Professional Documents
Culture Documents
Hamlet- W. Shakespear-39str
Hamlet- danski kraljević koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. On je istovremeno hrabar i plah,
odgađa osvetu zbog svoje neodlučnosti jer on za cijelu situaciju više tereti majku nego Klaudija
Hamlet je mogao živjeti da je samo svoju ulogu čovjeka i svoj zadatak kraljevića shvatio manje
ozbiljno, s manje mržnje i savjesnosti; da se nagodio sa stricem i pristao živjeti u njegovoj milosti ili da
je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom, makar i iz osobnih razloga, sve je to Hamlet mogao –
a sve to, onakav kakav je, nije ni htjeo ni mogao, jer je tragični junak uvijek i jedna vrsta samoubojice:
sam između dvije mogućnosti bira onu koja ga vodi u smrt.
Hamlet je središnji lik drame on nije karakter akcije koji pokreće akciju njegova je djelatnost gotovo
isključivo verbalna on je središnji lik drame na temelju nekoliko elemenata dramatične strukture,
osobnih karakteristika i objektivnih okolnosti.
Nije osoba djelovanja već razmišljanja situacija u kojoj se zadesio tjera ga na promjenu raspoloženja
razočaran je u svijet i ljude , život općenito razočaran je u ljubav i prijateljstvo. Hamlet nije
komunikativan izgubio je vjeru u ljude i zato se često obraća monologu kao sredstvu
samoproučavanja , analize vlastith postupaka, analize radnje drugih, razmatranja situacije …
Može biti okrutan i ciničan, razočaran i nerazuman. Ove osobine pojavljuju se kada mu je mentalna
ravnoteža uznemirena-ubojstvo oca brak strica i majke. Njegovi osječaji i raspoloženja kreću se iz
duboke vjere u čovjeka na apsolutno razočaranje i očaj.
Hamlet i ljudi- razočaran je u ljude a to znači i u cijeli svijet postaje ravnodušan i nemari za nikoga
uživao je vrijeđati ljude oko sebe izazivati i smijati im se. Budući da je obrazovan kako čovjek a
kraljevsko podrijetlo mu daje status odlučuje se na mentalne igre sa ljudima koje prezire teško mu je
nanositi fizičku bol ali je stoga spreman udariti i uništiti riječima punima ironije i sarkazma.
Biti ili nebiti- Hamletovo pitanje života i smrti kojeg poznaju gotovo svi. Ono opisuje njegovo
unutarnje stanje pod pritiskom života ili osvete koju je obećao ocu. Ako ostane živjeti i dalje će patiti
u svojoj nesreći ili će se morati početi boriti, prevelika je kukavica da se ubije jer ga je strah onog što
dolazi poslije smrti pa zato odlučuje živjeti i boriti se dok se istovremeno muči sam sa sobom
Hamlet i Ofelija- dvije najtragičnije ličnosti u tragediji oboje čine tragične pogreške i oboje stradaju
pošto je stradala njihova ljubav. Hamlet je pogođen majčinim grijehom taj grijeh projicira na Ofeliju
jer „slabost tvoje ime je žena“. Hamlet je u sukobu sa Ofelijom iz više razloga glavni razlog je
razočarenje u majku koje se pretvorilo u netrpeljivost prema ženskom rodu. Drugi je razlog
Polonijeva zabrana kćeri da se viđa sa Hamletom. Treći razlog je jer je frustriran na svijet a Ofelija je
dio toga svijeta.
Hamlet je svjestan svoje dužnosti da osveti oca i spreman je to učiniti ali to ne čini olako, previše je
brzoplet i lakouman. Njega ne rukovodi samo svijest o dužnosti njega rukovodi savjest: osvetu ne
prima kao prednost i zadovoljstvo nego kao nesreću.
Klaudije- kralj Danske stric i očuh te Gertrudin muž, bio je glavni zlikovac u drami koji je u velikoj želji
za moći ubio kralja. Svojim riječima je manipulirao drugima te se može smatrati ambicioznim i
korumpiranim političarom. Iako je bio odgovoran za razna nedjela i ubojstva ipak pokazuje znakove
krivnje i ljudskosti.
Gertruda- kraljica danske, Hamletova majka, udovica kralja Hamleta i Klaudijeva žena, voli Hamleta
ali je plitka i slaba žena želi održati status više nego što želi saznati istinu.
Polonije- Laretov i Ofelijin otac. Čovjek doista niskog morala, sličan Klaudiju. Glavni je državni tajnik i
kraljev komornik. Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen što pokazuje da ima neke istine u uzrečici
„Znatiželja je ubila mačku“.
Nije tija ubit klaudija kad je imao priliku prvi put jer je on bio uslijed molitve te kada bi ga ubio
vjerovatno bi i sam hmlet otisao ravno u nebo
Franz Kafka:Preobrazba-str 93
Franz Kafka, austrijski pripovjedač, autor je pripovijetke“ Preobrazba“, koja nastaje u
razdoblju avangarde u kojemu se nastavlja dezintegracija tradicionalne i realistične fabule te u
kojemu se modernost postiže paradoksom.
