Professional Documents
Culture Documents
Po 1
Po 1
Štetnost: Ova bolest spada medju najopasnije bolesti jabučastog voća. Ukoliko dođe do
ranijeg opadanja lišća dolazi do retrovegetacije, ponovnog listanja, a samim tim i slabijeg
formiranja cvetnih pupoljaka. Sadnice su slabijeg porasta i lošijeg kvaliteta.
Suzbijanje: Čađavu krastavost je potrebno suzbijati preventivno, pre pojave prvih simptoma.
Za sprečavanje primarnih zaraza potrebno je izvesti tretiranje u fazi mirovanja, pre kretanja
vegetacije do pojave prvih listića „mišje uši”, preparatima na bazi bakra :
Bakarni oksihlorid
Blauvit
Antracol
Akord Plus
Captan
Mankogal
2.Opisati i prepoznati simptome pepelnice na jabuci
Simptomi bolesti:
Napada list, mladare, cvet i plodove. Razvija se na svim zelenim delovima stvarajući
karakterističnu brašnastu belosivu navlaku. Prema simptomima oboljenje se manifestuje
u dva različita tipa:
- “beli mladari” - razvijeni iz zaraženih pupoljaka, potpuno pokriveni belom navlakom
konidija i površinskom micelijom - proizvod su primarnih infekcija
- pojedinačno zaraženo lišće tokom vegetacije su posledice sekundarnih infekcija.
Zaraženi cvet se deformiše, zadeblja i na njemu se formira karakteristična belosivkasta
navlaka.
Na plodu je zaraza manje vidljiva. Na pokožici ploda se stvara tanka rđasta mrežica
utisnuta u epidermis.
Bolest kovrdžavost lista breskve izaziva gljiva Taphrina deformans, koja napada
nadzemne delove te voćke. Prvi simtomi se mogu uočiti u proleće, odmah po kretanju
vegetacije, a kada se pojavi više listova, simptomi se lako primećuju. Mlado lišće počinje
da se deformiše, uvija, gubi hlorofil i menja boju. Micelija gljive u parenhimu lista
uništava hlorofil, on gubi zelenu boju i postaje žutocrvenkast do ljubičastocrvenkast.
Prisustvo parazita Taphrina deformans prouzrokuje potpuni poremećaj u rastu i razvoju
ćelija lista, zbog čega list počinje nepravilno da raste, uvija se spiralno i kompletno se
izdeformiše, prestaje da raste gubi funkciju, suši se i opada.
Cvetovi zaraženi virusom šarke šljive su obezbojeni dok su krunični listići sa tamno-roze prugama. Mogu
da budu zahvaćeni svi cvetovi na biljci ili kako je češći slučaj samo one na manjem broju grana.
Javljaju se na manjem broju grana, čak mogu da se jave samo na nekim listovima jednog izdanka.
Na plodovima se javljaju karakteristične prstenaste pege, različitih dimenzija. Simptomi se javljaju obično
pre sazrevanja da bi kasnije postali sve uočljiviji. Kod nekih sorti ispod pega se pojavljuju udubljenja ,
pliće i dublje brazde raznog oblika i boje.
Požegača je najosetljivija na ovaj virus i kod nje svi plodovi otpadnu pre zrenja.
Virus šarke šljive prenosi se vegetativnim razmnožavanjem zaraženih biljaka i lisnim vašima.
7.Opisati i prepoznati simptome plamenjače na šljivi
Plamenjaču šljive prouzrokuje gljiva Polystigma rubrum. Bolest se javlja isključivo na listu. Na
njemu se obrazuju pege različite veličine koje se međusobno spajaju,a ponekad prekriju i celu
lisnu površinu. Pege su sa lica lista malo ispupčene,a sa naličja udubljene. U početku pege su
žućkaste,nešto kasnije narandžaste i na kraju,zatvoreno crvene. Kod jačih napada lišće
prevremeno opada u avgustu ili početkom septembra. Voćke slabe,plodovi ostaju sitni i
opadaju. Mladari se teško oporavljaju,a cvetni pupoljci teško obrazuju.
