UNIVERZITET U SARAJEVU

FILOZOFSKI FAKULTET U SARAJEVU

ODSJEK ZA FILOZOFIJU I SOCIOLOGIJU

Predmet: Etika I

MULTIKULTURALIZAM SA ASPEKTA FEMINIZMA

Mentor: Student:
Okić Tijana. ass Sarajevo, 05.05.2015. godine Memić Amina

1
ABSTRACT

U narednih nekoliko stranica ovog eseja, kako se jasno vidi i iz samog naslova ovog rada
analizirat ću multikulturalizam kao društvenu činjenicu iz aspekta feminizma.

Najprije u samom uvodu ovog rada govorit ću o multikulturalizmu kao osnovnoj odrednici
svakog pluralnog, demokratskog društva, društva slobodnih jednakih građana jednakih prava i
mogućnosti, što ga razlikuje od društava uređenih po drugačijim principima.

Zatim ću ukratko iznijeti i osnovne podatke o feminističkom pokretu kao vrlo bitnom faktoru
razvoja društva u svim aspektima, društveno političku pozadinu pojave feminizma kao pokreta
za prava žena na globalnom nivou, osnovnu ideju feminizma i značaju feminističkog pokreta.

Također ću nastojati da predočim i objasnim vezu između multikulturalizma i feminizma kao

dviju društvenih činjenica od velikog značaja.

Kroz objašnjenje navedenog, također ću reći zašto je bitno i iz kojeg razloga sam se odlučila da
pišem o multikulturalizmu i feminizmu i njihovoj uzajamnoj povezanosti koja se reflektira na
realno društveno stanje.

Za kraj, u ovom radu ću u kraćim crtama predstaviti i islamski feminizam odnosno razvoj
feminističkog pokreta u pojedinim islamskim zemljama te shvatanje feminizma kao pokreta za
prava i emancipaciju žena iz prizme islama kao monoteističke religije zasnovane na utvrđenim
pravilima sadržanim u Kur’anu kao religijskom izvoru.

KLJUČNE RIJEČI: feminizam, multikulturalizam, ljudska prava, zajednica, jednakost

2
1.0 UVOD

Kako sam već nagovjestila u abstractu ovog rada, pisat ću o multikulturalizmu sa aspekta
feminizma, pa u skladu s tim, u uvodu ovog rada reći ću nešto više o samom multikulturalizmu
kao društvenoj činjenici, odnosno o pojmu multikulturalizma koji se sve više upotrebljava u
javnom diskursu iz svih oblasti i općenito prilikom opisivanja modernog društva u kakvom danas
živimo.

Multikulturalizam je na neki način nezaobilazan pojam kada se govori kako o pravima

izdvojenih društvenih grupa tako i o općim ljudskim pravima svih vrsta koja bi trebala važiti za
sve ljude bez obzira na rasnu, klasnu, spolnu ili religijsku pripadnost.

Na samom početku kako bih stekla bolji uvid u samu temu postavit ću neka pitanja na koja ću
pokušati dati odgovor koliko budem u mogućnosti prvenstveno u uvodu ovog kratkog eseja, a na
kraju i u cijelom radu.

Da bi se tema mogla razumjeti a samim time i njen značaj potrebno je postaviti pitanje, šta je to
multikulturalizam, kako se manifestira, kako ga ljudi različitih opredjeljenja i nivoa obrazovanja
shvataju, da li uopšte multikullturalizam ima neki način manifestiranja po kojem znamo da smo
dio multikulturnog društva u pravom smislu.

Ako bi se dala neka okvirna definicija pojma multikulturalizam onda bi ona podrazumjevala da
je multikulturalizam pojam pomoću kojeg se želi objasniti i imenovati jednim imenom postojanje
i jednakost različitih kultura jednog društva i poticanje očuvanja različitosti unutar tih kultura.

Kako navodi Jasminka Babić Avdispahić u svojoj knjizi “Etika, demokracija i građanstvo” kada
govori o multikulturalizmu, u debati o multikulturalizmu postoje dva suprotstavljena shvatanja
multikulturalnosti po pitanju univerzalizma i partikularizma unutar politika jednakosti i politika
različitosti gdje svaka od ovih politika želi priznati svoje građane i građanke podjednako.
Međutim svaka od navedenih politika ima različit pristup i način sprovođenja tog procesa
priznavanja. Naime, politike jednkosti priznavanje građana sprovode tako što nastoje obezbjediti
3
svojim građanima jednaka prava u političko ekonomskoj sferi, dok politike različitosti podstiču
očuvanje različitosti kultura obezbjeđujući na taj način prava svojim građanima.1

Moglo bi se iz navedenog zaključiti da su neodvojivi djelovi multikulturalizma u pravom smislu

te riječi upravo i omogućavanja jednakih prava svih građana bez obzira na grupnu pripadnost
bilo koje vrste ali s druge strane multikulturalizam znači i omogućavanje građanima istih prava i
ako se identificiraju sa bilo kojom društvenom grupom bilo da se radi o većinskoj ili manjinskoj
društvenoj grupi unutar jedne države.