Obilježja egzistencijalizma: kafkijanstvo kao stanje duha modernog čovjeka otuđenost, usamljenost
čovjek je sve manje čovjek, nemoćan pojedinac koji ne može pobijediti besmisao.
Kad je riječ o motivu metamorfoze -Postoje tri teme u Preobrazbi. Jedna je fizička preobrazba
Gregora Samse kao rezultat otuđenja od samog sebe jer već dugo živi kao kukac, duhovna
preobrazba Gregora Samse kao njegovo duhovno buđenje (sestrino sviranje na violini, pokušaj da
sačuva sliku sa zida – svijest o sebi kao duhovnome biću, ali sada te potrebe više ne može ispuniti) te
preobrazba Gregorove okoline – članovi njegove obitelji koji su, dok je Gregor za njih skrbio bili lijeni,
statični i apatični, a sada postaju aktivni, pokretni, snalažljivi i sposobni te na kraju izlaze u šetnju i
planiraju budućnost.
Vrijeme Gregorova života prije preobrazbe je dug period s relativno malo događaja – proveden u
automatiziranoj rutini. Zapravo taj cijeli period vodi prema fizičkoj preobrazbi koja je samo
manifestacija njegova duhovnog stanja; vrijeme nakon preobrazbe – samo neposredno nakon
preobrazbe zadržava stari osjećaj vremena (boji se kašnjenja, brine se kada će i kako nadoknaditi
propušteno…), ali to vrijeme koje nužno određuje “normalan” život u Gregorovu novom životu
postupno gubi značenje i smisao – sada je vrijeme zaustavljeno u onim trenucima koji su važni njemu
kao osobi, njegovu unutarnjem svijetu: premještanje namještaja, spašavanje slike sa zida kao
spašavanje djelića ljudskog svijeta koji mu se pokušava oteti, pokušaj da pomogne onesviještenoj
majci, ranjavanje od strane oca, sestrino sviranje.
Vrhunac Gregorova poniženja njegovo je tužno i samotno umiranje i kraj kada završava na smetlištu
kao da je i sam otpad i smeće. Kako je bio nesposoban nastaviti ispunjavati svoje obveze, brzo je bio
zamijenjen, a da se nitko zaista nije zapitao ni zabrinuo što se to Samsi dogodilo. Društvo u kojemu je
živio i radio počiva na iskorištavanju slabijih, na strogoj i odljuđenoj hijerarhiji koja se temelji na
novcu i društvenom položaju.
Upravo sada kad je fizički ograničen prostorom, baš kao što je cijeloga života njegov duh bio
ograničen izvanjskim okolnostima, Gregorova želja za izlaskom iz skučenih okvira se pojačava, ali je
sada u tome svaki put fizički spriječen (očev napad štapom, gađanje jabukom).
Jabuka-Na isti se način pojavljuje i u „Preobrazbi“ kao simbol razdora. Kao simbol one krajnje
povučene crte između Gregora i njegove obitelji. Jabuka je sredstvo neprihvaćanja i krajnja smrt
imučenoga, glavnog lika.
Kafkin je svijet pod utjecajem magijskog realizma i oblikovan u „kafkijanskoj
atmosferi“ – sve je pod prividom stvarnosti, a nadrealno. Napeto i pesimistično;
očekujemo izlaz, a izlaza nema. Jedino rješenje postaje smrt i ovdje se vidi utjecaj
egzistencijalizma. Smisao života doveden je do paradoksa. Smrt ne može biti rješenje.
Život mora imati smisao, moramo mu dati neku svrhu kako bismo živjeli potpuno.
Naslov djela dolazi iz krivo zapamćenog stiha pjesme Roberta Burnsa „Ako netko
nekog ulovi dok kroz žito ide“. Dok su sjedili na vrtuljku, Holden je rekao Phoebe kako
jednog dana želi postati lovac u žitu. Zamišljao je da stoji u polju u kojemu se djeca igraju i
kada se ona približe rubu na kojem se nalazi provalija, on ih tada uhvati. Provalija predstavlja
svijet odraslih i zrelost od čega je on htio spasiti ostalu djecu jer je smatrao da su svi odrasli
pokvareni, lažljivci, licemjeri i prevaranti dok je žito predstavljalo dobrotu, čistoću, mladost i
sreću.
https://www.slideshare.net/Nelchy1/jerome-david-salinger-lovac-u-itu
Sofoklo: Antigona-4str
Otac Goriot-66str
Ante Kovačić: U registarturi-75 str
http://gimnazija-cres.hr/wp- /uploads/2019/06/U-registraturi.pdf
https://www.slideshare.net/Nelch y1/ante-kovai-u-registraturi
Roman "U registraturi" Ante Kovačić pisao je u pretposljednjoj godini života
(1888.) unoseći u nj mnoge autobiografske elemente – kao i glavni lik Ivica Kičmanović,
potjecao je iz siromašne obitelji te se školovao zahvaljujući tuñoj potpori. Iako je roman
ponešto nedosljedan i iscjepkan jer ga je objavljivao u nastavcima u časopisu "Vijenac",
smatra se najvećim djelom hrvatskog realizma zbog složenosti stila (mješavina
romantizma, realizma i naturalizma) i grañe (sav piščev svjetonazor),
On je socijalni roman jer nam priča o raslojavanju hrvatskog društva, a roman o odgoju jer govori o
sinu seljaka Jožice Kičmanovića – Zgubidana, koji odlazi u grad na školovanje.
