Ispitivanje toka i skiciranje

grafika funkcija

Za skiciranje grafika funkcije potrebno je ispitati svako od sledećih svojstava:

1◦ Oblast definisanosti: Df = {x ∈ R | f (x) ∈ R}.
2◦ Parnost, neparnost, periodičnost.
3◦ Nule i znak funkcije; presek sa osom Oy ako postoji.
4◦ Ekstremne vrednosti i intervali monotonosti (primenom f ′ (x)).
5◦ Prevojne tačke i intervali konveksnosti (primenom f ′′ (x)).
6◦ Asimptote.

1
2

x
f (x) = √
2
x + 2x + 2

1◦ Df = (−∞, +∞).
x
2◦ f (−x) = − √ .
x − 2x + 2
2

Kako je f (−x) ̸= f (x) i f (−x) ̸= −f (x), funkcija nije ni parna, ni neparna.

Funkcija nije periodična.
3◦ f (x) = 0 za x = 0.
f (x) < 0 za x ∈ (−∞, 0), f (x) > 0 za x ∈ (0, +∞).
x+2
4◦ f ′ (x) = √ .
(x2 + 2x + 2)3
f ′ (x) = 0 za x = −2.

x −2

f ′ (x) − 0 +

f (x) ↘ min ↗

f (x) je opadajuća na (−∞, −2), a rastuća na (−2, +∞).

√
Lokalni minimum f (−2) = − √ 2 funkcija dostiže za x = −2, a odgovarajuća
tačka na grafiku je M (−2, − 2).
2x2 + 7x + 4
5◦ f ′′ (x) = − √ .
(x2 + 2x + 2)5
√ √
f ′′ (x) = 0 za x = (−7 − 17)/4 ili x = (−7 + 17)/4.

√ √
−7 − 17 −7 + 17
x
4 4

f ′′ (x) − 0 + 0 −

f (x) ⌢ ⌣ ⌢
 3

( √ √
−7 − 17 ) ( −7 + 17 )
f (x) je konkavna na −∞, i , +∞ , a konveksna na
( −7 − √17 −7 + √17 )
4 4
, .
4 4
( √ √ √ ) ( √ √ )
−7 − 17 7 + 17 −7 + 17 −7 + 17
P1 ,− i P2 ,√ √ su prevojne
4 6 4 42 − 6 17
tačke.
6◦ Kako je
x x
lim f (x) = lim √ = lim √ ,
x→±∞ x→±∞ 2
x + 2x + 2 x→±∞ 2 2
|x| 1+ + 2
x x
tj.
1
lim f (x) = lim √ = 1,
x→+∞ x→+∞ 2 2
1+ +
x x2
−1
lim f (x) = lim √ = −1 ,
x→−∞ x→−∞ 2 2
1+ +
x x2
prave y = −1 i y = 1 su horizontalne asimptote kad x → −∞ i x → +∞
redom.

-4 -2 2 4

P2-1
P1 M -2
4

√
f (x) = −4x 1 − x2

1◦ Df = [−1, 1].
2◦ Kako za svako x ∈ Df važi
√ √
f (−x) = −4(−x) 1 − (−x)2 = 4x 1 − x2 = −f (x) ,

funkcija je neparna, pa je njen grafik simetričan u odnosu na koordinatni

početak O(0, 0). Funkcija nije periodična.
3◦ f (x) = 0 za x = 0 ili x = −1 ili x = 1.
f (x) > 0 za x ∈ (−1, 0), f (x) < 0 za x ∈ (0, 1).
4(2x2 − 1)
4◦ f ′ (x) = √ , x ̸= −1 , x ̸= 1.
1 − x2
√ √
f ′ (x) = 0 za x = −1/ 2 ili x = 1/ 2.

1 1
x −1 −√ √ 1
2 2

f ′ (x) + 0 − 0 +

f (x) ↗ max ↘ min ↗

( ) ( ) ( )
1 1 1 1
−1, − √
f (x) je rastuća na i √ , 1 , a opada na − √ , √ .
2 2 2 2
( )
1 1
Za x = − √ funkcija dostiže lokalni maksimum f − √ = 2,
2 ( ) 2
1 1
a za x = √ lokalni minimum f √ = −2. Odgovarajuće tačke na grafiku
( 2 ) ( )2
1 1
su M1 − √ , 2 i M2 √ , −2 .
2 2

−4x(2x2 − 3)
5◦ f ′′ (x) = √ , x ̸= −1 , x ̸= 1.
(1 − x2 )3
f ′′ (x) = 0 za x = 0.
√ √
(Tačke x = − 3/2 i x = 3/2 ne pripadaju Df .)
 5

x −1 0 1

f ′′ (x) − 0 +

f (x) ⌢ ⌣

f (x) je konkavna na (−1, 0), a konveksna na (0, 1).

