To djelo na _besprijekornoj profesionalnoj razini, s velikim stupnjem znan- Stvene objektivnosti, prikazuje danaSnje stanje poljske folkloristike i njezinu his- toriju i pruga reljefnu sliku poljskog folklora. Zdravko Malié RADOSAV MEDENICA, BANOVIC STRAHINJA U KRUGU VARIJANATA I TEMA O NEVERI ZENE U NARODNOS EPICI. Srpska akademija nauka i umet- nosti. Posebna izdanja, knj. 381, Beograd 1965, 322 str. Velika studija Radosava Medenice »Banovié Strahinja« opsezan je rad u koji Je njezin autor ulozio mnogo truda. Podijeljena je na dva osnovna dijela: »Banovié St ja u krugu varijanatax 1 »Tema o neveri Zene u narodnoj epiclu, koji su U isto vrijeme 1 podnaslovi knjige. Tako prvi dio studije ima ova poglavija: Uvod, Obrada predmeta kroz vari: Jante, Napomene uz varijante, ReSavanje problema, Umetnicke karakteristike Varijanata, Strane verzije, Banovic Strahinja u umetnigkoj knjizevnosti 1 Banovie Strahinja — istorijska ili neistorijska liénost, a drugi ova: Uvod, Prva grupa — Pevanje kroz goru, Druga grupa — uloga deteta,. Treéa grupa — pomoe sestre, grupa — preruSavanje u Kaludera, Peta grupa — izdaja sestre, Napomena uz Pregiedane grupe varijanata, Nevera Salamonove Zeno: 1. Juznoslovenske gbrade, /2. Strane obrade, Mu% na svadbi svoje Zene te Zakljucak. Rezime studije dan je na francuskom jeziku, Poslije rezimea nalazi se pois upotrebliene lite. Tature te popis imend. Dodatak knjizi tvore dosad neobjavijene rukopisne varijante Pjesama koje obraduju motiv opjevan u Vukovu zapisu »Banovic strahinjat, ne pajstarijem nego najrasirenijem, zahvaljujuci u prvom redu puékoj i sredajo- SkOlskoj nastavi koja ga je juter a i danas ga posebno popularizira, a jednim dije. Jom i jeftinim pjesmaricama koje ga takoder nisu nikad prestale’ popularizirati, Rukopisnih dosad nigdje neobjavijenih inatica o motivu pjesme »Banovié Strahinjaw doneseno je u ovoj Medeniéinoj studiji jedanacst. U ovom osvrtu ja neéu obuhvatiti citavu knjigu netom spomenutog autora hego Cu se posebno zadréati na onom njezinu dijelu koji mi se Gini narogite karakteristitan io kojemu zasluduje da se kaze nesto vise. U potetnim revenicama uvoda prvog dijela svoje studije Medenica, istituéi fake, Vukova pjesma o Banovicu Strahinji predstavija nesumnjivo jednu od naj- Hepsih nasih narodnih pjesama, a mozda i najljepSu, te pozivajuci se pri tom na vrip laskav sud F. Mikslosiéa o to} pjesmi, izreten pred sto godina, nastavlja: »Veo 1 samo to bilo bi lavesno opravdanje da se’ taj ,dragi kamen’ (Miklosi¢ev epitet 2a prije SPomenuti Vukov zapis, op. ©. D.) — da ostanemo i dalje u to} starinsko} figuri = J08 jednom igblize razgleda. Ali, razlozi koji nas navode da ovaj prodmnet un memo u pretres daleko su Siri i dublji, Pre svega, obilje novog, dosad nepoznatog, tukopisnog materijala, narodito jedna verzija iz druge polovine XVIII veka; zatin, namera da se uéini pokuSaj jedne literarnoistorijske studije svih varijanata o Jedinoj tem’ iz nase narodne epike, Ova vrsta radova nedostaje, na Zalost, u nasoj haucl © narodnoj epici, a nase je uverenje da se tek na osnovu takvih tadore mote do¢i do jasnije predstave o tematic} nase, i juénoslovenske epike kao celine, i njenom mestu u istoriji svetske popularne knjizevnosti, 0 cemu s¢ velo gbilno raspravijalo u eri intezivnog proutavanja narodne pesme krajem pro. Slog veka.