1.

 Balzac, Honoré de: Otac Goriot-realizam

3. Dostojevski, Fjodor Mihajlovič: Zločin i kazna*-visoki ruski relizam
8. Novak, Vjenceslav: Posljednji Stipančići*-realizam
6. Kovačić, Ante: U registraturi*-vrhunac hrvatskog realizma
10. Shakespeare, William: Hamlet*-renesansa
2. Cihlar Nehajev, Milutin: Bijeg*-moderna
5. Kafka, Franz: Preobrazba*-avangarda ekspresionizam i nadrealizam
7. Krleža, Miroslav: Gospoda Glembajevi*-književnost od 1928-1952
9.. Salinger, Jerome David: Lovac u žitu*-proza u trapericam
11. Sofoklo: Antigona -antika

Hamlet- W. Shakespear-39str

William Shakespeare renesansni(razdoblje obnove antičkog duha) je engleski dramatičar i jedan od

najznačajnijih književnika uopće. Hamlet je tragedija od 5 činova, pripada drugoj fazi Shakespeareova
stvaralaštva. Tragedija je nastala na prijelazu dvije epohe, razdoblju manirizma zato su Hamletovu
liku prisutna renesansna i barokna obilježja. Mjesto radnje je Danska, dvorac Elsinore.

Tema- osveta očevog ubojstva te dilema oko moralnosti samog čina

Ideja- osveta može uništiti bitne stvari poput ljubavi i umjesto sreće voditi u nesreću.

Hamlet- danski kraljević koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. On je istovremeno hrabar i plah,
odgađa osvetu zbog svoje neodlučnosti jer on za cijelu situaciju više tereti majku nego Klaudija
Hamlet je mogao živjeti da je samo svoju ulogu čovjeka i svoj zadatak kraljevića shvatio manje
ozbiljno, s manje mržnje i savjesnosti; da se nagodio sa stricem i pristao živjeti u njegovoj milosti ili da
je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom, makar i iz osobnih razloga, sve je to Hamlet mogao –
a sve to, onakav kakav je, nije ni htjeo ni mogao, jer je tragični junak uvijek i jedna vrsta samoubojice:
sam između dvije mogućnosti bira onu koja ga vodi u smrt.

Hamlet je središnji lik drame on nije karakter akcije koji pokreće akciju njegova je djelatnost gotovo
isključivo verbalna on je središnji lik drame na temelju nekoliko elemenata dramatične strukture,
osobnih karakteristika i objektivnih okolnosti.

Nije osoba djelovanja već razmišljanja situacija u kojoj se zadesio tjera ga na promjenu raspoloženja
razočaran je u svijet i ljude , život općenito razočaran je u ljubav i prijateljstvo. Hamlet nije
komunikativan izgubio je vjeru u ljude i zato se često obraća monologu kao sredstvu
samoproučavanja , analize vlastith postupaka, analize radnje drugih, razmatranja situacije …

Može biti okrutan i ciničan, razočaran i nerazuman. Ove osobine pojavljuju se kada mu je mentalna
ravnoteža uznemirena-ubojstvo oca brak strica i majke. Njegovi osječaji i raspoloženja kreću se iz
duboke vjere u čovjeka na apsolutno razočaranje i očaj.

Hamlet i ljudi- razočaran je u ljude a to znači i u cijeli svijet postaje ravnodušan i nemari za nikoga
uživao je vrijeđati ljude oko sebe izazivati i smijati im se. Budući da je obrazovan kako čovjek a
kraljevsko podrijetlo mu daje status odlučuje se na mentalne igre sa ljudima koje prezire teško mu je
nanositi fizičku bol ali je stoga spreman udariti i uništiti riječima punima ironije i sarkazma.
Biti ili nebiti- Hamletovo pitanje života i smrti kojeg poznaju gotovo svi. Ono opisuje njegovo
unutarnje stanje pod pritiskom života ili osvete koju je obećao ocu. Ako ostane živjeti i dalje će patiti
u svojoj nesreći ili će se morati početi boriti, prevelika je kukavica da se ubije jer ga je strah onog što
dolazi poslije smrti pa zato odlučuje živjeti i boriti se dok se istovremeno muči sam sa sobom