O(0, 0) je prevojna tačka.
6◦ Asimptota nema.

M1
2

O
-2 -1 1 2

-1

-2
M2

√
f (x) = x2 + x − 2


1◦ Df = {x ∈ R  x2 + x − 2 ≥ 0} = (−∞, −2] ∪ [1, +∞).
2◦ Oblast definisanosti nije simetrična u odnosu na koordinatni početak,
pa funkcija ne može da bude ni parna, ni neparna. Funkcija nije periodična.
3◦ f (x) = 0 za x2 + x − 2 = 0, tj. x = −2 ili x = 1.
f (x) > 0 za svako x ∈ (−∞, −2) ∪ (1, +∞).
2x + 1
4◦ f ′ (x) = √ , x ̸= −2 , x ̸= 1.
2 x2 + x − 2
f ′ (x) ̸= 0 za svako x ∈ (−∞, −2) ∪ (1, +∞). (Tačka x = −1/2 ne
pripada Df .)
6

x −2 1

f ′ (x) − +

f (x) ↘ ↗

f (x) je opadajuća na (−∞, −2), a rastuća na (1, +∞).

9
5◦
f ′′ (x) = − √ , x ̸= −2 , x ̸= 1.
4 (x + x − 2)3
2

f ′′ (x) < 0 za svako x ∈ (−∞, −2) ∪ (1, +∞), što znači da je funkcija
konkavna na Df .
6◦ Kako je
√
lim f (x) = lim x2 + x − 2 = +∞ ,
x→±∞ x→±∞

funkcija nema horizontalnu asimptotu.

Kose asimptote tražimo u obliku y = k1,2 x + n1,2 , pri čemu je
√
√ 1 2
|x| 1 + − 2
f (x) x +x−2
2
x x
k1,2 = lim = lim = lim ,
x→±∞ x x→±∞ x x→±∞ x
tj.
√ √
1 2 1 2
x 1+ − 2 −x 1 + − 2
x x x x
k1 = lim = 1 , k2 = lim = −1 ,
x→+∞ x x→−∞ x

( ) (√ )
f (x) − k1,2 x = lim
n1,2 = lim x2 + x − 2 ∓ x
x→±∞ x→±∞
( 2)
x−2 x 1 −
= lim √ = lim √ x ,
x→±∞ x + x − 2 ± x x→±∞
2 1 2
|x| 1 + − 2 ± x
x x
tj. ( 2)
x 1− 1
n1 = lim (√ x = ,
x→+∞ 1 2 ) 2
x 1+ − 2 +1
x x
 7

( 2)
x 1− 1
n2 = lim √ x =− .
x→−∞ ( 1 2 ) 2
−x 1+ − 2 +1
x x
1 1
Funkcija ima dve kose asimptote, i to y = −x − kad x → −∞ i y = x +
2 2
kad x → +∞.

-4 -2 2 4

e−x
f (x) =
x−1

1◦ Df = (−∞, 1) ∪ (1, +∞).

2◦ S obzirom na oblast definisanosti, funkcija nije ni parna, ni neparna,
ni periodična.
3◦ f (x) ̸= 0 za svako x ∈ Df .
f (x) < 0 za x ∈ (−∞, 1), f (x) > 0 za x ∈ (1, +∞).
f (0) = −1.
x
4◦ f ′ (x) = −e−x .
(x − 1)2
f ′ (x) = 0 za x = 0.
f ′ (x) > 0 za x < 0 ⇒ f (x) je rastuća na (−∞, 0),
f ′ (x) < 0 za x > 0, x ̸= 1 ⇒ f (x) je opadajuća na (0, 1) i
(1, +∞).
Za x = 0 funkcija dostiže lokalni maksimum f (0) = −1. Odgovarajuća tačka
na grafiku je M (0, −1).
8

x2 + 1
5◦ f ′′ (x) = e−x .
(x − 1)3
f ′′ (x) ̸= 0 za svako x ∈ Df .
f ′′ (x) < 0 za x ∈ (−∞, 1) ⇒ f (x) je konkavna na (−∞, 1),
f ′′ (x) > 0 za x ∈ (1, +∞) ⇒ f (x) je konveksna na (1, +∞).
Nema prevojnih tačaka.
6◦ Kako je
e−x
lim f (x) = lim = ±∞ ,
x→1± x→1± x − 1

prava x = 1 je vertikalna asimptota.

