Podaci o autoru

fi,aza Dalic ie rodena 18. 4. 1966. godine. Zawtih je mediciruku ikalu

tl D<tboju. Pisanjem se bavi od ranog djetinjstva, a ovo ioi ie prva
Snusluhta zbirko pjesama. Do sada je swje stihove objavila u
iboniku ,,Vidici" l<oji je izdao Knjiievni klub ,,Vidici" iz Graianice,

iiii jc aklivan ilan. Zivi a Graianici.

RAZA DELIC

biblioteka

.ulDlcl.

VJETROW

AIOJE MIADO,STI

ODLAZAK

Vjetrovi odnose moje misli','

Jo uskoro, mo jko, odlozim
i ne6u mo6i svoku no6
u kosne sote um,orno do dolozim.
Ostot' 6e somo mojo sjeno,
blijedi trogovi mog postojo njo.
Stoze su, mojko, posute trnjem,
stvornost je budno, ne do do sonjom.

lruke moje, hropove, o ienske

fl-t.t 5j-,tr, tf ),{)- 4

r":-^"/ri;i

t/C

tvoje ve6 umorne zomijenit' ne6e dugo.

Boli me,, o ielim do odem
iivot je jedno, o snovi drugo.
Ostot' 6ei no kopiji uplokono,
6ok mi i misoo neito u grlu steie,
sve mogu do ostovim, prebolim,
ol' mi je tebe ostovit' nojteie.
Svoko tvojo suzo, storice drogo,
kristolom postot'6e duboko u meni,
ljubov moju ni jedon oblok
nikodo ne6e mo6i do zosjeni.

Ponijet' 6u sobom tvoj mili lik

i sve ono 5to moie do sje6o

\
no tebe, mojko, i noiu boitu
s prolje6om svokim prepunu cvije6o'

Vjetrovi donosit 6e moje misli..,

Vro6onjo, mojko, ne6e biti,
jer svoki bi povroto,k ozlijedio ronu,
to znom jo, o osjecol i ti.

Grijeh moj svoki sohroni,

op,rosti i zoborovi no moje nemire,
odlozim do stozom svojom ProsiPom zvijezde,
jednom se iivi i jednom umire.

USNUTOM

DJETETU

Mirno spovo... Spokojom lice uvijeno

nemo ni ruinih snovo do se budi.
Sodo je dijete, sutro 6e porosti,
do bi je zlobom ronili ljudi.

No njeino lice koo do cvijet

prosipo proh iz lotico svojih,
spovoj, spovoj dok votre nemo
do spoli korijenje djetinjih ieljo tvojih.
Ah,5to nisom to 5to si ti u ovom trenu
do smirim u tijelu svom nemire,
do ne znom niito o iivotu

i smrti ito njegove p,lodove ubire.

Mirno spovo... Ne osje6o nemo6 nodi
pred novom zorom ito rudi,
inju ie, koo i druge, ve6 sutro
zlobom roniti ljudi.
(lzold

i i Armonsi)

OTIEI

TREBA

PRED STVARNOSCU

mogu nestoti, Potonuti k'o borko,

dok lutom itroiim ono 6ego nemo
sve mi se dini do je iivot vorko.

I one snovo 5to imodoli

rostrgo iivot kondiomo grubim.
No roskri6u sudbine stojim,
prvi put u iivotu gubim.

K'o s nebo podoh iz krilo svojih snovo

u grube ruke stvornosti, iivoto,
borim se, trgom, ol' osje6om do sudbino
tijelo mi steie dok mreiu moto.

Mislih do obloci mogu bez kiSe

i buro bez jokih vjetrovo.
Nikod ne otvoroh y1q1q 5f,/ornosti,
lijep je iivot bio od snovo.

Sve su mi misli sli6ne jedno drugoj,

Nije postojolo potnjo ni bol,

ni moglo u tuinim odimo.
Sumorni doni bjehu mi stroni
i jecoj u dugim noiimo.