Hamlet i Ofelija- dvije najtragičnije ličnosti u tragediji oboje čine tragične pogreške i oboje stradaju
pošto je stradala njihova ljubav. Hamlet je pogođen majčinim grijehom taj grijeh projicira na Ofeliju
jer „slabost tvoje ime je žena“. Hamlet je u sukobu sa Ofelijom iz više razloga glavni razlog je
razočarenje u majku koje se pretvorilo u netrpeljivost prema ženskom rodu. Drugi je razlog
Polonijeva zabrana kćeri da se viđa sa Hamletom. Treći razlog je jer je frustriran na svijet a Ofelija je
dio toga svijeta.
Hamlet je svjestan svoje dužnosti da osveti oca i spreman je to učiniti ali to ne čini olako, previše je
brzoplet i lakouman. Njega ne rukovodi samo svijest o dužnosti njega rukovodi savjest: osvetu ne
prima kao prednost i zadovoljstvo nego kao nesreću.
Klaudije- kralj Danske stric i očuh te Gertrudin muž, bio je glavni zlikovac u drami koji je u velikoj želji
za moći ubio kralja. Svojim riječima je manipulirao drugima te se može smatrati ambicioznim i
korumpiranim političarom. Iako je bio odgovoran za razna nedjela i ubojstva ipak pokazuje znakove
krivnje i ljudskosti.
Gertruda- kraljica danske, Hamletova majka, udovica kralja Hamleta i Klaudijeva žena, voli Hamleta
ali je plitka i slaba žena želi održati status više nego što želi saznati istinu.

Hamlet često u svome govoru spominje krepost. Smatra da krepost nedostaje

ljudima. Krepost bi trebala biti vrhunac morala. Vrhunac životnoga djelovanja u skladu s
tijelom i umom. Krepost spominje u razgovoru s Ofelijom: „jer će moć ljepote prije pretvorit
krepost u djevojčuru nego snaga kreposti može ljepotu učiniti sebi sličnom; jer staro se stablo
ne može tako nakalamiti vrlinom da mu ne bi ostao okus.“ On govori kako krepost ne može
sakriti pravu ljudsku narav. Ne može imati ulogu “maske“ na licu pojedinca. Hamlet će kao
djelo i dalje imati status vječnosti te spada u jedno od najboljih djela ikada napisanih.

Polonije- Laretov i Ofelijin otac. Čovjek doista niskog morala, sličan Klaudiju. Glavni je državni tajnik i
kraljev komornik. Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen što pokazuje da ima neke istine u uzrečici
„Znatiželja je ubila mačku“.

Nije tija ubit klaudija kad je imao priliku prvi put jer je on bio uslijed molitve te kada bi ga ubio
vjerovatno bi i sam hmlet otisao ravno u nebo
Franz Kafka:Preobrazba-str 93
Franz Kafka, austrijski pripovjedač, autor je pripovijetke“ Preobrazba“, koja nastaje u
razdoblju avangarde u kojemu se nastavlja dezintegracija tradicionalne i realistične fabule te u
kojemu se modernost postiže paradoksom.

Kafkina „Preobrazba“ jedno je od mnogih djela koja su obilježila prvu polovicu

europskoga 20. stoljeća, to jest razdoblje avangarde. Ono je obilježeno mnogim
eksperimentima u umjetnosti, odbacivanjem estetike ljepote, željom za novim i
originalnim te prikazivanjem istine čovjeka i svijeta. Sam naslov uvodi nas u
nesvakidašnji dogañaj. Glavni lik Gregor pretvorio se u golemog kukca. Ta ga promjena u
početku zahvaća samo tjelesno, no s vremenom postaje sve zamršenija.

Djelo je komponirano u tri čina: preobrazba, ranjavanje i smrt

PRISUTNOST AVANGARDE: 1Nadrealizam-uporaba paradoksa spajanje realističnog i fantastičnog

ukidanje logike zbivanja na granici sna i jave ovime Kafka ostvaruje svoju tehniku iznenađujućeg koja
nikoga ne iznenađuje. 2Ekspresionizam-uporabom groteske stvara izobličenu sliku stvarnosti da bi
prikazao nemoć pojedinca pred društvom koja mu ugrožava slobodu.

