Professional Documents
Culture Documents
259
19 09
L
jy> ^} ooo
M'
id
NARODNA BIBLIOTEKA.
Knjiga XIII.
NARODNE
BASNE
Skupio po Boki, Crnojgori, Dalmaciji,
a najviše po Hercegovini
etvrto izdanje.
U Dubrovniku
Nakladom Dragutina Pretne'ra
m 1]
190 1
).
in ooo ooo
m.
li
i
Vrh
7>
NARODNE
BASNE
Skupio po Boki, Crnojgori, Dalmaciji,
a najviše po Hercegovini
tfi>^—
U Dubrovniku.
Nakladom Dragutina Pretnera.
1909.
'
Književna svojina.
Zabranjeno je preštampavanje i prevaanje.
791751
I
— 4
a sljedovateljno i presudu.
Da se izme' ovih od mene sakupljenih basana
nije koja prekalamila s uenog na naš prosti korijen,
ne mogu jamiti; ali, ako i bude koja, mogu jamiti,
da mojim perom nije ni jedna cigla prepisana, nego od
naroda uvena, pa za to ne e biti baš onaka, nego
da jedna drugoj dolikuje, o emu e se itaoci lasno
uvjeriti.
Trebinje, na Savindan 1867.
Vuk Vrevi.
Siljali vuka na abu.
se zvono ne uje." ) 1
darova nemamo." —
Dok oni ovako govorahu, naljeze
lisica, pa ih zapita : „Sta je to jutros ? rasta se inadite ?"
Oni joj sve kažu i pristanu, da e zadovoljni biti na
sve ono, što ona presudi. Ona, videi nepravdu zmi-
jinu, ree: „Ko hoe da pravo sudi, treba da sve uje,
kako je bilo i da oima vidi." Ree oni putnik „Evo :
Vuk i orao.
Jarac i lisica.
što umire. Jarac, još u životu, pita lisicu : „Ej, lijo, lijo,
ona ne e
znat, ko je." Pojede dvoje, a tree prihvati
u zvala, u to banu od nekuda lisica, pak, kad vidje,
i
nesretno jevanelje." —
„Ne mogu ja ništa uiniti,
nego odoh po našega popa sad doi iz sela, pa ; e
kako se s njim nainiš." Ne proe mnogo, evo lovca, —
ubi vuka i odnese mu kožu na pazar.
Jazavac i lisica.
Pripitomili vuka.
- 13 -
bih znati, kolje li se ispod grla, ako bi mi se gdje de-
sila ovca iz tuega sela." — „Ma što uradi ? glavom
platio! Da li se nijesi zakleo?" — „Ja se nijesam za-
kleo, da ne u zaklat, nego da ne u izjest, pa eto
vam jagnje cijelo, a vi bi ste i tako krv prosuli." —
„A da li to nije sve jedno ? krv ti se i mozak, da bog
da, prosuo !" — „Ti kleo, ne kleo, ja znam, kako sam
se zakleo." — „Kako se zakleo ?" — „Ono se ja
si
Volovi i krave.
danas tako, nego, kad budemo orati ili kola vui, neka
vazda bude po jedan vo po jedna krava napored, pa
i
onda ne e
biti ni njima ni nama krivo." „Tako, —
tako !" svi poviu pošlju tri etiri junca te dobave na
i
11
Zmija i slavuj.
Pas i krmak.
,
:
— 15 -
Vuk i magarac.
16 -
Misi
sica i mišici.
Lisica i vuk.
— 17 -
žiti ljekara."
Smrt i starac.
18
Gavran i golub.
Vuica i vuk.
Dva konja.
— 22 -
kad snio siti bili, a imali srno trave okolo nas, dl
parno na pretek?" — „Dobro iii pametni ljudi n-kli,
torbica prazna."
Vuk i jež
Jež na vojsku.
l
) Narod u Hercegovini kaže, da oni, koji se ne uzda u sebe
obraniti se medvjedu, a osobito kad ovjek nema oružja, treba da
leže potrbušice na zemlju i da miruje, pa ga nikako medvjed ne e,
nego ga malo ponjuha, pa otide.
- 25 —
bom pobratimio, prije nego što sam oca upitao. Ama
ini mi se, da i tebi nešto polako govoraše." — ,,I
Prase i maka.
sama nabaviti."