Joi niko nije rekoo do nodonjo

pobje6i od grijeho, oti6i trebo,

jer niko ne zno do nije vorko
to 5to joi troiim dio svogo nebo.

A ondo... Zid jove tvrcli od moite

nije mi doo dolje do krenem.
Prolozi vrijeme, jo tek probucleno
no istom mjestu, ne slute6i, venem.

*
IZGIJBTJENA MISAO

Jo som sodo Pouiino

no zidu iivoto objeieno,
rukomo hvotom nepoznoto,
u vremenu izgubljeno,

Misli k'o mreie isPletene,

o jednu nit sudbino vude,
ono se nedo, temelj je u meni,
g.odinomo pleteno, o ne jude.
Misoo k'o sje6onje i usPomeno
Fo lik to losu rozbijenom,
opet me boco no obolu
ushi6enjem ljubovi oPijenom'

SAN
U gustoi mogli Pred mojim..odimo
tvoje se usne sPokojno smijese'
koo do m'olii do oProstim'
i lj'udi grije5e'
iivot je goroik

Buro u meni, hrpo misli'

rozbocone ielje do'k ti oii gledom'
milujem ti Lkosu i ljubim te dugo'
ostonri, ne idi, nikome f.e ne dom'
Postoje sve bljede"'
Nestojei, logo no tone6i u ponore"'
Budim se, grle6i Prozninu,
dok no6 bjeii u osvitu zore'

Lice

ti

Mreio se trgo, vjetrovi nose

njeine joj, krh,ke niti,
sorno jedno ostoje k'o stijeno,
izgubljeno misoo..' koo iti.

9
B

r
EUTANJE

IZGUBTJENO

No 5to su lidile tvoje no6i

u one godine sumorne;
jesu li koo i moje odi, tvoje odi
zomogljene bile, umorne?

Bilo bi no6 bez uzdoho,

bilo bi zoro bez suzo
do je istino ubilolo
zoludno mo5tonjo bludno.

Nodonjo tvojo jesu li bilo

nebeski izlog moStonjo;
jesom Ii bilo u snu ti vilo
izvor njeinosti i proitonjo ?

ledon bi iivot bio

Doj, probudi se, 5o,pni mi no tren

do pijonu duiu od sovjesti otistim;
sod kod je proh pogled ti snen,
ko,ko do ielju zo tobom uni5tim...?

Nesto

prepreko kondZomo sudbine

do nije bol postojoo
i to m ne o6i tim ine.

ju zo sl/o vremeno

ruke i oii, osmjeh i nodo;

zojedno s njimo k'o Prosjok
joi jedon iivot strodo.

A niko ne vidi soblje

5to sijeku du5u izgubljenu.
Sve se pretvorilo u studen tiiine,
jer sve je pripodolo njemu.

10

t
UGASTA ZVIJEZDA

DECEMBRU

Suton 6e sokriti tomnilom svojim

ruke skloPljene no grudimo,
svjetlo u sobi d'o kosne Pono6i
igrot 6e zosjenjenim nitimo'

Splosnuo sjoj tvoj je...

Plokole odi komene
i nebo tuino cviljelo;
ostolo tugo zo mene,
more se jodo izlilo.

Tilelo u trzoju, b'olon jecoj

u zidove sobe uPijen,
smrvit 6e Posljedniji trog nodo njo
i son, ronjen, ubijen.

Pogled se skrivoo m uto n

i suze
od bolo kristoli;
mislio n is,i no potnje
on ih koji su ostoli.

Zotvoreno vroto, nijemo itiho

preko dijeg Progo niko ne kroii,
so,krit 6e od lj'udske rodoznolosti
moglom zo m'u6ene o6i.

Zgosnuli snovi i ielje...

S tobom su zokopoli node;
odnio si lijepo 5to iivot nudi
ostovio sjetu, ko jo n je i jode.
Ruie se kule itonu locfe,
pogled bjeii sumornom nebu
troiit 6e vjedno nojljepii sjoj
ugos'le zvijezde u decembru.