Bolest može zahvatiti i plod u toku zrenja, transporta i čuvanja. Prvi simptom je pojava mrke
pege na pokožici ploda koja se kasnije širi zahvatajući ceo plod koji se vremenom smežura,truli
pa mumificira dobijajući čvrstu konzistenciju. Ovakvi plodovi često ostaju u krošnjama drveća
preko zime i predstavljaju izvor zaraze za sledeću vegetacionu sezonu.
9. Opisati i prepoznati simptome Monilinia fructigena
Monilinia fructigena – prouzrokuje trulež plodova. Pored navedenog koštičavog voća, napada i
jabuku i krušku, ali bez velikog ekonomskog značaja.
Plodovi voćaka mogu biti zaraženi od zametanja do berbe, a i kasnije u skladištu. Ređe su
napadnuti mlađi plodovi i kada su zahvaćeni oni nekrotiraju, istrule i opadnu. Na starijim
plodovima javljaju se kružne koncentrične svetlosmeđe pege koje se brzo proširuju, tkivo u
okviru pega truli zahvatajući sve veće površine tkiva. Ubrzo čitav plod počinje da truli,
smežurava se, suši i pretvara u mumije. Tako mumificirani plodovi mogu ostati u krošnji da vise
ili otpadaju na zemlju i mogu više godina formirati konidije i askospore.
Kod kasnijih zaraza bobice često i pucaju, a te pukotine su idealna mesta za ulaz gljivice roda
Botrytis što dovodi do dvostruke štete. Važno je uzgajati otpornije kultivare. Skidanjem listova u
okolini grozdova stvara se manje vlage, a i više fungicida dospe na njih prilikom zaštite. Neki od
dozvoljenih fungicida su na bazi tebukonazola, triadimenola ili spiroksamina aktivne materije.
Kod nas je naročito štetna na vinskim sortama, kod kojih smanjuje prinos, ili on može u
potpunosti da izostane. Njena štetnost dolazi do izražaja u godinama sa dosta padavina u vreme
sazrevanja grožđa, izazivajući trulež bobice ili čitavih grozdova. Pored smanjenog prinosa, siva
trulež utiče na kvalitet grožđa i vina.
Simptomi sive truleži se javljaju na svim delovima loze. Zaraženi cvetovi, mladi izdanci potpuno
potamne i osuše se. Na listovima, obično na ivici, javljaju se velike crvenkastomrke nekrotične
pege, nepravilnog oblika. Prve infekcije se najčešće ostvaruju pred kraj cvetanja, kada na opalim
cvetnim kapicama gljiva naseljava grozd i ostaje da živi u tzv. saprofitnoj fazi. Tada gljivica nije
parazit, već se hrani ostacima cvetova. Upravo ova faza vinove loze je ključna za suzbijanje sive
plesni, te se mora preventivno prskati, da bi se smanjio potencijal zaraze. Opasnost leži u tome
da se napad ne primećuje, a uočava se tek u fazi formiranja bobica.
Bobice su otporne na sivu trulež od njihovog formiranja pa sve do šarka. Posle toga se njihova
osetljivost naglo povećava. Grozdovi bivaju zaraženi preko epidermisa ili povreda.
Trulež se brzo širi sa bobice na bobicu i za kratko vreme propada ceo grozd. Bolest nastavlja
razvoj i posle berbe u hladnjačama.
Osnovni princip suzbijanja sive truleži je da se izbegnu povoljni uslovi za razvoj parazita. To se
postiže primenom agrotehničkih mera, odgovarajućom ishranom i prskanjem fungicidima.
Najbolje je da se gaje sorte na manje bujnim podlogama, jer one imaju manje lisne mase i
provetravanje je bolje. Prednost dati manje osetljivim sortama, a vinograd saditi u pravcu
duvanja vetrova. Veoma je važna zelena rezidba, čime se omogućava bolja provetrenost zasada,
posebno uklanjanje listova oko grozda dvadesetak dana pred berbu, uklanjanje zaperaka,
uništavanje korova.