S obzirom na granične vrednosti

e−x
lim f (x) = lim = 0,
x→+∞ x→+∞ x − 1
e−x −e−x
lim f (x) = lim = lim = −∞ ,
x→−∞ x→−∞ x − 1 x→−∞ 1

prava y = 0 je horizontalna asimptota kad x → +∞.

Kosu asimptotu kad x → −∞ tražimo u obliku y = kx + n, pri čemu
je

f (x) e−x −e−x e−x

k = lim = lim = lim = lim = +∞ .
x→−∞ x x→−∞ x(x − 1) x→−∞ 2x − 1 x→−∞ 2

Prema tome, funkcija nema kosu asimptotu kad x → −∞.

-2 -1 1 2

-1 M

-2
 9

ex−2
f (x) =
x−1

1◦ Df = (−∞, 1) ∪ (1, +∞).

2◦ Funkcija nije ni parna, ni neparna, ni periodična.
3◦ f (x) ̸= 0 za svako x ∈ Df .
f (x) < 0 za x ∈ (−∞, 1), f (x) > 0 za x ∈ (1, +∞).
1
f (0) = − 2 .
e
x−2
4◦ f ′ (x) = ex−2 .
(x − 1)2
f ′ (x) = 0 za x = 2.
f ′ (x) < 0 za x < 2, x ̸= 1 ⇒ f (x) je opadajuća na (−∞, 1) i
(1, 2),
f ′ (x) > 0 za x > 2 ⇒ f (x) je rastuća na (2, +∞).
Za x = 2 funkcija dostiže lokalni minimum f (2) = 1. Odgovarajuća tačka na
grafiku je M (2, 1).
x2 − 4x + 5
5◦ f ′′ (x) = ex−2 .
(x − 1)3
f ′′ (x) ̸= 0 za svako x ∈ Df .
f ′′ (x) < 0 za x ∈ (−∞, 1) ⇒ f (x) je konkavna na (−∞, 1),
f ′′ (x) > 0 za x ∈ (1, +∞) ⇒ f (x) je konveksna na (1, +∞).
Nema prevojnih tačaka.
6◦ Kako je
ex−2
lim f (x) = lim = ±∞ ,
x→1± x→1± x − 1
prava x = 1 je vertikalna asimptota.
Prava y = 0 je horizontalna asimptota kad x → −∞ jer je
ex−2
lim f (x) = lim = 0,
x→−∞ x→−∞ x − 1

a funkcija nema ni horizontalnu ni kosu asimptotu kad x → +∞ jer je

ex−2
lim f (x) = lim = +∞ ,
x→+∞ x→+∞ x − 1
f (x) ex−2
lim = lim = +∞ .
x→+∞ x x→+∞ x(x − 1)
10

1
M
-1 1 2 3 4

-1

-2

1
f (x) = (x + 5)e x−1

1◦ Df = (−∞, 1) ∪ (1, +∞).

2◦ Funkcija nije ni parna, ni neparna, ni periodična.
3◦ f (x) = 0 za x = −5.
f (x) < 0 za x ∈ (−∞, −5), f (x) > 0 za x ∈ (−5, 1) ∪ (1, +∞).
5
f (0) = .
e
1 x2 − 3x − 4
4◦ f ′ (x) = e x−1 .
(x − 1)2
f ′ (x) = 0 za x = −1 ili x = 4.

x −1 1 4

f ′ (x) + 0 − − 0 +

f (x) ↗ max ↘ ↘ min ↗

f (x) je rastuća na (−∞, −1) i (4, +∞), a opadajuća na (−1, 1) i (1, 4).
 11

4
Za x = −1 i x = 4 funkcija dostiže lokalni maksimum f (−1) = √ i lokalni
e
√ ( 4 )
minimum f (4) = 9 e redom. Odgovarajuće tačke na grafiku su M1 −1, √
3