« Ostavijajuci po strani nespretan izraz »popularnae za svjetsku tradicionalnu Enjizevnost, netom navedeni Medenigin citat mozemo i dalje da produsimo, toilko je zanimljiv: »Dalje, da se samo na taj na¢in iz ogromnog nesredenog 1 resister, tizovanog materijala — Koji je preko tri detvrtine veka iza Vukova rada obit izvirao iz nasih epskih i neepskih podrutja i razbacivan na sve strane bes ikakve Inritiénosti i sistema — mogu izdvojiti izvesne manje, ali homogene celine, 1 take {2} ogromni materijal svesti na nesravnjeno manji broj osnovnih preglednih grupa koje éine celine«. 212Iz ovih dvaju citata mozemo donolkle da razaberemo Medenidin pristup tim pjesmama. Pohvalivsi u ovom uvodu Stojana Novakoviéa koji je tvrdio, jo pred vise desetlje¢a, da bi onaj koji bi poredao narodne epske pjesme ne po imenima i ostalim izvanjskim znacima nego po temama i »unutranjem zrnu prirode« dobio raspored koji bi mu ve¢ sobom otkrio najuspjeliju stranu toga pjesnistva, i Matiju Murka éija su fonografska simanja bila uzrokom da se epska pjesma poéela pro- matrati s drugih gledi8ta, a u prvom redu kao improvizatorska umjetnost u kojoj pjevaé pojedinac ima osobno mnogo udjela i to toliko vise koliko je kao licnost darovitiji, Medenica produzuje: »Danas je veé op8te mesto da je narodna epika u osnovi improvizatorska umetnost (kao da to nije i lirika kao uostalom 1 svaka druga usmena tvorevina, primjedba O.D.), da guslarska odn. pevatka improvizacija i kompoziciona shema, i kao Gisto spoljainje sredstvo, igraju izvanredno vaznu ulogu u nastajanju varijanata, odn. epskoj produktivnosti uop8te. Znamo da se pevat sludi utoliko vise epskim IdiSeima i shemama ukoliko manje poanaje predmet kojj pesni¢ki uobli¢ava, Znamo da je pitanje dobre pesme pitanje pevaceva talenta, da se neki siZe move uzdici do visokog umetni¢kog dozivljaja ili rasplinuti u bledu prozaiénu naraciju, Gal i kad su neposredno izvor jedan drugom: sve pod uticajem lignosti pevata { socijalne sredine u kojoj i za koju pesma nastaje.« Jednako zanimljiv éini mi se i nastavak ovoga citata u kome Medenica uglay- nom ka%e da samo ona pjesma koja je ponesena unutrasnjim Zarom doviva u ustima pievata svoj odgovarajuci oblik,, tj. da postize onu mjeru u tradicionalnom narodnom osjeéanju da sluSaoci u njoj umjetnitki osjeéaju umjetni¢ko ostvarenie onoga Sto u svojoj psihi nose kao majpregnantniji izraz syojih duhovnih i eti¢kih prednosti i ideala«. Ta uskladenost, prema rijecima Medenice, znadila je u isto vrijeme i dru- Stvenu cenzuru pjesme, ti. ocjenu da li ée se ona dalje pamtiti i prenositi kao odraz ideala svoga drudtva, ili ¢e kao neuspio pokusaj nostati i biti zaboravijena. Pa onda izravno: »Na tome se upravo i zasniva njen atribut naredna i njena oznaka kolek- ~tivna umetnost. Dalje, svaka narodna pesma uhvacena u zbirkame predstavija u stvari samo jedan njen vid, uhvacen u umetniski sreénom ili manje uspelom odno- sno neuspelom trenutku, veé prema tome na kojoj je visini kao opsti izraz duha i oseéanja socijalne sredine u kojoj pesma nastaje.