1.

a. Aktiva i pasiva su prikazane na dokumentima koji se naziva bilans stanja.

b. Aktiva uvijek mora biti jednaka pasivi. Sredstva = Obaveze + Kapital. Razlog što se ovaj izvještaj
zove Bilans stanja je taj što obje strane moraju imati identičan bilans. Na primjer: kompanija mora da
plati za sva sredstva koja posjeduje (sredstva) putem posuđivanja (obaveze) ili koristeći kapital
dioničara (kapital). Svaki od ova tri segmenta posjeduju mnoga konta u koji se bilježi njihova
vrijednost. Konta kao što su gotovina, inventura i nekretnine nalaze se na strani sredstava bilansa
stanja, dok na strani obaveza nalaze se konta dugovanja i dugoročnih kredita.

c. Bilans stanja pomaže onome koji posjeduje kompaniju da brzo uvidi finansijsku snagu i sposobnosti
poslovanja. Da li je poslovanje u situaciji da se proširi? Da li kompanija može s lakoćom da prebrodi
sva iznenađenja od strane prihoda i troškova? Ili bi kompanija trebala ubrzo da poduzme korake da
poboljša rezerve gotovine? Bilans stanja može otkriti i analizirati kretanja, posebno u zoni
potraživanja i obaveza. Također uz Bilans uspjeha, Bilans stanja je osnovni element u finansijskom
izvještavanju potencijalnim kreditorima kao što su banke, ulagači, i snabdjevači koji treba da donesu
odluku koliko novca se može posuditi kompaniji.

2. Terminsko planiranje predstavlja najnizi operativni plan, gde rasporedujemo pojedinacne radne
operacije u odnosu na ogranicene resurse i potrebne alate. Svaki plan mora sadržavati :

 cilj
 akcije
 sredstva (resursi)
 implementaciju.
3. Upravljanja zalihama jest razvijanje politika kojima će se postići optimalno ulaganje u zalihe.
Optimalna razina zaliha razlikuje ovisno o djelatnosti i poduzeću u određenoj djelatnosti. Uspješno
upravljanje zalihama smanjit će zalihe na svim razinama proizvodnje zadržavajući troškovno isplativ
opseg proizvodnje. Tako će se unaprijediti profítabilnsot i novčani tok. Poslujući s minimalnom
razinom zaliha i kratkim razdobljima od izdavanja narudžbe do isporuke robe društvo povećava svoju
fleksibilnost. Loš sustav upravljanja zalihama može se prepoznati po nemogućnosti da se ispune
proizvodni planovi, zastarjelim ili proizvodima sporog obrtaja, slabom odnosu prema kupcima, 'brzim'
narudžbama u tvornici, uskom grlu u proizvodnji, lošoj izvedbi i unutarnjim sukobima unutar društva
(npr. proizvodnja i marketing).
4. Planiranje poslovanja preduzeća je dinamički kontinuelan proces kojim se preduzeće prilagođava i
utiče na sredinu. Planskim odlukama - ciljevima, politikama, strategijama, programima obuhvata se i
usmjerava čitava aktivnost preduzeća. Ono se ne ograničava samo na donošenje planskih odluka, već
je to i nastojanje da se te odluke izvrše. Ovo uključuje odluke ne samo o ciljevima, već i o akcijama,
izvorima i sprovođenju. Ciljevi preciziraju buduće stanje i uslove koji se smatraju zadovoljavajućim.
Akcije su preferirani način da se ciljevi ostvare. Izvori (faktori proizvodnje) su ograničenja za pravce
akcije. Promjena uključuje načine i izvore da se ostvari namjeravana akcija.

5.