( √ ) e
3
i M2 4, 9 e .
1 13x − 7
5◦ f ′′ (x) = e x−1 .
(x − 1)4
7
f ′′ (x) = 0 za x = .
13
7
x 1
13

f ′′ (x) − 0 + +

f (x) ⌢ ⌣ ⌣
( 7) (7 )
f (x) je konkavna na −∞, , a konveksna na , 1 i (1, +∞).
( ) 13 13
7 72
P , √ je prevojna tačka.
13 13e2 6 e
6◦ Prava x = 1 je vertikalna asimptota jer je
1
lim f (x) = lim (x + 5)e x−1 = +∞ .
x→1+ x→1+

S druge strane, važi sledeće:

1
lim f (x) = lim (x + 5)e x−1 = 0 .
x→1− x→1−

Funkcija nema horizontalnu asimptotu jer je

1
lim f (x) = lim (x + 5)e x−1 = ±∞ .
x→±∞ x→±∞

Kosu asimptotu u obliku y = kx + n tražimo na sledeći način:

f (x) x + 5 x−1
1
k = lim = lim e = 1,
x→±∞ x x→±∞ x
( ) ( 1 ) ( ( 1 ) 1
)
n = lim f (x) − x = lim (x + 5)e x−1 − x = lim x e x−1 − 1 + 5e x−1
x→±∞ x→±∞ x→±∞
1 1
1 − e x−1
e x−1 − 1 1 (x − 1) 2
= lim + lim 5e x−1 = lim + 5 = 6.
x→±∞ 1 x→±∞ x→±∞ 1
− 2
x x
Prava y = x + 6 je kosa asimptota.
12

M2

10

M1

-5 5

Napomena. Ugao φ pod kojim se grafik funkcije približava tački (1, 0) odre-
d̄ujemo na osnovu geometrijske interpretacije prvog izvoda.
1
′ 1 x2 − 3x − 4 e x−1
tan φ = lim f (x) = lim e x−1 = lim (x 2
− 3x − 4)
x→1− x→1− (x − 1)2 x→1− (x − 1)2
1 1
e x−1 e x−1
= lim (x − 3x − 4) lim
2
= −6 lim .
x→1− x→1− (x − 1) 2 x→1− (x − 1)2

1
Ako označimo = t, poslednja granična vrednost postaje
x−1
t2 2t 2
tan φ = −6 lim t2 et = −6 lim = −6 lim = −6 lim −t = 0 ,
t→−∞ t→−∞ e−t t→−∞ −e−t t→−∞ e

pa je φ = 0.
 13

f (x) = log(x2 − 5x + 7) (log = loge )

1◦ Df = (−∞, +∞) jer je x2 − 5x + 7 > 0 za svako x ∈ R.

2◦ f (−x) = log(x2 + 5x + 7).
Kako je f (−x) ̸= f (x) i f (−x) ̸= −f (x), funkcija nije ni parna, ni neparna.
Funkcija nije periodična.
3◦ f (x) = 0 za x2 − 5x + 7 = 1, tj. x = 2 ili x = 3.
f (x) < 0 za x2 − 5x + 7 < 1, tj. x ∈ (2, 3),
f (x) > 0 za x2 − 5x + 7 > 1, tj. x ∈ (−∞, 2) ∪ (3, +∞).
2x − 5
4◦ f ′ (x) = 2 .
x − 5x + 7
5
f ′ (x) = 0 za x = .
2
5 ( 5)
′
f (x) < 0 za x < ⇒ f (x) je opadajuća na −∞, ,
2 2
5 (5 )
f ′ (x) > 0 za x > ⇒ f (x) je rastuća na , +∞ .
2 2
5 ( 5 ) 3
Za x = funkcija dostiže lokalni minimum f = log . Odgovarajuća
2 (5 2 4
3)
tačka na grafiku je M , log .
2 4
2x − 10x + 11
2
5◦ f ′′ (x) = − 2 .
(x − 5x + 7)2
√ √
f ′′ (x) = 0 za x = (5 − 3)/2 ili x = (5 + 3)/2.
√ √
5− 3 5+ 3
x
2 2

f ′′ (x) − 0 + 0 −

f (x) ⌢ ⌣ ⌢

( √ ( 5 + √3
5 − 3) )
f (x) je konkavna na −∞, i , +∞ , a konveksna na
√
(5 − 3 5 + 3) √ 2 2
, .
2 2 √
(5 − 3) ( 5 + √3 ) 3
f =f = log
2 2 2
14

