Batovic Problem Kulta Phallosa U Danilskoj Kulturi

8/18/2019 Batović - Problem Kulta Phallosa u Danilskoj Kulturi
Šime BATOVIC
PROBLEM KULTA PHALLOSA U DANILSKOJ KULTURI
Postojanje phallosa u Danilu i danilskoj kulturi prvi je pret

postavio J. Korošec. Na taj problem osvrnuo se isti autor u više
radova. Dotakli su se toga i neki drugi pisci, na prvom mjestu A.
Benac. Međutim, u vezi s tim problemom pojavile su se i pojedine
nejasnoće i neslaganja, a sama pojava phallosa u danilskoj kulturi
nije se još svestrano razmatrala; niti su rezultati sasvim uvjerljivi,
niti je problem do kraja raščišćen. Osim toga, otkriveni su i neki
novi elementi za rješenje tog problema. Kako je problem veoma
važan za proučavanje privrede i društva, kultova i religije neolitskog
svijeta na našem primorskom pojasu, odlučio sam se u ovom prilogu
osvrnuti na neke vidove te pojave u danilskoj kulturi.
Predmeti u danilskoj kulturi, koji se danas u literaturi nazivaju
phallosom, imaju oblik lijevka kojima se gornji puni valjkasti dio
na vrhu različito modelirao, dok se donji dio proširivao u šuplji
stožasti stalak. Svi su takvi predmeti izrađeni od pečene zemlje.
Najprije bih iznio dosadašnja mišljenja.
Prvi put je J. Korošec došao na misao da je među materijalom
nađenim u neolitskom nalazištu u D a n i l u predstavljen i phallos
1956. u radu o slikanoj keramici u Danilu, gdje tvrdi da je, zbog
nedostatka ženske figuralne plastike i kulta plodnosti izraženog žen
skom plastikom, u Danilu prevladavao kult phallosa.1
U svojoj monografiji o iskapanju u Danilu iz 1958—59. Korošec
pretpostavlja da se u valjkastom keramičkom predmetu može pre
poznati
cijeli phallos
takvi ili neki
predmeti, nitisličan
ih je kultni objekt.2
Korošec uspioUrekonstruirati.
Danilu se nisu našli
Zato je
tada phallosom nazvao samo gornji, valjkasti dio tih predmeta,3 dok
1 J. KOROŠEC, Ceramica dipinta đella costa dalmata, Buli. pal. it. 65,
1956, Str. 300—301.
2 J. KOROŠEC, Neolitska naseobina u Danilu Bitinju, Zagreb 1958—1959,
str. 55, 60, 136, 140— 141, T. XX VII , 2—4.
» Isto, str. 60, T. XXVII, 2—4.
4 Isto, str. 69, T. XXV III , 5; X X X , 1—3; L XX V, 2, 3; LX X XII I, 2, 5.
http://slidepdf.com/reader/full/batovic-problem-kulta-phallosa-u-danilskoj-kulturi 1/55
canned byi;amScanner
donji, koničan dio smatra koničnim šupljim ili visokim puno rađenim
nogama posuda.4 Zak ljučio je da je u danilskoj k ulturi bio raširen
kult phallosa i muškog božanstva, a ženska plastika i ženska božan
stva da nedostaju.5
Korošec iz toga izvodi zaključak o značajnim razlikama Danila
i butmirske kulturne grupe, unatoč brojnim dodirima i vezama,
iz toga što Butmir posjeduje bogatu žensku plastiku, a Danilo je
nema, Danilo ima kult phallosa koji se u Butmiru nije našao. To
tumači razlikama u shvaćanjima, religiji a i etničkim posebnostima,
premda su stanovnici Danila zemljoradnici.6
U izvještaju o drugom iskapanju u Danilu iz 1959. Korošec
kaže da je u Danilu bez sumnje bio vrlo jako razvijen kult phallosa
i da je u vezi s kultom muškog božanstva, jer nema ljudskih pred
stava ni drugih indicija ili simbola kulta ženskog božanstva. S kultom
phallosa,
Tom tada, uočava
prilikom dovodi da
u vezu i kultne nije
kult phallosa posude sa četiri
poznat nogekulturnim
u drugim iz Danila.
grupama s područja Jugoslavije.7
Kasnije Korošec uglavnom ponavlja te zaključke.8Uz to pokušava
utvrditi uzroke razlika između Butmira i Danila u kultu i plastičnim
proizvodima i pretpostavlja da su one mogle nastati zbog veza tih
dviju grupa dok još u Butmiru nije bila razvijena plastika ili je do
šlo između njih do dodira nakon što se u Butmiru plastika razvila i
nestala. U prilog tome navodi Lisičiće i hvarsku grupu u kojima
također nedostaje plastika.9 Kako ćemo dalje vid jeti, tak ve se pos
tavke ne mogu prihvatiti.
Posljednji put se Korošec osvrnuo na problem phallosa 1964.
u mon ogra fiji o drugom iskapanju u Danilu.10 On je tada uočio pravi
oblik tih predmeta, iako još ne u potpunosti, jer ni tada nije našao
cijelih primjeraka, a njihova rekonstrukcija mu je manjkava .11 K o
rošec je tek u tom radu potpuno uvjeren da takvi predmeti pred
stavljaju phallos, kao simbol muškoga božanstva i kulta plodnosti
koji je bio raširen u Danilu, umjesto ženske idolne plastike i žen
skoga božanstva u drugim kulturama na Balkanu. To Korošec
dokazuje odsutnošću ženske plastike u Danilu, a njenom čestom
pojavom i odsutnošću phallosa u Butmiru i drugdje. Po njemu je zato
5 Isto, str. 59, 135, 136, 140— 141.

6 Isto, str. 140— 141.
7 J. KO RO ŠEC, Nastavak iskopavanja u Danilu kraj Šibenika u 1955.
god., Ljetopis Jug. akad. 63, Zagreb 1959, str. 235, T. VIII, 1.
8 J. KOROŠEC, Neka pitanja oko neolita u Dalmaciji, Diadora 2, 1962,
str. 21— 22; isti, Alcuni problemi del Neolitico Balcano-D anubiano, Atti del
VI Congresso intern. d. scienze preist. e protostoriche I, Roma 1962, str. 156.
9 Isti, Diadora 2, str. 21— 22.
10 J. K OR OŠEC, Danilo in danilska kultura, Ljubljana 1964, str. 25,
26— 28, 29, 51, 53, 55, 56, 58, 62„ 63, 74, 75, 82, T. 4, br. 1; 5, br. 3, 4; 17, br, 3; 33,
br. 4; 34, br. 6; 35, br. 1, 5; usp. isti, Neolitik u Jugoslaviji, Encikl. likovnih
umjet. 3, Zagreb 1964, str. 540.
11 J. KOROŠEC, Danilo in danilska kultura, 1964, str. 26— 28, T. 35, br. 5.
canned by Cam Scanner
razumljiva odsutnost ženske idolne plastike u danilskoj kulturi.

Povrh toga, zaključuje Korošec, kult phallosa nije morao biti autohton
u danilskoj kulturi, već je mogao doći s drugog područja. On smatra
da su s kultom phallosa povezane kultne vaze na četiri noge i da su
se, bezdrugdje
da se sumnje, upotrebljavali
phallosi u istom
dosad nisu kultu. Uz
našli, premda to Korošec
u vezi ističe
s identičnim
kultnim posudama pretpostavlja mogućnost njihove pojave u Grčkoj.
Ni sada ih ne nalazi u drugim kulturnim skupinama u Jugoslaviji.12
Ova sumarno iznesena mišljenja Korošca ne samo da su prva
nego su i temeljne i dosad najopširnije iznesene misli o raznim
vidovima u vezi s tom interesantnom pojavom u danilskoj kultur
noj skupini. Ta mišljenja i podaci svakako su osnova drugim auto
rima i iznijetim postavkama.
A. Benac se osvrnuo na pojavu phallosa u Danilu 1962. u svom
sintetskom pregledu neolita u sjeverozapadnom Balkanu. On smatra
da su phallosi svakako služili u kultne svrhe.13 Međutim, ne prihvaća
Koroščevo tumačenje o štovanju muškog božanstva, a ne božanstva
plodnosti, kao u vidu ženskih statueta u Butmiru. Benac kult phallo
sa smatra kultom plodnosti koji je svojstven matrijarhalnom dru
štvu i navodi prim jer plemena u Brazilu ili takav kult u staroj Grčkoj.
Zato pretpostavlja da su u Danilu bili usko povezani kult phallosa
i dječje žrtve (nađeni dječji kosturi) u magiji oko plodnosti. I Benac
ističe da se među neolitskim grupama sjeverozapadnog Balkana
poseban kult phallosa javlja jedin o u danilskoj grupi.14
S. S. Weinberg u više radova od 1961. do 1965. spominje pojavu
phallosa u Danilu. On također smatra da phallos predstavlja kult
plodnosti i da je vezan s posudama na četiri noge kao ženskim
elementom u tom kultu.15 „•
Ja sam spomenuo ili govorio na više mjesta o predmetima koje
Korošec naziva phallosom, posebno obzirom na pojavu takvih
predmeta u S m i l č i ć u . U početku sam prihvatio Koroščevo miš
lje nje da je phallos obredni predmet vezan s muškim božanstvom.16'
12 Isto, str. 26— 28, 29, 62, 63, 74. #

13 A. BENAC, Studien zur Stein- unđ Kupferzeit im nordwestlichert
Balkan, 42. Bericht der Romisch-Germanischen Kommission 1961, Berlin
1962. (dalje: BRGK),
sjeverozapadnom str. Sarajevo
Balkanu, 76; isti, 1964,
Studijestr.o 78.
kamenom i bakarnom dobu u
14 Isto, S tu die n..., str. 120— 121; S tu dije..., str. 120—121.
13 S. S. WEINBERG, Ceramics and the supernatural: Cult and Burial
Evidence in the Aegean World, Wenner-Gren Foundation for Anthropolo-
gical Research 41/Ceramics and Man, 1961, str. 197— 199; isti, Solving a
Prehistoric Puzzle, Archaeology 15, 4, 1962, str. 266; isti, Excavations at
Prehistoric Elateia, 1959, Hesperia X X X I, 2, 1962, str. 195; isti, The Stone
Ag e in the Aegean, The Cambridge Ancient History, 1965, str. 41—42.
16 Š. BATOVIĆ, Josip Korošec: Neolitska naseobina u Danilu Bitinju,
Zagreb 1958, Zadarska revija 4, 1959, str. 425, 427.
Daljim nalazima cijelih primjeraka izgledalo je da su to stožaste

posud ice sa šiljastom nogo m, a ne ph allosi.17* *
U prethodnom izvještaju (1963) o iskapanjima u Smilčiću odba
cio sam te pretpostavke, jer su se našli primjerci koji su se mogli
sa sigurnošću rekonstruirati,kao i oni koji su završavali likovnim
prikazom.Tada je konačno bilo jasno da to nisu samo valjkasti
predmeti, kao što je pretpostavio Korošec, ni posude sa šiljastom
nogom (što sam sam pomislio, a kakve se nalaze u nekim područjima,
kako ćemo dalje vidjeti), već ljevkasti predmeti s gornjim punim
valjkastim dijelom koji se prema dnu širio u šuplji stožasti stalak.
Različito modelirani vrhovi tih predmeta, a posebno primjerci s
jasn im lik ov nim prikazom naveli su me da odbacim mišljen je da
ti predmeti simboliziraju phallos. Dopustio sam da je možda njihov
oblik inspirirao phallos. Međutim, zaključio sam da ti predmeti u
danilskoj grupi »označuju simbolične, u prvom redu likovne pred
stave, a možda ponekad simboliziraju phallus, kojima je konični
dio služio kao baza«. Zato sam ih nazvao »predmeti u obliku lijevka
ili konični predmeti sa šiljastim vrhom«. Odbacio sam pretpostavku
da su služili i kao poklopci. Naveo sam i neke identične i slične
predm ete u drugim grupama.10 Kona čno sam utvrdio da se takvi
predmeti nalaze samo u zadnja dva (III i IV) stupnja danilske faze
u Smilčiću .21*
U posljednjem osvrtu na taj problem, u recenziji posljednje
monografije J. Korošca o Danilu, izrazio sam mišljenje da se ne može
dokazati da takvi predmeti predstavljaju phallos. Uz to da smatram
da se ovdje uopće ne radi o prikazima phallosa, već o jednom speci
fičnom tipu likovnih prikaza, pretežno stiliziranih, dok neke imaju
stilizirano tijelo — žensku haljinu (?), a realistično prikazanu ljudsku
ili životinjsku glavu, koje su autohtoni proizvod danilske grupe.
Naknadno su se proširili i u druge grupe, kao u butmirsku. Uz njih
se u danilskoj grupi našla i druga plastika. Na kraju sam spomenuo
da time otpada i povezivanje »kulta falusa«, odnosno »kulta muškog
božanstva«, čije je postojanje uopće problematično u tadašnjim zem
ljoradničkim kulturama i strukturi neolitskog društva, s kultnim
posudama."
17 S. BATOVIC, Neolitsko naselje u Smilčiću, Arheološki pregled 1. Beo

grad 1950, str. 24; Isti, Prapovijest, 5000 godina keramike, katalog Izložbe,
Zadar 1962, str. 0. 22, 23.
»« g, BATOVIĆ, Neolitsko nalazište Smilčić, Radovi Inst, Jug. akad. u
Zadru x ’, Zadar 1903, str. 108, T. VIII, 3.
«* Isto, T. VIII, 1.
Isto, str. 108, 123, 124, T. VIII, 1—3.
*' S, BATOVIC, Stariji neolit u Dalmaciji, Zadar 1966, str. 41—42.
» S. B AT OV IĆ, Josip Korošec: Danilo in dantlskn kultura, Ljubljana
1964, Argo IV— VI, Ljubljana 1965— 1967, str, 9 i d.
A. Stipčević, također pod pretpostavkom, prihvaća mišljenje

da ovi predmeti predstavljaju phallos.23
To je uglavnom sve što je o toj pojavi u danilskoj grupi dosad
izrečeno u stručnoj literaturi.
Po tome se vidi da postoje uglavnom dvije vrste mišljenja o
ovim predmetima: s jedne strane moje, a s druge ostalih autora.
Da bi se jasnije uočili ti problemi i razlike, istaknut ću glavne
misli svakoga od njih.
Prvo mišljenje, koje prevladava i temelji se na Koroščevim
rezultatima, dolazi do slijedećeg:
1. predmeti predstavljaju phallos,
2. rašireni su isključivo u danilskoj grupi, dok se drugdje ne nalaze,
3. ovi predmeti u danilskoj grupi označuju kult phallosa i muškog
božanstva, ili kult plodnosti,
4. kao takav, phallos je povezan s kultnim posudama na četiri noge
i s dječjim žrtvama,
5. zato u danilskoj grupi nedostaju ženske likovne predstave i ženska
božanstva plodnosti.
Drugo mišljenje uglavnom sastoji se u ovome:
1. ne može se uvjerljivo dokazati da ovi predmeti predstavljaju
phallos,
2. oni najvjerojatnije označuju simbolične likovne predstave kao
autohtoni proizvod danilske grupe.
3. ne nalaze se samo u danilskoj grupi nego i u drugim kulturnim
grupama, gdje su se naknadno proširili, a na drugim se područjima
nalaze i slične pojave, . ,
4. u danilskoj grupi javlja se i različita druga plastika,
5. zato se kult phallosa i muškog božanstva, kao i njihovo poveziva
nje s kultnim posudama ne može prihvatiti.
Danas je danilska kulturna grupa u svom izrazitom obliku
poznata u Dalmaciji na lokalitetima: Privlaka, Islam Grčki, Smilčić,
Bribir, Piramatovci, Mratovo, Škarin Samograd, Danilo Bitinj, Gud-
nja, Markova špilja i Pokrivenik. Međutim, ostaci danilske grupe
našli su se i na području Hercegovine, Istre i Slovenskog primorja,
a jako je utjecala i na kulturni razvoj u srednjoj Bosni, posebno u
kakanjskoj i butmirskoj kulturi. Prema tome, možemo sa sigurnošću
pretpostaviti da je danilska grupa bila raširena na cijeloj istočnoj
obali Jadrana, kao i na području Hercegovine, dok je na području
Bosne predstavljala značajan faktor u kulturnom razvoju. Utjecaji
danilske grupe nisu se sasvim zaustavili u srednjoj Bosni, nego su
se pojedinačno ili prerađeni prenosili dalje na istok i sjever.
23 A. STIPČEVIĆ, Danilska kultura, Encikl. likovnih umjet. 2, Zagreb
1962, str. 8.
Predmeti, na kojima se u literaturi temelji naziv phallos, smatra,

se, vidjeli smo, da su rašireni samo u danilskoj grupi na području
Dalmacije. Vidjet ćemo da nije tako. Međutim, mislim da će biti.
korisno prije dati bar sumarno njihova svojstva u Dalmaciji. Zasad
su se takvi predmeti našli, koliko mi je poznato, jedino u D a n i l u
(T. I) i S m i 1č i ć u (T. II— VI). To nikako ne znači da ih nema u
drugim lokalitetima. Oni se ipak ne javljaju u velikim količinama,
iako su izrazito svojstvo danilske kulturne grupe, pa se jedino nalaze,
širim istraživanjima, koja su provedena jedino u Danilu i Smilčiću.
Iz Danila je ukupno objavljeno ulomaka od 19 primjeraka.
»phallosa«.24 Moguće je da se među malom količinom neobjavljenog
materijala nalazi još pokoji ulomak, što ovom prilikom nisam pro
vjerio, ali svakako neće biti mnogo. Tako iz Danila možemo računati
s dvadesetak primjeraka. S obzirom na daleko veći broj nađenih u
Smilčiću moglo bi se pomišljati da su bili i u Danilu češći, ali da
su se pojedini manji neidentificirani ulomci prilikom iskapanja
odbacili s ostalim materijalom. U Smilčiću se našlo dosad ukupno
130 uglavnom fragmentarnih primjeraka,25 što prema ostalom mate
rijalu nije mnogo, ali svakako ulazi u red izrazitih i češćih pojava.
Prema tome, Smilčić je dosad daleko najbogatije nalazište.
Općenito je oblik ovih predmeta jednoličan. Ipak se dijele na
dvije varijante. Pretežan broj primjeraka ima oblik valjka koji se-
prema dnu proširuje u šuplji stožasti dio koji je služio kao stalak,
pa im se izgled približuje lijevku. Značajnije se međusobno razli
kuju po različito uobličenom vrhu. Odstupa ponešto jedino jedan
primjerak iz Danila, kojem je gornji, puni odijeljen od donjeg, šup-
ljeg dijela prstenastim kanalićem.26 Druga je varijanta, nađena samo
u Smilčiću. zastupljena samo s tri primjerka. Nasuprot prethodnim,
ima šupalj gornji i donji dio, odnosno potpuno su šuplji, vrh im je
uvijek zaobljen (T. VI, 3), a ne različito uobličen kao kod prve vari
jante. Pojedini primjerci prve varijante imaju zaobljen vrh (T. I, 1;
H, 1— 3), a nekima je vrh uobličen kuglasto, ovalno,27 ili na vrhu
imaju jedno ili više bradavičastih izbočenja, bilo po zaobljenom ili
kuglastom vrhu (T. I, 3; III; IV). Međutim, u Smilčiću se našao i veći
broj primjeraka koji na vrhu imaju više ili manje realističan prikaz
životinjskih (T. V; VI, 1) ili ljudskih likova (T. VI, 2). Među životinj
skim likovima mogu se prepoznati žabe, ptice, a izgleda i govedo.
Druge su glave više stilizirane.
Izrađeni su jednako kao i ostala gruba keramika. Glina se
miješala s usitnjenim kalcitom, a pečeni su na otvorenoj vatri, pre-
24 Usp. bilj. 2—4, 7.