Međutim, osim Aljone Ivanove, ubija i njezinu sestru Lizavetu samo zato što se slučajno našla na
krivom mjestu u krivo vrijeme, a nakon ubojstva odlučuje zakopati novac i vrijedne stvari, ipak ne
podijelivši ništa. Činjenica da nije “Napoleon” i “neobičan” čovjek baca ga u očaj te se razbolijeva.
Ni na trenutak ne osjeća grižnju savjesti zbog samog čina, dvostrukog ubojstva, već samo žali jer je
razočaran sam u sebe. Inspektor Porfirije Petrovič tijekom romana postepeno sužava psihološki krug
oko njega, a sam Raskoljnikov se predaje nakon što ga je djevojka u koju je zaljubljen, Sonja,
nagovorila na to. Sonja se zbog siromaštva prisiljena prostituirati, ali unatoč tome u romanu je simbol
čistoće i vjere te razlog zbog kog se Raskoljnikov na kraju predao i na samom kraju u Sibiru i
preobratio.
Nehajev: Bijeg str 85
https://www.slideshare.net/Nelchy1/milutin-cihlar-nehajev-bijeg
Nehajev je stvara u razdoblju moderne a roman bijeg s podnaslovom povijest jednog našeg čovjeka
književnici smatraju najboljim romanom toga vremena. Roman ima 12 poglavlja a po vrsti se može
odrediti kao psihološki roman i roman lika. Mjesto radnje djela je senj.
Tema: sudbina i život siromašnog hrvatskog intelektualca koji odlazi na školovanje u veliki grad
Ideja: pribjegavanje alkoholu nije rješenje za bijeg od sadašnjosti, probleme ne smijemo potisnuti,
nego suočiti se s njima i rješavati
autor se bavi prvenstveno stanjem svijesti glavnog lika pa iz tog razloga možemo reći da se radi o
psihološkom romanu.
U Bijegu možemo vidjeti puno značajki moderne proze. Autor je stavio naglasak na unutarnjoj
karakterizaciji lika i njegovih sukoba, a tijekom pripovijedanja česti su i monolozi glavnog lika kroz
njegova pisma i dnevnike.
Bijeg se sastoji od dvanaest poglavlja nejednake dužine. Možemo primijetiti da se u prvom poglavlju
romana autor bavi Đurinim razmišljanjima tijekom jedne noći u vlaku, a ona opisuju njegov život od
rođenja i djetinjstva pa sve do završetka studija. Ostala poglavlja bave se sljedećim dvjema godinama
njegova života, ali radnja je puno sporija i više je orijentirana na unutarnja razmišljanja glavnog lika.
leskovarac pasivni junak koji je sklon povratku u prošlost, stalnom razmišljanju i sjećanju na događaje
koji završavaju tragično.- isto ko i hamlet
Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi-102 str
https://www.obrazovanje.hr/kratak-sadrzaj-gospoda-glembajevi/
https://www.slideshare.net/Nelchy1/miroslav-krlea-gospoda-glembajevi-povratak-filipa-latinovicza
Gospoda Glembajevi, je njegova najpoznatija drama, podjeljena u tri čina, koja zajedno sa dramama
U agoniji i Leda objedinjuju ciklus pod nazivom Glembajevski ciklus.
Tema drame je propast jedne ugledne visokostojeće obitelji po imenu Glembaj.
http://gimnazija-cres.hr/wp-content/uploads/2019/01/Posljednji-Stipancici.pdf
Vjenceslav Novak najznačajniji je hrvatski pisac realizma koji se zbog realistične
pripovjedne tehnike smatra hrvatskim Balzacom, pripada regiji hrvatskog primorija.
Podnaslov romana Povijest jedne patricijske obitelji najavljuje temu romana. Mjesto
radnje je Senj.
Tako Ante Stipančić igra ulogu „boga“ koju mu je dodijelilo društvo i Valpurga.
Lucija i Juraj bili bi u tom kontekstu „djeca božja“, Adam i Eva. I dok Juraj uspješno nosi
Adamovu ulogu jer sretan, bez brige i pameti, živi u očevoj sjeni u izobilju kao u raju,
Lucija se penje na stablo spoznaje i pokušava ubrati jabuku. I usporedba tu prestaje jer