Također je bitno skrenuti pažnju da ne smije ni u kom slučaju doći do sukobljavanja ove dvije
vrste prava, tako da prava jedne grupe potisnu opća ljudska prava koja bi trebala važiti u
jednakoj mjeri za sve ljude. Ni u kom slučaju ne bi smjelo doći do situacije da je jedna grupa
“više jednaka” od drugih niti bi smjelo doći do potiranja različitosti pojedinih grupa u cilju
omogućavanja ostvarenja osnovnih ljudskih i političkih prava pripadnika određene grupe.

U kontekstu društvene situacije pojedinih zemalja, moglo bi se postaviti pitanje da li

multikulturalizam podrazumjeva tolerancijju odnosno prihvatanje drugih i drugačijih uz
omogućavanje jednakih prava i mogućnosti u svim sferama života pripadnicima različitih grupa
bilo da se radi o manjinskim grupama u jednoj državi ili ne ili se ipak pojam multikulturalizam
samo formalno upotrebljava za ostvarenje prava većinskih grupa iz čega se da zaključiti da
multikulturalizam podrazumjeva samo uslovno rečeno podnošenje drugačijih živeći pored njih
a ne u zajednici sa drugima i drugačijima.

U knjizi “Etika, demokracija i građanstvo” kada se govori o ovoj problematici, navodi se primjer
bosanskohercegovačkog društva.2

1
O ovome više pogledati u knizi “Etika demokracija i građanstvo” autorice Jasminke Babić Avdispahić u poglavlju
Izazovi multikulturalizma str. 103. IP Svjetlost, Sarajevo 2005. godina.
2
Pogledati više u knizi “Etika, demokracija i građanstvo“ autorice Jasminke Babić Avdispahić u poglavlju Izazovi
multikulturalizma str. 103. IP Svjetlost Sarajevo, 2005. godina

4
Obzirom da sam djelimično predstavila neka shvatanja multikulturalizma i značenja samog
pojma multikulturalizam što kako je rečeno prije, podrazumjeva prihvatanje drugog i drugačijeg
sa svim razlikama koje posjeduje jedna specifična grupa ili pojedinac koji se razlikuje od većine
i obezbjeđivanje drugačijima ista prava koja imaju po prirodi stvari i pripadnici neke većinske
odnosno dominantne grupe, da ne bih odstupila od teme koju obrađujem smatram neophodnim
da predstavim i ukratko prikažem razvoj feminističkog pokreta koji, slobodno se može reći ima
jako veliki uticaj na današnji položaj žena i općenito na kompletnu historiju čovječanstva.

Naime, kako se navodi na većini internetskih izvora, feminizam je nastao kao pokret u zapadnim
zemljama u 19. stoljeću kao jedna od posljedica industrijiske revolucije 3. Pojavom novih
proizvodnih mašina, sve je manje bivala potrebna ljudska radna snaga, te se manufakturna
proizvodnja zamjenjivala automatskim mašinama koje su zamjenile zanatske vještine čovjeka.
Time je omogućeno i ženama da rade za novim proizvodnim mašinama podjednako kao i
muškarci jer je smjenom načina proizvodnje došlo i do promjene potrebnih znanja, gdje zanatsko
znanje zamjenilo znanje upravljanja mašinama i samim time više nije postojala tako jasna
granica između “ženskih“ i „muških“poslova.

Feminizam je pokret za koji bi se moglo reći da je nastao i razvio se sticajem historijskih

okolnosti obzirom da su tokom prvog svjetskog rata žene bile primorane raditi u fabrikama
zamjenjujući tako muškarce koji su bili na frontu. Kasnije je svakako feminizam prerastao u
pokret globalnih razmjera donoseći ženama pozitivne promjene i mogućnost ostvarenja raznih
prava koja su im bila uskraćena.

Feminizam se razvijao u tri etape ili tri talasa feminizma tako prateći promjene u društvu uz
nastojanje da u skladu s vremenom omogući ženama različita prava.

Prva etapa razvoja feminizma počinje u 19. stooljeću podrazumjevala je borbu za pravo glasa
žena. Druga etapa,počinje 6o-tih godina i traje do 80-tih podrazumjeva borbu za edukaciju žena,
spolnu ravnopravnost i promjene zakona koji se odnose na prava žena. Treća etapa feminizma

3
Podaci su preuzeti sa internet stranice wikipedia.org

5
počinje 80-tih godina prošlog stoljeća i traje do danas nastoji negirati spol i nadići spolne
razlike4.

Za kraj ovog uvoda važno je reći zašto se uopšte dovode u vezu multikulturalizam kao ideologija
kojom se nastoje dati prava drugačijim i manjinskim grupama i feminizam kao pokret za prava
žena. Odgovor je ustvari veoma jednostavan a on glasi, zato što su, ma koliko to zvučalo čudno i
nehumano žene smatrane bićima niže vrste bez prava glasa i odlučivanja čak i o sopstvenom
životu o čemu svjedoče primjeri iz dalje prošlosti gdje su muškarci imali pravo nasljeđivati žene
svojih umrlih očeva poput oruđa. U ovakvim slučajevima o pravu glasa je suvišno i govoriti.
Svakako da je današnji položaj žena neuporedivo bolji u odnosu na period prije nastanka
feminističkog pokreta no poboljšanje položaja žena ne znači da su loše prakse i predrasude o
ženama iskorijenjene.