25 Usp. bilj. 18—20. Ovi predmeti iz Smilčića nisu još u cjelini objavljeni.
26 J. KOROŠEC, Danilo in danilska kultura, 1964, str. 27, 53, T. 35, br. 6.
7 Isto, str. 26, 75, T. 4, br. 1; T. 33, br. 4. Korošec taj primjerak
tumači kao statuetu s posudom, ili kao antropomorfnu posudu, što nije
opravdano.
10
canned by (JamScanner
težno u tamnosmeđoj boji. Površina se glačala, osim unutrašnjeg

šupljeg dijela, a često nije glačan ni prošireni vrh, nego se prema
zivao crvenom bojom. Takvom bojom bila je premazana i jedna
životinjska glava.
jedanOvi predmetis dva

primjerak nisu bradavičasta
imali ručica.izbočenja
U Smilčiću se našao
po sredini, sarno
pa jedan
primjerak s dvije probušene rupice uz rub osnove.
Po svemu izgleda da im je visina iznosila oko 10 do 15 cm, a
najveći promjer osnove kreće se oko 8,5 do oko 15 cm, a neki imaju
i do 23 cm promjera.
Čini se da su svi ovi predmeti bili ukrašeni, i to pretežno udublji
vanjem i crvenom inkrustacijom, a i bojanjem. Sada se nalazi manji
broj primjeraka bez ikakva ukrasa, koji su, sudeći po nekim primjer
cima, bili obojeni crvenom bojom. Jednako su, po svemu sudeći,
ukrašene i posude na četiri noge, jedino su na njima crvenom bojom
ukrašeni
istaknutijimanje vidljivi dijelovi, a kod ovih predmeta, obratno, naj
dijelovi.
Tehnika i motivi ukrašavanja također su identični kao na drugoj
gruboj keramici, jedino se u ostaloj keramici ukrašavala manja
količina, i nisu redovne kombinacije ukrašavanja udubljivanjem i
crvenom bojom. Ukras se najčešće izvodio udubljivanjem, a ponekad
i urezivanjem. Vrlo se često javlja crvena, manje bijela inkrustacija,
a često je i bojanje crvenom bojom koja se otire. Plastičan ukras dosta
je rijedak. Ovdje ne ubrajam proširenja vrha koja su bez sumnje
imala simbolično značenje. Slikanje na ovim predmetima nije pozna
to. Izuzevši premaz crvenom bojom, sasvim je rijetka i monohro-
mija cijele su
premazani površine
redovnotonovima koji se ne
vršci predmeta, skidaju.
osobito Crvenom
kuglasta bojom
proširenja
na vrhu. Ostalim tehnikama ukrašavala se obično cijela površina,
ili samo dio, i to najčešće donji šuplji dio predmeta, osim samog-
vrha koji je ukrašen udubljivanjem samo na nekoliko primjeraka.
Među njima je i ukras na realistički prikazanoj ljudskoj glavi, na
kojoj se jasno vidi da udubljeni motiv prikazuje kosu. Drugi se
mogu teže razjasniti, ali izgleda da neki imaju slično značenje, iako
nemaju jasan prikaz glave. Plastičnim ukrasom izvedene su spirale,
opruge i cik-cak motivi. Na istom predmetu javljaju se jedan do
tri motiva. Motivi su redovno položeni vodoravno. Kad se na jednom,
primjerku nalaze
šuplji, a drugi dva valjkasti
puni, različita motiva, jedan
gornji dio obično prekriva konični,
predmeta.
Motivi su bez iznimke geometrijskih svojstava, pravocrtni i
krivocrtni. Najčešće se javljaju spiralni motivi, nizovi šrafiranih
trokuta i šrafirane cik-cak vrpce. Osim njih nalaze se uporedne
crte rombovi, cik-cak crte, motiv riblje kosti, šahovska polja i si.
'interesantno je da se na ovim predmetima ne nalaze neki motivi
koji su dosta česti na drugoj gruboj keramici, kao meandroidni mo
tivi, cik-cak vrpce s trokutima ili s polukrugovima.
■■
Ovi predmeti u Smilčiću nalaze se samo u III i IV stupnju

mlađe faze, i to češće u III stupnju. U ranija dva stupnja nisu sa
sigurnošću utvrđeni.28
J. Korošec smatra da se phallosi javljaju u sve tri faze u Danilu
zajedno s kultnim posudama.29 Kako je Korošec izveo svoju strati-
grafiju u Danilu pretežno na osnovi tipoloških metoda, a samo dje
lomično i na temelju vodoravne stratigrafije, njegovu podjelu Danila
i danilske kulture moramo uzeti samo kao pretpostavku, jer nije
uvjerljiva ni dokumentirana, a i dosta se razlikuje od stratigrafije
koju smo ustanovili u Smilčiću.30 Zato možemo reći da se ne može
konačno dokazati da se »phallosi« javljaju kroz cijelu danilsku fazu.
To također dokazuje da oni nisu ni trajno ni usko vezani s posudama
na četiri noge, jer se takve posude javljaju već od početka danilske
faze.
J. Korošec navodi da se u Danilu ne mogu utvrditi međusobne
razlike pojedinih primjeraka phallosa po fazama. U Smilčiću se
također ne može uočiti njihova hitnija stratigrafska evolucija, niti
se može pratiti njihov postanak. Ipak se opaža da se realistični pri
kazi i monohromija na ovim predmetima javljaju tek pri kraju
mlađeg naselja ili u IV stupnju mlađe faze u Smilčiću, što se prije
ne javlja.
Kao što smo vidjeli, svi autori koji su dotakli pojavu phallosa
ili predmete koji navodno simboliziraju phallos u danilskoj grupi,
negiraju postojanje takvih predmeta u drugim neolitskim kulturnim
grupama na području Jugoslavije. Ne spominju ih ni nigdje drugdje.
Neke analogije
mjestu.31 Uz to S.iliS.sličnosti
Weinbergjedino sam dva
spominje sam falička
spomenuo na drugom
simbola (pred
meta) iz Elateie u srednjoj Grčkoj kao i jedan sličan predmet iz
Tsangli u Thesaliji, koje povezuje, kao i kultne posude na četiri
s takvim pojavama u Jugoslaviji, posebno u danilskoj grupi.32
Međutim, to su različiti objekti od ovih naših, jer imaju oblik čistog
valjka, a nema ni uvjerljivih dokaza da predstavljaju phallos, u
28 Š. BATOVIC, Stariji neolit u Dalmaciji, 1966, str. 41: isti Argo IV— VI
1965— 1967, str. 8 i d.
29 J. KOROŠEC, Danilo in danilska kultura, 1964, str. 51, 53, 55—56.
30 Š. BATOVIC, Neolitsko nalazište Smilčić, Radovi Inst. Jug. akađ. u
Zadru X, 1963, str. 95; isti, Stariji neolit u Dalmaciji, 1966, str. 41— 42.
O stratigrafiji u Danilu posebno sam raspravljao u recenziji knjige': J. Ko
rošec, Danilo in danilska kultura, Argo 1965— 1967, str. 5 i d.
31 S. BATO VIC, Neolitsko nalazište Smilčić, Radovi Inst. Jug akad u
Zadru X , 1963, str. 123, 124. '
32 S. S. WEINBERG, Excavations at Prehistoric Elateia, 1959, Hesperia
2, 1962, str. 200 201, 202, T. 68, a, b, c, 2; isti, Solving a Prehistoric
Puzzle, Archaeology 15, 4, 1962, str. 266, si. 7; W ACE— THOMPSON Prehistoric
Thessaly, Cambridge 1912, si. 76j.
12
C
.-|i
canned by CamS canner
čemu se slažem s m išlje nje m J. Ko rošca .33O ni se više prib ližuju nekim
idolima iz Hacilara, jed ino n jim a nedosta je ucrtano lice.34
Ipak je čudno da pojedini autori ne uzimaju u obzir slične, pa
ni potpuno identične pojave u susjednim kulturnim grupama, premda
su one očite i jasne. Zato ću spomenuti takve analogije i ukazati
na slične predmete na širem području.
Jed an id en tič an p rim je ra k našao se u V l a š k o j j a m i (?)
blizu Trsta u Slovenskom primorju, ali je fragmentaran, odnosno
sačuvan je samo srednji dio, pa nije sigurno da predstavlja takav
predmet (T. VII, 1). Korošec ga smatra koničnom nogom i pretpo
stavlja da je pripadao kultnoj posudi sa četiri noge. Ujedno ga vezuje
uz danilsku kulturu. Ukrašen je udubljivanjem, izgleda, nekim
meandroidn im mo tivom.353 *Po svemu se čini da je sasvim simetrično
6
izrađen, pa teško može predstavljati nogu kultnih posuda koje su
zbog kosog sav

uglavnom, položaja recipijenta
neolitski asimetrično
materijal s područjamodelirane.
SlovenskogOsim toga,
primorja
u cjelini se podudara s materijalom iz Dalmacije. Međutim, u Dalma
ciji su sasvim izuzetne konične noge posuda, odnosno posude na
koničnim nogama. Kako se na tom području, uz ostali materijal
danilske kulture, javljaju i kultne posude na četiri noge, nema razloga
da se ne nađu i takve keramičke likovne predstave. Zato mi se čini
da navedeni predmet možemo s izvjesnom sigurnošću ubrojiti među
iste predstave. Nisam ga spomenuo prije, pri razmatranju danilske
grupe, s obzirom da još nije sasvim jasno da li se Slovensko pri
morje može smatrati sastavnim dijelom područja danilske, odnosno
hvarske grupe,
se zaključak ne premda po svemu
može donijeti, jer izgleda
je neolitdana će tako biti.
području IstreKonačan
veoma
slabo istražen, a i u okolini Trsta stratigrafski podaci su nepoznati
i nejasni. Zbog toga se ne može ulaziti ni u njihovo šire razmatranje.
Slični predmeti našli su se, dalje, u L i s i č i ć i m a na području
Hercegovine. A. Benac ih razmatra kao zdjele (vaze) na valjkastim
ili stožastim nogama, ali dozvoljava i mogućnost da su to poklopci
kojim a su valjkasti i stožasti produ žeci služili kao dršci.38 Nažalost
u Lisičićima se nisu našli cijeli ili pak primjerci koji bi se mogli
sasvim pouzdano rekonstruirati, već su nađeni posebno recipijenti,
33 J. KO RO SE C, Danilo in đanilska kultura, 1964, str. 62.

34 J ME LL AA RT , Hacilar: A Neolithic Village Site, Scientific american,
1961, vol. 205, no. 2, si. na str. 96; isti, Earliest Civilizations of the Near
East, London 1965, str. 106, si. 93.
35 J. KORO SEC , Neolit na Krasu in v Slovenskem primorju, Zgodovinsk i
časopis XIV, Ljubljana 1960, str. 17, T. VIII, 2; F. LEBEN, Stratigrafija in
časovna uvrstitev jamskih najdb na tržaškem krasu, Arh. vestnik XVIII,
1967, str. 65 i đ., T. 21, br. 3.
36 A. BE NAC , Prethodna istraživanja na neolitskom nase lju u Lisičićima,
Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu N. S. (dalje: GZM) IX, 1954, str.
145, T. IV, 8; isti, Neolitsko naselje u Lisičićima kod Konjica, GZM 1955,
str. 60— 61, 67, T. I, 8, 17, II, 28— 30; isti, Neolitsko nas elje u Lisičićima kod
i Konjica, Sarajevo 1958, str. 47, 48, T. IX , 5, X , 1, X X V II I, 3— 5.
13
-a posebno noge, odnosno dršci. Benac je pri njihovoj rekonstrukciji

uz valjkaste noge (drške) vezao bikonične zdjele (recipijente), a uz
šiljaste odnosno stožaste noge (drške) konične ili poluloptaste zdjele
(recipijente). Kako pokazuju cjelovito sačuvani primjerci s identič
nim valjkastim
poluloptasti nogamarecipijent
ili koničan (drškom)ili udonji
Butmiru,
dio,37patamo su oni
je sasvim imali
moguće
da se i u Lisičićima uz oba tipa nogu ili ručica moraju vezati konični
recipijenti, odnosno donji šuplji dijelovi, što bi se potpuno podudaralo
i s pojavama u Danilu i Smilčiću. Prema tome, u Lisičićima se nalaze
dvije varijante ovih predmeta: jedna stožastog (T. VII, 2), a druga
valjkastog punog gornjeg dijela (T. VII, 3) i šupljeg koničnog ili
poluloptastog donjeg dijela. Benac navodi da su to tipični i česti
proizvodi u Lisičićima. Po tehnici obrade, tehnikama i motivima
ukrašavanja, ovaj se oblik predmeta ne razlikuje od druge keramike
u Lisičićima.
S primjercima
oblikom i veličinom,izvarijanta
Dalmacije potpuno gornjim
s koničnim se vezuje u Lisičićima,
dijelom. Druga
varijanta iz Lisičića, s valjkastim završetkom dosad nije zastupljena
u Danilu i Smilčiću, ali zato u Hercegovini nema brojnih drugih
varijanata iz Dalmacije. Da li je tim razlikama uzrok teritorijalna
udaljenost, različita namjena i značenje, različito vrijeme postanka,
ili pomalo svi ti elementi? Ili se može govoriti samo o formalnim
vezama oba područja, dok su druge pojave različite?
Poznata je činjenica da su Lisičići potpuno vezani uz Mediteran
i Jadran po svojstvima i porijeklu svoje kulture, pa da zajedno s
hvarskom fazom u Dalmaciji čine jedinstvenu kulturnu skupinu.
Prema
ske fazetome su Lisičići,
i grupe.3 kao ičudno
8 Međutim, hvarska
je faza u cjelini,
upravo zato damlađi
se u od danil-
hvarskoj
fazi na području Dalmacije nisu našli ovakvi ljevkasti predmeti. To
ne znači da se u toku mlađeg neolita u Dalmaciji još neće naći, bar
u nekim stupnjevima hvarske faze, jer po svemu izgleda da treba
računati s više razvojnih stupnjeva te faze, a moguće je da još nisu
svi poznati. Osim toga, pokazuje se sve jasnije, da na obalnom pod
ručju treba računati s bržim i bujnijim razvojem kulture nego u
unutrašnjosti, ovdje konkretno u Lisičićima, odnosno da su tradicije
u unutrašnjosti mnogo jače nego na obali. Na taj se način mogu
razjasniti brojne pojave. Na području Hercegovine prije hvarske
faze bila je raširena danilska faza, pa je sasvim razumljivo da su se
pojedini elementi danilske faze zadržali i prešli u hvarsku fazu u
Lisičićima. Nisu se zadržali samo ovi ljevkasti predmeti, već i brojni
drugi elementi u Lisičićima vezuju se uz danilsku grupu i fazu, kao
37 F. FIA LA — M. HOERNES, Die neolithische Station von Butmir bei

