90—95) donio, poprativ8i ga s nekoliko uvodnih rijeti, odlomak Nikode- mova evandelja iz Mihanoviéeva homilijara XII st. koji je veé ranije objavio Speranski. Na kraju je jo8 dodao popis svih vatnijih i znatajnijih rijedi (str. 96—97) koje se susreéu u Nikodemovu evandelju zajedno s latinskom paralelom te indeks biblijskih citata time je vrlo korisno zaokruzio svoje izdanje kojim je polozio doista solidan temelj za daljnja istrazivanja Nikodemova evandelja u slavenskoj literaturi. Biserka Grabar »M3BOPHMK« /C6opxux mpowssenenmit mreparypst npesxeit Pycn/ — Visnaremscrao »Xynoxkectneniaa sreparypa«, Mocksa, 1969. — Cocrasnenne 1 o6tian penakuna Toma JI. A. [immrpnena 1 I. C. Jiuxauena, erp. 799. — BABJIMOTEKA BCEMUPHOM JIMTE- PATYPBI — Cepua nepsas, Tom 15. Ruska knjizevnost postoji veé vise od devet stolje¢a, od éega punih sedam stoljeca otpada na ono ito se naziva »stara ruska knjizevnost«. Danas je taj dio ruske knjizevnosti mahom predmet prouéavanja kojim se bave uski specijalisti, iako bi i redovan gitalac s velikim zanimanjem i zadovoljstvom Zitao mnoga od djela koja su nastala u vremenu od XI do XVII stoljeéa. I ne samo to: poznavanje stare ruske knjizevnosti omo- guéilo bi mnogima da steknu jasniju sliku onoga dijela ruske knjizev- nosti koji je nastao od XVIII stoljeéa do nagih dana. Premda postoji évrsto uvjerenje da je ruska knjiZevnost kao i Rusija uopée od vremena Petra Velikoga krenula novim putovima svoga razvoja, oslanjajuéi se na zapadne uzore, pomnijim upoznavanjem djela stare ruske knjizevnosti i njihovim usporedivanjem sa stvaralaStvom ruskih pisaca novijega vremena ovjek se ne moze oteti dojmu da ipak nikada nije u toj knji- 123Zevnosti potpuno bila prekinuta genetska veza te da su se u njoj satu- vali osnovni duh i ideje, koje karakteriziraju jednu nada sve humanu knjizevnost. Uz patriotizam kojim odiSu jednako Iarionova propovijed, Spjev o ratnom pohodu Igorevu ili pak Zadon§éina, u tim je djelima na- glaSena i misao o jednakosti svih ljudi (llarion) ili pak demokratski duh (osobito naglasen u Pripovijesti o Petru i Fevroniji). Tu je i problem »oteva i djece« (pripovijest o Savi Grudcinu i o Frolu Skobejevu).. Za danainjega je itaoca nevolja samo u tome kako da u tekstovima, pisanim starim jezikom, osjete svu ljepotu knjiZevnoga djela. Nastojeéi da prosjetnom suvremenom éitaocu Sto bolje priblizi djela stare ruske knjizevnosti, redakcija Biblioteke svjetske knjizevnosti pripremila je u izdanju »Hudozestvennaja literatura« (IHL) ovaj »Izbornike. (Veé i sam naslov izdanja veoma je karakteristi¢an: »izbornici« su bili veoma uobiéajeni kako u bizantijskoj tako i u slavenskim srednjovjekovnim knji- Zevnostima i u njima su nalazila mjesta djela razligita po Zanru i sadr- Zaju. Redaktori su otito namjerno izabrali ovaj naslov kako bi izbjegli uobigajeni termin »Hrestomatija« koji podsjeca na »8kolu«.) »Izbornik« sadrzi 46 djela kojima prethodi uvodni, veoma informa- tivan @lanak D. S. Lihateva: »Prvih sedamsto godina ruske knjiZevnostic (str. 5—26). Ostala grada »Izbornika« rasporedena je u tri dijela: a) PRVO TROSTOLJECE u koje su uvrsteni: »Povijest davnih godina« (Povest’ vremennyh let), Zitije Feodosijevo, Pouka Vladimira Monomaha, Devge- nijeva junatka djela, Pjesma o ratnom pohodu Igorevu, Staroruski zbor- nici aforizama, Slovo Danila Zatvorenika, Aleksandrida, Pripovijest 0 za- uzeéu Carigrada od krizara godine 1204, Slovo o propasti Ruske zemlje, Zitije Aleksandra Nevskoga, Pripovijest o razorenju Rjazanja od Batija, Priga o Indijskom carstvu, Prita o Solomonu i Kitovrasu, Pouka tverskoga episkopa Semjona; b) TRISTA GODINA MOSKOVSKE KNJIZEVNOSTI obuhvaéa: »Zadon3tinu«, Pismo Epifanija Premudroga Kirilu Tverskom, Pripovijest 0 putovanju Joana Novgorodskoga na davolu, Zitije Mihajla Klopskoga, Pripovijest o Drakuli vojvodi, Pripovijest 0 Basargi, Pripo- jest o Petru i Fevroniji Muromakim, Prepiranje Zivota sa smréu, Prvo pismo Ivana Groznoga A. M. Kurbskomu, Pismo Ivana Groznoga Vasiliju