« i ‘Oyo obilno navodenje Medeniéinth misli na izravan i neizravan natin mislim da je potrebno ne bi li se bolje shvatio duh koji prozima ¢itav ovaj njegov rad. U svom uvodu Medenica je donio i popis njemu poznatih varijanata (objavije- nih i neobjavijenih), a koje su uglavnom zabavljene time kako Zena u odluénom @asu horbe na Zivot i smrt izmedu muza i svoga otimaca, pomaze ovome posljed- njem, Tih varijanata naveo je autor studije dvadeset i dvije. Prvo poglavije poslije uvoda,koje se zove »Obrada predmeta kroz varijantec, ~ autor je podijelio na tri siupine, prema pokrajinama u kojima su inadice nadene, Tako prvu skupinu tvore juynodalmatinske inatice, pa one nadene u Srijemu, Sla- voniji i Posavini, makedonske, a trecu varijante zapisane s hercegovatko- -crogorskoga patrijarhalnog terena, odnosno dinarske. Prve dvije skupine pjesama Medenica je nazvao perifernom nasom epikom. Svoj kriti¢ki tekst o prvoj skupini varijanata on je syeo pod ove naslove: Ekspozicija, Potera za otimaéem, Scena pod Satorom i dvoboj te Povratak u tazbinu — rasplet dramskog évora. I kroz sadréaje i prve i druge i tree skupine varijanata Medenica ide pazijivo i strpljivo nastojedi da istakne i ono Sto ih spaja i ono Sto ih razdvaja. Veé za pritanja i komentiranja sadriaja tih pojedinih varijanata Medenica se upuéta i u psiholo&ko i stilsko-jeziéno, a i u estetsko njihovo vrednovanje, Tako, npr., govoreci u drugoj skupini varijanata o 2. Verkovicevoj rukopisnoj varijanti, Medenica ¢e reci, poslije prepritana sadrzaja: »Dakle, rasplet sasvim suprotan onome na koji smo kroz toliko varijanata navikli. Pesma je veoma kratka, 58 stiho- va. Po stilu pravi fosil epske pesme. Da Dafina iz Prosenika ima u tome dosta krrivice nije teSko dokazativ. Pa malo dalje: »Varijanta je ipak sacuvala nekoliko karakteristiénih orta: trazenje u pomoé jednog Sure (toliko Gesto u pesmama prve Sicupine), mizogini motiv seksualnog morale, secanje na intimnu scenu pod Sato rom«. Itd. itd. Ali prva iscrpna, estetska ocjena tih pojedinih pjesama do¢i Ge do izrataja tek u poglaviju »Umetniéke karakteristike varijanatas. Odmah u uvodu toga pogla- 213vija, Medenica pige kako pri promatranju tih radova moramo neprekidno misliti na kulturno-historijsku i sociolosku njihovu pozadinu, Medutim, 1 na ovome ée mijestu najbolje biti da njegove misli navedem izrayno, a osobito one koje mi se Gine posebno vaune za njegove poglede ne samo na epiku ju’nih Slavena nego i na slozeni put poezije opéenito. Evo jedne takve misli izravno donesene u ovom pri- Kazu: »Narodna pesma je umetni¢ko uobli¢avanje kolektivnog izraza narodnog duha, ali to uobligavanje u njenom stvaralatkom periodu, tj, dok je na stupnju koli j¢ Sposoban za dalji razvoj, moramo shvatiti, socioloski i psiholoski, kao nastojanje pojedinaca da teznje, ideale i poglede svoje sredine podignu na visi stepen i dadu mu opsti, kolektivni smisao. Ukoliko du%e u jednoj zajednici postoje socioloski uslovi za razvoj epike, ona ée utoliko duze ostati stvaralacka, sveia i dinamiéna.