Sarajevo in Bosnien, Wien 1898, str. 34, si. 41. (dalje: Butmir II).
38 Usp. A. BENAC , Neolitsko naselje u Lisičićima kod Konjica, 1958;
isti, Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu,
1964, str. 84 i d.; isti, Stu die n. . . , 1962, str. 83 i d. *
14
canned by CamScanner
motivi girlandi, snopovi cik-cak crta, meandarski motivi, spiraloidni

motivi, trokuti, rombovi i dr., zatim kuglaste posude, ovalne posude,
bikom^ne čaše, poluloptaste i bikonične zdjele itd., inkrustacija i
si.39 Međutim, osim ljevkastih predmeta, posuda na četiri noge, fine
.slikane keramike i nekih drugih elemenata, mnogi elementi vezuju
također danilsku s hvarskom fazom i u Dalmaciji, pa se danas jasno
može pratiti razvoj i postanak hvarske iz danilske faze. Osobito je
usko vezan IV stupanj danilske faze iz Smilčića s hvarskom fazom
i on sadrži gotovo sve p ojave iz Lisičića,40 pretežno evoluirane i dege-
neniranc elemente danilske faze srednjeg neolita, pa se može sa si
gurnošću tvrditi za zadnji stupanj u Smilčiću, da je ako ne istovre
men s hvarskom fazom u Lisičićima, onda da se vremenski i kulturno
dodirivao s njima. Zato je, čini mi se, sasvim razumljiva pojava istih
predmeta u Lisičićima kao u danilskoj grupi, i bez sumnje je njihov
postanak u Lisičićima vezan uz danilsku grupu.
grupi,Takav razvoj
koje su više Lisičića
vezane potvrđuju
uz srednji inego
pojave
uz umlađi
Butmiru i butmirskoj
neolit u Dalma
ciji (kako je poznato i što ćemo još spomenuti), što je jasan dokaz
veoma jakih tradicija i mnogo jače radijacije danilske faze.
Drugo je pitanje značenje i namjena ovih predmeta u Lisiči
ćima. Kod njih nije sasvim jasno, kao kod nekih primjeraka iz Smil
čića, da predstavljaju likovne predstave, odnosno plastične izrađevine.
Oni su u Lisičićima mogli služiti kao posude, a možda i kao poklopci.
Isto tako mogli su se isti oblici predmeta na različitim područjima
upotrebljavati i proizvoditi u različite svrhe, ali zato nema jasnih
dokaza. Veličina i oblici, pa i ukras ostalih posuda redovno nisu u
skladu s tim predmetima kao navodnim poklopcima. Osim toga,
takvi ljevkasti predmeti u Lisičićima, kao i u Dalmaciji, uvijek su
uglavnom jednakih dimenzija, kao i oblika, što im negira namjenu
jed instvenog poklopca, je r se druge vrste poklopaca nisu našle.
Zbog svega toga sklon sam da i ove predmete u Hercegovini
shvatim prvenstveno kao simbolične stilizirane predstave, a ne kao
posude ili poklopce, odnosno da pretpostavim^ da su imali ne samo
identičan oblik nego i sličnu namjenu i značenje kao u danilskoj
kulturi jer im je i kulturna osnovica u cjelini zajednička.
Raznim varijantama sličnih i identičnih predmeta mnogo je bliži
danilskoj kulturi B u t m i r kod Sarajeva. Takvi su proizvodi u
Butmiru dosta česti i predstavljaju jednu od bitnih i tipičnih pojava.
Među njima se mogu uočiti tri varijante: jedna završava stiliziranom
životinjskom glavom (T. VIII, 1— 3), druga ima zaravnjen v rh (T.
VIII, 4, 5, 7; IX, 1,2), a treća zaobljen ili zašiljen vrh (T. VIII, 6; IX,
3). Prve dvije varijante imaju uvijek puni gornji dio, dok zadnja
39 A BENAC, Neolitsko naselje u Lisičićima, 1958, T. IX , 1— 6, 9, 11,

13, 14; X, 2, 3, 11, 13; XI, 1, 3, 4, 5; XII, 1; XIII, 1 i dr.
40 Š. BAT OV lC, Stariji neolit u Dalmaciji, 1966, str. 42; isti, Neolitsko
nalazište Smilčić, Radovi Inst. Jug. akad. u Zadru X, 1963, str. 95.
15
varijanta uz primjerke s punim vrhom sadrži i primjerke koji su do

vrha šuplji, pa predmeti u cjelini dobivaju Ijevkast ili koničan oblik,
slično kao nekoliko primjeraka u Smilčiću. Radimsky i Hoernes
kažu da su gorn ji puni dijelovi dugi do 9 cm,41 što potpuno odgovara
istim predmetima u danilskoj kulturi.
Varijanta sa životinjskom glavom na vrhu posebno je intere
santna (T. VIII, 1— 3), jer se potpuno jednak pr imjerak našao u
Smilčiću, pa nema sumnje da se, uz ostale pojave, moraju dovesti
u vezu. U Butmiru ih ima veći broj. Nisu cjelovito sačuvani. Redovno
se nalaze gornji puni dijelovi s početkom donjeg šupljeg koničnog
ili poluloptaštog dijela, što se potpuno podudara s ovima u danilskoj
kulturi. W. Rađimsky i M. Hoernes ih nazivaju ručicama posuda.42
Svi na vrhu imaju tri u obliku trokuta razmještena konična izbočenja,
dva jednaka simetrično položena i jedno nešto duže koji zajedno
pružaju uvjerljiv dojam predstave životinjske glave, odnosno duže
izbočenje označuje njušku, a ostala dva uši ili oči. Nemaju drugih
znakova ni ukrasa. Jedan primjerak ima nešto drukčije stiliziranu
glavu, ali se potpuno vezuje uz prethodne. Međutim, on se odvaja od
ostalih više po tome, što mu je konično tije lo torđirano.43 Ulomaka
ili cijelih predmeta s tako tordiranim gornjim dijelom nađen je u
Butmiru veći broj. Međutim, cijeli primjerci završavaju žaravnjeno
ili zaobljeno, bez prikaza glave i pripadaju drugoj i trećoj varijanti.41
Jedino je moguće da su neki ulomci kojima nije sačuvan vrh prvotno
završavali prikazom glave. U Smilčiću (T. V, 1) se nalazi jedan takav
primjerak s tordiranim gornjim dijelom, samo završava zaobljeno,
a na rubu vrha ima dva suprotno postavljena šiljasta produžetka,
što bi se možda moglo shvatiti kao krajnje stilizirana glava (zmija ?),
pa bi se mogao, jednako kao i isti način tordiranja, dovesti u vezu
s primjerkom iz Butmira, iako je glava na butmirskoj realnija.
Benac4* i J. Korošec tordirane primjerke smatraju nogama posuda
koje su, p o potonjem autoru, pripadale posudama s tri ili četiri noge.48
Rađimsky, Fiala i Hoernes nazivaju i te varijante ručicama.47
Moguće je da je isti oblik i namjenu imao i jedan ulomak s
dosta realno prikazanom životinjskom glavom na vrhu,48 kao i drugi
primjerak komu je vrh uobličen poput prstima trokutasto stili-
41 W. RADIMSKY — M. HOERNES, Die neolithische Station von Butmir

bei Sarajevo in Bosnien, Wien 1895, str. 19. (dalje: Butmir I).
4“ Isto, str. 19, T. IV, 19. Brojni primjerci nisu objavljeni, kao npr.
mv. br. 8903, 8888, 8889, 8905, 8906, 10424, a mnogi nisu ni inventirani.
Svi se čuvaju u prahist. zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
43 Nije objavljen ni inventiran, u Zem. muzeju u Sarajevu.
44 Butmir I, str. 19, si. 37, T. III, 14, 15; Butmir II, str. 33, si. 36, 37;
zatim mv. br. 8757, 8891, 8897, 8904, 8928, 8929, 10425, 15048
40 A. BENAC, Studije o kamenom ..., 1964, str. 57; isti, Študien ..., 1962,
Sli« 00. .
!! KOROŠEC, Butmirska keramika, Zgodovinski časopis, 1947, str. 128.

47 Butmir I, str. 19, T. I; II, str. 33. ’
48 Butmir II, str. 33, T. V, 7.
16
Treća varijanta s punim šiljastim ili zaobljenim vrhom također

je česta (T. VIII, 6). Međ usobno se vrto malo razlikuju, bilo da se
gornji dijelovi pojedinih primjeraka više približuju valjku, šiljku
ili su pravi stožac. Među njima nema potpuno cijelih komada, ali
su neki pretežnim dijelom sačuvani, kao cijeli gornji dijelovi s
većim ili manjim dijelom donje šuplje osnove, pa im je rekonstruk
cija uglavnom sigurna i po ničem se ne razlikuju od prethodnih.
Već in a je neukrašena, a nek ima su, kao i kod pr ethodn e dv ije
varija nte, g or nji d ijelo vi tordirani.01
Ova varijanta, jednako kao i prva, ima potpune analogije u
danilskoj grupi, kao što smo ih vidjeli u Lisičićima, a identični se
nalaze i u istočnoj Bosni. .
Uz takve pune šiljaste ili konične završetke, u Butmiru se našlo
više sličnih keramičkih koničnih vršaka, koji su potpuno šuplji. Sam
vrh im je također zašiljen (kao T. IX, 3) ili zaobljen, a na pojedi
nim primjercima malo zaravnjen ili minimalno udubljen. Svi su
veoma
menčića,grubo
nikadaizrađeni, glina im
nisu ukrašeni. je miješana
U tome je bitnas razlika
mnogo između
krupnihovih
ka
i svih prethodnih koji su daleko bolje i finije obrađeni. Za takve
šuplje konične vrškove Radimsky i Hoernes pretpostavljaju da su
nog e posuda k oje su imale tri takve noge,62 što preuzima i J.
Korošec ^
U Butmiru su se našle dvije minijaturne cijele posude konič-
no g oblika s jedno m ili dv ije ušice ispod ruba otvora, koj e potpuno
podsjećaju na prethodne šuplje vrškove (T. IX, 4). Posude takva
oblika i normalne veličine nisu se u Butmiru dosad identificirale.
Kako smo naveli, pojedini autori, koji se dotiču ovih predmeta
iz
pa Butmira,
im premanazivaju ih poklopcima,
tome određuju ručicama
i namjenu. Daljeili odnogama posuda,je
toga otišao
jedin o Korošec, koj i spomenute kon ične minijaturne posude ubraja
među posude kultnog značaja i povezuje ih uz plastiku. Međutim,
ne mož emo se time zadovoljiti. . . _ , .
Izgleda mi sasvim očito da su svi navedem predmeti iz Butmira
tipološki i namjenom međusobno vezani, bez obzira na manje
razlike. Imaju uglavnom jednak oblik. Sitne razlike u tom smislu
ne mogu biti značajne. Nema nikakvog opravdanja pojedine cijele
primjerke ovih predmeta smatrati poklopcima, a ulomke istih takvih
predmeta ručicama ili nogama posuda. Svi oni imaju uglavnom
jednaku veličinu, identičan oblik, jednaku tehniku obrade i iden
tičan ukras. Zato ih moramo jednako i razmatrati, odnosno tražiti
objavljeni. Usp. inv. br. 8891, 8929, 15048, 15889, pa više ne-
inventiranih u Zera. muzeju u Sarajevu. , . . . 7
62 Butmir I, str. 17, si. 29; pa više neobjavljenih primjeraka u Zem.
muzeju u Sarajevu. _ , „ . io r
®3 J. KOROŠEC , Butmirska keramika, Zgod. časopis, 1947, str. i/o .
84 Butmir II, str. 31, T. VI , 5, 8. . .
83 J. KOROŠEC, Butmirska keramika, Zgod, časopis, 1947, str. u»i.
86 Isto.
18
jednoličnu namjenu. Jedino neki primjerci završavaju životinjskom

g avom, odnosno likovnom predstavom, a drugi su bez toga, isto
kao u danilskoj kulturi, odnosno razlikuju se samo po modeliranju
vrha. Čini mi se, jedino, da treba posebno razmatrati potpuno šuplje
primjerke i minijaturne
menzija, visine posudice. iSvi
do oko petnaestak ovi predmeti
promjera osnove manjih su di
do dvadesetak
centimetara, po čemu se također potpuno podudaraju s danilskom
grupom. Rjeđe su ukrašeni, i to jedino tordiranjem ili brazdanjem,
ali se i taj ukras javlja na svim varijantama.
Razlike u odnosu na danilsku skupinu nisu bitne. Po obliku se
razlikuju u varijanti sa zaravnjenim vrhom, koja se javlja u Butmi-
ru, a u danilskoj grupi je nema. Značajna razlika: tehnike i mo
tivi ukrašavanja u Dalmaciji su raznovrsni, bogati i javljaju se na
većini primjeraka, dok se u Butmiru nalazi samo jedan motiv i
tehnika, a i to na manjem broju primjeraka. Izuzetak je jedan pri
mjerak u Muzeju
mrežastim grada
urezanim Sarajevaa kojemu
motivom, sačuvanije ulomak
šuplja osnova ukrašena
valjkastog vrha
vodoravnim crtama, po čemu je sasvim jednak primjercima da-
nilske kulture. Uz to su i varijante oblikovanja vršaka u Dalmaciji
mnogo brojnije i bogatije. U Smilčiću se našao primjerak završen
ljudskom glavom, kakvi se također ne javljaju u Butmiru. To ne
mora značiti da ih tamo nije bilo; s obzirom na uske veze Butmira
i danilske kulture, moguće je da su neke glave ljudskih figura na
đene bez tijela iz Butmira imale koničnu osnovu ovakvih predmeta,
odnosno da sve nisu morale imati realno prikazano tijelo.
Ostaje nam ipak pitanje čemu su sve mogli služiti takvi pred
meti iz Butmira?
minijaturnih Čini sezadadruge
posudica, se, osim potpuno
ne može šupljihdokazati
nikako primjeraka ili
da su
služili kao noge ili dna posuda. Na primjercima koji završavaju
likovnim prikazom to je sasvim jasno. Za druge je to manje. Me
đutim, posude s ovakvim nogama nisu se našle, niti se mogu po
uzdano rekonstruirati, osim, ako bi se shvatilo da su, dosad nazvani
poklopci, odnosno takvi cjelovito sačuvani primjerci sa zaravnjenim
vrhom mogli poslužiti kao posude. To bi onda bile posude s jednom
nogom. Naveli smo da se za ovakve predmete u Lisičićima pretpo
stavlja da su služili i kao posude. Vidjet ćemo također da se iden
tični proizvodi u vinčanskoj kulturi istočne Bosne razmatraju jedi
no kao posude sa šiljastom nogom, što se može samo djelomično
prihvatiti. Ali, ako smo ustanovili da su svi oni tipološki identični,
najvjerojatnije je da im je i namjena jednaka, pa je moguće, s
obzirom na primjerke s likovnim predstavama, da se nisu upotre
bljavali kao posude, što je potpuno jasno u Dalmaciji. U Butmiru
su se, istina, našle posude s više nogu slične predmetima koje ra
zmatramo, i to — izgleda mi —■ više vrsta, tj. posude s ravno polo
ženim recipijentom07 i posude s koso položenim recipijentom, bez
87 Butmir II, T. VII, 7
19
sumnje na četiri noge, kakve su tipične u danilskoj kulturi, a pozna

te su i u Kaknju u blizini Butmira. U Butmiru posljednja vrsta nije
cjelovita, ali brojne noge govore u tom smislu.68. Naime, sve su noge
tih posuda asimetrično modelirane, nasuprot ovim predmetima, pa
nikako ne mogu imati istu namjenu. Zato mislim da ove predmete
ne bi trebalo smatrati dijelovima posuda.
Slično je i s namjenom kao ručice posuda. To je moguće, ali
nema uvjerljivih dokaza. U Butmiru se nije našla ni rekonstruirala
nijedna posuda s takvim ručicama. Vidjeli smo da svi cijeli pri
mjerci, ili komadi na kojima je više ili manje sačuvan šuplji dio,
imaju puni valjkasti ili stožasti dio uvijek na tjemenu, što jasno
dokazuje da su to ili pojedinačne noge, ili vršci, kojima je šuplji
dio osnova. Rekli smo da teško mogu biti noge. U drugim kulturnim
grupama također se ne nalaze takove ručice.
Zato je najvjerojatnije da su to u Butmiru predmeti sa šupljom
osnovom i gornjimpunim dijelom. Možda su se upotrebljavali kao
poklopci posuda? Čini se da je i to teško dokazati zbog njihove
približno jednolične veličine, a i zbog jednolične obrade, osobito
nedostatka ukrasa, nasuprot bogato dekoriranoj drugoj keramici.
Teško je utvrditi određene tipove posuda uz ovakve poklopce. Ipak
treba dopustiti mogućnost da su se bar neki od tih predmeta upo
trebljavali kao poklopci.
S obzirom na jake veze danilske i butmirske kulturne skupine,
na što ćemo se još osvrnuti, pa očito međusobnu direktnu vezu i
ovih predmeta na oba područja, sklon sam vjerovati da su, ako ne
svi, makar neki ovakvi predmeti iz Butmira imali isto značenje,
odnosno namjenu kao i u danilskoj kulturi. Prema tome, najvjero
ja tnije se radi o njihovu simboličnom zn ačenju i u Butmiru.
Potpuno šuplji konični primjerci koji se, kako po obliku tako
i po nedostatku ukrasa, pa veoma gruboj tehnici obrade, odvajaju
od ostalih primjeraka, mislim da bi se mogli shvatiti kao konične
posude (T. IX, 3), kakve su se potpuno identične našle u istočnoj
Bosni. To u Butmiru potvrđuju i cijele minijaturne posude istog
koničnog oblika s ručicama (T. IX, 4).
U ostalim nalazištima butmirske kulturne grupe identični pred
meti
čudno.ili Uzrok
nedostaju
tomeili dijelom
su vrlo serijetki,
mora osim
tražitiu uObrima,
slaboj što je dosta
istraženosti,
osim Neba i Obra, pa i zbog toga što sav materijal nije objavljen.
Osim toga, neka nalazišta, osobito ona u dolini rijeke Bile, dosta
su sjevernije smještena i udaljena od Butmira, izvan glavne sao-
braćajnice dolinom Bosne i dosta dalje od najbliže .veze rijekama
Neretva — Bosna nego je to B utmir, a tim pravcem se bez sumnje
odvijao glavni saobraćaj između Dalmacije i srednje Bosne. Izvjesne
nejednakosti vjerojatno će trebati tražiti i u vremenskim razlikama
između pojedinih lokaliteta.
isto, T. V, 14; Butmir I, T. IV, 18; pa niz neobjavljenih u Zem.
muzeju u Sarajevu, kao inv. br. 8900, 15045, 15046 i dr.
20
sagledati cjelovita svojstva kulture na tom mjestu. Zato je ra