Obilježja egzistencijalizma: kafkijanstvo kao stanje duha modernog čovjeka otuđenost, usamljenost
čovjek je sve manje čovjek, nemoćan pojedinac koji ne može pobijediti besmisao.

U Kafkinom djelu “Preobražaj” osjećaju se egzistencijalna osamljenost bića, nemogućnost pronalaska

mjesta u društvu i ispunjenja samog sebe, strah od odgovornosti za vlastitu egzistenciju, nesigurnost,
tjeskoba i uzaludno traganje za ostvarenjem vlastitog smisla.

Kad je riječ o motivu metamorfoze -Postoje tri teme u Preobrazbi. Jedna je fizička preobrazba
Gregora Samse kao rezultat otuđenja od samog sebe jer već dugo živi kao kukac, duhovna
preobrazba Gregora Samse kao njegovo duhovno buđenje (sestrino sviranje na violini, pokušaj da
sačuva sliku sa zida – svijest o sebi kao duhovnome biću, ali sada te potrebe više ne može ispuniti) te
preobrazba Gregorove okoline – članovi njegove obitelji koji su, dok je Gregor za njih skrbio bili lijeni,
statični i apatični, a sada postaju aktivni, pokretni, snalažljivi i sposobni te na kraju izlaze u šetnju i
planiraju budućnost.

preobrazbu. Gregorov život je besmislen, apsurdan - svodi se na obavljanje posla koji ne

voli, ali ga odgovornost prema obitelji zadržava u tome poslu. Gregor se ne brine o tome što je
postao
kukac nego ga brine mogućnost da zakasni na vlak. Njegova preobrazba zapravo je oblik bijega od
odgovornosti prema obitelji koja je u lošemu ekonomskom stanju kao i bijeg od posla koji mu nije
drag. Tu dolazi i element otuđenosti jer Gregor Samsa nema drugih interesa osim svakodne rutine, a
to
jest posao. Kroz djelo se provlači pitanje obitelji i njihov odnos prema njemu. Prije preobrazbe odnos
je statičan - apatičan Gregor za njih skrbi, a obitelj ne pokazuje interes za njegovo stanje.
Gregorovom
preobrazbom dolazi i do preobrazbe odnosa obitelji prema njemu. Obitelj, shvaćajući da je Gregor
preobrazbom postao nesposoban za posao (a time gube izvor prihoda), postaje gruba.

Vrijeme Gregorova života prije preobrazbe je dug period s relativno malo događaja – proveden u
automatiziranoj rutini. Zapravo taj cijeli period vodi prema fizičkoj preobrazbi koja je samo
manifestacija njegova duhovnog stanja; vrijeme nakon preobrazbe – samo neposredno nakon
preobrazbe zadržava stari osjećaj vremena (boji se kašnjenja, brine se kada će i kako nadoknaditi
propušteno…), ali to vrijeme koje nužno određuje “normalan” život u Gregorovu novom životu
postupno gubi značenje i smisao – sada je vrijeme zaustavljeno u onim trenucima koji su važni njemu
kao osobi, njegovu unutarnjem svijetu: premještanje namještaja, spašavanje slike sa zida kao
spašavanje djelića ljudskog svijeta koji mu se pokušava oteti, pokušaj da pomogne onesviještenoj
majci, ranjavanje od strane oca, sestrino sviranje.
Vrhunac Gregorova poniženja njegovo je tužno i samotno umiranje i kraj kada završava na smetlištu
kao da je i sam otpad i smeće. Kako je bio nesposoban nastaviti ispunjavati svoje obveze, brzo je bio
zamijenjen, a da se nitko zaista nije zapitao ni zabrinuo što se to Samsi dogodilo. Društvo u kojemu je
živio i radio počiva na iskorištavanju slabijih, na strogoj i odljuđenoj hijerarhiji koja se temelji na
novcu i društvenom položaju.
Upravo sada kad je fizički ograničen prostorom, baš kao što je cijeloga života njegov duh bio
ograničen izvanjskim okolnostima, Gregorova želja za izlaskom iz skučenih okvira se pojačava, ali je
sada u tome svaki put fizički spriječen (očev napad štapom, gađanje jabukom).