« Dalje Medenica pise kako je epika u doba hajduka kao jedinih osvetnika goloruke taje i odmazde za turske zulume bila i aktuelna i stvaralacka, svjeza i dinamiéna. Isto tako da je bila i na terenu uskoke u »burnom XVI i prvoj polovini XVII vekac, @ zatim da je sli¢ne uvjete imala za vrijeme XVII i XVIII stoljeéa u »beskrajnom Tvanju crnogorskih plemena sa Turcimac, pa onda u Srbiji za doba Karadordeva ustanka itd. Poslije ovih visemanje prepritanih Medeni¢inih misli morat éemo ga Opet citirati: »Obratno, gde tih sociolosiih uslova nije bilo, — jer epska pesma se Prvenstveno stvara medu junacima i za junake i najévrée je vezana za tle na Stupnju plemena kao socijalne institucije — ona je prvo gubila svoj stvaralatki impuls, prestajala da bude duhovni dofivljaj, rezonanca narodne duge, postala je ubrzo Sablon, pesnitki diletantizam radi tradicionalnog zabavljanja, najzad profe- sionalno zanimanje slepaca (Makedonija) ili ‘ugodni razgovor' starih Zena sa unu- ¢i¢ima (juénodalmatinska ostrva). Ovim smo doéli i do nasih osnovnih pojmova o tazlicl ‘dinarske’ i ‘periferne’ epike, kojima ovde operi8emo i do njihovih najbit- nijih karakteristika«. Poslije ovakva rasudivanja ne smije nas nimalo éuditi Sto de varijante s tav. perifernog podrucja, a posebno onoga koje po Medenici tvore »jusnodalmatinska ostrva« (kao da ga ne tvore i obala Dalmacije, Hrvatskog primorja i Istre te svi njihovi otoci) redovno biti mnogo stroZe ocjenjivane od onih s dinarskogac, poglavito ako se nalaze u Vukovu zborniku. Pri estetskom ocjenjivanju naSih narodnih pjesama moramo biti mnogo Sirokogrudniji nego Sto smo, na Zalost, dosada bili. I ne smijemo se zanositi pokra- jinskim yrednovanjem pojedinih priloga nego opéim, svjetskim, pa onda nesemo dolaziti do ovakva potejenjivanja znatnog broja veoma vrijednoga tradicionalnog Pjesni8tva, samo zato Sto nije zabiljezeno u »naSem« kraju | Sto ga nije zapisao nama posebno drag sabiraé. A onda moramo gledati i na priloge nage narodne poe- zije s neSto modernijega stajali8ta i ne dréati se samo sudova starih ocjenjivata kojih su sudovi dobrim dijelom danas zastarjeli. Ne smijemo se bojati — kao Sto se, npr., i Medenica boji — tzv. trivijalnih elemenata u pojedinim nagim epskim pjesmama, pa njihovog grubog realizma i svega onoga Sto u neku ruku Gini »ma- lima« u stanovitom trenutku i najvece junake, jer to su baS oni elementi koji anasnjeg titata posebno priviate u tim starim puckim tvorevinama. Danas, kad se, poslije Pirandella i Joycea u pisanoj kniizevnosti, tako tesko podnose samo reprezentativni trenuci nekog lika ili neke skupine ljudi, ti nas »sva. KidaSnji« elementi u epskoj poeziji stanovitog broja pjesama iz Dalmacije jos vise priviate. I onda najposlije zaSto moramo biti takvi protivnici »zabavljanjax u narodnoj poeziji, kakav je Medenica, kad nam je poznato da i sva puéka tyorba, i he samo naSa, spada takoder u beletristiku, Sto ne znaci drugo do u zabavnu literaturu. A pogotovo kad znamo da i najplemenitija misao, ako nije na zabavan naéin ispritana, u umjetni¢kom pogledu nema osobita uspjeha. Zatim, nisu li stanoviti vremonski razmak od zbivanja, kao i stanovita geografska udaljenost od mijesta gdje su se ta zbivanja odvijala, koristili stvaraocu pri oblikovanju umjetni- kog djela, pogotovo ako je Zivio u relativnom