zumljivo da se tu nisu ni našli svi osnovni elementi neolitskih
kulturnih grupa i faza koje su se razvijale u srednjoj Bosni, bilo
kakanjske ili butmirske. Međutim, to ne mora biti razlog da se
Mujevine
kao nešto izdvoje
posebno,izjeropćeg
mi serazvoja
čini dakulture toga
se to ne područja
može i shvati
opravdati. Na
suprot tome, izgleda mi da se i po maloj količini materijala koji se
našao, osobito po keramici, može dosta jasno uočiti da Mujevine
sadrže u cjelini elemente butmirske kulturne grupe i da ih se ne
samo geografski već i kulturno može ubrojiti među nalazišta te
grupe. A, kako smo naveli, i sam Benac smatra da su isti nosioci i
butmirske kulture kao i Mujevina. Na kraju, ni u Nebu se nisu
našla sva bitna svojstva iz Butmira, odnosno pojedina i cjelovitije
istražena nalazišta imaju posebnosti i lokalna obilježja.
Osim spomenutih predmeta iz Mujevina, koji imaju potpune
analogije u Butmiru, tamo je najbrojnije zastupljena keramika
ukrašena vrpčastim motivima ispunjenim ubodima, što je i u but-
mirskoj kulturi bitan elemenat i javlja se u potpuno jednakoj
tehnici i s istim motivima, bilo cik-cak ili slične vrpce,75 kom bina
cija urezanih motiva, pa i identičnih motiva trokuta s motivima
ispunjenim ubodima,76 a izgleda i spiralni motiv s ubodim a ispu
njenim međuprostorima.77 Jednako se u butmirskoj grupi nalaze i
iste cilindrične noge.'8 Prema tome, zapravo, sva ob javlje na kera
mika iz Mujevina nalazi pune i najpotpunije analogije u butmir
skoj grupi, osobito u Butmiru. Zato ne vidim teškoća da se i to
nalazište razmatra
Istina, kaoelementi
pojedini dio te grupe.
iz Mujevina, kao motiv vrpci ispu
njenih ubodima u jednakom obliku javljaju se i u posavskoj (srem-
sko-slavonskoj) grupi u Bosni, što je normalno zbog veze te i
butmirske kulturne grupe.79
Na položaju Gornje polje u O b r i m a , nalazištu butmirske
kulture, koje se upravo istražuje,80 dosta su česte d vije varijante
istih predmeta iz Butmira: valjkaste sa zaravnjenim i koniČne sa
zašiljenim ili zaobljenim vrhom od fine keramike, a među njima
se našlo i nekoliko primjeraka varijante koja završava životinjskom
V Z RA « B?nNACJ GZ? f- 1Ž49^ 1?50’- 7 - IT> ^ isti- GZM 1953, T. IX, 10,
k u n t 7 ?
kulturo, 1952, V
i w T« III,
m 6,’VV,v 7,7Pr| hlSt0nJrI,k°T. ^V, S!11—
Butmir lje 13,
Neb0VI I, 1 7problem
1 butmirske
16* T DRAHT
CEVIC, Nalazište iz neolitičkog doba u Kraljevinama kod Novog Sehera
G ZM !X , 1897 str. 164, si , 13; C. TRUHELKA, Kulturne prilike Bosne i Her-’
cegovme u doba prehistoncko, GZM XXVI, 1914 S1 16 T IIT fi
76 Butmir I, T. VI . 2, 7; C. TRUHELKA, sp.’ dj.’ T ’ II I 3 5 10- A r f
NA C. G ZM 1949— 1950, T. II. 4. ’ * b’ 10’ A ' BE ‘
H Butmir I, T, V. 2; II, T. X II. 3; A. BE NA C, GZ M 1949 1950 T II 3
78 A. BENAC , GZM 1949— 1950, T. II, 6, 7. bU’ U ’ d’
79 A. B ENA C, Studije o ka m eno m. . . , 1964, str. 54.
80 A. B EN AC , Arheološki pregled 7, 1965, str. 12— 13- isti Kulturna
lstonja Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1966, str. 45 i d. ’ ’
22
glavom. Pojedini primjerci ukrašeni su tordiranim ili vretenastim

motivom. Jedan primjerak, koji se našao pri dnu kulturnog sloja,
ukrašen je udubljenim motivima trokuta, jednako kao u danilskoj
grupi. S njima se također nalaze konične noge grube keramike, kao
u Butmiru ili vrlo često u vinčanskoj kulturi istočne Bosne.
U Obrima se javljaju primjerci s dosta jasno formiranom, iako
stiliziranom životinjskom glavom, zatim primjerci s jače stilizira
nom glavom koja se naslućuje samo po trima izbočenjima na vrhu.
Pojedini komadi imaju jedino zaobljen vrh i neznatno izvučenu i
suženu jednu stranu, a do toga dva udubljenja, u kojima se može
naslutiti nos i očne duplje. Jedan je primjerak zaravnjen na vrhu,
dok je sa strane malo sužen i izvučen, pa također podsjeća na
životinjsku glavu. Takva krajnja stilizacija i različito tretiranje
pojedinih primjeraka iz Obra očito ukazuje da su i ostali na vrhu
isključivo i jednolično zaobljeni ili zaravnjeni primjerci imali isti
smisao i značenje, iako to formalno nije vidljivo.
U Obrima su ustanovljene tri faze u razvoju butmirske kulture
od kojih, po mišljenju Benca, Butmir pripada srednjoj fazi, dok se
starija faza dod iruje kakanjske, a mlađa faza hvar sko-lisičićke
skupine.81
Spomenu ti predm eti — noge u Obrima nalaze se redov no u
gornjoj polovini kulturnog sloja, ili pretežno u mlađoj fazi, u kojoj
su brojni hvarsko-lisičićki elementi i import. Osim toga grube noge
prevladavaju pri vrhu ili na kraju mlađe faze. U donjoj polovini
kulturnog sloja u Obrima, ili u starijoj i pretežno srednjoj fazi
nalaze se isključivo slične valjkaste, ali na dnu proširene noge koje
nose poluloptaste ili bikonične zdjele. S njima se javljaju dosta
znatni
ralnim elementi
ukrasom pa
iz idanilske
importirani primjerci, osobito posudekulturnog
sa spi
kulture. U donjoj polovini
sloja u Obrima nalaze se također ovakvi predmeti sa životinjskom
glavom na vrhu ili bez nje, iako nisu česti, uporedo i zajedno s
importom iz danilske kulture ili s imitacijama oblika te kulture
(kao posude sa spiralnim ukrasom, posude sa četiri noge i dr.). Pre
ma tome jednaki predmeti javljaju se kroz sve slojeve butmirske
kulture u Obrima.82
Najranija faza butmirske kulture u Obrima po svojstvima ma
terijala vezuje se sa četvrtim stupnjem ili s najmlađim dijelom
danilske kulture u Smilčiću.
Takvo stanje u Obrima u mnogome razjašnjava odnose but
mirske kulture s Dalmacijom, iako ne pruža sasvim jednostavno
riešen ie Očito je da su predm eti o kojim a se govori, u Obrima
svakako’ pretežno mlađi od danilske faze u Dalm aciji. Osim toga
81 Isto . , ,, .
82 Materijal iz Obra nije još objavljen. Njegovo poznavanje zahvaljujem
prof. A. B en ca koji mi je omogućio učešće u iskapanju toga nalazišta.
23
http://slidepdf.com/reader/full/batovic-problem-kulta-phallosa-u-danilskoj-kulturi
~
19/55
J
to nas navodi na zaključak da su takvi predmeti prešli iz danilske

faze preko Lisičića u srednju Bosnu.
Prema tome i odgovarajući primjerci iz Butmira moraju se
datirati jednako kao u Obrima.
Identični predmeti fine i grube fakture našli su se i u nala
zištima u sjevernoj Bosni, pokraj rijeke Save, kao u D o n j e m
K l a k a r u i na lokalitetu K u l i š t e u K ru šk ov om p olju k od
Bosanskog Samca, koje je nedavno iskapao B. Belić. Belić je u
Kulištu ustanovio dva sloja, stariji vinčanske i mlađi posavsko-
lenđelske grupe.83 A. Benac to podru čje obuhvaća posavsko m k ul
turnom grupom k oja je sastavni dio srem sko-sla vons ke sku pine.84
Po cjelokupnom novosakupljenom materijalu s tih nalazišta u Mu
zeju u Doboju dobiva se utisak da se ovdje radi ipak o nalazištima
ja ko vezanima uz bu tm irsku skupinu i da su ta na lazišta nje n
sastavni dio. Ta se nalazišta po degeneriranim klasičnim butmirskim
elementima gotovo u potpunosti slažu s trećom fazom u Obrima,
a kulturno i teritorijalno vezuju se s vinčanskom i sremsko-slavon-
skom skupinom.
Interesantno je da se na području sjeverne Bosne jednake
grube posude sa šiljastim nogama nastavljaju, zajednom s mnogim
drugim kasnobutmirskim elementima, kasnije u ranoeneolitskoj la-
sinjskoj kulturi, kao u najnižem sloju na gradinskom naselju V i s
kod Dob o ja.8568
S obzirom na porijeklo butmirske kulture naveo bih samo
mišljenje A. Benca i J. Korošca, jer su oni dali najcjelovitija tu
mačenja. A. Benac smatra da su osnovnu bazu stvaranja te kulture
činili nosioci trakaste keramike ili nosioci linearne i bockane kera
mike srednje Evrope, a da su kod njenog formiranja učestvovali i
neki elementi s područja moldavsko-ukrajinskog kompleksa. U tom
smislu on određuje odnose butmirske prema danilskoj kulturi. On
je uvje re n da osnovne a i jedine veze danilske i butm irske kulture
predstavlja spiralni ukras koji ima zajednički izvor u Podunavlju,
odnosno u srednjoev ropskoj linearnoj keramici.80 Po tome je bu t-
mirska grupa nastala u vrijeme kasne faze linearne keramike i bila
paralelna sa starijom i srednjom fazom bockane keramike.87 Zato
Benac, kao i drugi autori, datira butmirsku grupu u mlađi neolit,
83 B. BELIĆ, Kulište, Kruškovo polje, Bosanski Samac, Arh. pregled 7
1965, str. 12. ’
84 A. BENAC, Studije o kamenom..., 1964, str. 39—43; isti, Kulturna
istorija Bosne i Hercegovine, 1966, str. 55—56.
85 Iskapao B. Belić, neobjavljeno. Materijal se nalazi u muzeju u Do
boju. Uvid mi je omogućio ljubazno autor.
86 A. BENAC, Studije o kamenom..., 1964, str. 53—56, 80, 81; isti, Stu-
dien..., 1962, str. 37—41, 78, 79; isti, Odnosi Bosne sa srednjom Evropom u
neolitskom dobu, GZM XVIII, 1963, str. 33; isti, Prilozi za proučavanje
neolita u dolini rijeke Bosne, GZM XX, 1965, str. 267; isti, Kulturna istorija
Bosne i Hercegovine, 1966, str. 54, 55, 65
87 A. BENAC, GZM XVIII, 1963, str. 34
24
tj. kasnije od kakanjske i danilske grupe, a uporedo s hvarsko-

lisičićkom i vinčansko-p ločničk om fazom u Vinči.88
Korošec ima drugačije mišljenje. On, s pravom, navodi velike
sličnosti između Butmira i Danila, pa smatra da se danilska skupina
širila u srednju Bosnu i poslužila kao jedna od osnova za stvaranje
butmirske kulture, jer je, po njemu, danilska starija od te kulture
koje su se vremenski i teritorijalno dodirivale.89 Međutim, i on se
ograničio na manji dio srodnih i identičnih elemenata u obim kul
turama, odnosno mnogo manji nego što stvarno postoji. Korošec
smatra da je butmirska primila iz danilske kulture spiralne i me-
andarske motive, crveno bojanje i inkrustaciju, kuglaste amfore s
cilindričnim donjim dijelom i dr. Posebno naglašava da u butmir-
skoj kulturi nema kultnih posuda na četiri noge, falosa, slikane
keramike i si., koji su bitni elementi danilske kulture, a nasuprot
tome u danilskoj kulturi da se ne javlja figuralna plastika svoj
stvena za Butmir. On je uvjeren da su dodiri obje grupe bili vrlo
jaki i da je danilska više utjecala na butmirsku nego obratno, sto
se u potpunosti mora prihvatiti.
U više radova ja sam se također dotakao odnosa i veza but
mirske i danilske kulture i upozorio na brojne kontakte, koji se ne
ograničavaju na navedene veze, već na mnoge iste ili sasvim slične
motive i tehnike ukrašavanja, kao i oblike keramike, među kojima
se nalazi, što vidimo i u ovom radu, potpuno jednak oblik tzv.
falosa. Uz to se u obje grupe nalaze i identične životinjske glave
aplicirane na posudama i dr.91 Međutim, u Smilčiću i Damlu nađeni
su ljudski i životinjski likov i ili plastika,9' kao i obratno, u Butmiru
i Obrima nalaze se ipak brojne noge i drugi dijelovi jednakih
kultnih posuda sa četiri noge koje su tipične u danilskoj kulturi
U starijoj fazi u Obrima našla se i bojana keramika, identična kao
u danilskoj kulturi, koja se vezuje uz nannlađi dio danilske faze u
Dalmaciji i koja uz ostalo jasno određuje kulturni i kronološki odnos
danilske i butmirske skupine. . . .
Na temelju svega moramo zaključiti da se u butmirskoj grupi
nalaze veoma brojne veze i utjecaji iz danilske kulture i da j
88 a . BENAC, Studije o kam en om ..., 1964, str. 56 57, 87, 157, isti, Stu-
^ien 89 j 1 KOROŠEC, Neolitska naseobina u Danilu Bitinju, 1958, str. 98— 104;
isti Nekai pripomb k izvoru butmirske kulturne skupine, Arh. vestmk VT/1,
icSs ’ 9str
0 T 3KOROŠ
i d.-isti,
EC Danilo
Daniloin indanilska
danilskakultura,
kultura,1964,
1964, str.
str. 63-65.
63 65.
si ef r a TOVIC ’ Neolitsko nalazište Smilčić, Radovi Inst. Jug. akad. u
Varim X 1963 str. ’ l23— 124, T. VII, 1, VII I; isti, Josip Korošec: Danilo in
danilska kultura 1964, Argo 1965— 1967, str. 9 i d.
da msk a £ ado^ Inst. Jug. akad. u Zadru X , 1963, str. 123, T. IX ,
1 2* J KOROŠEC, Danilo in danilska kultura, 1964, str. 26, T. 4, br. 2, T.
33’ b 99 Butmir I T. IV, 18; II. T. V. 14, pa brojni neobjavljeni primjerci.

04 Usp kratku informaciju o sondažnim istraživanjima: A. BENAC, Gor
nje polje, Obri, Kakanj, Arh. pregled 7, 1965, str. 12— 13.
25
danilska skupina zauzimala jedno od najvažnijih mjesta u postanku

i razv oju butmirske skupine.05 Nejasnoće i razlike u obje skupine
uvjetovane su ne samo vremenskim razlikama nego i različitim
položajem, pa zato drukčijim kulturnim odnosima.
U tom svjetlu je potrebno, čini mi se, gledati i postanak i
razvoj spirale u butmirskoj grupi. Sve varijacije spiralnog ukrasa
iz butmirskeskupini
u danilskoj skupineu nalaze svojkao
Smilčiću, sasvim jasannalazištima
i novim razvoj dosad jedino
u Dalma
ciji, pa nema razloga njeno porijeklo u Bosni tražiti drugdje. Od
sutnost spirale, jednako kao i uzroke drugim nejednakostima u
pojedinim područjima i nalazištima, mislim, da treba tražiti u slaboj
istraženosti i vremenskim razlikama.
Prema tome, koliko je zasad moguće, dok se ne objave rezultati
istraživanja u Obrima, naj sumarnije smo odredili vremenski i kul
turni odnos danilske i butmirske skupine. Iz toga izlazi, kao što sam
to dosad iznio, da su se i predmeti u obliku »falosa« proširili iz
danilske i butmirsku skupinu, jer su u Bosni iz mlađeg vremena
i nem aju prethodnika.08
Interesantno je da se u K a k a n j s k o j grupi koja prethodi
butmirskoj grupi i koja se smješta u srednji neolit u srednjoj
Bosni, nisu dosad našli takvi ljevkasti predmeti. To je još čudnije,
kad uzmemo u obzir činjenicu da su u toj grupi brojnim primjer-
cm a zastupljene posude na Četiri noge, a nalaze se i mnoge druge
sličnosti i veze s danilskom grupom u Dalmaciji, odnosno da se u
kakanjskoj kulturi opaža jaka jadranska komponenta.
Ipak se u K a k n j u našla jedna keramička žlica ko joj ručica
završava stiliziranom životinjskom glavom, a cijela ručica ima vrlo
sličan
jem o.97oblik
Žlice kao puni gornji
su poznate i u dijelovi
danilskojovih predmeta
kulturi, ali bezkoje obrađu
životinjske
glave.08
Odmah pokraj nalazišta butmirske kulture u Obrima, na po
ložaju R a s k r š ć e , otkriveno je, sondiranjem zadnjih godina, na
selje kakanjske kulture s dvije faze. Mlađa sadrži mnoge pojave
svojstvene danilskoj kulturi — posude na četiri noge, pa mnoge
druge oblike, motive i tehnike ukrašavanja. Po svemu izgleda da
je ta faza uglavnom paralelna s danilskom u Dalmaciji, je r sadrži
i mnoge elemente zadnjeg (IV) stupnja u Smilčiću. Međutim, u
toj fazi u Obrima nedostaje spiralni ukras, kao i oblici predmeta 8 5
85 Š. BAT OVIĆ , Radovi Inst. Jug. akađ. u Zadru X , 1963, str. 123— 124,
127; isti, Stariji neolit u Dalmaciji, 1966, str. 166 i d.; isti, Argo 1965— 1967^.
str. 9 i d.
96 Š. B ATOVIĆ , Argo 1965— 1967, str. 9 i đ.
97 Inv. br. 3887 u Zem. muzeju u Sarajevu, neobjavljeno.
99 J. KOROŽEC, Neolitska naseobina u Danilu Bitinju, 1958— 1959, T.
XL VII I, 1, 2, L X X X , 3; isti, Danilo in Danilska kultura, 1964, T. 52, br. 4;
S. BATOVIĆ, Neolitsko nalazište u Smilčiću, Diadora 2, 1962, si. 22, br, 2.
26
slični »falosu«. Ipak se našla jedna stilizirana životinjska glava,