Prvi i klasični tip simptoma, je erinoza lišća kada se na licu lista javljaju deformacije u vidu
bradavičastih izraštaja ispunjeni sitnim grinjama beličaste boje. Na naličju lista se javljaju
udubljenja ispunjena vunastom prevlakom što često može dovesti do pogrešnog zaključka da je
u pitanju plamenjača vinove loze. I vunaste prevlake su takođe ispunjene kolonijom grinja. U
zavisnosti od sorte, ova prevlaka kasnije može dobiti crvenkasti (rđasti) ili ljubičasti sjaj što, na
kraju, dovodi do sušenja listova, a grinje iz takvih listova prelaze na mlađe delove biljke.
Drugi tip oštećenja se javlja na pupoljcima, gde prezimljava odrasla grinja, izazivajući izumiranje
pojedinih pupoljaka i deformaciju lastara u vidu kratkih internodija, formirajući rozetnu u obliku
"veštičije metle", ili cik-cak rasta lastara. S obzirom da se nalaze u pupoljku, grinje se u nove
zasade mogu preneti zaraženim sadnim materijalom, ili kalemljenjem u istom zasadu putem
zaražene plemke.
Treći tip oštećenja je uvijanje lišća, kao posledica sisanja sokova, bez pojave vunaste prevlake.
List dobija cilindričan oblik i najjače je izražen na vršnom lišću koje menja boju iz zelene u
smeđu i na kraju otpada.
Seme viline kosice zadržava klijavost veoma dugo, tako da velika količina ovog semena ostaje na
zaraženim parcelama. Prenosilac semena mogu biti ptice, zatim oruđa prilikom obrade, stajnjak,
korovi koji se javljaju oko parcela.
Krupnozrna – za svoj razvoj zahteva više svetlosti, pa se zbog toga nalazi na srednjim i vršnim
delovima, a veoma retko na prizemnim delovima biljke. Stablo je zadebljalo žućkaste boje, a
seme klija tokom cele vegetacije i za dva do tri dana posle klijanja se prihvataju za biljku
domaćina.
Suzbijanje – najefikasnija mera je setva čistog deklarisanog semena. Površine koje su bile
zakorovljene vilinom kosicom i gde postoji verovatnoća da je ostala u zemljištu i nije klijala, ne
bi trebalo koristiti za setvu ovih kultura narednih 4-5 godina.
15. Opisati i prepoznati simptome bakteriozne plamenjače (Erwinia
amylovora)
Patogen napada sve delove voćaka: cvet, plod, letoraste, deblje grane, deblo pa čak i koren.
CVET – rano u proleće već posle 2-3 nedelje od otvaranja cvetova uočava se pojava mrke, a
potom crne boje cvetova. U početku su cvetovi vlažni i venu, a potom se suše i izumiru.
LIST – sa cveta kroz cvetnu dršku parazit dospeva na mladare i lišće. Obolelo lišće dobija crnu
boju, suši se i izumire, ali ne otpada, već ostaje na granama.
MLADARI – oboleli mladari venu, dobijajući prvo mrku, a potom crnu boju, pa zajedno sa crnim
osušenim listovima izgledaju kao zahvaćeni plamenom, otuda i naziv ”fire blight”.
Parazit postepeno prelazi i na deblje grane i plodove. Promene na debljim granama se uočavaju
na kori, na kojoj se pojavljuju manje ili veće površine mrke boje. Obolela kora postaje mekša,
bubri i nabira se, a potom i puca. Inficirani delovi se suše i ljušte.
Zimska forma je tamno-smeđa sa nekoliko crnih i narandžastih pega. Letnja forma je svetlo-
smeđa sa nekoliko tamnih i narandžastih pega. Jaje je svetlo-žute do narandžaste boje, dužine
oko 0,3 mm, s donje strane ima peteljku, a sa uže nosi tanku vlas.
Postoje 5 razvojnih stadijuma larve. One su spoljoštenog tela, svetlo-žute nijanse sa više tamnih
pega na dorzalnoj strani i crvenim očima. Poslednja dva stadijuma su zelenkasto-smeđe boje,
telo je zaobljenije sa izrazitim nastavcima krila. Prezimljava imago u pukotinama kore stabla i
grana kruške. Pojavljuje se rano u proleće, krajem marta čim se 2-3 dana temperatura ustali i
dostigne 10°C. Pari se i polaže jaja i do 450, bledo žute boje, u blizini pupoljka, oko pupoljaka ili
duž nerva lista.