2.0 MULTIKULTURALIZAM I FEMINIZAM

U ovom poglavlju analizirat ćemo tekst Susan Moller Okin koji kroz dosta slikovitih
primjera govori o štetnosti multikulturalizma za žene, te teškoćama pri ostvarenju njihovih
individualnih prava i sloboda, sve zbog veoma dominantnih politika koje zagovaraju grupna
prava, zanemarujući pritom individualna prava pripadnika neke skupine bilo da se radi o
manjinskoj skupini ili ne.
Tekst koji ćemo analizirati nosi naslov “Da li je multikulturalizam štetan za žene?”5
Naime, na samom početku spomenutog teksta, autorica Moller Okin navodi kako je do
nedavno bila česta pojava, koja je skoro postala potpuno prihvatljiva a to je da se manjinske
grupe pokušavaju asimilirati na razne načine unutar dominantnih društvenih grupa. Kako je
to obično poznato, ta asimilacija je bila vršena na dva načina, nekada su dominantne grupe
nastojale asimilirati manjinske i na neki način prisvojiti njihove vrijednosti i uvrstiti ih u
svoju sopstvenu baštinu, ili je nekad asimilacija manjimskih skupina vršena zbog

4
Ovaj dio koji se odnosi na pojavu i razvoj feminizma u kojem se govori o tri vala feminizma u okviru kojih se
razvijao feminizam je također preuzet sa internet stranice wikipedia.org ali zbog izvjesne rasparčanosti teksta
smatram za potrebno da naznačim zasebno
5
Originalni naslov teksta glasi “Is multiculturalism bad for women” objavljen 1999. godine, Princeton University
Press

6
netolerancije dominantnih skupina prema onima koji se u bilo čemu razlikuju od njihovog
načina života i kulture. Drugi vid asimilacije, ako to tako možemo reći, se manifestira kada
manjinske grupe budu primorane da se prividno dobrovoljno asimiliraju sa dominantnim
grupama, i to u svrhu ostvarenja političko ekonomskih prava koja bi im bila uskraćena
ukoliko se ne asimiliraju sa dominantnim grupama.
Međutim, skreće nam pažnju Moller Okin da u novije vrijeme asimilacija ipak ne mora biti
neizbježna. Naime, obzirom da je politika zagovaranja grupnih prava više nego prisutna u
skoro svim liberalnim društvima, kako ih naziva Moller Okin, pritom misleći na zapadne
razvijene demokratske zemlje samim tim sada i različite manjinske grupe imaju prava na
afirmiranje svojih kulturoloških razlika, praktikovanja običaja različitih vrsta te imaju pravo
religijsko opredjeljenje ma koliko se ono u običajnoj praksi razlikovalo od običajnih praksi
dominantnih grupa. Svaka manjinska grupa, ima pravo da samostalno bira svog predstavnika
u političkoj i javnoj sferi zajedničkog života. Kroz cijeli tekst Moller Okin kritizira
zagovornike grupnih prava podcrtavajući da oni, u nastojanju da odbrane različite grupe i
pomognu im kroz razne vrste legalizacija njihovih praksi ustvari zaboravljaju prava
pojedinaca i važnost omogućavanja ostvarenja prava pojedinicima čija prava i potrebe ne bi
trebale biti zanemarene ako neko od pripadnika određenih grupa odluči odvojiti se od svoje
matične grupe. Autorica teksta koji obrađujemo, da bi pokazala koliko su politike koje
podržavaju grupna prava nesenzibilirane na potrebe i prava pojedinca navodi dva primjera.
Prvi primjer je iz perioda kasnih osamdesetih godina prošlog stoljeća i tiče se djevojaka
muslimanki, arapskog porijekla koje su legalni stanovnici Francuske i koje bi samim time
trebale biti zakonom zaštićene u pogledu izražavanja religijskih osjećaja na bilo koji način
kojima je zabranjeno nošenje marame na glavi kao religijsko etničkog simbola u školama.
Drugi primjer, naprotiv pokazuje da je u Francuskoj bilo dozvoljeno emigrantima
muslimanima iz arapskih zemalja da sklapaju poligamne brakove, tako da je kako se navodi
u tekstu broj poligamnih brakova u Parizu tokom osamdesetih godina,dostigao cifru od
200.000.
Ovi nam primjeri pokazuju da politike zagovaranja grupnih prava se baš uvijek i ne bore za
grupna prava u punom kapacitetu i na pravedan način što nam pokazuju posljedice ova dva
navedena primjera gdje su dvije manjinske grupe, različitih spolnih struktura imale različite
posljedice svojih borbi za ostvarenje religijskih i kulturoloških prava.