Jabuka-Na isti se način pojavljuje i u „Preobrazbi“ kao simbol razdora. Kao simbol one krajnje
povučene crte između Gregora i njegove obitelji. Jabuka je sredstvo neprihvaćanja i krajnja smrt
imučenoga, glavnog lika.
Kafkin je svijet pod utjecajem magijskog realizma i oblikovan u „kafkijanskoj
atmosferi“ – sve je pod prividom stvarnosti, a nadrealno. Napeto i pesimistično;
očekujemo izlaz, a izlaza nema. Jedino rješenje postaje smrt i ovdje se vidi utjecaj
egzistencijalizma. Smisao života doveden je do paradoksa. Smrt ne može biti rješenje.
Život mora imati smisao, moramo mu dati neku svrhu kako bismo živjeli potpuno.

Salinger - Lovac u žitu- 90str

Salinger suvremeni je američki književnik smatra se da je utemelji žanr proza u trapericama.

Naslov djela dolazi iz krivo zapamćenog stiha pjesme Roberta Burnsa „Ako netko
nekog ulovi dok kroz žito ide“. Dok su sjedili na vrtuljku, Holden je rekao Phoebe kako
jednog dana želi postati lovac u žitu. Zamišljao je da stoji u polju u kojemu se djeca igraju i
kada se ona približe rubu na kojem se nalazi provalija, on ih tada uhvati. Provalija predstavlja
svijet odraslih i zrelost od čega je on htio spasiti ostalu djecu jer je smatrao da su svi odrasli
pokvareni, lažljivci, licemjeri i prevaranti dok je žito predstavljalo dobrotu, čistoću, mladost i
sreću.

U ovome eseju interpretirat ću djelo američkoga romanopisca i pripovjedača Jeromea

Davida Salingera "Lovac u žitu". Djelo je nastalo 1951.godine i obilježilo je početak proze
u trapericama. Takva prozna vrsta prikazuje nam besciljnu inteligentnu mladež koja ne
poštuje autoritete starijih, odbija različite tradicionalne vrijednosti (poput crkve, škole i
odgoja) i nekako se želi istaknuti pred svijetom svojim suprotstavljanjem i arogantnim
ponašanjem.

https://www.slideshare.net/Nelchy1/jerome-david-salinger-lovac-u-itu
Sofoklo: Antigona-4str
Otac Goriot-66str
Ante Kovačić: U registarturi-75 str
http://gimnazija-cres.hr/wp- /uploads/2019/06/U-registraturi.pdf
https://www.slideshare.net/Nelch y1/ante-kovai-u-registraturi
Roman "U registraturi" Ante Kovačić pisao je u pretposljednjoj godini života
(1888.) unoseći u nj mnoge autobiografske elemente – kao i glavni lik Ivica Kičmanović,
potjecao je iz siromašne obitelji te se školovao zahvaljujući tuñoj potpori. Iako je roman
ponešto nedosljedan i iscjepkan jer ga je objavljivao u nastavcima u časopisu "Vijenac",
smatra se najvećim djelom hrvatskog realizma zbog složenosti stila (mješavina
romantizma, realizma i naturalizma) i grañe (sav piščev svjetonazor),

TEMA: Životni put i tragična sudbina Ivice Kičmanoviča

roman sadrži realistička naturalistička i romantičarska obilježja, no nekim postupcima najavljuje i

moderni roman (unutarnji monolog, introspekcija, kronologija prekinuta čestim vremenskim
skokovima…)

On je socijalni roman jer nam priča o raslojavanju hrvatskog društva, a roman o odgoju jer govori o
sinu seljaka Jožice Kičmanovića – Zgubidana, koji odlazi u grad na školovanje.