DUETE NEVJERNIKA

To suze podoju u srce

ko menom o6o jo Pritisnuto
i vloie lice uvelo,
donimo zobrinuto.

Rodost i smijeh nestoo je

ostolo somo prisonih rijedi sliko,
5to ih jednom s gordinom u tijelu

ditolo dijete

nevjernirko.

13
12

*
ISPOVI.,EST I.IARKOMANA

USPOMENA

Zoro je mojo sjeno no6i,

put mi je moglo pred oiimo,
zo mene ni5to ne postoji,
zo druge node imo.

Ostot' 6e vrbe... i prozorsko stoklo

slijepo od sjojo sunco,
sto notrpo n knjigomo,
suzo.
izmeclu korico

Ulog zo kockorskim stolom

moje je mlodo tijelo,
uvijek je gubilo i dovolo,
nlkod niSto nije uzelo.

No istom mjestu leiot' 6e put,

proinjov, s mnogo komeno,
u hlod'u vrbo, uz poto,k
kojim plovi uspomeno.

Misoo mojo rozbijeno,

kristoli njeni zo kopo ni,
5to druge n;ikod privuklo ne bi
mene tjei i, zove i momi.

Pup,ovi u dvori5tu nikod procvoli

i groide, mlodo nezrelo,

somo6om ub,ijeno, zgrdeno tijelo.

Potomok som ondelo

zorobljenog nebeskim prostronstvimo,
mrvico u ljudskom postojo nju,
gospodorim tudim iivotimo.

)stot' 6e zotvoreno kopijo

do prkosi vjetru vremeno,
ostot' 6e do niko soznoo ne bi
koko ronjovo i boli uspomeno.

Zovjese nepoznotog umotole

ruke mi iznemogle u trenu,
iivim logono nesto j u6i,
uvijen u sopstvenu sjenu.

't4

u uglu sobe iznemoglo,

NE DAJ MI, MATI

)o

Ne stropi, moti...
Stroh tvoj me boli,
tciok je komen ito mi
doho ne do.
dovjek, rekto si somo,
l,:1,;"0
zrvr zo neito,

znom,

jo

osje6om.
Zivot je krpo koju trebo isproti
modo podero no,
do s ijo k'o zloto,

doleko "gledo".
Svoki

je tvoj ,uzdoh

buro nemiro pred kojom

podom u ponore
potnje i oio io.
Dug je put, reklo
si somo,
od prvog koroko,
do krojo.
Odmokle godine,
moti,
ostoti
i prve bore,
ll:r_o.r,
niso m komen
,os
bezbolon, hlodon.
Osje6om kod go,ri
r pepeo posto je iivot.
kod izgubljeno podom.

Ne doj mi, moti...

Otvori mi oi,i i ne
doi
do sonjom budno
greino i nepoznoto.
t5

16

17

TRAZENJE

xxx

Kod pokleknu ideje i node

pred pogledom stvornosti u meni,
teikoo mis'o, sumor.no k'o nebo,
svoku Zelju u du5i zosjoni.

Koiu do su tvoje odi bile

koo snom u moto ne i do su svi iekoli do se Probudii..,
A ti si 6utoo... Nijemo tiSino
s tvojih usono
suze je molilo do konu,
zoustove se negdje u duii...
itu zouvijek osto n u.

Rozbiio bih no6 svojim ogordenjem,

bolom i suzomo don gosilo,
do bih pokost 5to je iivot roclo
rozumom svojim shvotilo.
Jo uzolud skidom zvijezde s nebo,
gozim po pustim stozomo mjeseco
kod m'i iivot pritisnuo tijelo,
o ono pognuto, lomi se ijeco.

18

Il
JUIRO

oiljo niz ulicu dugu

hodim po ko zno koji put
u nodi do 6e se otvoriti vroto mogle
Bez

i pokozoti mi stozu kojom po6i trebom.

ciljo, nesvjesno hode6i

ko utrobi nepoznotog
Bez

gdje se ipok, znom,

morom izgubiti.