7
Naime, grupa o kojoj je riječ u prvom primjeru su isključivo žene kojima nije dozvoljeno
nošenje marama u školama kao reigijsko-kulturnog obilježja dok je grupi u drugom
primjeru, koju su isključivo sačinjavali muškarci legalizirano pravo sklapanja poligamnih
brakova što također kao praksa ulazi i u sferu religije i kulturnog identiteta i po važnosti se
uslovno rečeno uopšte ne razlikuje od prava nošenja marama na javnim mjestima. Moller
Okin upravo želi skrenuti pažnju na to da zagovarači grupnih prava ne samo da zanemaruju
individualna prava svakog pojedinca u zajednici već su i sasvim neosnovano
diskriminatorski nastrojeni prema ženama.
Moller Okin navodi da žena koje žive u poligamnim zajednicama sa drugim ženama i
zajedničkim mužem svih njih imaju potpuno minimizirana ili nemaju nikakva individualna
prava jer žive u potpunom haosu obzirom da muža moraju međusbno, uslovno rečeno dijeliti
u stalnim su neprijateljskim odnosima jedna prema drugoj te tako i djecu ukoliko ih imaju
primoravaju na sukob i neprijateljstvo sa drugom djecom koja tu žive a svima im je otac
zajednički.
U tekstu se dalje navodi, da je u Francuskoj uveden zakon po kojem se muškarcima
isključivo dopušta stupanje samo u monogamne brakove, što a neki način predstavlja
satisfakciju za žene no javlja se drugačiji problem većih razmjera i sa težim poseljedicama,
postavlja se pitanje šta učiniti sa drugim ženama koje su bile dio poligamnih brakova a
promjenom zakona po kojem se ukida poligamna praksa više nemaju nikakva prava.
Nakon donošenja ovakvog zakona francuska vlada se našla u velikim problemima kako
riješiti egzistencijalna pitanja spomenutih žena i djece u oblasti prava na nasljedstvo,
materijalno osiguranje drugih vrsta.
Kako navodi Moller Okin, ovaj problem je bio povod za razvijanje žestokih rasprava između
feminista i zagovarača grupnih prava ili bolje rečeno multikulturasta.
Feminističko stajalište u ovim raspravama je, kako kaže Moller Okin da svaka žena umjesto
što se u društvu gdje svakako vidljivo ili neprimjetno u manjoj ili većoj mjeri dominiraju
muškarci tretira diskriminatorski i vrlo često se nad ženama sprovode neke krajnje svirepe i
neljudske prakse trebala bi se prije svega tretirati kao dostojanstveno ljudsko biće gdje bi
njena ljudska priroda trebal biti mjerilo prava i potreba dok bi se na spolnu pripadnost
trebalo gledati tek kao na neku sekundarnu nužnu, odliku svih bića. Dostojanstvo je ono što
sve ljude razlikuje od životinja i drugih živih organizama u prirodi ali ipak dostojanstvo je

8
odlika koja bi trebala biti osnovni faktor spajanja i približavanja ljudi jedni drugima kao
odlika po kojoj su ljudi svi jednaki bez obzira na sekundarne odlike o kojima je bilo govora
u gornjim redovima.
Također, kako Moller Okin navodi svaka žena ima pravo na individualnu slobodu i
ostvarenje raznih prava i potreba počev od osnovnih ljudskih prava pa do prava specifičnije
prirode. Život unutar malih u velikoj mjeri izolovanih etničkih i kulturnih grupa ženama
zatvara mogućnost osamostaljivanja u svakom pogledu i pored zakonskih prava
obezbjeđenih od strane države pripadnicima tih malih zajednica.
S druge strane jedan od zagovarača zaštite grupnih prava, Vil Kimlika (Will Kymlicka) kako
navodi Moller Okin, kaže da manjinskim grupama u jednom društvu treba svakako
obezbjediti sva prava u svim sferama života i to možda baš zbog toga što su djelimično
izolirane grupe u pitanju odnosno sačinjavaju manjinu ukupnog stanovništva neke zemlje te
da bi njihova kako opća ljudska i društveno-politička prava tako i kulturni običaji trebali biti
zaštićeni posebnim setom zakona koji se odnosi na manjinske grupe unutar jedne države.
Susan Moller Okin ipak kritikuje Kimlikin stav iz prostog razloga zato što on u svojoj teoriji
o zakonskoj zaštiti grupnih prava ponovo zaboravlja, kako ona kaže, pojedince unutar grupa
odnosno zaboravlja činjenicu da su grupe i sastavljene iz pojedinaca koji time što su postali
članovi neke grupe nisu prestali biti individue koje imaju pravo težiti za samostalnošću. Ako
bi se Kimlikina zamisao sprovela u djelo onda bi to opet samo značilo da svaki član neke
grupe ima određena prava samo dotle dok se deklarira kao pripadnik neke grupe i da sva
njegova prava bivaju dokinuta a sve njegove potrebe, kao čovjeka, bivaju zanemarene onog
trenutka kada se odluči odvojiti od grupe. U ovom slučaju opet nema smisla govoriti o
čovjeku kao samostalnom dostojanstvenom biću. Sva prava koja su data nekoj grupi odnose
se isključivo na cijelu grupu i to kao kolektiv ili društvenu činjenicu dok se pojedinci čijim
su udruživanjem nastale grupe potpuno zanemruju. U tom slučaju kako se dalje u tekstu
navodi, ni država može intervenirati kako bi suzbila nehumane prakse jedog pojedinca
naspram, najčešće žena. Iz tog razlga se najčešće vrši nasilje nad pojedincima u raznim
oblicima u cilju očuvanja tradicije. Ipak, porodica je zajednica unutar koje ljudi uče o
tradiciji i moralnim vrijednostima i obzirom na zatvorenost porodica zakon ne može doseći u
tolikoj mjeri do privatne sfere života svakog čovjeka, osim toga ako i postoji neki porodični

