.
prica za konkurs
NeObAvEzUjUca IsTiNa
Janjecaglavusa,
«A zasto, pa vee ti je vrijeme,
Aifelov Toranj,
Sutim. Neka joj sutnja moja, ovaj
videoleka .
.. pecene,mi­
siei . hrskavi
-meza bog
bogova~ Na­
polju kisa,
Ijetna, jul­
ska, natapai lisee, i zemlju,j ruze
zenski rascvijetale. Mirise na ne­
besku vodu, od kOje travazano­
sno svjetluca. On - ne znateko je
,on, otkud biste znali sjediu po­
lumraku «videoteke», .njegoveru
gacama, sportskim i mravljiiTf str­
pljenjem reda, sibicu po sib.iell,
.
. .....-cII­
izgorene, gradi, nekim neodoljivim
nagonom u sebi, zamislite,· ako
mozete -La tour Eiffel,prevedeno
na nas: Ajfelov Toranj. Pariski da­
kako, pa ciji bi bio. Mlad je, rela~
tivno, a zubi mu, sto.se kaie;na
preskok. I lice nekako' ispaceno,
suho, mozda bi semoglokazati,i'
uvehlo. Za ovo izreceno nekopro~
stL Ali on, jednako, kaostoujed~
naceno ova «mokra» kisa· pada,
uporno, predano, slaze Ii, slaze
sibieu po sibicu,sibicu po sibicu,
u nedogled. Ujepi ih, jednu na
drugu, ide, mili sve viseivise,:u
visin.u svoje mastei.svoje sjenovl"
te «videoteke».»Koliko ihirna,
koliko ce ih bitL.. tihsibica, je ~n
o .'
znas?» "Znam, znam, kako' ne bi
znao. 7000 komada, u bobu. Tac~
no i bez pogovora. Toliko cedaih
bude kadposljednju spustim na
sam vrh.» "A ta pecemapaea,ot"
kud ona, vidim da je sa uzivanci~
jom gustiraS?! !A, glavusa? Onaje
iz Jablanice. Jaran mi, sofer do
Neuma i ovamo; donio. Svome
jaranu,jakako.Nikad ne zaborav(
on. A ja ti, ovako, uz pice, mezln,;
zalogajim i - evo kako vidis~ i
Toranj Ajfelov gradim, tacnostO i
dvadeset, i kusur godinaposlije
tog francuskog genijalca ... rie'vi~
dis, i zapamti to, on nije bid>arhi­
tekta i konstruktor kako ti mozda
mislis daje bio taj Gustav Ajfel;
(ne, nije mu bilo ime Alfred,:kako
ti rece...), vee je taj eije je djelq,
sada, evo ovdje, hocu'od sibica
da ponovim, bio tehnicar .obicni
kao i ja sto sam.»
«A glavusa - ukusna?»
«Kako ne bi bila.,. iz Jablanice je.»
ICitalae:
"Bogati, imas Ii onaj film 0 tome
kako su oni, ne znam kako su s.e I I
zvali, krali, ubijali, lagali, i ne znam I
sve stanisu sve radili, a zavrsili su
u 6uzi?" - «Imam, evoga.»
"Kisa prestaje,»
«K'o Ijetna» .. ,
Kemal MAHMUTEFENDIC
1._­ ~ .
"-,,-,,~~;;;;;;..::..~, ~:.~'.
«Duso, jesi Ii legao?»
«Nisam.»
odavno?!"
put, bude najbolji odgovor. Prokle­
ta bOa!
«A tablete, jesi Ii njih uzeo?!"
«Nisam, i neeu ih uzeti veceras. Ne
ielim!»
«Ne deri se, molim teo Samo sa
brinem... za rebe.»
«Ma goni se, i ti, a zajedno s to­
bom, I tvoja briga.»
. Nasta muk. A ona, svojim starlm
nejakim rukama, jedva privuce raskli­
manu drvenu stolieu k sebi, sjede na
nju, i gorko, zaplaka ...
«Gdje je papir?! Gdje je olovka?!»
«U regalu, sakrila sam.", rece kroz
suze.
«Donesi!!!"
Donjela je, I stavila posve necujno,
oboje na stol.
«A sad mi se gubi, s ociju. Ne­
stani!!!»
Ode, u drugu sobu, tihim koraei­
ma, jos Use, jeeajuei.
«Veeeras moram da pisem, rospijo/»
Niko i nista se ne cuje, iz susjedne
sobe.
Moram da pisem. Sebi, drugima,
nekome, bilo kome, nikome. Nebitno,
samo da pisem. Da zadnju ispovjest,
napisem. Uzimam olovku. Naostrio
sam je, jucer, s mnogo Ijubavi
PISMO
(adresa i telefon - stampanim slovima)
I Moja oejena za pricu je
I a svaki kupon ucestvuje u igri)
Rok prispjeca 7 dana od objavljivanja!
.
• . . . . . . . Li • . 4.".W_.'.
Pismo sinD . .
i truda, i previse. Gledam u papir.
Gutam ga, ocima. Spustam obe ruke
na njega, i kao u transu, podrian
slabom svijetloseu noene lampe,
pocinjem:
«Sine mOj, ja ti vee odavno, vise
nlsam, svoj. Jos od onda, kad me
satra nepravda, ovozemaljskog iivota.