na vrhu ulomka valjkastog predmeta, jednaka kao u Smilčiću ili
u butmirskoj kulturi, samo nije sasvim sigurno da li pripada iden
tičnom predmetu ili nekom drugom objektu. Možda će se takvi
predmeti još naći u kakanjskoj kulturi, jer je ona slabo istražena.
U to me uvjeravaju ne samo brojne analogije s danilskom skupi
nom nego i vremenski kao i kulturni položaj kakanjske grupe
Benac datira Kakanj i kakanjsku grupu uporedo s danilskom.
grupom i Vinčom A, tj. u srednji neolit ili ranije od Butmira i
Lisičića." Tek u novijim radovima dozvoljava kraći kronološki
dodir Butmira i Kaknja, odnosno da su neko vrijeme živjeli upo
redo i međusobno utjecali. Ipak on smatra da su veze butmirske i
i kakanjske grupe veoma slabe, pogotovo zbog odsutnosti spirale
u kakanjskoj skupini, pa postavlja pitanje nelogičnosti većih veza.
danilske s mlađom, butmirskom, nego obratno sa istovremenom
kakanjskom grupom.10'1 U Kaknju se našao jedan ulomak keramike
ukrašen spiralom sondiranjem 1968.
Imam dojam da se osnovne nejasnoće ovdje sastoje u tome- :
što se kakanjska kultura neopravdano strogo vremenski i kulturno I
diferencira od butmirske grupe. Zato je svakako pozitivno novije 1
nastojanje Benca da to ispravi. Naime, s jedne strane, ni u nala
zištima butmirske grupe spiralni ukras nije jednako zastupljen,
\
!
tj. na pojedinim lokalitetima nalazi se u malim količinama. Pa i u
samom Butmiru, u kojem je istražena veoma velika površina s- fI'
debelim kulturnim slojem i gdje je spiralni ukras bitno obilježje, i?
i
po kojemu je Butmir postao pojam, našlo se ukupno samo 117
ulomaka keramike ukrašenih spiralom.101 Nasuprot tome u Danilo,
a posebno u Smilčiću ne samo da je to najcesci motiv, vec se
našao na stotinama pa i tisućama ulomaka. U Arnautovicima, na
lazištu kakanjske kulture, kao i u samom Kaknju, iako rijetko
ipak je zastupljena spirala.* U kakanjskoj grupi, cmi mi se, da
je elavni uzrok nedostatku spirale slaba lstrazenost.
“ Benac je dobro u očio da je ukras na keramici, posebno na
Dosudama sa četiri noge, u kakanjskoj grupi daleko jednostavniji
f sirorn” šnm, a, dodao® bih, i više degeneriran nego u damlskoj
grup?” To še podudara, kao i svojstva cijele kakanjske grupe, s
S i n , dijelomPdanilske faze u Smilčićm S druge strane po buj
nijim i pravilnijim svojstvima ukrasa, butmirska je grupa bi
- a - benac ,
f t i16d7; 'istij ShSdii? o k a S lo m , ’l964, 43 i d.; isti, St ud ien ..., 1953.
S,r- 4,V Ad-BENAC, Prilozi za proučavanje neolitai ui dolini rijeke Bosne, A r -
nautoviči kod Visokog, GZM XX, 1965, str. 266-267.
1“ AU BENAC,SGŽ M X X , 1965, str. isti, Stu dije..., 1964, str. 44.
103 A. BENAC, GZM X X , 1965, str. 266.
27
punom razvoju danilske grupe. Zato se moramo pitati: je li sve to

u kakanjskoj grupi elemenat koji upućuje na veću ili manju
starost? Mislim, na manju.
Naime, u odnosu na đanilsku grupu, uz spomenute kasne po
jave, kakanjska se podudara s mlađim dije lom danilske faze pogo
tovo po plastičnom ukrasu, polukuglastim posudama i zdjelama s
prstenastim vratom, kakve su tipične za hvarsku fazu, zatim po
motivu dvostrukih nizova trokuta, odebljanju ruba na unutrašnjoj
strani zdjela i dr.104 Većina tih pojava podudara, se, d alje, s hvar
skom fazom. S druge strane, uglavnom sva svojstva kakanjske
grupe nalaze se i u početnom stupnju butmirske grupe.
Po svemu ne može se uvjerljivo dokazati postanak butmirske
grupe i njena kakanjska osnova isključivo seobom, pogotovo nji
hova jaka jadranska komponenta, koja je suprotna s navodnim
pravcem seobe.
Zasad izgleda da se te pojave mogu razjasniti nejednakim
širenjem i različitim trajanjem pojedinih elemenata danilske gru
pe. Već u mlađem neolitu u hvarskoj grupi u Dalmaciji nestaju
pojedini elementi danilske grupe, kao posude na četiri noge i »fa-
losi«, koji se ipak istovremeno javljaju u Lisičićima. Međutim, već
u toku trajanja danilske grupe pojedini su se elementi širili u
unutrašnjost, do srednje Bosne, odnosno u kakanjsku kulturu. Dru
ge se pojave šire i prenose dosta sporije i dopiru do srednje Bosne
tek na kraju danilske faze, kao spiralni ukras koji se nalazi u
starijoj i srednjoj fazi butmirske kulture u Obrima, a predmeti
slični »falosima« traju i kroz mlađu fazu te kulture ili do kraja
neolita na području srednje Bosne.
U v i n č a n s k o j grupi na području istočne Bosne vrlo su
česte posude sa šiljastom nogom i p oluloptastim recipijentom ,105
identične s takvim predmetima u navedenim kulturnim grupama.
Javljaju se kroz čitavo vrijeme trajanja tamošnje vinčanske kul
ture. Kao i u Butmiru, dijele se na dva tipa. Jedan je tip (T. X,
1 4) izrađen od fine keramike i uv ijek ima puni stožast dio koji
se nastavlja u šupalj i poluloptast dio.I0B Taj je tip i jedino ponekad
o
8—10, IV’ 1964,n iT.
II, 6, III, 9—11; isti, St ud ije..., ’ 5’X 6 31 dr-;
6 isti> GZ M 1965> T- J>
103 A. BENAC, S tu dij e..., 1964, str. 35, 36, T. VI,'‘ 6 9- isti Studien
1962, str. 33, 34, T. 6, br. 6, 9; isti, Kulturna istorija BosneTHerceeovine’
1966, str. 43; isti, Neolitski telovi u sjeveroistočnoj Bosni i neki problemi
bosanskog neolita, GZM 1960— 61, str. 50, 52—54, 58, 61 63 69' si 1 i
B. COVIĆ, Rezultati sondiranja na preistoriskom naselju u G o r n ji Tuzli'
GZM 19 60 -6! , str 90 j d, si. 8 i d.; I. PUŠ, Neolftsko n a S S ? u S
VIII,C11— | r x i, i— 3,U4,' f x r a T Bosne T’ 1957, str- 92, ° 5’ T- VII > 3- 6, i
103 A. BENAC, Studije ..., 1964, str. 35, T. VI 6 9- isti
Bosne i Hercegovine, 1966, str. 43; isti, GZ M 1 960 -6 1 strK 50 ?2
63, si. 1, br. 5, si. 2, br. 4, si. 3, br. 4, T. VI, 6, VII 9 f x 13 y t 5?’.
Članci i grada I, 1957, str. 95, T. XI, 1 - 3 , 4, 6 X II I i ; uS* i L j ! Ms!
28
ukrašen i to tordiranjem ili vodoravnim i kosim kanelurama, pa

se zato ukrašeni pun i dio naziva vretenastom nogom.107 Dim enzije
su toga tipa dosta jednolične i uglavnom jednake kao u Dalmaciji,
Lisičićima ili Butmiru. Promjer im doseže do 28, a visina do 21 cm.
Drug i je tip (T. X, 5) izrađen od veom a grube keramike,108 nije
nikada ukrašen. Primjerci se razlikuju od prethodnih i mnogo
većim dim enzijama, jer obično imaju prom jer 50— 60 cm, a prema
tome i mnogo veću visinu, oko 40 cm. Šiljaste noge nisu pune,
već potpuno ili dijelom šuplje. Osim toga, na primjercima od grube
.keramike noge su kraće i postepeno prelaze u recipijent ili obratno,
a s unutrašnje strane šupljina na dnu završava šiljastim oblikom
noge. Sasvim slično minijaturnim posudama iz Butmira. Nasuprot
tome, tip od fine keramike ima dugu nogu ili vršak koji se jasno
odvaja od recipijenta, odnosno naglo prelaze jedno u drugo. o
njih je šupljina recipijenta poluloptasta i nimalo ne koristi puni
šiljasti vrh. .
Tip od fine keramike našao se dosad, izgleda, jedino u V a
r o š i i D o n j o j T u z i i,109 a tip od grube keramike u svim na
lazištima vinčanske kulture u istočnoj Bosni. ^
Očito je da oba tipa ovih posuda iz istočne Bosne općenito
sasvim odgovaraju dvama tipovima u Srmlčiću. Bitna je razlika s o
je u istočnoj Bosni, kao i u Butmiru, tip sa šupljim vrškom ih
nogom izrađen od grube keramike, neukrašen i mnogo većih d
m e n S a od drugog tipa. U danilskoj kulturi oba su tipa u svemu
tome potpuno identična. .
Međutim, jedan primjerak od fine keramike iz Donje Tuz e
(T X 1) još uže vezu je Dalmaciju sa istočnom Bosnom. Nasuprot
ostalima sa zaobljenim ili zašiljenim vrhom, taj ima na vrhu tri
brađavičasta izbočenja,110 sasvim slično stiliziranim životinjskim
glavama, kakve smo vidjeli u danilskoj i butmirskoj grupi.
U vinčanskoj kulturi istočne Bosne ovi se predmeti bez iznimke
smatraju posudama, a prema tome šiljasti ili konicm vrh na njima
nogom^ hi dnom.111 Jedino J. Puš, a donekle Benac uz to dozvo
ljava ju da su se upotrebljavali kao poklopci.112 B. Covic napom inje
d3a su te posude u Gorn joj Tuzli služile za držanje zaliha hrane i
^ T ^ e n AC, Studije..., 1964, T. VI, 6; istL

1966 str. 43; isti, G ZM 19 60 -6 1, str. 52, si. 2, 3, T. VII, 9, IX, 13, I. PUŠ,
st r 90 9 3 -9 5 100 1 15 -1 16 118 si. 8 11a
?x v£ i?; x,;B» . STAL IO, Neolitsko naselje u selu Batkovicu kod Bijelpne,.
Cla nS ' g r ^ a za ku ltT st. istočne Bosne VII, 1967, str. 23, T. VI, 1, 2.
109 Usp. bilj. 106.
110 I. PUŠ, sp. dj., str. 95, T. XI, 2.
m ? Spu š? sp 10dj., str. 95; A. BENAC, GZM 1960-61 , str. 52.
29
nošenje v ode.113 Nijedan od autora, osim po tehnici izrade, ne ulazi

u diferenciranje obaju tipova ovih predmeta u istočnoj Bosni.
Značajne razlike u tehnici obrade, veličini i oblikovanju dna
ili vrška upućuju očito na dvije vrste ovih objekata. Sasvim vje
rojatno se i ovdje, kao što smo vidjeli i u Butmiru, radi s jedne
strane o posudama koje su izrađene u gruboj keramici, a s druge
o predmetima sa simboličnom i posebnom namjenom u finoj ke
ramici. Za zadnju skupinu ovih predmeta u vezi s njihovom upo
trebom vrijedi sve što smo dosad rekli o takvim izrađevinama.
Funkciju posude nisu mogli imati, ne samo zbog svojih malih di
menzija već u prvom redu zbog oblika i obrade vrška. Osim spo
menutih primjeraka u istočnoj Bosni, na to posebno ukazuje pri
mjerak iz Donje Tuzle koji na vrhu ima prikaz životinjske glave,
pa to nikako ne može, kao ni oni iz Butmira ili Smilčića, biti noga
posude. Teško je dokazati da su služili i kao poklopci. Vjerojatno
su imali, ako ne istu, svakako vrlo sličnu namjenu kao u butmir-
.skoj i danilskoj grupi. Nasuprot tome, primjerci od grube keramike
i velikih dimenzija, bez ukrasa, bez sumnje su služili kao posude.
U nalazištu V a r o š stratigrafski je sa sigurnošću utvrđeno
•da je tip od fine keramike stariji nego tip od grube keramike,
odnosno prvi tip se javlja u najnižem ili IV sloju i traje dalje,
dok se drugi tip javlja tek u II sloju.114 Tip od grube keramike u
Gornjoj Tuzli nalazi se od kraja najnižeg ili V sloja, u punoj je
upotrebi u IV, a naročito u III i II sloju.115 Prema tome, grubi se
tip javlja u Tuzli nešto ranije nego u Varoši. U Varoši su i u
odnosu na Tuzlu ipak dosta stariji primjerci od fine keramike.
Vjerojatno će biti tako i u drugim nalazištima vinčanske i but-
mirske kulture u Bosni, samo nedostaju stratigrafski podaci. Po
tome se može zaključiti da se tip konične posude sa šiljastom no
gom od grube keramike naknadno razvio iz starijih sličnih pre
dmeta koji su se radili u finoj keramici i koji su imali različitu
namjenu.
U istočnoj Bosni javljaju se u gruboj keramici i valjkaste ili
približno konične noge zaravnjene, a ponekad i proširene na vrhu,
slično kao u Butmiru na ovakvim predmetima. Ne mogu se sa
sigurnošću rekonstruirati, ali je vjerojatno da su imale koničan
oblik posude sa šiljastom nogom. U Gornjoj Tuzli nalaze se od
kraja V sloja ili od kraja najnižeg sloja vinčanske kulture.116
Benac je butmirsku kulturu datirao uporedo sa III __I sloja u
Varoši ili sa IV— II sloja u Gornjoj Tuzli.117 Ovdje je interesantno
napomenuti da se u Gornjoj Tuzli u vincansko-pločničkoj fazi, ili
113 B. COVIC, sp. dj„ str. 94.
114 A. BENAC, GZ M 1960 61, str. 50, 52— 54; isti, Studije 1964 str
•35- -36; isti, Studien.. ., 1962, str. 33— 34. 3 ’ 9b*’ Sl
115 B. COVIC, GZM 1960— 61, str. 115.
116 Isto, str. 90, 93—94, 115, sl. 8 c-e .
117 A. BENAC, Stu dije .. . , 1964, str. 35, 57, 60.
30
od III sloja našao bakar i da se uopće ta faza u novije vrijeme

datira u bakarno doba.118 Osim toga već od mlađeg dijela starije
vinčanske faze u Bosni javljaju se (u Varoši od III sloja) probušene
sjekire-čekići.119 Isto se tako probušene sjekire-čekići nalaze u mla
đem dijelu butmirske kulture. U Obrima se javljaju u gornjoj
polovini kulturnog sloja, ili uglavnom zajedno s hvarsko-lisičićkim
i vinčanskim elementima. U Dalmaciji ih nema prije kraja neolita,
odnosno javljaju se u eneolitu.
Prema tome se i ovdje, kao i pri razmatranju butmirske grupe,
uočava dosta jasan odnos Dalmacije i Bosne, pa kasnija pojava
elemenata iz Dalmacije u Bosni. Uz to i mnoge druge pojave
ukazuju da je, u odnosu na Dalmaciju, vinčanska kultura u Bosni
mlađa od danilske.
Čović smatra da su posude sa šiljastom nogom istog izvora
iz kojeg potječe i vinčanska kultura u cjelini, a kao dokaz navodi
slične predmete u Troji I i II, odakle je krenula vinčanska migra
cija, a i šiljaste noge do Bosne. Zato ih smatra sastavnim, iako ne
tipičnim oblikom vinčanske kulture. Ipak sam Čović navodi da se
takve posude ne nalaze u Tuzli od samog početka vinčanske kultu
re, da su izrađene u fakturi lokalne keramike, da se njihov razvoj
ne može izvesti iz prethodnih oblika, već predstavljaju novu po
javu u Tuzli, a osim toga ne nalaze se na ostalom području vin
čanske kulture, osim u istočnoj Bosni.124
Takvo tumačenje svakako nije uvjerljivo, ne može se prihva
titi, jer ne postoji nikakva veza ni međustanica između Troje i
■ zapadne periferije vinčanske kulture u Bosni. Po svemu što smo
dosad rekli, stvarna je jedino veza jadranska obala-danilska kul
tura, Lisičići, butmirska i vinčanska kultura istočne Bosne. I ne
samo da su ta područja i kulture teritorijalno vezane, već se kro
nološkim i tipološkim razlikama kulture može jasno pratiti širenje
ovih ljevkastih predmeta od Dalmacije preko srednje u istočnu
Bosnu. Najvjerojatnije je da su te predmete u prvotnoj simboli
čkoj namjeni i finoj tehnici stanovnici vinčanske kulture preuzeli
iz butmirske kulture, potpuno ih usvojili, pa zatim po njihovu
uzoru počeli obilno proizvoditi velike grube posude sa šiljastom
nogom, koje su se kasnije, u toku mlađe faze, proširile u butmirsku
kulturu.
Istočno od bosanskog područja u vinčanskoj kulturi ipak su
poznata samo dva nalazišta posuda sa šiljastom nogom, kao u isto
čnoj Bosni, i to u B e l e t n i c i m a kod Obreža121 i u G o m o l a v i
118 B. ČOVIĆ, GZM 1960— 61, str. 128.