O vca i krmaa.
Junac i obad.
mogu, usko e
itavo poljeti livade." Cu
biti i
28
Zumbul i karanfil.
taman e
za mene uisati." „Sretno ti bilo ree — !
li
:
— 29 -
ega perivoja, a svaka ruža punana je draa ; uberi je,
bode te; pomiriši je, ubode te; ne miriši je, ljuti se;
batališ li je, uvehnu ti ! Ele presaenica nikad kao usa-
enica ! odabrao sam kadivicu,
Ja, dalje veli zumbul,
s kojom se svake godine gledam zajedno usaeni, a ;
a po novoj pameti."
ti — „Kako to ?" — „Ljepota
djevojaka za malo traje, a dobrota za uvijek."
Lisica i gvoža.
Medvjed i ele.
Lavica i lisica.
da je 1
mi tvoga g<
orna i srndac.
Stihotvorac i magarac.
!"
„Ma gledajte vi vraga i njegova posla naopaka
rei e jedan stari magarac svojoj družini. — „Ma šta
je, striko, bilo ?" upitaju ga.
„Kako šta — je ? Evo
sam ostarao dobra svakome inei, a nikome zla, pak
se svaki dan pjesme nite i kite i svaija se slava i ju-
naštvo, dobrota pamet u pjesmi pjeva, a o
i ljepota i
3
- 34 -
malo, neka zatutnji zemlji i
Deki pjei .je, šta se
radi od naše trke i vrke." Oni svi potekoše, a, kaci
dooše pod pendžer, opet im starj« ,,A da
nu sad zapjevajte kao ono o urevudne, neka pjesnik
uje naše goropadno pjevanje, kako se ra/.lije/.u gore
i planine." Poslušaše ga i svi jednoglasice zapjevaše.
Pjesnik ih uje i vidi, pa se pone smijati, a starješina
ga srdito pita: „Bud li nas u pjesmama tvojim ne slaviš,
kao ostale ljude drugi ajvan, kaži nam, zašto nam se
i
Slavuj i kukavica.
Tigar i lisica.
Kljucavci i mravinjaci.
37
djeca, te e
je zamoliti, da im malo groža dohvati,
da vide, kakvo je ono voe. Lisica im ugodi pripne ;
se dogovarati, gdje e
onog doidueg ljeta ljetovati.
Jedne kažu „Dajte da se mi proemo ove bare, gdje
:
veselo."
Lav i lisica.
Konj i magarac.
Dva psa.
jemu ,,U ovoj kui nema nama živovanja, jer emo ili
:
no vjeru prevrnuti."
Kobac i kukavica.
Starac i smrt.
Dva kokota.
Vo i miš.
— 49 -
Magarea pamet.
Kukavica i slavuj.
L av i zec.
od manje sree."
1i • v« , •
lsica
Lisi i 1S1C1C1.
Kriještavac i jazavac.
ele i medvjed.
Lavica i maka.
da se pobratimimo." —
„Hvala ti! Naši su nas stari
V,
Medvjed i lisica.
siju ud."
Sh
Dvije lisice.
M)
Orao i maka.
Volovi i konj.
Vuk i krava.
1
) Kod sva tri plemena ovijeh krajeva uo sam govoriti, da se
konj i mazga ne mogu nikad najesti, kao drugo živine, za to što
vele, da ih je proklela mati božija, kad je u peini Vitlemskoj po-
rodila Isusa, i svako živine mogla je osim konja s kraj nje i dje-
teta odagnati na polje.
-) Dovle je istini sluaj bio u Banjanima, pripovijedali su mi, a
evo kako narod vješto nastavi svoju satirinu i umoristinu basnu,
i po ovoj, po svoj prilici, postale su i sve druge.
lil.i,nego me pusti, da s mirom izdahnem, alal ti
životi" Krava još bolje pripre sr< ' još '
Vo i krava.
«M
:
— 65 -
Zdralovi i orlovi.
5
- 66 -
nas umirite, c ima vise no sat (U se inadimo, ko je od
nas dvojice stariji, ko li mladi ;
pa, kad ste vi došli,
pogledajte nam i izbrojtt godine; meni, veli vo, u
rogove se broje godine, a konj veli : meni u kopita ;
Dva majmuna.
_^aHH
67
Maka i zmija.