Sudbina je moja, prokleta. Najgora,
od svih, ovog svijeta. Ova tena, sto
me njeguje i pazi, cak ni ona, nikad,
do mog srea, put ne na/azi. I tako mi,
vee godinama, sa njom, vrijeme"uza­
Iud prolazi. Zivot mi je patnja, jos od
prvog dana. Nekad davno, ja to nisam
znao, nisam u to, vjerovao. Jer nisam
znati smio, m/ad, iivotom zanesen,
sam bio. Ni slutio nisam, koliko se u
svemu, zla krilo, koliko je samo, na·
ovom svijetu, patnje bilo. A sad sam
star, i prestar, da bih promijenlo stvar.
Ne samo svoju, nego bilo clju, koju.
Ostaje mi samo da umrem, i time, na
svoje mjesto na Zemljl, sto vee odav­
no pod teretom Ijudl izdise, nekog
drugog gurnem, svojim plueima da
dise. U grobu da istruhnem, i opet,
kroz zemlju, kroz erve, nekim drugim
iivotom, postanem. Na Zemlji ovoh
htio to i'I ne htio, sve do sudnjeg da­
na, ostanem ...
Zelio sam, tebe. Vise nego Ii i raj,
za sebe. Volio sam, jednom jednu,
i vise nlkad, nljednu. Htlo
sam, da ti bude majka, bo­
Jja, nego druga svaka.
Propao sam, onda, kad me
je odbila. Ona. I to me grl­
ze, od tad, polahko ubija,
voJju za iivotom, ml uporno
suzbija. Gdje Ii je sad ona,
i da Ii je nekom drugom
mati, volio bih, prije ne­
g05to umrem, vise od
svega, znati...
Ne izlazim, u sVijet, iz
ove svoje sobe, vee go­
dinama. Jer razloga, ni­
kakvog i nemam. Ljudi, u
njemu, bili su i ostali, isti.
Zajedno sa
SINU(Nurudin)
I njama starih zenickih staba/a.Jer
I posve n~bitno i?i, sto ~e~tadef jednog
nesretmka. I nJemu, I nJlma.
I
(oejenjuje se brojcan.o: od 1 do 5, I
I Gospodnje,2006. Pisano rukom u
mnom, cekaju da doau na red, na
smrtnoj listi, i pokore se volji samo
jedne, Vjecne Misli. Mnogi od njih ne
znaju, da im nema, od zla i zavisti,
niceg Gsim moida, proJazne koristi, i
da ih zbog nje cekaju, sve do zadnjeg,
pIa men I bol, a'l ne obicni, nego cisti,
kao sve njihove vrste, sto ilvjese pri­
je njih, potpuno isti.
Dobro je sine, da nisi ovdje dosao,
da nisi proei morao, one sto sam ja,
prosao. Jer svako ko je dosao, s tugom
je otisao, da blopet, mimo volje svoje,
iznova, ovamo posao. Da se pati, dok
ga okretnl vjetar sudbine, klatl. I nikad
ustvari, iasto je ovdje, ne shvati...
Sine moj, nesuaeni. Neroaeni.»
Neko pjeva, pustom ulieom. 0
cemu, i zasto? Nevaino. Dusom je
svojom mrtav, tugom satran. Ne cu­
jem sasvim dobro. Daleko je. Ali
znam, da je pjesma, veceras; same
moja, i njegova. Sve je, bliie. Dere se,
urla, I ocito ga jos samo ja, veceras .~.
slusam. Nesretan je, kao i ja, i njegov
glas mi, bas zbog toga, skoro pa
prija. Boie, sta Ii mu je?! Je Ii od a/­
koho/a, i'J moida od nesretne sudbi­
.. ?
ne, plJan.
«Uzalud, bjehu,
sve moje nade,
drugom iena, draga,
ti postadeeeeeeeee!» , ,
Naviru mi suze, na ocl. Trzcim bje­
sno rukom, rucku od ladiee, ispod
. -stoIa. Zakljucano je... Pocinjem be­
zglavo, iz sveg glasa, da vrlstim. Da
se gusim, u suzama. Lupam svom.
snagom, sakom od bravu, i pritom,
uopste ne osjetim, u ruei bol. Nema
je, odavno je iscezla. Utopila se, u
moru, svake druge, boli. Otvorio sam
ladieu. Ne znam ni kako, ni zasto.
Baeam pogled, u njenu unutrasnjosr.
Nema nicega unutra, osim jednog.
Sjaji se na mjesecini, sto veceras
prodire, cak i kroz debe/e i teske
store na prozorima, ma/en, niklovan,
revolver: GJedam unutra, odlucno, bez
l~
ima/o straha, a ruka, ...... _-,'
.......
voaena ieljom kakvu ...,
.
do sad nikad osjetio
nisam, pruia se, do
njega.
Nategnuo sam. me­
tak u eijevi je bljesnuo,
pred mojim uplakanim
ocima. Jos samo maio,
i gotovo.
Prislanjam ga sebi, .\
na oznojeno, celo...
Odjeknuo pueanj!
Tako snaian, da zaglusi
sobu, napolju ulieu. Prsnu krv, po
eijelom stolu. A niko se ne trznu. Cak
ni plahe ptiee, sto spavahu, u kros­
(svim, nesretno zaljubljenim)
Nap;sano, u noei, neprospava­
noj, izmeau 2. i 3. jula, godine
Sarajevu.Prekucano, u Zenici.
Nurudin