DZEMILINA SMRT juZnog vjetra, obasjani mjesetinom plove, ka mrtvim i nepreglednim, jo8 uvijek u trenutku stvaranja zarobljenim, prostranstvima sjevera, proviruje, negdje na horizontu, najprije stidljivo i oprezno, a onda sve jaée i sa~ mouyjerenije, zvijezda Venera. Ljudi polahko sabiru utiske, manje ili vise, sretno ili nesretno, sa svrhom ili uzalud, provedenog dana, éitaju djeci, iz starih poha- banih slikovnica, bajke o lijepSem i sretnijem svijetu, o svijetu, koji pored sveg ovosyjetovnog zla i beznada, kao da jo uvijek negdje postoji, Zilavo se brane- Gi, od stvarnosti. Gase svjetla, na obliznjim neboderima, u svojim polumraénim prohladnim sobama, uz sneni osmijeh, na starim klimavim krevetima, koji kod nas Balkanaca, kao da prelaze, zajedno sa bojom kose, temperamentom, a boga- mi, jo8 Ze&¢e i sudbinom, sa koljena na koljeno, sa oca na sina..., vrelim prstima dodiruju jedno drugo, hrane dosadnu uplakanu djecu u kolijevkama... Slugaju negdje, uz uporno iiritirajuée, a opet voljeno pucketanje, stare dobre, Jugotono- ve ploée, na jo8 starijim i boljim, Iskrinim gramofonima. Sje¢aju se nepovratne mladosti, pregledajuéi foto albume krcate naizgled uhvaéenim trenucima, ne- izmjerno skupe i opijajuée, a ipak, uvijek i svugdje lazne sreée. Razmiiljaju o tome, ita im donosi, neugasiva svijetlost, nove, proklete, na Ijudsku bol i radost, sve ravnodusnije zore. Zive, sanjaju da Zive, lagano usnu, umiru. A ja, zajedno njima, piSem tebi mila... Sa strahom od ljubavi svoje, za tebe. Strahom za sebe. Sasvim uzalud... N: je éarobna. Kroz rijetke oblake, Sto pod laganom komandom toplog »Cesto se, krajnje glupo osjecam. Jer, Sto me vie prostor i vrijeme od tebe razdvajaju, to te vise Zelim, volim... A trebalo bi, valjda, biti obrnuto. Opet, ne znam. Nista, ne znam. Ne znam uopite, Sta mi je, 8ta je to u tebi, Sto me kon- stantno tjera, da se pitam, i od sebe, kako pred tobom, tako i pred samim sobom, budalu pravim, da ti ovo, sada pigem...? Takva je, izgleda, ljudska priroda. Jer Govjeku je, uvijek najdraze, ono so mu je najvise zabranjeno, daleko, neuhvat- Ijivo, nedostiéno... Od Adama, i rajske jabuke, pa sve do danas. Zauvij Ma znaé Sta? Prokelt neka je Onaj, koji vas osmisli. Isti Onaj, kojem se svake noéi, prije nego Sto zaspim, molim da te éuva, ma gdje god i skim god da bila, Sta god da radila, kroz ta god prolazila... 93PokuSao sam, mislio sam, da éu radei neke stvari, uspjeti da te se oslobodim, ali nisam uspio. Jer, nisam ja, nazalost, od takve japije suzdan, Ne moze’, ljubav zlom i mrakom ugu&iti. Jer ubay, kakva god da bila, uzvraGena, neuzvraéena, beznadezna, s ciljem... uvijek i samo, mo%e biti svijetlost usred tame, oruje ko- jim moras zlo savladati. Da, zlo. Kako u sebi, tako i u drugima, Savladati i njime ovladati. Stidim se samog sebe. Stidim se Sto sam takav kakav jesam. Stidim se, jer mi ruke drhte, dok ti ovo sada pigem. Stidim se jer ti piem... A ne mogu da ti ne piSem. Ne mogu, da shvatim..., da jedno sree, kuca zdravo i snazno, dok ono drugo, koje kuca jo8 jaée, i brée od prvog izgara, i polahko ali sigurno, se guéi... Cudno. Ironigo. Tragigno... Dok su kvazipiéeve umorne misli, kao i bezbroj puta do tada, lebdjele neg- dje, na veé za njih dug niz godina, uhodanoj relaciji Zenica ~ Sarajevo, sjedila je stara, bolesna i oronula, ana neki @udan i nedokuéiv, gotovo poetski natin, jo8 uvijek zanosna i nedostizna Déemila, nasred BaStarSije, drée¢i u ruci, gomilu kukruznog zmnevija. Gekala je, da se jedna od bezbroj, sarajevskih, nekad plahih i umiljatih, ptica (jer i ptice su, kod nas, postale umiljate i plahe, u granicama normale, svojstve- nim evropskim, au poslijednje vrijeme, sve vie i balkanskim prijestolnicama..., sve uobrazenije, te lazno skromne, poput samih judi, Sto ih, misleci valjda da sebi time kupuju komad skupe déenetske zemlje, uporno hrane), spusti na njenu suhu, smezuranu ruku, i barem time joj uéini jo’ jedan, od nebrojenih, neuhvat- Ijivih, i veé proslih, uzalud potrogenih, dana ovozemaljskog Zivota liepsim... Dugo je tako éekala, i dotekala. Ptica je sletjela, za trenutak izvela, veé odav- no, kako medu Kjudima, tako i medu pticama, prihvaéenu i odobrenu imitaciju uplagenosti i sramezljivosti, pogledavai je nakratko (valjda je kod ptica, ba’ kao i kod nas, judi, dok uz lazni obzir, izimaju, ono, Sto im se nudi, takav obizaj), halapljivo pozobala zmevije, mahnula svojim repom, i izgubila se u beskrajnom plavetnilu sarajevskog neba. Sjedila je tako, tu, jedva posmatrajuéi, kroz izmaglicu nadolazecih sjeéanja, uéurbane prolaznike... Skupila je svoju ruku, posljednji put, pogledala put sunca 8to se nezaustavijivo gubilo u modrocrvenoj pozadini sarajevskih brda, i zatim, tiho umrla. Uvyjedito prepunoj KoSevskoj bolnici doktor je uz osmijeh njeZno stavljao ma- juSnu Déemilinu unuku u unutagnjost inkubatora... 94 fc n mw KmrSee Na’ kvazipisac se, sedamdesetak kilometara dalje, udobno sjedeci u svojoj fotelji, listajuéi primjerak jutranjih novina i ispijajuéi jeftinu verziju brendirane Coca Cole, nakratko zakaéljao, osjetio snazan stisak u grudima, i zatim, jo8 snaz- nije, u nemoguénosti da savlada svu silinu nadolazeéeg trenutka, lupio, zajedno sa stotinjak komadiéa, u njegovoj ruci slomljene, kristalne Cage, glavom od pod. Na trenutak, vrijeme za njega kao da je stalo, a onda je, izmenada, éim se uspio pribrati, poelo opet da kola onim istim neumoljivim tempom kojim je kolalo i kolat ée, jo8 od onog septembarskog dana, kad ju je upoznao. Da kola, pritom ni- Steéi, sve pred sobom. Ostavljajuéi uvijek i samo nerazrjegivu zagonetku vjecito proklete i nesretne, ljudske sudbine... (Jednoj djevojei...) 95