Opazi maka
baši zmiju, pa juriši na nju
u a ;
se poljubimo." —
„Ne ljubim se ja s vama, jer sam ja
i prije obidovala, kad god sam moj nos k vama u rupu
— 68 —
nanosila. NegO izio. ne-
4
kako nagaati.* „Jok, jok ! odgovori zmija
ne izlazim ja k tebi na širinu, sam od mnogih dru-
e
ne sluša."
Pauk i muha.
Vidjela pauk u kui napravlja svoju
muha, gdje
obilatu mrežu, pa e
ga upitati „Sta ti ta mreža hoe :
- 69 -
ti muka uzalud biti." —
„Ako ti ne znaš, ama ja znam
danas, a znaeš ti mnoge tvoje drugarice do koji
i i
nikad dogaalo." —
„Ako nije u vašoj, jest u našoj,
jer je mi ne gradimo, da vas u goste doekujemo,
nego da vas lovimo i da se vašim mesom i krvlju go-
stimo." Odgovorie mu izdišui muha : „Ma kako mo-
žete vi bez krila loviti nas, koje letimo?" — „Bog je
vama dao krila, a nama pamet."
Kokot i paun.
—
— 71 —
dana desi se, da obani u onoj planini nalože veliku
vatru, pa na onoj žeravi ponu pei komadie mesa.
Orao to iz daleka nanjuši, onamo poleti i ugrabi naj-
vei komad mesa, te s njime u gnijezdo svojim tiima,
da ruaju. Desio se bio pri onome komadiu mesa živi
ugalj, a duvao vjetar, te se zapali gnijezdo svi orlii i
kao ti, niti se ^nriin zimi, negO, kako DIC Bog dao,
onaki hou biti ; a ti, tolika mrtva gnjila trupina, kad
i
Ždrijebao i magarac.
garca, pak e
magarcu rei „Bogme, da smo roena : i
7<
Vuk i vuica.
Zecovi i bizini.
r^-
!
- 79 —
vori mu gospodar. A
kad osedla konja, opet ga ma:
rac zamoli „Daj, gospodaru, stavi na mene, da vidim,
: i
kako mi stoji." —
„Sedlo za tebe nije, no samar; vuci
se odavde, magarea luda glavo !" — Nae se magarac
uvrijeen, te pod samarom otide k nalbantu i rekne
mu: „Daj, potkuj me, evo ti samar s mene." Pošto ga
potkova i uze samar, zamoli ga, da mu uzajmi asom
jedno sedlo, da vidi, kako mu stoji. Nalbanat mu po-
godi i vrže mu najljepše sedlo što imaše. A kad se
nakiti, magarac poe da tri po polju, da vidi, bi li
otac, a ti si mu sin."
Kornjaa i lisica.
- 8! -
prokleta i lukava živino ? Zar ti nije dosta guste šume
i gustih dubodolina, nego po našemu selu da kolješ
sirote mirne pilie, je li ?" Okrene se lisica na kornjau,
pa je poprijeko pogleda ree „Zar da ja tebi kažem,
i :
Zmija i jegulja.
82 -
izmisli, da jegulju prevari, pa e joj rei : »Nemojmo
tako, nego evo ti moje košulje obuci se u nju, a : ja
Pelac i medvjed.
Dva kosovca.
me hrani." —
„Ma zar te nikad ne puštava iz kaveza?"
— „Jok on, ali mi nikad ništa ne manjka, no društvo.
Nego doi, bolan, da zajedno živimo, da ne patiš zimi
i da se ne muiš po šumi tražei, što eš ruati, šta li
veerati." Promisli nešto šumski kosovac, pa upitati e
onoga u kavezu „Ma kud si u kavez uljegao
:
?" —
„Imaju jedna mala vratašca, koja se otvoraju zatvoraju." i
-***~—mmmmm
— 85 —
Vrabac i lastovica.
Soko i orlovi.
Voda i oganj
r .