( 5 − √3 3) ( 5 + √3 3)
⇒ P1 , log i P2 , log su prevojne tačke.
2 2 2 2
6◦ Kako je

lim f (x) = lim log(x2 − 5x + 7) = +∞ ,

x→±∞ x→±∞

funkcija nema horizontalnu asimptotu.

Kosu asimptotu tražimo u obliku y = kx + n, gde je
2x − 5
log(x2 − 5x + 7)
lim x − 5x + 7 = 0 ,
f (x) 2
k = lim = lim
x→±∞ x x→±∞ x x→±∞ 1
( )
n = lim f (x) − kx = lim log(x2 − 5x + 7) = +∞ .
x→±∞ x→±∞

Prema tome, funkcija nema ni kosu asimptotu.

5
4
3
2
1
P1 P2
-4 -2 2 4
-1 M

f (x) = (x − 1) log(x − 1) (log = loge )

1◦ Df = (1, +∞).
2◦ Funkcija nije ni parna, ni neparna, ni periodična.
3◦ f (x) = 0 za log(x − 1) = 0, tj. x − 1 = 1, x = 2.
f (x) > 0 za x ∈ (2, +∞), f (x) < 0 za x ∈ (1, 2).
4◦ f ′ (x) = log(x − 1) + 1.
1
f ′ (x) = 0 za x = 1 + .
e
 15

1
x 1 1+
e

f ′ (x) − 0 +

f (x) ↘ min ↗
( ) ( )
1 1
f (x) je opadajuća na 1, 1 + , a rastuća na 1 + , +∞ .
e e
( )
1 1 1
Za x = 1 + funkcija dostiže lokalni minimum f 1 + = − . Odgo-
e ( ) e e
1 1
varajuća tačka na grafiku je M 1 + , − .
e e
1
5◦ f ′′ (x) = .
x−1
f ′′ (x) > 0 za svako x ∈ Df , što znači da je funkcija konveksna na
Df . Nema prevojnih tačaka.
6◦ Kako je
1
log(x − 1) x − 1 = 0,
lim f (x) = lim (x − 1) log(x − 1) = lim = lim
x→1+ x→1+ x→1+ 1 x→1+ 1
−
x−1 (x − 1)2
funkcija nema vertikalnu asimptotu. Takod̄e,
lim f (x) = lim (x − 1) log(x − 1) = +∞ ,
x→+∞ x→+∞

pa funkcija nema ni horizontalnu asimptotu.

-1 1 2 3 4 5 6
-1 M
16

x−4
f (x) = log (log = loge )
1−x

{  x−4 }

1◦ Df = x ∈ R  >0 .
1−x

x 1 4

x−4 − − − 0 +

1−x + 0 − − −
x−4
− + 0 −
1−x

Df = (1, 4).
2◦ Oblast definisanosti nije simetrična u odnosu na koordinatni početak,
pa funkcija ne može da bude ni parna, ni neparna. Funkcija nije periodična.
x−4 2x − 5
3◦ f (x) = 0 za = 1, tj. =0
1−x 1−x

5
x 1 4
2

2x − 5 − − 0 + +

1−x 0 − − − −
2x − 5
+ 0 −
1−x
5
f (x) = 0 za x = .
(2 5 ) (5 )
f (x) > 0 za x ∈ 1, , f (x) < 0 za x ∈ ,4 .
2 2
−3
4◦ f ′ (x) = .
(x − 4)(1 − x)
f ′ (x) < 0 za svako x ∈ Df , pa je funkcija opadajuća na Df . Nema
ekstremnih vrednosti.
 17

−3(2x − 5)
5◦ f ′′ (x) = .
(x − 4)2 (1 − x)2
5 ( 5)
′′
f (x) > 0 za x < ⇒ f (x) je konveksna na 1, ,
2 2
5 (5 )
f ′′ (x) < 0 za x > ⇒ f (x) je konkavna na ,4 .
2 2
(5 )
P , 0 je prevojna tačka.
2
6◦ Kako je
x−4 x−4
lim f (x) = lim log = +∞ , lim f (x) = lim log = −∞ ,
x→1+ x→1+ 1−x x→4− x→4− 1−x
prave x = 1 i x = 4 su vertikalne asimptote.