miru kao Sto su Zivjele i kazivatice narodne poezije u Dalmaciji?! Vremenska udaljenost kridarskih ratova od dana u Kojima je Tasso djelovao zacijelo je nemalo pomogia ovome velikom pjesniku na prijelazu renesanse u barok da u svome éuvenom epu »Oslobodeni Jeruzalem« bolje dodivi, a i sagleda, Sve ono ljudsko u borbama izmedu Seldiuka i kr&dana, te da i pored pristranosti 214prema krS¢anima vidi junastva i trpnje njihovih protivnika? A zar je vrijeme »Bijesnoga Orlanda« bilo ujedno i vrijeme L. Ariosta, tvorca toga velikoga rene- sansnog epa? Pa i za Homera se misli da nije Zivio, odnosno pjevao neposredno poslije dugih i toliko krvavih borbi izmedu Grka { Trojanaca oko zidina staroga Tlija. Treba li da navedem u najnovijoi evropskoj knjizevnosti veliku Tolstojevu epopeju »Rat i mir. koje se zbivania takoder ne dogadaju u danima koji su bili dani njezina autora? Da ovom prilikom spomenem i Engleza Shakespearea i njegova Cuvena dramska djela iz talijanskog Zivota: »Mletacki trgovac« i »Otelox, mislim da je poslije gore navedenih primjera jedva, potrebno. Toliko 0 odnosu izmedu vremena zbivanja i vremena autora koji tome gbivanju daje umijetnitki oblik, kao i o odnosu jzmedu sredine gdie su se ta zbivania odvijala i sredine u Kkojoj su ta zbivanja bila opjevana odnosno umjet- nitki_dozivljena, : Za svoga daljnjeg razlaganja »Umetnitke karakteristike varijanata« Medenica ée prodiriti opseg podruéja o kome je rijet i primorskim pojasom Dalmacije te otocima njezina srednjeg dijela, priznat Ge joj i to da je ona za historitu nase epike veoma vazan izvor, ali ée isto tako kezati da ie njezina enika pod utiecajem mediteranske graGanske kulture izgubila svoju funkciju, produktivnost i Zivotne sokove, da je stagnirala i lagano sahnula, pa, kad se u drugoj polovici XIX stolieéa potelo'sa sakupljanjem te epike, da je ona odavala »osoben karakterc, Sto se tide sadrZaja isklju¢ivo motivsku tradiciju, a Sto se tide oblika, dosta mehaniziran, Supali deseterac i io’ razmierno dobro o¢uvan epski jezik s vrio malo lokalne obo- jenosti bez krajnjih”’makova propadanja herojsko-patrijarhalnoga druStvenog epskog rasvologenia’ kakve odaju viesme istoga doba u Slavoniji, Vojvodini, jugo- istognoj Srbiji i Makedoniji« Ali kao na jo$ nekim mfestima ovoga prikaza. moram i dalje Medenici ponovo prepustiti izravno rijec: »Pesme su izgubile svoj pitni Zivotni elemenat, instrumentainu pratnju (gusle), a time i svoju kolektivnu publiku : prestale su da se pevaju, izgubile svoje reprezentativno musko druStvo i muSko obelezje, drustveno potonule na nivo naivne zabave i naivecim delom dalje @uvane i paméene od strane talentovanijih starijin Zena, koje su ih kazivale odnosno pevusile svojim najmladim ukuéanima. Otuda u njima one romantiéno-sentimen- talne primese na koje se esto nailazi.O nekom psiholoskom poniranju ili improvi- gatorskom novatenju od strane kazivata (jer se 0 pevatima u pravom smislu ovde moée govoriti samo u izuzetnim sluéajevima) u njima nema ni traga. Razlike se baziraju isklju¢ivo na boljem ili slabijem paméenju, odnosno boljoj ili slabijoj verziranosti u tehnici deseterca. Po tome svome karakteru ove pesme predstavljaju dobrim delom tezaurisani sloj ostataka nase starije epike, iako su tako kasno pribelozene, Ovim je uglaynom data i sumarna karakteristika juénodalmatinskih varijanata na&e teme kao umetni¢kih tvorevina, . .