– osetljivost sorti,
– uništavanje korova,
U našim uslovima najveće štete su tokom juna meseca, a pričinjava ih larva, koja se u
kolonijama javlja na mladim izbojcima i listićima. Larve sišu sokove i izazivaju zastoj letorasta,
lišće se kovrdža, smanjuje se asimilaciona površina, lišće se suši i opada.
Kruškina buva luči mednu rosu na kojoj se naseljava čađavica, sprečava se proces fotosinteze
što utiče na kvalitet voćke.
Prouzrokovač bolesti je gljiva Blumeriella jaapii. Ona uglavnom napada list, a nešto ređe
peteljku lista ili ploda, plod, kao i izdanke, odnosno tanje grančice. Ukoliko se voćke ne štite,
bolest može da nanese ozbiljne štete voćarima.
Simptomi se javljaju u vidu sitnih, okruglih mrkoljubičastih pega koja se obrazuju na licu lista.
Pege se obrazuju krajem maja i početkom juna. Tkivo u okviru pega nekrotira i ponekad ispada.
U slučaju jake zaraze lišće se suši i masovno opada.
Jedna je od ekonomski najznačajnijih bolesti višnje i trešnje pogotovo u zemljama vlažnije klime.
I posle monilije je na drugom mestu po štetnosti za višnju i trešnju.
Bolest prouzrokuje prevremeno masovno opadanje lišća koje prouzrokuje opšte slabljenje voća,
što može da dovede do sušenja voćaka posle višegodišnje pojave. Plodovi neravnomerno
sazrevaju usled ove bolesti, takođe se i rodni pupoljci ređe formiraju.
U rasadničkoj proizvodnji jedna je od najopasnijih bolesti višnje i trešnje jer rana defolijacija
usled zaraze ovom bolešću dovodi do slabijeg sazrevanja lastara i izmrzavanja.
19. Doza-proračun
Pre svake primene pesticida obavezno treba pročitati uputstvo, koga se treba strogo
pridržavati. Pesticide treba tačno odmeriti kao što je navedeno u uputstvu, a nikako ne
odmeravati od "oka", kao što je i najčešći slučaj u praksi.
20. Koncentracija-proračun
Hemijske mere suzbijanja primenom pesticida, često su jedini mogući način njihovog suzbijanja.
Međutim, primena pesticida u velikoj meri opterećuje troškovima poljoprivrednu proizvodnju i
dodatno zagađuje životnu sredinu. Vrlo često se dešava da i pored njihove višekratne primene
izostane efekat, odnosno, da se ne postigne odgovarajuća zaštita. Najčešći razlozi za to su
neadekvatno vreme prskanja i neodgovarajući izbor preparata.
Pravilna primena pesticida između ostalog podrazumeva:
Pre svake primene pesticida obavezno treba pročitati i proučiti dobijena uputstva, kojih se treba
strogo pridržavati. U uputstvima su tačno navedene:
- doza - količina preparata ili aktivne materije u kilogramima ili litrima po jedinici površine.
Da bi smo tačno odmerili količinu sredstava za zaštitu bilja koja mora doći na jedinicu površine,
treba koristiti merne instrumente:
Sredstva treba tačno odmeriti prema uputstvu, a nikako se ne sme odmeravati od „oka“. Vrlo je
važno napraviti tačnu koncentraciju, jer samo tako postižemo željeni rezultat prilikom tretiranja.
Prilikom pripreme sredstva potrebno je voditi računa o potrošnji vode. Opšte pravilo je da je
najveća moguća količina vode/ha ona, koju biljka može zadržati na listovima, a da ne dođe do
kapanja sa listova na zemljište. Potrošnju vode po hektaru treba prilagoditi visini (zapremini)
kulture koju prskamo i uređaja kojim izvodimo prskanje. U zaštiti ratarskih useva treba koristiti
od 200 do 600 litara tečnosti po hektaru, u voćarstvu 1000 – 1500 l/ha, a u vinogradarstvu 1000
l/ha.
Osnovno pravilo: Sredstvo NIKADA ne mešati jedno s drugim, već isključivo u rezervoar uređaja
za aplikaciju koji je napunjen do polovine čistom vodom.