9
 zakon, samim njegovimpostojanjem nije garantirano da će biti i poštovani primjenjivan u
privatnom životu ljudi iako ga možda ljudi javno formalno podržavaju.
Stav Susan Moller Okin o porijeklu nehumanog i diskriminatornog odnosa prema ženama, je
takav da ona kaže u navedenom tekstu da su takve prakse prema ženama legalizirane još u
svetim spisima monoteističkih religija. Moller Okin navodi mnogo primjera iz tradicija
nekih manjinskih grupa koji su religijski pripadnici jedne od tri najveće monoteističke
religije, islama, kršćanstva i judaizma. Zbog ovakvih stavova, iznesenih u tekstu “Da li je
multikulturalizam loš za žene?” Moller Okin je bila često kritizirana od strane mnogih
autora.
Naime kritike nekih autora su se sastojale u tome što su smatrali da Moller Okin
poistovjećuje običaje neke zajednice sa religijom te iste zajednice. Istina je da običaji nekad
mogu proisteći iz religijiskih osjećanja članova neke zajednice ali su veoma često mnogi
običaji za koje se uveliko smatra da su plod religijskog propisa ustvari su u potpunoj
suprotnosti sa onim što izvorna religija propovjeda odnosno, zabranjuje ili naređuje kroz set
zakona unutar svetih spisa.6
Primjer najnehumanije i najsvirepije prakse nad ženama koji navodi Molller Okin za koji
ona smatra da je posljedica patrijarhalnih vrijednosti nametnutih iz religijskih svetih spisa a
koji je opće poznat je takozvano obrezivanje žena odnosno kliteroktomija koja je raširena
praksa na teritoriji islamskih zemalja. Kritika vezena za ovaj primjer sadržana je u knjizi
Jasminke Babić-Avdispahić “Etika demokracija i građanstvo”. Naime kako se navodi u
spomenutoj knjizi kliteroktomija nema osnova u Kur’anu kao svetoj knjizi islama. Naprotiv
mnogo je predaja Božjeg poslanika Muhameda u kojima se tretiraju propisi vezani za intimni
odnos između muškarca i žene gdje se jasno muškarcima stavlja do znanja da se moraju
pobrinuti o ispunjenju potreba svojh žena te da nije ni u kom slučaju zabranjeno ženama da
uživaju tokom spolnog odnosa. Moglo bi se onda postaviti pitanje otkud to da se ovakve
besmislene i najprije krajnje surove prakse nad ženama opravdavaju religijom. Odgovor leži
u tome što ljudi imaju vrlo malo ili nimalo znanja o sopstvenim religijama i tekstovima
religijskih izvora, čak i ako imaju nekog površnog znanja doalzi do pogrešnog shvatanja i
loših interpretacija religijskih izvora što nažalost za posljedicu ima, izuzetno neljudske
prakse najčešće nad ženama.
6
O ovome se konkretno govori u knjizi “Etika demokracija i građanstvo” u poglavlju “Dali je multikulturalizam
štetan za žene” str.155-156

10
 Također, Moller Okin navodi da često žene stupaju u bračne zajednice sa muškarcima koji
su ih prethodno napastvovali, zbog očuvanja porodične časti i to prihvataju kao sasvim
prirodnu pojavu.
Za kraj, mogao bi se za ovaj primjer vezati drugi prigovor koji je upućen na tekst koji smo
prethodno analizirali od strane nekih autora.
Drugi prigovor na tekst Moller Okin se sastoji u tome što neki autori tvrde da Moller Okin
ne ostavlja prostor za mogućnost da postoje i oni koji se ipak odlučuju dobrovoljno da
ostanu u svojim zajednicama ma koliko prakse nad njima samima unutar te grupe ili
općenito nad svim članovima tih grupa bile surove i neljudske, jer pripadnici pojedinih
grupa, neke prakse koje su drugim ljudima neprihvatljive, prihvataju sasvim prirodno i sa
zadovoljstvom iz prostog razloga zato što su odgajani na drugačiji način ten a njihovu
hijerarhiju vrijednosti se može malo ili nimalo uticati.7

3.0 ISLAM I FEMINIZAM

7
Također se I o ovome govori u knjizi “Etika,demokracija i građanstvo“ Jasminke Babić Avdispahić u poglavlju „Da li
je multikulturalizam štetan za žene“ na stranama. 151 i 154.