« Ne zadtzavajudi se na kontradikciji da Zene u Dalmaciji pjevuse svoje stihove najmladim ukuéanima, poslije tvrdnje da se ju%nodalmatinske epske pjesme ne pjevaju, morat éu se malo zadréati na dva mijesta netom navedena Medenitina Citata, i to prvo na onome mjestu gdje Medenica kaze da se u juznodalmatinskoj epici esto nailazi na romantino-sentimentaine primjese, a onda na onome u kojemu iznosi da se razlike izmedu pojedinih pjevacica osnivaju isklju¢ivo na nji- hovu boljem ili slabijem pamcenju, odnosno boljoj ili slabijoj upucenosti u teh- niku_deseterca. Romantiéno-sentimentalnih primjesa ima u znatnom broju tvorevina usmene poezije zabiljezenih ne samo u juznoj Dalmaciji nego iu drugim nasim krajevima, @ onda { u tradicionalnom pjesnistvu drugih naroda, a osobito Spanjolskoga Cija folislorna poezija ide u red najpoljih u Evropi, Pa ipak usmenoj poeziji, nadenoj na ju june Dalmacije, te romanti¢no-sentimentalne primjese nisu nimalo smetale da nam preda u naslijede Citav niz izvrsnih pjesama od kojih se neke isti¢u i bogatstvom stvaralatke fantazije i preciznoscu pjesnitkog izraze, pa kao takve idu u red najboljin Sto su th juéni Slaveni uopée stvorili. ____ I Medeniéino potejenjivanje stvaralackin sposobnosti kazivatica narodne poe- zije na podrutju juéne Dalmacije i svodenje njihova umijeca samo na to da su nauéenu gradu bolje ili slabije pamtile, ne cini mi se ni umjesno ni taéno. Netko tko Je mogao otpjevati kao Sto je, npr. mogla kazivacica Maro Fortuni¢ s otoka 215Sipana pred svojim zapisivatem Baldom Glavicem pjesmu kakya je ona’ koja Pocinje stihom »Otpravi se Grgur Senjaninex, a nalazi se u V knjizi Mati¢ina public cirana zbornika pod br. 196, taj nije mogao biti samo puki ponavljaé mehani¢ki nautena teksta, nego i fini interpretator veoma slozenih poetskih stanja. Moda ovom zgodom nisam samo slu¢ajno spomenuo Glaviéa, Giji je sa- kupljacki rad, povezan s kazivaticom Anicom Begin, Medenica na str. 147, u bilje3ci Pod crtom br. 14, bez ikakvih dokaza, onako odoka, ruzno osumnjidio, Ali u Radosava Medenice ne prolaze dobro ni stari sakupljasi nase tradicionalne poezije uu juznoj Dalmaciji. Tako, npr., kad govori o uspjelo} bugarstic! »Kako Je Strahinji Banovicu Zena uéinila izdaju, i iad su fe za to braca nje pogubilie, koja Jc inate objavijena u Bogisicevoj zbircl »Narodne pjesme iz starijih najvige primer. Skih zapisa« pod br. 40, on ce (dakako sve u poglaviju »Umetnicke karakteristike Yarllanata«) za nju napisati ovo: »Najinteresantnija je svakako Bogisiéeva bugar. Stica, Koja po svome duhu i tonu predstavija pre epizodu iz Kakve poeme viteske spike nego hasu narodnu pesmu. Vitesid ceremonijal, romanti¢nozabavn! karakter, zavisni odnos viteza-vazala i iegova vernost i odanost gospodaru, éak kad je ovaj { nepravedan prema njemu, toliko tipiéni za zapadnjadku vitesku epiku, najupedlji- vije su odlike Betondiéevih pesama u Bogisiéevoj zbirei. To je tipiéna’ dvorska’ yabavna pesma za aristokratske