Grjaznomu, A. M. Kurbski »Historija o velikom knezu Moskovskome, Pri- povijest o ratnom pohodu Ivana IV na Novgorod godine 1570; c) PRIJE- LOMNI VIJEK (XVII stoljeée) predstavijen je: Pripovijedanjem Avraa- mija Palicina, Legendarnom prepiskom Ivana Groznoga s turskim sulta- nom, PripovijeSéu 0 Bovi kraljeviéu, Pripovije8éu o Julijaniji Osorginoj, PripovijeSéu 0 opsadi donskih kozaka u Azovu, Protokolom sluzbe carskih lovaca sokolara (»Urjadnik Sokol'ni’’ego puti«), Pismom cara Alekseja Mihajlovita A. L. Ordinu-Naitokinu, PripovijeSéu o ubojstvu Daniila Suzdaljskoga i o osnivanju Moskve, PripovijeSéu o JerSu JerSovitu, Sem- jakinim sudom, Pripovijedanjem o rasko3nom Zivotu i veselju, Priéom o pijanici kako ude u raj, PripovijeSéu o Nevolji-Nesreéi, PripovijeSsu 0 Savi Grudcinu, Zitijem protopopa Avakuma, Pripovijeséu 0 Tverskom Otrotem manastiru, Prepiskom Gigirinskih kozaka s turskim sultanom i PripovijeSéu o Frolu Skobejevu. 124Uzimajuéi u obzir razvoj ruskoga jezika kao i stepen razumljivosti pojedinih tekstova, redaktori su priloge iz dijelova a) i djelomigno b) po- pratili usporednim prijevodima (»Ogledalo-prijevod«), dok su ostali tek- stovi u biljeskama na dnu stranica snabdjeveni samo potrebnim tuma- éenjima pojedinih danas teZe razumljivih rije’i. Na kraju knjige nalaze se komentari uz priloge (str. 699—792) kao i sasvim kratak rjetnik (str. 793796). Prijevodi i komentari tekstova pripadaju peru istaknutih so- vjetskih struénjaka za staru rusku knjiZevnost kao Sto su: V. P. Adriano- va-Perete, D. S. Lihavev, L. A. Dmitrijev, R. P. Dmitrijeva, J. 8. Lurje, O. V. Tvorogov, A. M. Panéenko, J. K. Begunov, M. A. Salmina, G. M, Prohorov, N. F. Droblenkova, M. D. Kagan-Tarkovska, A. N. Robinson. Tekstovi su popraéeni sa dvanaest ilustracija, minijatura iz starih rukopisa ili reprodukeija starih ikona, »Izbornike ée izvrsno posluziti i kao zanimljivo tivo i kao sredstvo za populariziranje i bolje upoznavanje stare ruske knjizevnosti, Za naSe povjesnitare nacionalnih knjiZevnosti »Izbornike i u ovakvom obliku i obimu pruzit ée dosta grade i misli za dublje proutavanje vlastite knji- Zevne bastine. To vrijedi ne samo za onaj dio na&ih knjizevnosti koje su bile u neprekidnoj vezi s bizantsko-pravoslavnom knjievnom tradicijom, nego i za hrvatsku glagoljsku knjizevnost, Sto uostalom dokazuju i neka najnovija istrazivanja s toga podrutja. Malik Mulié CTE@AHUT M MXHVUJIAT (Cpequesexonan Kura 6acen 10 pyccKum pyxonncam XV—XVII nexon); maqanue nogrorosusmn O. II. JIMXAYEBA un fl. C. JIYPbE, nepesox rpeseckoro rexcra E. 9. TPAHCTPEM x B. C. ITAHJ[POBCKOM. — Mspatemcrso »HayKa« (lenmurpacKoe orgesenne), JIennurpag, 1969; erp. 251. Jako skromna po svom obimu, ali bogata po sadréaju, cijenjena, osu- divana, zaboravljana (sve prema prilikama) ova je knjiga najbolji primjer latinske poslovice: »Habent sua fata libellic. Kroz vjekove i prostor puto- vala je od daleke Indije do zapadne Evrope mijenjajuéi svoje ime (»Pan- éatantrac, »Kalila i Dimnac, »Stefanit i Ihnilate) da bi ula u sastav i naSega kulturnog naslijeda. Slavenski prijevod ovoga djela nastao je kod Juznih Slavena, ali je teSko utvrditi danas je li prevodilac bio Srbin ili Bugarin. Prijevod je svakako postojao veé u XIV st. jer njegove prije- pise u ruskoj redakciji nalazimo u XV st. Taj spomenik poutne knjizev- nosti neki su nazvali »ogledalom za feudalnoga vladara koje ga poutava kako treba pravedno upravljatix, dok ga je talijanski utopist XVI st. Antonio Doni ironitki nazvao »filozofijom moralac. Poslije Bikove pogi- bije Doni zajedljivo primjeéuje u svojoj verziji ovoga djela: »Evo kako se ostvaruje pravda medu sinjorima, sinjoréiéima i dvorjanima u Zivo- tinjskom svijetule. I srpski i bugarski knjiZevnici u razdoblju od kraja XII do kraja XIV vijeka imali su prilike da se nagledaju te velikaske »pravde« pa je i slavenski prijevod »Stefanita i Ihnilatac mogao nastati kao »protest realnosti« (termin A. N. Veselovskoga) protiv proglaSavanih ideala viteSko-feudalnoga druStva. 125