SELO – primitivno, zaostalo,obiteljski odnosi su patrijarhalni. Ljepota i toplina obiteljskog ognjišta

prikazana je u domu Jožice Kičmanovića – Zgubidana – poslušna djeca , a roditelji predani. Vidljiv je
sukob feudalnih i kapitalističkih odnosa: moralni ( feudalci šire nemoral), socijalni ( zelenaš i trgovac
Medonić). Ljudske se vrijednosti počinju mjeriti materijalnim – sklapaju se brakovi iz računa. Seljaci
sumnjičavo gledaju na grad ( Kanonik), ali je prisutna i nada da će se djeca u gradu probiti
( Zgubidan). Kovačić je dao socijalni, etički i psihološki portret seoskog života. On voli selo, ali ga ne
idealizira. Vrlo dobro zapaža da je seljak primitivan, zaostao, neobrazovan, zloban, osvetoljubiv,
praznovjeran, svadljiv. GRAD – iz seoske sredine grad izgleda veliko, bogato, ali je u biti moralno
izopačen i izvor zla.U njemu je mnoštvo likova – trgovaca, krčmara, nadripjesnika, činovnika, sluga,
svodilja – niti jedan nije pozitivan. Sve likove iz garda pisac je karikirao i ironizirao. Grad Kovačić ne
voli, prikazuje ga tamnim bojama – gradsko društvo je pohlepno, neiskreno, nepošteno, razbludno,
nemoralno.
Dostojevski: Zločin i kazna-68 str
https://www.slideshare.net/Nelchy1/fjodor-mihajlovi-dostojevski-zloin-i-kazna
Roman Zločin i kazna Fjodora Mihajloviča Dostojevskog vrhunac je visokog ruskog realizma uz
romane Ana Karenjina i Rat i mir Lava Nikolajeviča Tolstoja. Dostojevski se smatra tvorcem modernog
psihološkog romana.
Tema: ubojstvo i prihvačanje kazne
Plebejac je sprman na sve društveni je pobunjenik ali je usamnljenik koji se bavo društvenim i
moralnim pitanjima
Nakon ubojstva hvata ga jeza i strah izgubljen je i preplašen
U njemu se stalno bore dva karaktera pa se njegovi unutrašnji dijalozi pretvaraju u unutarnje
monologe koji čitaoce stalno tjeraju na razmišljanje već u njgovu imanu raskoljnjikov vidimo da je on
čovjek da je on čovjek u raskolu
Doživjevši katarzu on osjeća pobjedu dobra nad zlim.-na kraju
Ovaj roman je anti krimić jer je ubojica od početka poznat i pratimo njega a ne istaržitelja.
Zločin i kazna ne može se svrstati u samo jednu kategoriju i vrstu, već ga karakteriziramo kao
kriminalistički i psihološki roman. Kriminalistički zato što zaista obrađuje temu ubojstva i potragu za
ubojicom, ali za razliku od ostalih romana te vrste, čitatelju se ne otkrivaju tragovi koji će postepeno
dovesti do ubojice, već nam je počinitelj poznat od samog početka, a pratimo njegovo psihički stanje
nakon ubojstvo . Doduše, možda bi ipak bilo točnije kategorizirati ovaj roman kao psihološki, s
obzirom na to da dobivamo uvid u psihičko stanje glavnog lika kroz devet dana, od ubojstva lihvarice
do njegove predaje policiji.
Radnja prati siromašnog studenta Rodiona Romanoviča Raskoljnikova koji ima teoriju o tome da
postoje “neobični” ljudi kojima su suđene velike stvari i koji mogu napraviti bilo što da bi ispunili
svoju sudbinu, čak i “prelaziti preko leševa” te “obični” ljudi kojima je svrha isključivo reprodukcija i
time nastavljanje ljudske vrste. Sebe smatra “neobičnim” čovjekom i odlučuje se za ubojstvo lihvarice
Aljone Ivanove. Planira je ubiti, uzeti njezin na prevaru zarađen novac i vrijedne stvari te ih podijeliti
potrebitima.

Međutim, osim Aljone Ivanove, ubija i njezinu sestru Lizavetu samo zato što se slučajno našla na
krivom mjestu u krivo vrijeme, a nakon ubojstva odlučuje zakopati novac i vrijedne stvari, ipak ne
podijelivši ništa. Činjenica da nije “Napoleon” i “neobičan” čovjek baca ga u očaj te se razbolijeva.