119 Isto, str. 118; A. BENAC, GZM 1960— 61, str. 51, T. VII, 14, IX , 9;
X , 16; M. KOSORIĆ — B. STALIO, sp. đj., str. 24, T. XIII, 4.
120 B. ČOVIĆ, GZM 1960—61, str. 115—116.
121 B. BRUKNER, Praistorisko naselje na potezu Beletnici kod Obreža,
Rad Vojvođanskih muzeja 11, 1962, T. XII, 9.
31
i
DIADORA 4, 1968.
T. I , 1—3.
Danila (po j ‘K oro ta) Pl“SS j2rf '7*" e đ“ T*ils't? f“ 2e ^ednJC!, neolila Iz
J. KOTOScu; Plate I, 1— 3. C er a m i c p l a s t i c o f t h e m i d d l e N e n l i -
t h i c D a n i l o p h a se f r o m D a n i l o (a j t er J . K o r o S ec ).
DIADORA 4, 1968 T. II
/./// ,/ »\\v,v,v«V
»\/ \*v»fv ".\vJ>
/ i'// v . > x\*/ \»i \
/ i// »»/ »/ \
T. II, 1 —3. K e r a m i k e p l a st i n e i z r a đ e vi n e d a n i l s k e f a z e sr ed n j e g n eo l i t a
iz Smil ića , h i. c D—
o mNj eerol i 1t :2 a n i l Po l pa ht ea s e II, I—S m3 .i l Ci će,r raamt iec 1 :2,
fr om plastic of the middle
DIADORA 4, 1968. T. ii :
rp j j j i 2 K . er a m i l c e p l a s t i n e i z r c i đ e vt n e d a n i l sl c e f a z e sre d n j e p n e o l i t a
i z S m i l i ć a , o m j e r 1 :2. — P l a t e I I I , 1— 2. C er a m i c p l a st i c o f t h e m i d d l e
N e o l i t h i c D a n i l o p h a se f r o m S m i l i ć, r a t e 1:2 .
X. I V 1 — 3. K er a m i k e p l a st i n e i z r a đ ev i n e d a n i l s k e f a z e sr ed n j e g n eo l i t a
i z S m i l i a , o m j e r 1 :2. — P l a t e I V, 1 — 3. C er a m i c p l a st i c of t h e m i d d l e
N e ol i t h i c D a n i l o p h a se f r o m S m i l i ć , r at e 1:2.
DIADORA 4, 1968. T. V
*
!_
r
!
I
i'
}
i
T V 1— 3. K e r a m i k e p l a st i n e i z r a đ ev i n e sa ž i v o t i n j s k o m g l a v om n a v r h u
i z d a n i l s k e f a z e sr e d n j e g n e ol i t a u S m i l i ć u , o m j er 1 :2 . P l a t e V, 1 3.
C er a m i c t f a st i c w i t h a n a n i m a l h e ad on t h e t op f r o m t h e m i d d l e N eol i t h i c
' D a n i l o p h a s e a t S m i l i ć , r a t e 1:2.
DIADORA 4, 1968. T. VI
T - V I ’ J ~ 3 - ^ r a m i c k e p l a st i n e i z r a đ ev i n e d a n i l sk e f a ze sr e d n j eg n eol i t a
i z b m i l i c a : sa ži v o t i n j sk o m i l j u d s k o m g l a v o m n a v r h u , p a u ob l i k u zv on a ,
o m j e r 1 :2 . — P l a t e V I , 1— 3. C er a m i c p l a st i c f r o m t h e m i d d l e N e ol i t h i c D a n i l o
p n a se a t S m i l c i c: w i t h a n a n i m a l a n d h u m a n h ea d on t h e t o p , t h e n b e l l -
- sh a p e d , r a t e 1 :2 .
DIADORA 4, 1968. T. VII
T. V I I , 1. K er a m i k i p r ed m et i z V l a kš e j a m e , (p o J. K or ošc u ) ; 2, 3. K er a
m i k e i z r a đ ev i n e h v a r sk o -l i s i i ć k e f a z e m l a đ e g n eo l i t a i z L i si i ć a , ( po A .
B e n c u ) . — P l a t e V I I } 1. C er a m i c s f r o m V l a kš a J a m a ( a f t er J. K or oše c);
2, 3. C er a m i c s f r o m t h e l a t e N eo l i t h i c H v a r — L i si i ć i p h a s e, f r o m L i si i ć i
( a f t e r A . B e n a c ).
21* V I I I , 1 — 7. . Kpoe r a m i k e i z r a đ e vi n e b u t m i .r sk e k u l t u r e m l a đ e g n eo l i t a i z
B u t m i r a , ( 1, 2 R a d i m s k y -H o er n es ; 4 po F i a l a - H o c r n es) . — Plate VIII ,
1 7* C er a m i c s j r o m t h e l a t e N e ol i t h i c B u t m i r c u l t u r e , f r o m B u t m i r (1,
a f t er R a d i m s k y -H o er n es ; 4. a f t e r F i a l a -H o er n es) .
DIADORA 4, 1968. T. IX
T. I X , 1 — 4, K e r a m i k a b u t m i r sk e k u l t u r e m l a đ eg n eol i t a i z B u t m i r a : 3.
P o su d a o d g r u b e k e r a m i k e sa išl j a st o m n o g o m ; 4. M i n i j a t u r n a p o s u d a ; 5,
U l o m a k k e r a m i k o g p r ed m et a b u t m i r sk e k u l t u r e s p r i k a zo m ži v o t i n j s k e
g l a v e i z N e b a ; 6. U l o m a k k e r a m i k o g p r e d m e t a s p r i k a z om ži v o t i n j s k e
glave na vrhu iz butmirske kulture u Mujevinama, (1, 4. po Fiala-Hoernes,
3. p o R a d i m s k y -H o er n e s, 5, 6. p o B e n c u ) . — P l a t e I X , 1— 4. Cer a m i c s f r o m
t h e l a t e N e ol i t h i c B u t m i r c u l t u r e, f r o m B u t m i r : 3. a r u d e cer a m i c d i sh w i t h
a pointed leg; 4. a miniature . d i sh ; 5. a f r a g m en t o f a c er a m i c o b j e d w i t h
a n a n i m a l h e a d f r o m B u t m i r c u l t u r e a t N eb o ; 6. a f r a g m en t o f a cer a m i c
o b j e d w i t h a n a n i m a l h ea d on t h e t op f r o m B u t m i r c u l t u r e a t M u j ev i n e ,
( 1, 4. a f t e r F i a l a -H o er n es , 3. a f t er R a d i m s k y - H o er n es , 5, 6. a f t er B en a c ) .
DIADORA 4, 1968. T. X
T. X, 1— 5. Keram ik a vin anske kul tur e iz isto ne Bosne: 1 , 5. iz T u zl e (po
iI z. r Pa đu šuev iin aB . b aČdoen

v isćkuo) -k
, 2—
o st o4.l ai zk eVakruolišt u( rp eo iBz e B
n ceo
u gr
) ; a6.
d a K(epr oa mJ .i kTod
a op lrao st
v ii cnua) , <•
K e r a m i k i p r ed m et s t a r ev a k e k u l t u r e i z K o z l u k a k o d Vr cš a ( p o B . J o va -
n o v i ć u ) . — P l a t e X , 1— 5. C er a m i c s j r o m Vi n a c u l t u r e of ea st er n B o sm a .
I , 5. f r o m Tu z l a ( a f t er I . P u ša n d B . Č o v i ć ) , 2 — 4. f r o m Va r o š( a f t e r B e n a c ) ,
6. ceramic plastic samples from Baden-Kostolac culture from Beograd (after
J , To d o r o v i ć ); 7. a c er a m i c o b j e c t f r o m S t a r ev o c u l t u r e f r o m K o z l u k n ea r
Vr aš c ( a f t e r B . J o v a n o v i ć ) . ^
DIADORA 4, 1968. T. XI
T, X I , 1, 2. K er a m i k a T i sz a p o l g a r k u l t u r e u S l o v a k o j ( p o S. Ši kš i ) ; 3 — 8.
K e r a m i k a m i c h el s b er kš e k u l t u r e ( p o W. B u t t l e r u i K . S c h u m a c h e r u ) ; 9 — 11 .
K e r a m i k a žel j ez n o g d o ba i z H a l l e u sr ed n j o j N j e m a k o j ( po J . F i l i p u ) . —
P l a t e X I , 1, 2. C er a m i c s f r o m Ti sz a p ol g a r c u l t u r e i n S l o v a k i a ( a f t er S .
Si kš a ); 3 — 8 . c e r a m i c s f r o m M i c h e l b e r g c u l t u r e ( a f t e r W. B u t t l e r a n d K .
S c h u m a c h e r ) ; 9 — 11. Cer a m i c s f r o m t h e I r o n A g e o f H a l l e i n Cen t r a l
G er m a n y (a f t er J . F i l i p ) .
6 7 8
T. X I V K e r a m i k a p l a s t i k a st a r ev a k e i v i n a n s k e k u l t u r e: 1, 4. i z C r n o -
k a l a k e b a r e ( p o D . S r ej o v i ć u ) ; 2. i z G l a d n i c a ; 3 . i z S t a r e v a ( p o Sr ej o v i ću ) ;
5, 8 . i z P a v l o v c a ( p o D . G a r a aš n i n ) ; 6 , 7. i z Z el e n i k o v a ( p o R . G a l o v i ć u ) . — P l a t e
X I V C er a m i c s p l a st i c s a m p l es f r o m S t a r ev o a n d Vi n a c u l t u r es: 1, 4. f r o m
C r n o k a l a k a b a r a ; 2. f r o m G l a d n i c e ; 3. f r o m S t a r ev o (a f t er D . Sr ej o v i ć) ; 5, 8.
f r o m P a v l o v a c ( a f t e r D . G a r a aš n i n ) ; 6 , 7. f r o m Z el e n i k o vo (a f t er R . G a l o v i ć ) .
DIADORA 4, 1968. T. XV
4 5
T. XV N eo l i t s k e k er a m i k e i z r a đ ev i n e: 1. i z N ea N i k o m ed ei a ( po R od d en u ) ;
2. i z s esk l o f a z e u G r k o j ( p o G r u n d m a n n u ) ; 3 — 5. i z k a s n og n e ol i t a u
S e r v i j i ( p o H e u r t l ey ) ; 6. i z Vi n c e ( p o Va si ć u ) . — P l a t e X V N eo l i t h i c c er a -
m i c s : 1. f r o m N ea N i k o m ed e i a ( a f t —
e r R o d d en ) ; 2. f r o m t h e S esk l o p h a se i n
Greece (after Grundmann); 3 5. f r o m t h e l a t e N e ol i t h i c i n S er v i a ( a f t e r
H e u r t l ey ) ; 6, f r o m Vi n c a ( a f t e r Va si ć ).
DIADORA 4, 1968. T. XVI
T X V I N eo l i t s k e k e r a m i k e i z r a đ e v i n e: 1, 2. f i g u r e i z V i n c e (p o J : K o r o cš u ) ;
3 u l o m a k žr t v e n i k a i z P o t p o r n j a k o d V r šc a ; 4. f i g u r a i z P a v l o v c a ( p o D .
G a r a ša n i n ) . — P l a t e X V I N eo l i t h i c c er a m i c s : 1, 2. f i g u r es f r o m V l n a ( a f t er
J . K o r o še c ) ; 3. a f r a g m e n t f r o m t h e a l t a r a t P o t p o r a n j n ea r V r ša c ; 4. a
” ’ f i g u r e f r o m P a v l o v a c ( a f t er D . G a r a aš n i n ) .
DIADORA 4, 1968.
T. XVII
T. X V I I B r o n a n o d ob n e f i g u r e i z D u p l j a j e (p o B o kš o v i ću ) . — Plate XVI I
T h e B r o n z e A g e f i g u r es f r o m D u p l j a j a ( a f t e r B o kš o v i ć) .
s t o 1a c k o m sloju Čehoslovačke.128 (Izvjesne sličnosti sadrže ka

snije posude ili stalci za posude sa šiljastom ili valjkastom nogom
oje se javljaju od kraja brončanog do početka mlađeg željeznog
doba u srednjoj Njemačkoj (T. XI, 9— li) .129 ’
, ^ Grčke među
obalu C h oneolitskom
i r o s p i l i akeramikom
na otokunašao
Leukasu uz zapadnu
se ulomak valj-
asto-koničnog predmeta sa stiliziranom ptičjom glavom na vrhu,1™
identičan gornjim dijelovima primjeraka u Smilčiću ili u butmir-
skoj kulturi. Ne može se sa sigurnošću ustanoviti da li predstavlja
rucicu, dio poklopca ili slično i da li mu je prvotan oblik u cjelini
bio jednak ljevkastim predmetima u danilskoj kulturi. Zbog ne
dostatka dokumentacije ne može se ni uže datirati.
U Arheološkom muzeju u Ateni, među neolitskim materija
lom iz T e s a l i j e , nalazi se ulomak keramičkog ljevkastog pred
meta sa stiliziranom životinjskom glavom na vrhu, uglavnom u
potpunosti
je vanjska jednak
strana kao u danilskoj
ukrašena i butmirskoj
V-motivom kulturi,
u smeđoj jedino
boji na mu
crvenoj
pozadini (T. XII, 1). Nažalost, okolnosti toga nalaza nisu mi po
znate. Izgleda da je jednak oblik imao i ulomak s govedskom gla
vom iz Messiani Magula kod Larisse (T. XII, 2), a možda i neko
liko drugih glava iz Tesalije koje se datiraju u Sesklo-fazu. K.
Grundmann drži da su to ručice posuda, što nije sigurno, jer se
one razlikuju od pravih zoomorfnih aplikacija na posudama. Isti
autor smatra da se predlošci tih glava i ručica nalaze na Prednjem
Istoku.131
U potpunosti takvi predmeti javljaju se i u kasnom neolitu
M a kUe nalazištu
d o n i j e S(T.
c a lXII,
o r i a3).1
u 32južnoj Italiji
‘ među finom slikanom
neolitskom keramikom, izgleda iz III faze srednjeg neolita, nalazi
se ručica žlice, sa stiliziranom glavom psa na vrhu (T. XII, 4),133
identična kao primjerak iz Smilčića ili u butmirskoj kulturi. Slična
128 M. NO VO TN A, Bošacko-kostolacky horizont na strednom Považi, M u -
saica, Sbornlk Fil. fak. Univerz. Kamenskeho XII, (I), 1961, str. 21 i d., T.
IX—X.
129 J. FILIP, Enzykl. Handbuch zur Ur- und Friihgesch. 1, 1966, si. na
str. 454; W. A. BRUNN — W. MATTHIAS, Ausgrabungen und Funde 3, 4/5r
Berlin 1958, str. 241 i d.
130 p GOESSLE R, Die Ergebnisse der Ausgrabungen auf Leukas und die
Einzelfunde der Ausgrabungen, Die Funde der Hohle Choirospilia, W. Dorp-
feld, Alt-Ithaka, 1927, str. 338, si. 86 e.
131 K. GRUNDMANN, Figiirliche Darstellungen in der neolithischen Ke~
ramik Nord- und Mittelgriechenlands, Jahrbuch des Deutschen Archaol.
Inst., Archaol. Anzeiger, Bd. 68 , 1953, str. 6 i đ., si. 6 , 7, 14, 15.
132 A. HE UR TLEY, Prehistoric Macedonia, 1939, str. 157, si. 24, sL
35, k, 1, m.
133 F. BIA NCO FIORE, Puglia »preistorica« ed Oriente premiceneor
Archivio storico pugliese IX , Bari 1956, str. 25, si. 8 g.
33
ručica našla se u S t e n t i n e l l o -kulturi na Siciliji.134 Nije mo

guće ustanoviti da li su to stvarno ručice, ili su imale koničnu
osnovu i isti oblik kao ovi predmeti u danilskoj kulturi. Primjerak
iz Scalorije izgleda da predstavlja ručicu žlice, kao u Kaknju. Sva
kako je interesantno da po sačuvanom dijelu predstavljaju iden
tičnu pojavu na oba područja.
U ranom halkolitu Anatolije, ili u sloju X XI u M e r s i n u
našle su se posude ili poklopci poluloptastog oblika sa šiljastom
nogom (T. XIII, l) ,133 potpuno identične primjercim a sa zaobljenim
vrhom u danilskoj kulturi.
U T r o j i I—III ili u rano brončano doba nalaze se ljevkasti
poklopci posuda (T. XIII, 3, 4), uglavnom potpuno jednaki kao
naši predmeti sa zaobljenim ili šiljastim vrhom.138 U Troji su ta
kođer poznati i slični poklopci sa raravnjenim vrhom .13' Neke dalje
sličnosti imaju i antropomorfni poklopci cilindričnog ili poluoval-
nog
III.138oblika sa šiljastim produžetkom
za držanje na vrhu iz Troje
'
Donekle je sličan predmet valjkastog oblika s koničnom os
novom, zaobljenim vrhom i otvorom na vrhu iz V i n č e (dub.
4,7 m), koji M. Vasić i neki drugi autori tumače kao falos (T.
XV , 6).139 Dosta značajne formalne razlike upućuju svakako i na
razlike u značenju toga i predmeta u danilskoj kulturi.
U toku eneolita i ranog brončanog doba na S i c i l i j i česti
su glineni predmeti, nazvani votivni rogovi (T. XIII, 2), sličnog
oblika, često sa životinjskom glavom na vrhu, ali im je osnova
puna, samo malo proširena i zaravnjena.140 Po tome se dosta razli
kuju bliska.
biti od danilskih, iakonasuručice
Podsjećaju oblikom slični, a i simbolika
antropomorfnih poklopaca im mora
iz Tro
je ili na neke figure iz Tesalije.
131 L. BERNABČ) BREA, Sicilia prima dei Greci, Milano 1960, 2* ed., str.
40 T. 10.
’ 133 J. GARSTANG, Prehistoric Mersin, Oxford 1953, str. 97, si. 57, br. 9,
T XIa
‘ i36 c . W. BLEGEN — C. G. BOULTER — J. L. CASKEY — M. RAWSON
__ j, SPERLING, Troy I, 2, Princeton 1950, T. 132, D 15, T. 223b, D 15, T.
370b, D 15.
137 Isto, T. 132, D 16. '
138 Isto; C. W. BLEGEN, Troy, London 1964, str. 96—98, si. 22, 23, T. 31;
C. F. A. SCHAEFFER, Stratigraphie comparee et chronologie de l’Asie Occi-
dentale, London 1948, str. 218, si. 166, br. 15, 3, 2.
139 M. M. VASIĆ, Preistoriska Vinca IV, Beograd 1936, str. 93, si. 147;
II str 175 i đ.; isti, Maske na terakotama iz Vince, Glas S AN CC XXVI,
n ’S 6 1957, str. 8 i d., si. 8 ; isti, Arheologija i lingvistika, Starinar VII—VIII,
1958, str. 3 i d., si. 1; A. CERMANOVIC, Zur Deutung der Funde von Etzels-
đorf-Buch bei Nurnberg, Živa antika VIII, 1, Skopje 1958, str. 129 i d.,
si. 3; J. KOROŠEC, Glinena plastika u Jugoslaviji III, Arh. radovi i rasprave
IV—V, Zagreb 1967, str. 261.
140 L. BERNABČ) BREA, Sicilia prima dei Greci, 1960, str. G2, 108, si. loa,
P. ORLANDINI, Scavo di un villaggio đella prima eta dei bronzo a Manfria
presso Gela, Kokalos VI, 1960, si. 16.
r^° ki bile, koliko mi je poznato, i sve bliže ana logije i

