PISMA IZ ŠVICARSKE

KONCEPT DRŽAVE POČIVA NA SVIJESTI

____________________________________________

HAMDO ČAMO

Zürich, 21.07.2020
KONCEPT DRŽAVE POČIVA NA SVIJESTI

« Mnogo je lakše razabrati zabludu nego otkriti istinu. Zabluda leži na površini i s njom ćemo
lako izaći nakraj. Istina počiva u dubini. Tragati za njom nije svačija stvar. » (Goethe)

Nacionalna država je nosilac društvenog razvoja. Naracija o naciji I nacionalnoj državi

svakog člana društva počiva na poimanju nacionalne pripadnosti, pripadnosti tradiciji i
kulturi uveliko ovisnoj o koheziji, cjelovitosti i zajedništvu. Ideje unutrašnjeg
nacionalističkog diskursa o poimanju nacije i države često je u diskonituitetu sa razvojem,
prosperitetom i blagostanjem društva pojavljujući se kao okov razvoja društva u svakom
smislu, brutalno prelazeći granice svih mogućih zabluda.

Zablude koje drugi narodi i države imaju prema narodima Balkana nadvisuju njihove
zablude o sebi. One su duboko ukorijenjene u biću svakog domicilnog naroda koji robuje
sebi i svojim zabludama zbog kojih je svaki dosadašnji koncept države i državnosti doživio
poraz. Poraz je djelo unutrašnjih previranja zbog činjenice nepostojanja želje, potom i
temelja teorijskog a onda i praktičnog koncepta o državi i vođenju države. Narod je suveren
i ključ svake države koji se često ponaša kao i da nije. Bez obzira što je riječ o najstarijim
narodima na tlu Evrope, ta ista Evropa ne prihvata nijedan koncept njihove državne
samostalnosti ili ga prihvata samo prividno. Ta prividnost prihvatanja dobrim dijelom
nalazi temelje u samom biću prakse naroda koje čekaju da im taj koncept, koncept moderne
države, ponudi neko drugi. Ista ta prividnost leži i u samom negiranju naroda Balkana za
formiranjem modernih nacionalnih institucija države koje su im strane, bezmalo smatrane
nepotrebnim, te su zbog toga masovno odbacivane. Odbacivane su zbog osjećaja udobnosti i
samodostatnosti, što je dobrim dijelom ugrađeno u svijesti svakog pojedinačnog naroda iz
čistog konformiteta - da im nije potrebna nikakva država da bi se opstalo i funkcionisalo na
“bezgraničnim prostorima” njihovog življenja i bitisanja.

« Svaki čovjek griješi, a samo nerazuman ostaje u svojoj zabludi. » (Ciceron)

Zbog tradicije, vjerskih i ideoloških korjena svaku državu smatraju centralističkim balastom
koji opterećuje njihovu političku i duhovnu slobodu i na tim temeljima zasnovano mišljenje
da im svako zajedništvo, u kojem bi bilo koja druga strana imala većih povlastica i
pogodnosti od njihovih, nije potrebno radi zadovoljenja zajedničkih potreba. Evropska unija
je primjer svjesnosti zajedništva i zajedničke pripadnosti; Evropa je model koji pokazuje sve
prednosti ali i slabosti državnog centralizma. Svojim putem idu jedni, drugi biraju radije
puteve koji odgovaraju njima, pa ipak postoji određen smisao međusobnog usaglašavanja i
prilagođavanja u klimi održanja mira, što je proces koji također treba učiti primjenjivati.
Narodna svijest postoji i kada se negira. Negiranje identiteta, negiranje naroda i narodne
svijesti, kao produkt međusobnih trvenja u cilju postizanja bilo kakve pojedinačne
prednosti, u historijskom i političkom smislu, proces je i koncept osuđen na propast - iz
prostog razloga jer bi bilo nemoguće negirati nešto što ne postoji.