krugove, bez druStvene funkcije Kakvu je imala hasa junatka pesma, Prefinjenost naravi { osecanja, kao i naéin kako se oni kazuju, upucuje takode na isti zakljudak Uz to Medenica ei Betondiéa (jer Betondic je zapisivad bugarstice 0 kojo} je bilo govora u prednjem citatu) kao i Glavi¢a osumnjiciti zbog nepouzdanosti teksts, I's jo§ netim se ne slavem u ovim. Medenitinim. razlaganjima, a to je ono mijesto gdje on tyrdi da je epika u Dalmaciji, doSavsi Pod utjecaj mediteranske gradanske Kulture i zbog toga izgubivéi svoju funkciju, produktivnost 1. siroke Sokove, stagnirala (meni bi milije bilo napisati »zastala u svome razvitkuc, ali Medenica je slobodan da upotrebljava rijeé koju hoce pa i stranu umjesto domaGe) i lagano sahnula. Ja mislim da se vise-manje u tome svi slazemo da mediteranska gradska kultura nije niposto jalova kultura (vidimo to i danas gdje za tom kultw: rom toliko ¢eznu i njezinim se djelima nadahnjuju i narodi od nje dosta udaljeni, kao npr. Englezi i Amerikanci) nego da je naprotiv ona dala izvanredno veliiils priloga ne samo na podruéju likovnih umjetnosti (ukljuéivsi tu i graditeljstvo) nego i knjizevnosti, a posebno poezije. Pa najposlije ba’ smo mi ‘Hryati u dodiru 5 njome, a sacuvavsi svole bitne slavenske osobine, stvorili i svoju pisanu knjiZev. nost, jednu od najstarijih i Najyrednijih (dakako, Sto se tite XV, XVI, XVII i Gjelomiéno XVIII stoljeca) medu Slavenima uopée. i kako da na ira} u radovima, recimo, Siska Mentetica i Dore Drzica kao pismena éeljad znamo za petrarkisti¢kt poeziju te mediteronske kulture, a kad pjevamo kao puk o svojim ili tudim vel ima, da ne znamo za viteski ceremontjal i ostale osobine zapadnjatke epile? 7 zasto ti elementi, jednom usvojeni, ne bi bili i nasi? Valjda necemo biti tako Jakoumni pa sad najednom tvrditi da, uz sela u Dalmaoiji, nisu bili i gradovi nest, { to od davnine? Ta nije ll Marko Marulié u XVI stoljecu pisao pjesme na nasem jeziku da ih moze razumjeti njegova sestra plemkinja, kao Sto je i on bio plemic, jer nije gala, poput ostalih svojih sugradanka, takoder viasteoskih kéert, Grugog Jezika do nagega, tj. hrvatskoga? Kad se pise 0 narodnoj poeziji u Dalmaciji, a i u nekim drugim krajevima, onda nije opravdano grafske, odnosno zapadnjacke utjecaje u usmeno} ji smatrati negativnima, jer je pri svaranju nase tradicionalne poezije imao wdjela i grad, a to njoj, kao ni onoj Spanjolskoj, nije nimalo skodilo, Ne zaboravimo da su nase stare narodne pjesme, a neke od njih i umjetniéki posebno uspjele, zapisane u tri naga grada: u Starome Gradu, u Dubrovniku i u Zadru. I da su to bill prvi zapisi naSih narodnih pjesama wopée, Zato dio iz Betondiceve bugarstice kojom smo gore bili zabavijeni, a koji se kao ni ona éitava, Medenici ne mili, a opisuje kako Strahinja ide sam u potragu 2a otetom Zenom, odbivsi pomoé svojih Sura Ugovica, nimalo ne odudara po duhu i Posebno protanéanu izrazu od znatnog dijela i drugih nasih epskih pjesama 2apl- sanih na obalama Jadrana, pa iu drugim nekim nasim krajevima, 216Da to Sto plastiénije pokazem, najprije éu donijeti taj dio iz Betondiéeve bugarStice, a onda poslije njega dio iz jedne pjesme nadene u Hrvatskom primorju koju je njezin objavijivaé N. Andrié nazvao »Nesretno vojevanje grofa Frana« (Hrvetske narodne pjesme, knj, VIL, br. 1). Evo najprije dijela Betondiceve bugarstice: »Neéu, rege, Stjepane, nijednoga od Ugovica, nijesu meni, moj Sura, braca tvoja od potrebe.