sličnosti.
Može se uočiti da se u širem smislu slični predmeti nalaze na
području od Prednjeg Istoka (Anatolije) do srednje Evrope i od
južn e Italije do srednjeg Dunava. Ipak se češća pojav a toga tipa
predmeta nalazi samo na zapadnom Balkanu, između Jadranskog
mora, Save i Drine. A i na tom užem području česti su jedino u
danilskoj, hvarsko-lisičićkoj, butmirskoj i vinčanskoj kulturi isto
čne Bosne. Međutim, u danilskoj kulturi nalazi se najveći broj
varijanata, najbogatija obrada i ukras, kao i najbrojnije posebnosti
tih predmeta. Dijelom su ti elementi opća svojstva danilske
kulture. • '
Vid je li smo da se njihova namjena različito tumači: u danil
skoj kulturi kao phallosi ili figuralna plastika sa simboličnim
značenjem; u Lisičićima su to posude sa šiljastom nogom ili po
klopci; u butmirskoj grupi smatraju se također posudama s jednom
ili više nogu, zatim kao ručice ili poklopci; u vinčanskoj kulturi
smatraju se posudama ili poklopcima; analogije u srednjoj Evropi
također se tumače kao posude i poklopci; u Sesklo-kulturi Tesalije
ili u Makedoniji smatraju se ručicama posuda, kao i slični predme
ti u južnoj Italiji; u Anatoliji su to posude; u Troji predstavljaju
poklopce.
Analizom ovih objekata u danilskoj grupi došli smo do za
ključka da oni nisu mogli imati funkciju ni posuda ni poklopaca,
ni ručica, već da su to predmeti sa simboličnim značenjem. Vjero
jatno to vrijed i i za primjerke iz Lisičića, osim, možda, onih s
valjkastom nogom koji su se mogli upotrebljavati kao posude.
Odnosno, moguće je da u Lisičićima oni gube prvotnu simboličnu
funkciju i počinju se upotrebljavati kao praktični predmeti-posude,
a zadržavaju oblik. U takvom stanju prenose se u butmirsku grupu.
U butmirskoj i vinčanskoj kulturi takav razvoj dolazi jasno do
izražaja: nalaze se identični primjerci sa životinjskom glavom ili
ukrašeni i oblikovani potpuno kao u danilskoj grupi, bez sumnje
simboličnog značenja, a uz njih primjerci s valjkastom nogom, kao
i oni sa šiljastom šupljom nogom velikih dimenzija i grube fakture
koji su bez sumnje služili kao posude, a možda neki i kao poklopci.
Interesantno je kod toga da u mlađim slojevima butmirske kul
ture prevladavaju valjkaste i proširene noge ili šiljaste noge posuda
nastale iz ranijih oblika sa simboličnom funkcijom. Prema tome,
od Lisičića do vinčanske kulture i tokom mlađeg neolita, iz prvotnih
oblika simbolične plastike, razvio se tip posuda sa šiljastom nogom.
U sjevernoj Bosni jednak tip posuda nastavlja se i u eneolit-
skoj lasinjskoj kulturi, a na području Beograda u kostolačkoj kul
turi nalazi se varijanta sa životin jskom glavom, najvje roja tnije
simbolične namjene, po čemu bi se moglo pomišljati da su se po-
35
negdje nastavili upotrebljavati i u prvotnoj kultnoj namjeni. Tokom

eneolita u istoj funkciji nalaze se i u srednjoj Evropi, pretežno kao
posude, a možda i kao poklopci.
U Grčkoj i Makedoniji spomenuti primjerci, vidjeli smo, ja
vljaju se isključivo u obliku figuralnih motiva, s određenom sim
bolikom, kao u danilskoj kulturi. Nije sasvim jasno da li primjerci
iz Mersina predstavljaju isključivo posude ili i simbolične likove,
isto kao oni iz Troje.
Prema stratigrafskom i kronološkom položaju izgleda da se
prototip ovih objekata javlja najranije u ranoenelitskom sloju u
Mersinu u Anatoliji, jer se ta faza povezuje s drugim stupnjem
protosesklo-faze u Grčkoj, koji je istovremen s prvim stupnjem
srednjeg neolita u južnoj Italiji, a koji prethode danilskoj kulturi.141
Međutim, u Mersinu su u mlađem neolitu i eneolitu, uz to, brojne
i druge pojave bilo oblici ili motivi slikane keramike, sasvim slični,
kao u Sesklo-kulturi u Grčkoj ili u danilskoj kulturi.142 Po tome se
može pomišljati na kronološko povezivanje tih pojava na Prednjem
Istoku, u Grčkoj i u Dalmaciji, odnosno na njihovu raniju pojavu
na Prednjem Istoku, odakle su se proširili u Grčku, pa na jadran
sko područje. Ali, među finom slikanom keramikom u danilskoj
skupini nema ovih koničnih predmeta. Osim toga, oni su daleko
brojniji, bogatiji i raznovrsniji u danilskoj skupini nego igdje
drugdje, s nizom specifičnosti kojima obilježavaju tu skupinu pa
se može govoriti samo o impulsu iz Grčke, dok je u cjelini to
bitan i specifičan element, samostalan proizvod i sastavni dio da-
nilske skupine u Dalmaciji.
Primjerci iz Makedonije razvili su se pod utjecajem Grčke.
Kako smo vidjeli, nalazi u Lisičićima, butmirskoj kulturi, pa
uglavnom i vinčanskoj kulturi mlađi su od danilske faze, iako
povezani s njom, u razmjeru s udaljenošću i kronološkim razlika
ma, pa se, nema sumnje, taj tip predmeta raširio u unutrašnjost
iz danilske skupine na Jadranu. Udaljavanjem od obale i u toku
daljeg razvoja iz njega se razvio u tim mlađim kulturama sličan
tip posuda. U sjevernoj Bosni oni su se zadržali i kasnije, u toku
eneolita, a kroz to vrijeme širili su se dalje na istok do Dunava
i na sjever do srednje Evrope.
U tom smislu
Grundmanna može se
o porijeklu ovihdonekle prihvatiti
predmeta spomenuto
s Prednjeg mišljenje
Istoka, iako
on govori isključivo o ručicama s glavama. Međutim, čisto ljev-
kasti prototip nalazimo tek u Mersinu, a takve objekte s glavama
na vrhu najjužnije u Grčkoj.
Toliko što se tiče tipoloških svojstava ovih predmeta.
141 S.BATOVIC, Stariji neolit u Dalmaciji, 1966, str. 166 i đ., si. 2.
142 S.BATOVIC, Neolitsko nalazište Smilčić, Radovi Inst. Jug. akad. u
Zadru X , 1963, str. 119 i đ.; J. Garstang, sp. dj., str. 21 i d.
36
Određeni likovni sadržaj, a time i simboličnu namjenu ovih

objekata sugeriraju uz ostalo, često vrlo jake i velike sličnosti, pa
općenito odnos prema ostaloj neolitskoj plastici.
U Smilčiču je glava, osobito nos na ljevkastim predmetima
jednako uo bličen a kao na ostaloj plastici s lju dskim lik om .143 Obje
vrste ljudske plastike u Smilčiču i razvojno su povezane (T. VI, 2;
X II I, 5). Općenito se plastika s realnim likovima u Sm ilčiču ja vlja
u najmlađim slojevima, ali se njen razvoj može donekle pratiti
iz starijih slojeva danilske faze. Iz zoomorfnih posuda na četiri
noge, od kojih neke imaju aplicirane životinjske glave, vjerojatno
u vezi s funkcijom tih posuda, u najmlađim slojevima razvila se,
po svemu izgleda, zoomorfna plastika, kod kojih je prvotni reci-
pijent reduciran i modeliran na leđima životinje. Slično tome, u
najmlađim slojevima nalaze se antropomorfne posude, a bez sumnje
u vezi s njima antropomorfna plastika sa signiranim recipijentom
na glavi.
Takav razvoj u Smilčiču imaju i Ijevkasti predmeti koji su
ranije obilježeni geometrijskim i apstraktnim svojstvima, a tek u
najmlađim slojevima likovnim elementima.
Pojedine varijante ljevkastih predmeta u Butmiru imaju na
vrh u recipijent, kao ljuds ke figu re iz Smilčića (T. VIII, 4, 5;
XIII, 5).144
Velik e sličnosti ja vljaju se u plastici s t a r č e v a č k e kulture
ili u starijem neolitu jugoistočnog Balkana (T. XIV, XV). To su,
nakon spomenutih analogija, po obliku, a bez sumnje i sadržajno
najbliže sličnosti u neolitskoj plastici uopće. Ljudske figure sta
rijeg neolita toga područja imaju pretežno oblik valjka, s malo
konično
sa proširenom
zaob ljenim vrhomosnovom,
ili glavom bez.145izdiferenciranih
Obično im je dijelova
istaknut tijela,
velik,
trokutast nos, a samo signirane oči ili kosa, jednako kao na našem
antropomorfnom primjerku iz Smilčića. Po oblikovanju glave po
s eb no su blis ki po je din i p rim jerci, kao iz B e l e t i n a c a , S t a r
č e v a (T. XI V, 3), ili G 1a d n i c a (T. XI V, 2).146 Na jednom pri
mjerku iz Starčeva kosa je sasvim jednako prikazana udubljenim
crtama ,147 kao na figuri iz Smilčića (T. XIV , 3; VI, 2). Prema
cjelovitom zvonastom izgledu, tj. prema valjkastom tijelu, zao
bljenom vrhu i ljevkasto proširenoj osnovi, najbliže sličnosti pred
s ta vlja ju neke figu re iz C r n o k a l a č k e b a r e (T. X IV, 1, 4)
143 S. BATOVIC, Radovi Inst. Jug. akad. u Zadru X, 1963, T. IX, 1.

144 Butmir I, T. III, 15; II, si. 36, 37.
145 D. SREJOVIČ, Neolitska plastika centralnobalkanskog područja, Neo-
lit centralnog Balkana, Beograd 1968, str. 177 i d., T. I, 1— 6 ; R. GALOVIĆ,
Neue Funde der Starčevo-Kultur in Mittelserbien und Makedonien, 43—44.
BRGK 1964, T. 16, br. 1, 2; W. A. HEURTLEY, sp. dj., si. 7i, j; M. GRBIC i dr.,
Porodin, Bitolj 1960, str. 51 i d., T. X X I X , 1, 4, 6.
443 D. SREJOVIČ, sp. dj., T. I, 1— 3, 5.
147 Isto, str. 181, T, I, 3.
37
ili P a v 1o v c a (T. XIV, 5), pa se dobiva dojam istih objekata kao

što su ovi u danilskoj kulturi. Figure iz Pavlovca nemaju uopće
signirane dijelove lica, pa se potpuno podudaraju s danilskim pri
mjercima kojima je samo zaobljen vrh. To je izravan i jasan dokaz
da i varijante iz danilske kulture predstavljaju ljudske figure i
plastične izrađevine. Jedino jedna figura iz Pavlovca ima dva bra
davičasta izbočenja, koje označavaju ruke ili dojke, a na drugoj
figuri prikazani su samo muški genitalni organi, kao i na jednoj
figuri iz Crnokalačke bare (T. XIV, 4, 5). Starčevačka plastika148
znatnije se razlikuje od danilskih predmeta po nedostatku šupljeg
dijela na osnovi, koji je na danilskim izrađevinama bio uvjetovan
većim promjerom osnove i tehničkom potrebom izrade, pečenja i
njihoveMipotrebe, što nije bitna pojedinost.
Usprkos tako velikim sličnostima danilske i starčevačke pla
stike, zasad se ne mogu ustanoviti međusobni izravni dodiri i uza
jamne veze,
postojali, trebapremda se na
ih tražiti to moraBosni.
u srednjoj pomišljati.
Čini miAko
se su
da oni uopće
su takve
sličnosti u prvom redu posljedice jednakih uvjeta razvoja, jednake
namjene i porijekla tih izrađevina, kao i sličnih kultnih oblika na
obim područjima.
Činjenica je da se plastika ranog i srednjeg neolita na Balkanu
i jugoistočnoj Evropi odlikuje uopće dugom valjkastom glavom i
nediferenciranim licem, osim velikog trokutastog nosa, osobito u
M a k e d o n i j i i T e s a l i j i , što je osnovno svojstvo plastike
i u Smilčiću, pa porijeklo naše plastike treba tražiti općenito u
međusobnim vezama s tim područjima.
ročitoTako je realističkoj
bliska, a s nekimplastici iz Smilčića
primjercima i figuri
i gotovo iz Danila
identična figuranas
dugim valjkastim vratom i velikim trokutastim nosom iz N e a
N i k o m e d e a,149 koje se glava približuje i primjerku ljevkaste
figure iz Smilčića. ’ “
Veoma slične figure nalaze se u H a m a n g i a - kulturi u Ru
munjskoj, kojima također dugi valjkasti ili koničan vrat simboli
zira i glavu, jer te figure nemaju izrazitog prikaza lica,150 jednako
kao ovi naši predmeti sa zaobljenim vrhom ili glavom.
148Isto, str. 181, 182, T. I, 10; M. GARAŠANIN, Neolithikum und Bronze-

zeit in Serbien und Makedonien, 39. BRGK 1958, str. 8 , T. 1, br. 2; D. GA-
RASANIN, Religija i kult neolitskog čoveka na centralnom Balkanu, Neolit
centralnog Balkana, 1968, str. 246, si. 8 . Ona datira tu figuru u vinčansku
kulturu, premda je po svemu vezana uz starčevačku plastiku.
149 R. J. RODDEN, An Early Neolithic Village in Greece, Scientific Ame
rican 212, 4, 1965, si. na str. 88 ; J. MELLAART, Earliest Civilisations of the
Near East, London 1965, str. 116, si. 103.
160 D. BERCIU, Cultura Hamangia I, 1966, str. 42 i d.; isti, Une civilisation
neolithique recemment decouverte en Roumanie: La civilisation de Hamangia,
Academie roumaine, Bucarest 1955, str. 9, si. 5.
38
U Tesaliji se također javljaju slične figure s dugim valjkastim

vratom bez signiranog lica ili neke s naznačenim licem, a neke s
jako naglašenim nosom. Neke su figure u cjelini prikazane u obliku
valjka ili stupica,151 poput onih u starčevačkoj grupi.
Neki primjerci iz Smilčića sa dva izbočenja na vrhu podsje
ćaju na dijelove pojedin ih figura iz Tesalije.152
U sloju ranog neolita u N e a N i k o m e d i a našla se ženska
figura stožasta oblik a na kojoj je samo signirano lice (T. XV, l). 151
U S e s k l o - fazi srednje Grčke našao se sasvim sličan kon i-
čan predmet sa zaobljenim vrhom na komu je također signirano
ljudsko lice, pa su oba veoma bliski ovim predmetima u danilskoj
kulturi (T. XV, 2). Grundmann smatra da je zadnji porijeklom s
Prednjeg Istoka, što je dosta vjerojatno, jer su se takovi idoli
našli u sloju s kraja neolita u H a c i l a r u.154
U kasnom neolitu u S e r v i j i javljaju se konični predmeti
bez ikakvih detalja, koje Heurtley smatra prikazom phallosa (T. X,
4, 5), pa nema sumnje da i oni predstavljaju ljudske figure.153 Zato-
su, po svemu, jako bliski našim predmetima.
Na kutovima žrtvenika vinčansko-tordoške faze vinčanske kul
ture javljaju se stilizirane životinjske glave (T. XVI, 3),158 potpuno
identični s našim predmetima u butmirskoj i ostalim kulturama.
U V i n č i (na dub. 7— 4 m) se nalaze ljudske figure s konič-
nom i piramidalnom kapom ili pokrivačem na glavi (T. XVI, 1, 2),
sasvim slične vrhovima pojedinih ljevkastih predmeta u danilskoj
kulturi. Korošec smatra da takve kape imaju isključivo muške
figure u Vinči.157
Posebnu simboličnu namjenu ovih proizvoda u danilskoj kul
turi potvrđuje, bez sumnje, i bojanje vrška crvenom bojom. Po
znato je simbolično značenje i vjerovanje u simboličnu moć crvene
boje u prapovijesti. Posebno je začajna konstatacija D. Garasanin
da se crvena boja u okviru vinčanske grupe javlja gotovo isklju-
151 w a CE __ THOMPSON, Prehistoric Thessaly, Cambridge 1912, si. 74b,