11
 U ovom poglavlju razmotrit ćemo feminizam kao globalni pokret za prava i emancipaciju
žena kroz prizmu jedne od tri najveće monoteističke religije.
Ova namjera može na početku zvučati neobično, obzirom da se smatra da su religije i
emancipacija žena nespojiva dva pojma po sadržaju te da je krajnje neobično analizirati
feminizam kao takav sa aspekta jedne od tri najveće monoteističke religije. Kao što smo već
prthodono vidjeli, neki autori smatraju da su religije i njihovi propisi paterijarhalne prirode
te da su usmjereni protiv žena u svalom smislu.
U tom slučaju neka islamsko shvatanje feminizma bude primjer da nisu uvijek religije i
emancipacija žena suprotstavljene.

Naime, jedan od primjera koji je jasan pokazatelj kolika je važnost žena u islamu je taj da je
pojavom islama dokinuta praksa zakopavanja žive ženske djece, zastupljene kod starih
arapa. Islam strogo zabranjuje, pravljenje razlike između žena i muškaraca u svakom
pogledu. U isalmu žene imaju jednaka prava na nasljedstvo kao i muškarci što prije pojave i
širenja islama nije bila praksa, naprotiv u starim plemenskim zajednicama arapa u
predislamskom dobu muškarci su imali pravo nasljeđivati žene svojih umrlih očeva na
najnormalniji način kao i svaku drugu imovinu. Također predislamski arapi su imali pravo
ženiti se neograničenim brojem žena što islam također ograničava a ako se bolje razmotri
Kur’anski tekst zapravo islam na neki način ukida praksu ženidbe sa više žena jer u
praktičnom smislu veoma strogo uslovljava to pravo tako da se muškarci u modernism
društvima najčešće odlučuju na monogamni brak. Možda ova tvrdnja zvuči neobično ali mi
ćemo ovdje parafrazirati jedan Kur’anski ajet koji muškarcima pod strogim uslovima
omogućava ženidbu sa po dvije,tri ili četiri žene pod uslovom da prema svakoj ženi bude
pravedan kako u materijalnom pogledu, što podrazumjeva obezbjeđenje potpuno istih
materijalnih uslova svim ženama podjednako tako i emocionalnom smislu i po pitanju
posvećivanja vremena ženama, ipak ajet8 se zaključuje riječima, ukoliko se muškarci plaše
da neće biti pravedni preporučuje im se, podcrtavajući činjenicu da im je bolje da se žene sa
po jednom ženom. Također je veoma bitno da u praksi, pitanje da li će se muškarac oženiti
drugom ženom ili ne, veoma zavisi od odluke same žene. Naime muškarac ukoliko se
planira oženiti drugom ženom mora tržiti dozvolu svoje prve zakonski vjenčane žene, pa

8
Rečenica u Kur’anu

12
ukoliko ona sama pristane onda ima se ima pravo oženiti ali ako ne onda se ne smije oženiti
još jednu ženu jer se smatra da bi se ogriješio o svoju suprugu povrijedivši je višestruko,
prije svega njeno pravo kao supruge, zatim njeno dostojanstvo nepoštujući njeno mišljenje i
želju pa na kraju i njene emocije.
U Kur’anu i sunetu o dnosno poslamika Muhameda se kroz mnogo ajeta i predaja koje se
ističe važnost poštovanja i vođenja brige o supruzi od strane muškarca te se u suprotnom
osoba koja postupa neljudski prema svojoj supruzi poistovjećuje sa najlošijom vrstom ljudi.
Također postoji predaja poslanika Muhameda u kojoj on navodi da su najbolji oni ljudi koji
imaju najbolji odnos prema svojim ženama, te da je i sam Bog zadovoljan sa takvim ljudima.
Ipak, postoje neke pogrešne interpretacije kur’anskih ajeta od strane muškaraca koji
parcijalno shvataju vjerske propise pa onda dolazi do konfuzije u shvatanju gdje većina
prosječnih muškaraca uzima pravilo mogućnosti stupanja u brak sa više žena kao obavezu i
dozvolu muškarcima da imaju više žena iz čisto fizičkih pobuda pritom ne razmišljajući o
ograničenjima i propisima u punom kapacitetu već stavljaju svoje prohtjeve i želje na prvo
mjesto zanemarujući ozbiljnost propisa. Što se tiče raspolaganja imovinom stečenom u braku
bilo da se radi o zajedničkoj imovini supružnika ili se radi o imovini koja je isključivo u
vlasništvu supruge ona ima puno pravo na korištenje imovine svoga muža potpuno jednako
ko i on sam s tim da imovinu kju sama stiče žena nije dužna trošiti osim za isključivo lične
potrebe i a imovina se smatra samo njenom dok muž nema pravo raspolagati imovinom
svoje supruge. Sve ono što žena uloži u domaćinstvo os svoje imovine smatra se njenim
uslovno rečeno dobrovoljnim prilogom.s druge strane muškarac je dužan izdržavati svoju
porodicu djecu i suprugu i to spada u njegove stroge obaveze što je potvrđeno mnogim
kur’anskim ajetima i predajama poslanika Muhameda.
Također i propisi vezani za razvod supružnika u islamu svjedoči o tome koliko su žene i
djeca zaštićeni. Naime, bitno je reći prije svega da je u islamu razvod sasvim legitimna
pravna kategorija te da je podnošenje zahtjeva za razvod dozvoljeno objema stranama kako
muškarcu tako i ženi naravno za obje strane važi da je razvod tražen bilo od strane muškarca
ili žene pod valjanim razlogom nakon sprovedenih svih pokušaja da se postigne pomirenje
među supružnicima bilo da su oni sami pokušali izgladiti nesuglasice ili su porodice
supružnika imale ulogu medijatora u njihovom bračnom odnosu. Ukoliko supružnici ipak ne
nađu riješenje za svoje ne suglasice i ustanove da ne žele živjeti zajedno onda kao posljednja

13
 i konačna solucija ostaje razvod braka. Prilikom razvoda braka muškarac je dužan dati
određenu količinu imovine svojoj supruzi ni u kom slučaju ne umanjujući od onoga što ženi
pripada a što je određeno predbračnim ugovorom i naslovljeno kao vjenčani dar odnosno
mehr9 o načinu ili količini tog vjenčanog dara supružnici se sami mogu dogovoriti.
Također, muž nema pravo uzeti ništa od imovine što pripada njegovoj supruzi, prilikom
razvoda, iako je imovina stečena zajednički tokom trajanja braka, pod ovim se
podrazumjevaju razne vrste poklona u bilo kojoj vrijednosti, nekretnine ukoliko postoje a
ako je njihov legalni vlasnik isključivo supruga i sl. Jako je važno napomenuti da djeca ne
gube apsolutno nikakva prava na bilo koju vrstu brige od strane očeva bilo da se radi o
materijalnoj podršci ili podršci neke druge vrste, pod čime se podrazumjeva emotivna
podrška i aktivno učestvovanje u odgoju djeteta bez obzira da li djete živi sa ocem ili ne,
odnosno da li su roditelji razvedeni ili ne, briga od djetetu od strane oca mora biti apsolutno
jednaka kao i onda kada su roditelji živjeli u bračnoj zajednici. Briga o djetetu od strane oca
također spada u stroge dužnosti muškarcu koje mu nalažu religijski izvori.
Nakon iznošenja općih strogo utvrđenih pravila kojima islam štiti status žene dužni smo još i
navesti primjere reiterpretacije Kur’anskih ajeta koji obrađuju temu muško-ženskih odnosa i
prava od strane neki poznati feministica islamskog svijeta.
Naime u knjizi “Etika, demokracija i građanstvo” u poglavlju Islamski feminizam
profesorica Jasminka Babić-Avdispahić navodi reinterpretacije nekih Kur’anskih ajeta od
strane Azize El-Hibri, koja u svojim reinterpretacijama analizira pojedine riječi pojedinih
ajeta koji se tiču odnosa između muškaraca i žena pa u skladu s tim navodi ajet u kojem stoji
sljedeće: “Muškarci upravljaju ženama jer je Allah uzdigao jedne nad drugima jer muškarci
troše svoje imetke na izdržavanje žena” kako se navodi u knjizi “Etika, demokracija i
građanstvo” El-Hibri sugeriše, na osnovu poznavanja arapskog jezika i mogućnosti da se
neke riječi prevedu na drugačiji način a da pritom ne izgube značenje, promjenu termina
“upravljanje” i “uzdizanje” jednih nad drugima terminima “savjetnici” i “različitost” pa bi
onda nevedeni ajet se prevodio na sljedeći način: “Muškarci su savjetnici ženama u

9
Mehr je pojam u šerijatskom pravu kojim se označava vjenčani dar čija gornja granica nije fiksno određena a za
čiji se iznos mladenci mogu dogovoriti kao i za trenutak uručivanja tog dara tj. mehr može biti uručen supruzi od
strane muža ili pri samom vjenčanju ili nakon određenogpreioda ili prilikom raskida bračne veze odnosno ukoliko
dođe do razvoda.

14
 situacijama u kojima je Bog učinio neke od njih različitima od drugih i u situacijama kada
oni troše svoj novac”10
Također, navodi se da El-Hibri analizira termin “poslušnost” žena prema muževima
objašnjavajući šta bi on ustvari trebao da znači. Čest je slučaj da prilikom interpretacije
Kur’anskih ajeta tremin poslušnost žena prema muškarcima se shvata na gotovo
diskriminatorski način u odnosu prema ženama gdje se zaključuje da muškarci pod firmom
poslušnosti žena prema muškarcima daju sebi za pravo potpuno upravljanje i dominaciju nad
ženama u svakom smislu.
El-Hibri, kako se navodi u spomenutoj knjizi, zamjenjuje termin poslušnost drugim
terminom koji bi mogao označavati kao i u prethodno navedenom ajetu savjetodavnu ulogu
muškarca u odnosu na ženu s tim da ona ima puno pravo odbiti njegov savjet ili sugestiju
ako se ne slaže sa ponuđenim savjetom te da je niko nema pravo prisiliti da postupi po
naloženom jer u suprotnom savjet ne bi, kako se navodi više imao savjetodavnu ulogu.
Također, u daljem tekstu knjige “Etika demokracija i građanstvo” se navodi da Aziza El-
Hibri skreće pažnju da je termin poslušnosti žena prema muškarcima pogrešno upotrijebljen
usljed nepreciznog prevoda i interpretacije Kur’anskog teksta jer kako ona kaže nije u skladu
sa islamskm vjerovanjem gdje su svi ljudi jedino dužni biti poslušni samo Bogu, tako da je
traženje poslušnosti od strane nekih ljudi prema drugim ljudima u najmanju ruku
neprimjereno ako se zna da Bog poziva ljude da samo Njemu budu poslušni.

