U procesu obrazovanja primjetljivi su procesi koji svojom anonimnošću, selektivnošću
kao i primjenom programa u aktivnom procesu obrazovanja ne daju rezultate koji moderna društva današnjice trebaju ili očekuju. Posljedica toga je nedostatak spoznaja o zakonskim dužnostima, obavezama kao pravima i slobodama velikog broja građana. Ukoliko se isključi u procesu obrazovanja samoobrazovanje, spoznaje i saznanja o dužnostima i obavezama kao pravima i slobodama selektivnim odabirom specijalizovanih zanimanja ima za posljedicu da samo uži sloj građana ima te spoznaje. Među njima se nalazi nedostatak spoznaja o biračkom pravu i općenito o uređenju i provedbi izbornog zakona i procesa što drugima u provedbenom procesu izbora ostavlja prostor za manipulacije i teže povrede tuđih prava, prije svega prava građana.
Funkcionisanje svakog, pa tako i društvenog sistema od svakog subjekta i člana zahtijeva
besprijekorno izvršavanje građanskih obaveza. Tek nakon izvršenja svojih dužnosti obaveza građani mogu uživati u plodovima svoga rada, prije svega u ostvarenju svojih prava i sloboda.
Dosljedno provođenje političkog djelovanja pojedinaca i institucija državne vlasti na
svim nivoima, pridržavanjem i obavljanjem posla suglasno državnim zakonima, ima pozitivan uticaj na političku klimu u društvu; samo tako djelovanje moguće se da bude suzbijajući faktor polarizacije i stranačke moći kao uzroka polarizacije državne moći koju nije moguće spriječiti izraženim željama, kritikom, već jedino pravedno postavljenim zakonima, zakonima postavljenim na zdave osnove; pravedno znači prije svega da najviši zakon države, dakle ustav, a potom u hijerarhiji svi niži zakoni, koji ne smiju biti u koliziji ili iznad najvišeg zakona u zemlji, uslovno moraju biti tako uređeni da skladno međunarodnim ugovorima i potpisanoj Povelji o ljudskim pravima, ne stavlja svoje građane u poziciju bilo kakve, pa i najmanje neravnopravnosti po spolu, rasi, vjeri, etničkoj ili političkoj isključivosti. Ravnopravnost uslovno mora biti apsolutna, što znači „bez milimetra odstupanja“. Jer, samo kao takva, apsolutna, ravnopravnost kao i demokratija mogu postojati (biti) ili ne postojati (ne biti). Slučaj postojanja „malo demokratije“ ili „malo ravnopravnosti“ u društvenoj praksi jednostavno ne postoji.
Politička nezavisnost sudstva i tužiteljstva uvjet je neometanog rada po sili zakona,
pravde, pravičnosti i jednakosti svih građana, bez izuzetaka individualnih prednosti, po spolu, rasi, vjerskoj, stranačkoj ili političkoj pripadnosti i opredjeljenosti, još manje prema podobnosti.
Da bi društvo moglo finkcionisati na demokratskim osnovana neophodno je
uspostavljanje društveno-političkog sistema na čvrstim demokratskim osnovama u kojima je politika servis u službi građana, a ne obratno. Da bi takav sistem mogao funkcionisati moraju postojati temelji zdravog društva u kojima je pored dosljednosti provođenja nacionalne, potom i svake druge politike, na svim nivoima vlasti, demokratski izbori predstavljaju temelj uspostave vlasti po volji građana, a ne po volji političara kao servisa u službi građana. Demokratski princip izbora je "jedan čovjek jedan glas". Aktivno biračko pravo je pravo građana da slobodno biraju i da slobodno budu birani, od najmanjih do najviših organa i institucija u državi. Da po vlastitom nahođenju građani imaju pravo birati koga žele i hoće, ponajprije one za koje smatraju da su najsposobniji u provedbi političkih programa najboljih i najkvalitetnijih za razvoj društva; pravo građana da biraju članove predstavničkih tijela i bilo koje druge organe državne vlasti - neposrednim načinom izbornog biranja – koje se u svijetu danas provodi elektronskim putem. Pravo da biraju i budu birani građani stječu svojim punoljetstvom, kada samostalno mogu da donose odluke, zatim poslovno sposobni državljani u okviru normalnih ali i dodatnih uslova, uključujući prebivalište u izbornoj jedinici itd. Osim aktivnog biračkog prava koje imaju građani u matičnim državama, isto vrijedi za građane u inostranstvu; biračko pravo, punog ili ograničenog obima, imaju i stranci. Gubitak aktivnog biračkog prava nastaje gubitkom državljanstva, poslovne sposobnosti ili kao što je to slučaj u pojedinim državama svijeta, kaznom lišavanja građanskih prava u kojima presuda na ovu kaznu ujedno znači i gubitak prava glasa. U većini zemalja svijeta aktivno biračko pravo je zagarantovano subjektivno pravo građana, a u nekim državama kao što su primjeri u Grčkoj ili Belgiji, biračko pravo se smatra javnom funkcijom, kao u Švicarskoj gdje se provodi direktnim tj, neposrednim putem, (direktna demokratija). U većini zemalja glasanje je obavezno, a svako neispunjenje građanske dužnosti (utroška vremena i materijala izborne dokumentacije), sobom povlači sankcije.