76b, f, j, 77c, e, 91a, 109b, h, i, k, 141a-c.
R J. RODDEN, Macedonia: Nea Nikomedeia, 1963, Archaiologikon
153
deltion 19', 1964, str. 368,’ T. 1, br. 424b. MPT TAART sn
154 K. GRUNDMANN, sp. dj., str. 16— 18, si. 22, 23, J. MELL AAR 1, sp.
d:*‘’ Ui5? \(r. 3A. HEURTLEY, sp. dj., si. 35t, u, 1; K. GRUNDMANN, sp. dj.,
o l 1! « OO ^
158 M
GA RA SA NIN, Hronologija vinčanske grupe, Ljubljana 1951, str.
30 si. 3 ”
B B m K N E R , Neolit u Vojvodini, Beograd 1968, str 68 , 72
’ J. KOROŠEC, Prehistonjska glinena Plastika u Jugoslaviji n . Arh-
radovi i rasDrave Jug akad. II, 1962, str. 148, 150, 151, 152, 153, 156, T.
rarv! 4 Txxv, 2? isti, Neolitska naseobina u Danllu B R l n * ^ 5 9 .
T. XXVII, 2; isti, Danilo in danilska kultura, 1964, T. 5, br. 4, M. GARAS
NIN, Hronologija vinčanske grupe, 1951, si. 53, 103.
39
čivo na kultnim objektima i da je ona vezana uz obrede oko

plodnosti.108 Čini mi se da se to mora primijeniti i na naše objekte
premda je crvena boja u Smilčiću u mnogo široj upotrebi.
U tom smislu značajna je pojava životinjskih glava na nekima
od tih predmeta. Mislim da je jasno, s obzirom na identično pri
kazano tijelo kod njih i primjeraka s ljudskom glavom, da ne
predstavljaju životinjske figure. Najvjerojatnije je na njima pri
kazana životinjska maska. Takve su pojave dosta česte, pa i na
pojedinim spomenutim analognim primjercima u drugim kultu
rama, kao u butmirskoj ili vinčanskoj kulturi (T. XIV, 8- XVI 4).
. Benac pretpostavlja da maske u Butmiru simboliziraju likove
preaaka, a s tim u vezi božanstva plodnosti životinje.150 D Gara-
X n n S k0đe r1sma!ra d a > k^ t predaka usko vezan uz obrede
plodnosti ^zemlje životinja i ljudi. Zato plodnost simboliziraju
fieurem kaoe hSive flgUre’ k+3° božanstva Plodnosti nego i životinjske
gu el kao bika, ovna, ptice, zmije, žabe, medvjeda i dr odnosno
r f T te -Živ° tlnie u«la™ °m o tu p ljen e na
Smilcicu. D. Garasanm predstave životinjskih glava na
flgurama smatra maskama u vezi s magijskim §ili tote-
mistickim obredima i plodnošću.161
takvog" t a t a " Vjer° iatno da se 1 “ danilskoj kulturi nalaze tragovi
Po tome možemo svakako pretpostavljati da ovi predmeti u
damlskoj skupim predstavljaju jedan vid likovnog izrada, premda
na većini primjeraka nema realističkih likovnih elemenata ier
razna izbocenja na vrhu mogu simbolizirati glave figura što’ not-
puno potvrđuju dva realistička primjerka iz Smilčića ’ P
Teško je međutim, utvrditi da li zato ljevkasti predmeti u
m s oj ulturi predstavljaju isključivo muškarce i ako prihvati
mo cmjenicu da je to jedna vrsta plastike. To je moguće do e ?o
J ert se. PrlmJerci sa životinjskim glavama mogu raSiti kao
maske, koji se samo po tome i glavi razlikuju od ostalihJ a liudske
figure s maskama nalaze se i u drugim područjima! Time' bi se
kanu, N e o l i ? ' B a t o n f i g S ^ s t r 01^ ? ^ ^ 0^ 3 £ £ centralnom Bal-

1964, str. 121. Crvena boja u našoj nLLfk uSi Stud« e ’ ' -
a služi i za obranu od zlih moći — čuva mladu -J • k srece 1 zdravlja
TumaS 159izložene grade, Etnografski

A. BENAC, S tud ije..., muzer 1964
Zagre tstr W i s t i S j 9-55 * Pma
169, “ GUSIC'
E. O. J A M E ^ ]^ ]^ ^r ^^ on ^^ his to riq ue n0paris^l95^, s t f ^ f ^ S ^ d ^ ^
jav ljaju se ljudske figure s ptičjom glavom, M

° " k u ^ n k o l IV I v
” °X ST£. 4,abla na 0br0VaSk0m kopl>ra” “ ’ Namdu,
40
lako shvatile i formalne razlike između ljevkastih figura i ostale

ljudske plastike u danilskoj kulturi koja ima sva svojstva ženske
idolne plastike. "
U prilog tome možda govore i spomenute slične figure iz
starčevačke i vinčanske kulture od kojih su neke itifaličnih svoj
stava, a upravo one, za razliku od ostale plastike, imaju zvonoliko
tijelo, slično kao ova plastika u danilskoj kulturi. Interesantno je
i navedeno mišljennje J. Korošca da kape, koje su veoma slične
završecima pojedinih primjeraka u danilskoj kulturi, imaju isklju
čivo muške figure u Vinči. D. Garašanin upozorava na postojanje
muškog paredra pokraj božice plodnosti i na taj način tumači iti-
falične figure, kao i druge oblike muških i ženskih simbola od
neolita do no vi jih kultura.162
Iako je vjerojatno da ovaj tip plastike u danilskoj kulturi
predstavlja muškarca, nije to još moguće sasvim uvjerljivo doku
mentirati ni dokazati.
Kad smo uglavnom došli do zaključka da se ovdje radi o

je dnoj vrsti plastičnih izrađevina, ostaje nam pitanje, ko lik o ta
plastika ima veze s oblikom, simbolikom i kultom phallosa?
Kult p hallos a je poznat u raznim kulturam a i razd obljima .163*
V eć sam u početku ovog rada na veo mišljen je raznih autora o
kultu phallosa u obliku ovih predmeta u danilskoj kulturi. Tokom
izlaganja spomenuo sam i neke predmete iz drugih kultura koji
se smatraju phallosima. Posebno se M. Vasić pozabavio jednim tipom
zvonastih probušenih predmeta iz Vinče dokazujući da predstav
ljaju phallos. Jedna je varijanta oblikom slična našim predmetima,
samo su oni potpuno šuplji i probušeni (T. XV, 6). Analogije Vasić
nalazi u g rčk oj i mikensk oj kulturi.161 A. Cerm anović slične phallose
nalazi u brončanim predmetima s početka željeznog doba po ugledu
na kult grčkog Dionisa. Ona smatra da se u takvim phallosima odra
žavaju dva božanstva plodnosti, žensko i muško, Dionis i Deme-
tra.165 O biseksualnim simbolim a gov ore i drugi autori, kao James,
Giedion, slično kao i Korošec, Weinberg itd.
162 D. G ARAŠAN IN , Neol. Central. Balkana, 1968, str. 215— 246; usp. E. O.
JAMES, sp. dj., str. 173 i đ.; S. GIEDION, On the significance of symbols in
prehistoric art, Bericht iiber den V. intern. Kongress fiir Vor- und Fruh-
gesch. Hamburg 1958, Berlin 1961, str. 334.
163 Usp. E. O. JAMES, sp. dj-, str. 173 i d.; S. GIEDION, sp. dj., str. 334
i d.; K. GRUNDMANN, sp. dj., str. 32; A. BENAC, Studije..., 1964, str.
120— 121; i dr.
1,64 Usp. bilj. 39.
A. CERMAN OVIĆ , Živa antika VIII, 1, 1958, str. 129 i d. Biseksualna
božanstva plodnosti poznata su i u Ilira, kao Venus — Anzotika s Prijapom
iz Nina: Nin, problemi arheol. istraživanja, Zadar 1968, str. 25, 40; ili falična
božanstva u paru sa ženskom figurom u Starih Slavena, usp.: N. NODILO,
Religija Srbci i HrvatS, Rad Jug. akad. LXXVII, 1885, str. 120 i d.
41
Ipak moramo reći da se ne može uvjerljivo dokazati postoja
nje kulta phallosa u neolitskim kulturama jugoistočne Evrope, pa
ni u danilskoj kulturi.
U tom smislu potrebno je ukazati na slijedeće:

— Nema izravnih ni jasnih dokaza da ov i predm eti predstav
ljaju phallos, kao ni o postojanju kulta phallosa u danilskoj
kulturi.
— Isto tako ne može se dokazati da po jedin e ljudske, a pog o
tovu životinjske figure simboliziraju phallos.
— Zato se ne može opravdati pove zivan je kulta phallosa, odno
sno ovih predmeta s kultnim posudama na četiri noge, kac
ni s dječjim žrtvama.
— Mislim da nema nikakvog razloga za tvrd nju da je phallos,
a time i kult muškog božanstva, zastupljen isključivo u
danilskoj kulturi, i kad bi on uopće postojao u toj kultuii,
je r nema bitnih razlika u načinu živo ta i ku ltu re izm eđu
danilske grupe i okolnih neolitskih grupa.

— Nasuprot tome, isti oblici predmeta kao o vi u danilskoj
grupi, za koje se smatra da simboliziraju phallos, vidjeli
smo, nalaze se na širokom području, daleko širem nego je
područje danilske kulture, a to je uglavnom i areal raspro
stranjenosti elemenata s kojima se općenito vezuje danilska
kultura. Oni u danilskoj kulturi doživljuju jedino daleko
bogatiji razvoj.
— U danilskoj kulturi zastupljen a je i ostala plastika, pa
otpada glavni razlog tumačenja isključivog postojanja
phallosa
božanstvai kulta muškog
plodnosti božanstva, nasuprot
u butmirskoj kulta ženskog
ili vinčanskoj kulturi,
je r su i u tim ku lturama takođ er za stup ljen i jedna ki pre d
meti, pa se kultura u njima uglavnom izjednačuje s danil-
skom, bez obzira na tačan omjer pojedinih oblika koji
varira i unutar pojedinih nalazišta svake od tih kultura.
— U njima ne treba tražiti phallos, nego p rikaz ljuds kih figura,
možda muškog božanstva, nasuprot ženskim figurama pred
stavljenim u drugoj plastici, jer se razlikuju oblikom, a na
njima se javljaju i životinjske maske. Time bi bilo oprav
dano postojanje biseksualnih simbola plodnosti, koji se
uočavaju u raznim neolitskim kulturama, a pogotovu u
kasnijim metalnim razdobljima.
Interesantno je ov d je spom enuti kultna k olica iz D u p 1 j a j e

kod Vršca iz d u b o v a č k o - ž u t o b r d s k e grupe (oko 1500—
1200) na kojim a su prikazane p tice — labu đi (su nčana kola), a na
njima se vozi muška figura (T. XVII). S obzirom na izvanrednu
sličnost predstave na kolicima iz Dupljaje s grčkim mitom o Apo

lonu, smatra se da figura predstavlja Apolona kao prastaro božan
stvo plodnosti i vegetacije — solarni kult. Prema mitu, Apolon
je, kad je dolazio u Delfe, bio obučen u žensko odijelo. Figura na
kolicima, kao uopće figure toga razdoblja i te grupe, ima zvonastu,
navodno žensku haljinu, pa u cjelini dobiva potpuno isti oblik kao
naše figure i izrađevine u danilskoj kulturi, jedino ima prikazane
ruke. Osim toga, na glavi ima, po svemu izgleda, ptičju masku, pa
je i time blizak našim predmetima.108 Na nekim figurama iste grupe
glavu predstavlja samo koničan ili valjkast produžetak tijela na
kojima je signirano lice.187
Iako je između njih znatna vremenska udaljenost, veoma velika
formalna sličnost, bez sumnje ukazuje i na sličnu namjenu figura
iz dubovačko-žutobrdske kulture i ovih iz danilske kulture, jednako
kao i bliske pojave u navedenim neolitskim kulturama.
U obredima primitivnih naroda poznato je da ponekad vrač
oblači žensku od jeću.168
Time dolazimo do slijedećih zaključaka:
1. Ne može se uv jer ljiv o dokazati da predmeti iz danilske gruper
koje smo ovdje razmatrali, predstavljaju phallos, ni kult phallosa,
niti se mogu povezati s kultnim posudama na četiri noge.
2. Ti predmeti označuju ljudske simbolične likovne predstave
— plastične izrađevine, odnosno jedan vid likovnog izraza, kako
se može ustanoviti po njihovim svojstvima, prema jednakim stil
skim pojavama
analognim na ostaloj
pojavama plastici uneolitske
i svojstvima danilskojplastike
grupi, kao i prema
na području
jugoistočne Evrope.
3. Moguće je da predstavljaju muška božanstva plodnosti, na
suprot drugoj plastici ženskih svojstava, što bi dokazivalo biseksu-
alne elemente kulta plodnosti u danilskoj kulturi. To se ipak još
ne može sa sigurnošću dokazati. *
7
6
1
166 M. GARA ŠANIN — J. KOVA CEVlC , Arh. nalazi u Jugoslaviji, Beo

grad 1966, T. XVIII; Đ. BOŠKOVĆ, Quelques observations sur le char cultuel
de Dupljaja, Arch. iugosl. III, 1959, str. 41 i d., T. XXI, XXIV, XXV; D.
iGARAŠANIN, Prilog
d.; te se figure proučavanju
vezuju dupljajskih
i uz htonski kolica,
kult: V. StarinarPlastika
Trbuhović, II, 1951,vršačko-
str. 270
žutobrdske kulturne grupe, Starinar VII—VIII, 1958, str. 131 i d., si. 4, br.
37, si., 6; isti, Još jedan prilog proučavanju dupljajskih kolica, Starinar
XIII— XIV, 1965, str. 177 i d.; W. KIMMIG, Seevolkerbewegung und Urnen-
felderkultur, Studien aus Alteuropa I, 1964, str. 267— 268, T. 21. Jednako se
falična figura vrhovnog staroslavenskog božanstva sunca i plodnosti Vida
vozila na kolima: N. NODILO, sp. dj., str. 120 i d.
167 V. TRBUHOVIĆ, Starinar VII—VIII, 1958, str. 131 i d., si. 5, br. 6—8„
si. 8.
188 K. BIRKET-SMITH, Putovi kulture, Zagreb 1960, str. 365.
43
cannehttp://slidepdf.com/reader/full/batovic-problem-kulta-phallosa-u-danilskoj-kulturi
by Cam Scan ner 54/55

Batovic Problem Kulta Phallosa U Danilskoj Kulturi

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Batovic Problem Kulta Phallosa U Danilskoj Kulturi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

8/18/2019 Batović - Problem Kulta Phallosa u Danilskoj Kulturi

PROBLEM KULTA PHALLOSA U DANILSKOJ KULTURI

Postojanje phallosa u Danilu i danilskoj kulturi prvi je pret

5 Isto, str. 59, 135, 136, 140— 141.

razumljiva odsutnost ženske idolne plastike u danilskoj kulturi.

12 Isto, str. 26— 28, 29, 62, 63, 74. #

Daljim nalazima cijelih primjeraka izgledalo je da su to stožaste

17 S. BATOVIC, Neolitsko naselje u Smilčiću, Arheološki pregled 1. Beo

A. Stipčević, također pod pretpostavkom, prihvaća mišljenje

Predmeti, na kojima se u literaturi temelji naziv phallos, smatra,

24 Usp. bilj. 2—4, 7.

težno u tamnosmeđoj boji. Površina se glačala, osim unutrašnjeg

jedanOvi predmetis dva

Ovi predmeti u Smilčiću nalaze se samo u III i IV stupnju

zbog kosog sav

33 J. KO RO SE C, Danilo in đanilska kultura, 1964, str. 62.

-a posebno noge, odnosno dršci. Benac je pri njihovoj rekonstrukciji

37 F. FIA LA — M. HOERNES, Die neolithische Station von Butmir bei

motivi girlandi, snopovi cik-cak crta, meandarski motivi, spiraloidni

39 A BENAC, Neolitsko naselje u Lisičićima, 1958, T. IX , 1— 6, 9, 11,

varijanta uz primjerke s punim vrhom sadrži i primjerke koji su do

41 W. RADIMSKY — M. HOERNES, Die neolithische Station von Butmir

!! KOROŠEC, Butmirska keramika, Zgodovinski časopis, 1947, str. 128.

Treća varijanta s punim šiljastim ili zaobljenim vrhom također

jednoličnu namjenu. Jedino neki primjerci završavaju životinjskom

sumnje na četiri noge, kakve su tipične u danilskoj kulturi, a pozna

sagledati cjelovita svojstva kulture na tom mjestu. Zato je ra

glavom. Pojedini primjerci ukrašeni su tordiranim ili vretenastim

to nas navodi na zaključak da su takvi predmeti prešli iz danilske

tj. kasnije od kakanjske i danilske grupe, a uporedo s hvarsko-

33’ b 99 Butmir I T. IV, 18; II. T. V. 14, pa brojni neobjavljeni primjerci.

danilska skupina zauzimala jedno od najvažnijih mjesta u postanku

slični »falosu«. Ipak se našla jedna stilizirana životinjska glava,

punom razvoju danilske grupe. Zato se moramo pitati: je li sve to

ukrašen i to tordiranjem ili vodoravnim i kosim kanelurama, pa

^ T ^ e n AC, Studije..., 1964, T. VI, 6; istL

nošenje v ode.113 Nijedan od autora, osim po tehnici izrade, ne ulazi

od III sloja našao bakar i da se uopće ta faza u novije vrijeme

118 B. ČOVIĆ, GZM 1960— 61, str. 128.

8/18/2019 Batović - Problem Kulta Phallosa u Danilskoj Kulturi

DIADORA 4, 1968. T. VII

T. X, 1— 5. Keram ik a vin anske kul tur e iz isto ne Bosne: 1 , 5. iz T u zl e (po

iI z. r Pa đu šuev iin aB . b aČdoen

DIADORA 4, 1968. T. XVI

s t o 1a c k o m sloju Čehoslovačke.128 (Izvjesne sličnosti sadrže ka

ručica našla se u S t e n t i n e l l o -kulturi na Siciliji.134 Nije mo

r^° ki bile, koliko mi je poznato, i sve bliže ana logije i

negdje nastavili upotrebljavati i u prvotnoj kultnoj namjeni. Tokom

Određeni likovni sadržaj, a time i simboličnu namjenu ovih

143 S. BATOVIC, Radovi Inst. Jug. akad. u Zadru X, 1963, T. IX, 1.

ili P a v 1o v c a (T. XIV, 5), pa se dobiva dojam istih objekata kao

148Isto, str. 181, 182, T. I, 10; M. GARAŠANIN, Neolithikum und Bronze-

U Tesaliji se također javljaju slične figure s dugim valjkastim

151 w a CE __ THOMPSON, Prehistoric Thessaly, Cambridge 1912, si. 74b,

čivo na kultnim objektima i da je ona vezana uz obrede oko

kanu, N e o l i ? ' B a t o n f i g S ^ s t r 01^ ? ^ ^ 0^ 3 £ £ centralnom Bal-

TumaS 159izložene grade, Etnografski

E. O. J A M E ^ ]^ ]^ ^r ^^ on ^^ his to riq ue n0paris^l95^, s t f ^ f ^ S ^ d ^ ^

jav ljaju se ljudske figure s ptičjom glavom, M

” °X ST£. 4,abla na 0br0VaSk0m kopl>ra” “ ’ Namdu,

lako shvatile i formalne razlike između ljevkastih figura i ostale

Kad smo uglavnom došli do zaključka da se ovdje radi o

U tom smislu potrebno je ukazati na slijedeće: