PISMA IZ ŠVICARSKE

DRŽAVA NA RESPIRATORIMA:
„NATRAG IDEM, NAPRETKU SE NADAM“

__________________________________________________

HAMDO ČAMO

Zürich, 17.08.2020
DRŽAVA NA RESPIRATORIMA: „NATRAG IDEM, NAPRETKU SE NADAM“

Kao što se u bračnoj zajednici događa da jedan od supružnika posljednji sazna da je prevaren,
ako sazna, neki od njih teško podnose da kroz život nose „teret rogova na glavi“. Jedni se tješe
da nije istina, drugi upadaju iz krize u krizu dok se ne suoče sa stvarnošću, probijajući se kroz
život dok prebole ili ne prebole nanesenu bol.

Vjerujem da građane Bosne i Hercegovine pogođenje genocidom, protjerivanjem i humanim

preseljenjem, ne bole samo uši već i glava „od politike koja im čak i u miru razvlači ono malo
građanske pameti“. Izrugivanje zdravom razumu građana BIH počinje sa prvim slobodnim
izborima 1990-tih godina. O ostalom ovaj put ne bih, ne samo što je teška i obimna
povijesna građa, već i zbog toga što čitalačka publika današnjice više voli slike i crteže ili tek
par riječi. Svaka duža rečenica, ma kakvu poruku nosila je opterećenje. Zato se posvetimo
onom najbitnijem.

Svaka konstrukcija puca na najslabijim mjestima. U međunarodnoj politici su to na svojoj

koži, zbog nejedinstvene politike arapskih zemalja na Bliskom Istoku, u općem kaosu osjetili
Palestinci. U vremenu od 1989. do 1991. građani RBiH su dali podršku nacionalnim
partijama i nacionalnim vođama čime su stvorili politički ambijent koji će imati teške
posljedice po njih i cijelu BiH1. O tome kako su Bošnjaci prevareni, da se država podijeli i na
području BiH nasele Srbi iz Hrvatske nakon Oluje, a potom u strahu od širenja „islamskog
radikalizma“2 da se on „podveže i izoluje“, zaustavlja se „konačno oslobađanje RBiH“, čemu i
ove godine „u svijetu slučajnosti“ niko nije posvetio jednu jedinu riječ. Vjerovatno zaslužena
lenta visi na nekom od muzeja „za uspomenu i dugo sjećanje“.

„Svako narušavanje istine nije samo vrsta samoubistva lažova već i napad na zdravlje
ljudskog društva“ (Ralf Valdo Emerson)

1 «Izbori su održani 18.novembra 1990. godine. Od 240 poslaničkih mjesta u Skupštini Republike Bosne i
Hercegovine, SDA je osvojila 86 mandata, a od sedmočlanog Predsjedništva, trojica su bili kandidati SDA.
Ubjedljivo najviše glasova osvojio je Fikret Abdić – milion i dvjesto hiljada. Izetbegović je dobio osam stotina i
sedamdeset hiljada glasova. Abdiću je pomogla popularnost koju je stekao kao utemeljitelj „Agrokomerca“ i
kao žrtva tzv. „mjenične afere“ iz 1986. – 1987. godine. Imao je imidž uspješnog privrednika, neopterećenog
pripadnosti naciji i nacionalizmom, pa se opravdano procjenjuje da je dobio i nešto srpskih i hrvatskih
glasova.«Političkim dogovorom» Abdić je mjesto predsjedavajućeg Predsjedništva BiH ustupio Aliji
Izetbegoviću. Nažalost, sukob koji je tinjao između ova dva političara, koji su imali različite koncepte, ali i dvije
sujete i dva različita temperamenta, kulminiraće tokom rata koji je 1992. godine počeo u BiH. Tada Abdić
odlazi u Veliku Kladušu, osniva svoju vojsku, koja će se do svog konačnog poraza, zajedno sa vojskom
hrvatskih Srba, boriti protiv Armije BiH. Pokazalo se da su zahvaljujući njima, Slobodan Milošević i Radovan
Karadžić ostvarili jedan od svojih strateških ciljeva: sukob unutar bošnjačkog nacionalnog korpusa. Među
bošnjački sukob u Krajini do neslućenih razmjera uvećao je nesreću koja je zadesila ovaj narod. ("95 godina od
rođenja Alije Izetbegovića", Global CIR, 2020)
2 Uopće ne mislim da je „islamizacija“ dobar termin da se označi stanje koje se velikom greškom prakticira i

koji je u općoj upotrebi, a kojom se zapravo opisuje proces radikalizacije bošnjačkog nacionalizma. Op.a.H.C.
Gospodin Bogić Bogićević je nakon podjele zemlje i nametanja dejtonske luđačke košulje
rekao prevarenim građanima čistu istinu:“Mi smo imali Republiku, neka SDA objasni zašto
je nema?!" O takvoj politici SDA, kako prije tako i danas, nedavno je akademik Esad
Duraković ne slučajno izjavio da "politika SDA postaje jedna vrsta nacionalne katastrofe!"3
U međuvremenu je po uzoru na državu SHS (Srba, Slovena i Hrvata) stvorena bh. dejtonska
država 1995. koju navodno „greškom u prijevodu“ čine tzv. „konstitutivni narodi“ (Bošnjaci,
Srbi i Hrvati), dok su „drugi i ostali“ (jevreji, Romi, Bosanci itd.) „građani druge klase“ bez
političkih prava da biraju ili da budu birani u najviša politička tijela i institucije Dejtonske
BiH. Uprkos tome što je Sud za ljudska prava donio presude4, one do danas nisu
implementirane.

Bosna i Hercegovina je danas mračna država sa etno-nacionalistima na vlasti koj su zemlju

doveli do prosjačkog štapa a društvo podijelili „na manje i više vrijedne građane“.
Zadržavajući pravo međusobnog biranja ('bosanski rulet'), nacionalisti obezbjeđuju, na ovaj
a više na onaj način, decenijsko razvlačenje pameti građana. Građani su se sami našli u
kandžama etno-politike, kao miševi na kojima sa danas iživljava svaki oblik sile.
Specifikacija predpolitičkog društva je njegova nesazrelost, dekonponovanost; konkretno,
to znači da vlast i društvo ostaju “zarobljeni u vremenu i prostoru” da budu pouzdan
politički faktor, ali svojim neznanjem i u međusobnim političkim trvenjima gube dragocjeno
vrijeme i supstancu pri čemu ostaju na nivou nerazvijenih društava u svakom pogledu.

Država u tranziciji je pod njihovom palicom doslovno opljačkana. Politikom trostrukih, prije
svega kriminalnih aršina, uvijek u međusobnom dogovoru i „namještanju mjesta i glasova“,
uz potpunu kontrolu medija, izbora i izbornih rezultata, o čemu postoji više domaćih i
stranih analiza i izvještaja, bilo je moguće da se „etno-nacionalni torovi“ sa njima na čelu
održe do danas. Politički klijentelizam, korupcija, kriminal, pritisci, strah, namještanje
izbora i izbornih rezultata, politička pasivnost, grubo kršenje i nepoštivanje najviših
sudskih i ustavnih odredbi, zakona, čime su najdirektnije utjecali na sigurnosti, suverenitet,
teritorijalni integritet, gubitak dijelova mora i obale, nepoštivanje osnovnih prava građana,
nefunkcionalnosti državnih institucija, tužilaštva i sudstva, korumiranost policije, gubitak
kontrole u politici, privredi, pravosuđu, poroznost državnih granica, javnih nabavki,
nepouzdanost partnerskih odnosa, skandali, afere, nepoštivanje ekonomskih i finansijskih
kriterija, stranačke blokade funkcioniranja državnih institucija, konstantnog zaduživanja,
aktivna asistencija sprege politike, religije i kriminala, saradnja sa protivnicima države i
centrima moći, samo su dio "inžinjeringa etno-nacionalističke politike" koji se poput
bumeranga vraća u masovnom gubljenju građanske supstance koja je danas „problem“
sistemu „opće sigurnosti“ zbog nedostaka radne snage, svih profila stručnosti i obrazovanja.

Protjerivanjem i humanim preseljenjem građana BiH tokom i završetkom rata, etno-

nacionalisti su radi učvršćivanja svoje vlasti aktivno „rezali granu na kojoj sjede“. Programi
3
https://nap.ba/news/68894
4 https://www.izbori.ba/Default.aspx?CategoryID=687&Lang=3
povratka protjeranih na svoja ognjišta, iz poznatih razloga nikada nisu implementirani,
uostalom, kao i mnoge obaveze preuzete potpisivanjem Dejtonskog sporazuma. Zbog takve
politike danas postoje „dvije Bosne i Hercegovine“, u domovini i Matici iseljenika
(dijaspori). Danas po prvi puta javnost se suočava sa istinom da više građana BiH živi u
dijaspori nego u matičnoj zemlji. U nedostatku glasova danas je „dijaspora problem“, ali ne i
etno-nacionalistička politika jer ista pokušava pronaći modus da se „proberu sigurni glasovi
naklonosti“ koji će osigurati život njima i njihovom nepotističkom naslijeđu. Uvođenje
elektronskog glasanja, koje je danas prisutno u većini demokratskih zemalja svijeta, ne
primjenjuje se iz razloga straha od potpunog gubitka kontrole.

Građani se još danas nadaju da će se dogoditi čudo, na njihovu žalost, čudo koje očekuju
„niti piše niti kući dolazi!“

„Najgore je nepismen onaj koji je politički nepisemen; on ne čuje, ne govori, ne sudjeluje u

političkim zbivanjima. Ne zna da troškovi života, cijene graha, ribe, brašna, najma, cipela i
lijekova, sve ovisi o političkim odlukama. Politički nepismen je toliko glup da je ponosan i
busa se u prsa govoreći da mrzi politiku. Taj imbecil ne zna da se iz njegove političke
ignorancije rađaju prostitutke, napušteno dijete, i najgori od svih lopova - pokvareni
političari, korumpirani i kupljeni od nacionalnih i multinacionalnih kompanija." (Bertolt
Brecht)