Ni na trenutak ne osjeća grižnju savjesti zbog samog čina, dvostrukog ubojstva, već samo žali jer je
razočaran sam u sebe. Inspektor Porfirije Petrovič tijekom romana postepeno sužava psihološki krug
oko njega, a sam Raskoljnikov se predaje nakon što ga je djevojka u koju je zaljubljen, Sonja,
nagovorila na to. Sonja se zbog siromaštva prisiljena prostituirati, ali unatoč tome u romanu je simbol
čistoće i vjere te razlog zbog kog se Raskoljnikov na kraju predao i na samom kraju u Sibiru i
preobratio.
Nehajev: Bijeg str 85
https://www.slideshare.net/Nelchy1/milutin-cihlar-nehajev-bijeg
Nehajev je stvara u razdoblju moderne a roman bijeg s podnaslovom povijest jednog našeg čovjeka
književnici smatraju najboljim romanom toga vremena. Roman ima 12 poglavlja a po vrsti se može
odrediti kao psihološki roman i roman lika. Mjesto radnje djela je senj.
Tema: sudbina i život siromašnog hrvatskog intelektualca koji odlazi na školovanje u veliki grad
Ideja: pribjegavanje alkoholu nije rješenje za bijeg od sadašnjosti, probleme ne smijemo potisnuti,
nego suočiti se s njima i rješavati
autor se bavi prvenstveno stanjem svijesti glavnog lika pa iz tog razloga možemo reći da se radi o
psihološkom romanu.

U Bijegu možemo vidjeti puno značajki moderne proze. Autor je stavio naglasak na unutarnjoj
karakterizaciji lika i njegovih sukoba, a tijekom pripovijedanja česti su i monolozi glavnog lika kroz
njegova pisma i dnevnike.
Bijeg se sastoji od dvanaest poglavlja nejednake dužine. Možemo primijetiti da se u prvom poglavlju
romana autor bavi Đurinim razmišljanjima tijekom jedne noći u vlaku, a ona opisuju njegov život od
rođenja i djetinjstva pa sve do završetka studija. Ostala poglavlja bave se sljedećim dvjema godinama
njegova života, ali radnja je puno sporija i više je orijentirana na unutarnja razmišljanja glavnog lika.

leskovarac pasivni junak koji je sklon povratku u prošlost, stalnom razmišljanju i sjećanju na događaje
koji završavaju tragično.- isto ko i hamlet
Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi-102 str
https://www.obrazovanje.hr/kratak-sadrzaj-gospoda-glembajevi/
https://www.slideshare.net/Nelchy1/miroslav-krlea-gospoda-glembajevi-povratak-filipa-latinovicza
Gospoda Glembajevi, je njegova najpoznatija drama, podjeljena u tri čina, koja zajedno sa dramama
U agoniji i Leda objedinjuju ciklus pod nazivom Glembajevski ciklus.
Tema drame je propast jedne ugledne visokostojeće obitelji po imenu Glembaj.

Vjencesal Novak: Posljednji Stipančići-73 str

http://gimnazija-cres.hr/wp-content/uploads/2019/01/Posljednji-Stipancici.pdf
Vjenceslav Novak najznačajniji je hrvatski pisac realizma koji se zbog realistične
pripovjedne tehnike smatra hrvatskim Balzacom, pripada regiji hrvatskog primorija.
Podnaslov romana Povijest jedne patricijske obitelji najavljuje temu romana. Mjesto
radnje je Senj.

Ante ulazi u stranku kako bi sinu povuako veze za budućnost.

Tako Ante Stipančić igra ulogu „boga“ koju mu je dodijelilo društvo i Valpurga.

Lucija i Juraj bili bi u tom kontekstu „djeca božja“, Adam i Eva. I dok Juraj uspješno nosi

Adamovu ulogu jer sretan, bez brige i pameti, živi u očevoj sjeni u izobilju kao u raju,

Lucija se penje na stablo spoznaje i pokušava ubrati jabuku. I usporedba tu prestaje jer

ni Lucija-Eva nije tu jabuku zagrizla, a kamoli ponudila Adamu-Jurju.