ZAKLJUČAK

10
Pogledati više u knizi “Etika, demokracija i građanstvo“ autorice Jasminke Babić Avdispahić u poglavlju
Islamski feminizam str. 158. IP Svjetlost Sarajevo, 2005. godina

15
Nakon svega navedenog potrebno je dati kraći zaključak na ovu temu.
Ova tema se na samom početku mogla činiti preambicioznom zbog namjere da se unutar ove
teme govori o dvije izuzetno široke teme, odnosno o dva pojma koja se smatraju osnovnim
kada se govori o modernom društvu.
Iz današnje perspektive, kada se glasnije nego ikada govori o modernom društvu u svim
aspektima, društvu znanja, jednkosti svih ljudi bez obzira na klasnu, rasnu, religijsku ili neku
drugu pripadnost može zazvučati čudno govor o borbi za ženska prava, kao procesu koji još
uvijek traje širom svijeta. Naime,trebalo bi se podrazumjevati da su i žene u tom idelanom
svijetu modernih shvatanja sastavni i neodvojivi njegov dio bez kojeg postojanje druge
polovine svijeta ustvari nebi bio moguć, te da i one imaju apsolutno jednaka prava kao i svi
drugi prvenstveno muškarci.

Često dolazi do pogrešnog shvatanja feminizma posebno u današnjici. Većina ljudi ustvari
smatra da je ostvarenje ženskih prava završeno time što će se formalno povećati broj žena u
javnom sektoru. Problem je upravo u tome što se ne uviđa da prvi val feministica tokom
19-tog stoljeća se nije borio za povećanje puke brojnosti žena u javnom sektoru svih
društava već se njihova borba sastojala u tome da se i žene konačno počnu smatrati
dostojanstvenim bićima koja su sposobna da se brinu o sebi i drugima i koja su bolje rečeno,
sposobna da donose odluke kako u ime drugih tako i u svoje spostveno ime.
U prethodnim poglavljima je bilo govora o dostojanstvu ljudi i potrebi da se svi ljudi
posmatraju kao ravnopravni dostojanstveni koji se upravo po svom dostojanstvu razlikuju od
drugih bića kao što su životinje ili biljke
Ako se feminizam svede samo na isprazno formalno brojčano povećanje prisutnosti žena u
državnim firmama, gradskim, državnim parlamentima i globalnim organizacijama različitih
vrsta, pod firmom ostvarenja ženskih prava onda to znači da se na taj način potcjenjuje
veoma mučna borba žena za ostvarenje prava raznih vrsta počev od najosnovnijih ljudskih
prava pa do prava viših vrsta.
Pukim brojčanim povećanjem prisutnosti žena u javnom sektoru nekog društva se ne dobija
ništa nego se samo pokušava prikriti nedostatak tolerancije u tom društvu.
Za kraj je potrebno imati u vidu jednu veoma bitnu stavku

16
Feministice iz perioda 19-tog stoljeća odnosno feministice prvog vala feminizma pa i drugog
vala feminizma iz 80-tih godina prošlog stoljeća su se borile za ostvarenje osnovnih ljudskih
prava koja bi trebao uživati svaki čovjek bez obzira na sekundarne odrednice i pripadnost
bilo kojoj grupi. Pod ta osnovna prava podrazumjeva se prije svega pravo glasa, pravo na
školovanje, zaposlenje i jednaku zaradu u odnosu na muškarce koji za isti posao kojim se
bave i žene zarade veću svotu novca.

17
LITERATURA:

1. Babić Avdispahić Jasminka, “Etika, demokracija i građanstvo”

IP Svjetlost Sarajevo 2005.

2. Greets Evelien, “An analysis of Susan Moller Okin’s problematic approach to

multiculturalism. A feminist comprehensive liberalism gone wrong”

3. Okin Moller Susan, “Is multiculturalism bad for women?”

Published by Princeton University Press 1999. New Jersey SAD

4. Linda M. i G. Zerilli, “Toward a Feminist Theory of Judgment”

Published by The University of Chicago Press 07.02.2012. Chicago SAD

5. Volpp Leti, “Feminism versus Multiculturalism”

Published by Columbia Law Association 05.06.2001. SAD

18