87 —
vrnuti, nego do strašnoga suda biti ono, što sam vazda
bila; a da hou, nije mogue otresti sa sebe božiju
i
vaju, niti nas timare, niti uvaju zimi, kao konje nama ;
Lima i acal.*)
- 90
Gavran i labudovi.
momad ?" —
„Gdje god se okrenete, ima ih danas
pak sam k vama doletio za to, što ima desetak dana
jedno mome iz našega sela pobježe od oca matere i
i pridomazeti se u tazbinu."
mmmmmmm
— 91
So i hljeb.
mi, pa Bog —
da mu je za slavu milost nije i ! —
htio, kao milostiv, da odma razguba ili pomami luka-
voga, nego ga oekivao, da se pokaje a ko se nije ;
Dvije kornjae.
*-T—
— 93 —
„Za to je lasno ajdemo zajedno ja ;
kalauziti, a tf : u
bez preše ajde za mnom. Ako ne prispijemo do sutra
vee, do Mitrovadne ima dosta." Odoše, ova posljednja
za onom prvom. No na livadi bijaše neko izgubio kre-
men od puške, pa se pro njega prevali govorei „Bog :
Vo i žaba.
najmanje ne e
ni da uje ni da vidi, nego o svome
Kolera i narod.
grad sve
: u
pomoriti a ako me s mirom pustite, da-
;
\
vam vam božiju vjeru, da ne više no samo pet od u
sto." Promisli narod iz dogovora joj rekoše: „Kad je
i
K
— 95 —
Žaba i komarac.
od komaraca, pa e
rei jednoj, što vidje da plovi
„Daj, prenesi me na leima, da po danas, kao do i
Majmun i majmune.
Vuk i jagnje.
Lisica i kokoške.
pašadi uvamo."
— 99 —
vjeru, da ne e poslije klati. Dobave popa kuma i i
Magarac i svadba.
Dvije lijenštine.*)
Jež i lisica.
Vuk i koza.
po imenu zovnuti." —
„Zovu me, ona mu ree, proljetna
roguša." Vuk otide, a koza ve nikada nije s kraja le-
žala, no vazda u sredini tora. Doe vuk o jeseni, pa
poviri u torinu na ono mjesto, gdje je bio ostavio, i, ne
— 102 —
videi je, pone je zvati: „O proljetna rogušol evo
mene na rijei, no tfdje si ti?" A ona mu sr sa
dine tora odazva velei mu : ..Ako sam proljetos bila
Vuk i jagnje,
Vuk i lisica.
- 103 -
Vuk i lisica.
Videi zmija, da e
je ubiti, zamoli se, da joj oprosti
i da se pobratime, obeajui, da njega ni nijedno nje-
govo eljade ne e
više ujedati. Otac od nevolje pri-
stade. Do nekoliko dana umre mu sin zbog zmijina
ujeda, pa, kad do nekoliko doba doe zmija k pobra-
timu na vienje, upita ga „Kako si, pobratime ? Ho-:
— 105 -
Lisica i šipak.
— 106 —
svi uprli oi u njega, a on u njih. On e inu lad -
ostaviti."
Krava i vo.
Jagnjad i vuk.
Medvjed i dijete.
misli reii e
medvjedu „Nemoj mene, medo, meda :
pak e
joj rei ,,A da nije mene, bi li tebe na svijetu
:
C rv i lav.
Lisica i kokot.
baciti." —
,,A ono, ree joj kokot, priekajmo onu
dvojicu, što k nama idu, ne bi li nas umirili." „A —
koja su to dvojica?" „Naš mrkov — kusov." i
Zecovi na okupu.
jatelja."
Lisica i kokoške.
Privue se jednom lisica blizu jedne seoske kue
i opazi kokoške, pa put njih juriši, a one se uplaše i
112
kati,nego u
nainiti jednu, u kojoj bih se mogao ovako
zguren od zime uvati." Kad doe ljeto, izvali se u
hlad od velike vruine, te pruži sve etiri noge glavu, i
Komarac i mrav.
— 115
Kokoške i kokoti.
Vino i rakija.
rei e
joj „Dodijaše mi ljudi žene, žalei se na tebe,
: i
Vuk i ovce.
— 117 -
po dlaci!"
v$/c
^
118
Gdje je što.