« I bjese na bedru kordu svoju pripasao, a na ruku uzeo tu palicu drenovicu; i on tako otide pjesice, bez konja dobra i prid sobom odvede Bezbiljeza hrta svoga, kad je doo Strahinja u planinu u zelenu... U pjesmi iz Hrvatskog primorja se opisuje kako je jedan kra¢i pohod Senjana propao zbog neposlusnosti konja grofa Frana, njihova vode, kad ga je htio na- pojiti. Nagli naped Turaka liSio je Zivota jednoga od njih (Barbu kapitana), dok je Pavle Hreljanovié bio ranjen, A na povratku u Senj evo Sto se dogada: Jidu oni Senju bijelome, kada doéli pod Senj grad bijeli, ugleda ih Hreljanovié Miho, na njemu je klobuk s bilim perjem, hiti Klobuk va ‘no sinje more i jo&ée je junak govorio: wNosi, more, bilo perje moje kako mrtva Barbu kapitana i mojega brata ranjenoga!« Sigurno da nije u duhu ideala Medenitinih dinarskih junaka da Strahinja ide u potjeru za otimaéem svoje Zene s palicom drenovicom i bez Konja, samo u pranji hrta, kao kakav lik s koje freske Piera della Franceske, kao ni to da junak, doznay- 3iza uzmak svojih, a posebno za smrt jednoga od njih (Barba kapitana), kao 1 za Tane svoga rodenoga brata, postupa kao Miho Hreljanovié onako spontano, juznjacki, bez ikakva dostojanstva, gotovo u duhu likova nekih neorealistiékih fil- mova. Ali prizora kao Sto su ova dva, moze se naci i u Spanjolskim romancama, pa svejedno nikome nije palo na pamet da ih zbog njih smatra manje uspjelim pjesniékim djelima. -”"Naprotiy, Gitaéa na&ih dana posebno se doima na svoj nadin otajniéki hod te&ko uvrijedena Strahinje s palicom drenovicom u ruci bez konja kroz planinu punu svakojakih zasjeda, ili nekontrolirani ispad mladoga, temperamentnoga Senja- nina Miha. Kako Medenica ne shyaéa da nam je wuzviSen govor« junaka koji gotovo nikada ne silaze s koturna dok traje radnja jedne pjesme u kojoj oni igraju glaynu ulogu, danas dalek, stran? I da su nam poneki put blize »manex tih junaka od velikih gotovo nedostizivih njihovih »vrlina«? Olinko Delorko GIUSEPPE RADOLE, CANTI POPOLARI ISTRIANI. Biblioteca di »Lares«, vol. XIX. Olschki, Firenze 1965, 234 str. Najnovija zbirka talijanskih narodnih pjesama iz Istre koju je priredio Giuseppe Radole zanimijivo je djelo. U kratkom predgovoru priredivaé nas upoz0- rava da su u tu zbirku uli tekstovi samo onih pjesama — osim nekih vilota iz Vodnjana — Kojima je uspio pronaéi melodiju koja ih prati. U uvodu, koji je vrio pregledno pisan, Radole iznosi tko je u Istri sakupljao talijanske natodne ‘pjesme pa spominje nepoznatog izdavata u Rovinju, A. Ivu, J. Cavallija, G. Vidossija, G. Timeusa i F. Babudrija. Kao muzikologu, priredivatu je posebno Zao Sto su ti sakupljaci, zauzeti prvenstveno ligvisti¢kim i knjizevnim blemima, zanemarili biljeZenje melodija uz tekstove koje su objavijivali. Govoreci 0 tome kako je sistematsko sakupljanje narodnih pjesama fenomen koji se pojavio uz budenje nacionalne svijesti pojedinih naroda u prvoj polovici 217