P
1 2 3 4

-1

-2

-3

1
f (x) = arctan
x

1◦ Df = (−∞, 0) ∪ (0, +∞).

2◦ Za svako x ∈ Df važi

1 1
f (−x) = arctan = − arctan = −f (x) ,
−x x
18

što znači da je funkcija neparna. Funkcija nije periodična.

3◦ f (x) ̸= 0 za svako x ∈ Df .
f (x) < 0 za x ∈ (−∞, 0), f (x) > 0 za x ∈ (0, +∞).
1
4◦ f ′ (x) = − 2 .
x +1
f ′ (x) < 0 za svako x ∈ Df , pa je funkcija opadajuća na Df . Nema
ekstremnih vrednosti.
2x
5◦ f ′′ (x) = 2 .
(x + 1)2
f ′′ (x) ̸= 0 za svako x ∈ Df .
f ′′ (x) < 0 za x < 0 ⇒ f (x) je konkavna na (−∞, 0),
f ′′ (x) > 0 za x > 0 ⇒ f (x) je konveksna na (0, +∞).
Nema prevojnih tačaka.
6◦ Kako je
1 π
lim f (x) = lim arctan =− ,
x→0− x→0− x 2
1 π
lim f (x) = lim arctan = ,
x→0+ x→0+ x 2
funkcija nema vertikalnu asimptotu.
Kako je
1
lim f (x) = lim arctan = 0,
x→±∞ x→±∞ x
prava y = 0 je horizontalna asimptota.

-4 -2 2 4

-1

-2
 19

Napomena. Imajući u vidu geometrijsku interpretaciju prvog izvoda funkcije,

moguće je odrediti ugao φ pod kojim se kriva grafika približava tačkama
(0, −π/2) sa leve i (0, π/2) sa desne strane. To je ugao koji tangente krive
u tačkama bliskim (0, −π/2) i (0, π/2) zaklapaju sa pozitivnim delom x–ose.

−1
tan φ = lim f ′ (x) = lim = −1 ,
x→0 x→0 x2 +1
tj. φ = −π/4.

x−1
f (x) = arctan
x+1

1◦ Df = (−∞, −1) ∪ (−1, +∞).

2◦ Oblast definisanosti nije simetrična u odnosu na koordinatni početak,
pa funkcija ne može da bude ni parna, ni neparna. Funkcija nije periodična.
3◦ f (x) = 0 za x − 1 = 0, tj. x = 1.
x−1 x−1
f (x) > 0 za > 0, f (x) < 0 za < 0.
x+1 x+1

x −1 1

x−1 − − − 0 +

x+1 − 0 + + +
x−1
+ − 0 +
x+1

f (x) > 0 za x ∈ (−∞, −1) ∪ (1, +∞), f (x) < 0 za x ∈ (−1, 1).
f (0) = arctan(−1) = −π/4.
1
4◦ f ′ (x) = .
x2
+1
f ′ (x) > 0 za svako x ∈ Df , pa je funkcija rastuća na Df . Nema
ekstremnih vrednosti.
2x
5◦ f ′′ (x) = − 2 .
(x + 1)2
20

f ′′ (x) = 0 za x = 0.
f ′′ (x) > 0 za x < 0, x ̸= −1 ⇒ f (x) je konveksna na (−∞, −1)
i (−1, 0),
f ′′ (x) < 0 za x > 0 ⇒ f (x) je konkavna na (0, +∞).
( π)
P 0, − je prevojna tačka.
4
6 ◦ Kako je
x−1 π
lim f (x) = lim arctan = ,
x→−1− x→−1− x+1 2
x−1 π
lim f (x) = lim arctan =− ,
x→−1+ x→−1+ x+1 2
funkcija nema vertikalnu asimptotu.
Kako je
x−1 π
lim f (x) = lim arctan = ,
x→±∞ x→±∞ x+1 4
π
prava y = je horizontalna asimptota.
4

-3 -2 -1 1 2 3
-1 P
-2

-3