Strana
Predgovor 3
vuka na
Siljali abu 5
Misi vješali maki zvono 6
Ne uini dobra, da te zlo ne nae 7
Vuk orao i 8
Jarac i lisica 8
Lisica se osvetila vuku 9
Jazavac lisica i 10
Zašto kamen ne raste 11
Zemlja promjenjuje gospodare 11
Pripitomili vuka 12
Volovi krave i 13
Zmija slavuj i 14
Pas ikrmak 14
Vuk i magarac 15
Mišica i mišii 16
Lisica i vuk 16
Smrt starac i 17
Konj vo na davu u lava
i 18
Gavran golub i 19
Vuica vuk i 19
Dva konja 21
Vuk jež i 22
Jež na vojsku 23
Medvjed dva pobratima i 24
Mlada maka mali miš i 25
Prase i maka 25
Ovca i krmaa 26
- 119 -
Strana
Junac obad i 27
Dva magarca na pazaru 28
Zumbul karanfil i 28
Lisica i gvoža 29
Bolestan vuk i majka mu 30
Medvjed i ele 31
Lavica i lisica 31
Srna i srnda 32
Stihotvorac magarac i 33
Slavuj i kukavica 34
Tigar lisica i 35
Kljucavci mravinjaci i 35
Loza, srna lovac i 36
Lisica njezina štenad
i 37
Yuk, lisica i gavran 38
Žabe i njihov koobaša 39
Lav i lisica 39
Lav, medvjed i lisica 40
Konj i magarac 41
avka i tue perje 42
Dva psa 43
Ruža i jabuka divlja 43
Kobac kukavica i 44
Starac smrt i 45
Dva kokota 46
Gorostasni jablan vita trska i 47
Vo miš
i 47
Magarea pamet 49
Kukavica i slavuj 50
Lav zec
i 51
Lisica i lisiii 51
Lisica, kokoš i kupjena 52
Kriještavac i jazavac 53
ele i medvjed 54
Lavica i maka 55
Kvoka, pilad i kokot 56
Medvjed lisica i 56
Soko orao krstaši . 58
— 120 -
St
<n§<5p>
—
NARODNA BIBLIOTEKA.
1. Dubrovnik ponovljen, epos u XX pjevanja Didone, tragedija i
IV-278. K 2.40.
4. Robinjica. Spjevao Mato Vodopi. Drugo izdanje, 1890, u-8.,
48. K —40.
str.
NARODNA BIBLIOTKKA.
17. Kratka povjest kralja bosanskih. Po izvorima napitaff za
mladež bosansku O. Antun Kneževi. Svetica I., 1HM, u-8.,
str. VI-76. K —80.
spravio pop Baldo Melkov Glavi. Zbirka II., 1898, str. 210.
K 1.20.
29. Basne tugjinke. Sveo po puku Vid Vuleti-Vukasovi, 1897,
u-8., str. 65. K —60.
30. Dubravka i Suze sina razmetnoga G/iva Frana Gundulia,
1909, u-8., str. 115. K 1.20.
Književna izdanja D. Pretnera u Dubrovniku (Dalmacija).
XVI-608. K 6.40.
Bogoljubna zabava kršanskijeh duša, molttvenikpo S S.
izdanje, 1908, u-32., str 256. Tvrdo vezao K 80, u fii
vezima do K 5.
i K 4.-
Vrt bogoljubnosti, molitvenik za svakoga. Priredili kanonic
Skurla i Vicko Palunko, 1890, u-16., str. 516. Tvrdo vezan od
K 2.40 doK 12 —
Svibanj posveen bi. Djevici Mariji, ili razmišljanja o poglavitim
izvrsnostima Marijina života s molitvama i izgledima preko mje-
seca svibnja, emu se nadodaju misne molitve, priprava na ispo-
vijest i sv. priešenje i neke druge pobožne zabave, a zatim
kita pjesmica (80) na ast BI. Djevice Mari/e. Uredio Stj. Skurla.
1876, u-16., str. XVI-412. K 1.60.
K —40.
Josip pravedni složen po D. Petru Vuletiu, 1829, str. 67. K — 40.
Pjesmice crkvene za porabu mladeži. etvrto izdanje, 1908, u-32.,
336. K Uvezana K
2.40.
Talijanska palestra ili teoretino-praktina slovnica talijansk
jezika za rednje uione. Spiaao Josip Kobenzl, lastavitelj
slinih djela, 1897, u-8., str. 301. K 320.
Latinska palestra (vježbenica) za I. II gimnazijalni razred. Spi- i
140. K 1.60.
144. K 1.60.
Palestra serbo-croata ossia grammatica teorico-pratica della lin-