4auoA

PokuSovom do ubijedim se,be

do nisom izgu,bljeno ido znom
5to troiim doik rozbijom

vloine bijele zidove 5to mi tijelo kvose.

Ne dom sebi do mislim...
Ho6u do osjetim doh tiiine
ili toplinu blijedog svjetlo
s posponih ulidnih svjetiljki.
Blizu su ku6e...
Stoklo rosom umiveno
izo svojih ledo kr.iju, moido,
umorno tijel'o ljubovniko
zgoslih u protekloj no6i,

Cujem somo jouke svojih potpetico

svoki put kod sudore se
s vloinim jezikom
komenoE ploiniko

...i korodom...

19

20
21

TEBI JE LAKO

SUSRET

Tebi je loko, ne postojiS i ne znoi

do behor grone vloZne od kiSe klti,
ne mudi te ono lto je bilo jude
ne strepiS pred onim 5to 6e sutro biti.

Ne gledoj me toko.
Odi mi se mogle, tomo zid stvoro,
osje6om nemo6, korok mi teiok,
misoo ielju u tijelo oboro.

Proh si, zomoton u 6utonje

zogrljen sje6onjem onih 5to govore,
osje6oji splos n u li u tebi,
do ih imo!, bilo bi ti gore.

Bore no tvom licu, trogovi izgubljenog

istom snogom neito u meni poroju,
reklo bih ti neito, o ne mogu,
rijedi no votri strsho izgoroju.

Ne luto5 som u kiSno dobo.

miris zemljenih grudi ne vloii ti doh,
trogovi tvoji postoje jo5,
ol' zolud, kod srce ti je proh.

Ti si izgubilo, jo poroieno,
ostolo si grono bez nojmlodeg listo,
jo bez ljubovi, nodonjo isnovo,
sud bino nom gorko, isto,

Tebi je loko, ol'mi ieljo osto

zo teponjimo njeinih volo morskih,
ni nojjoii nemoju dovoljno snoge
do sruSe kule osje6onjo ljudskih.

Ne ubijoj me pogledom odojnih,

jer grijeh ne nosim u sebi,
teiok je komen pritisnuo Zivot
ine do doho ni meni, ni tebi.

22

MASTAT'{JE

MOSTOI/I

je uzelo no6...
Njene 6e ru.ke i njeno tijelo
biti tvojo i ljubov i moti,

Godinomo stojoh no istom mjestu,

htjedo do komen budem.
Nisu me vjetrovi bocoli no koljeno
ni me6ovo, ni studen.

Tebe

negdje drugdje gdje nemo mene,

jer jo odlozim, ne mogu stoti.

Dolozit' 6ei desto...

S mjesecom i zvijezdomo tiho
u toplim no6imo ljeto,
sotimo gluhim, pono6nim,
kod tilelo .obuzme sjeto.
Pridot' 6u ti dugo...
Do prvih uzdo ho zore
i prvog treptojo do no,
ti si mi puto,koz zo donos isutro,
mojo je stozo izbriso no.

23

24

Otopolo se u pogledu mom prostronstvo,

doleke ielje i blijedi snovi.
Jedon je put postojoo, jedno rijeko,
izmedu nos

mostovi.

lz dono u don grodih ih svojom teinjom

kopimo nodonjo gosih proposti votre,
iivot je tokov, moie do nudi,
ili do snogom nesre6e sotre.

25

NOe
U krilu skrilo odoj poroienih,
dlonovimo briSe lico uploko no,
do jutr.om niko vidio ne bi
nodo

jo du5om rozbocono.

Tijelom tomnim d i5u6i neiujno,

nemire budi i usne vloii,
svjedok je' jedini u gluhim sotimq
kod iudnjo bludnju zove i troii.

Oiimo punim zvijezdo i mjeseco,

joi

dugo budno i bez sno

gledct' 6e suzom zomu6ene poglede
i tijelo poroieno.

ZAROBTJENOJ

Sto nemir svoj pred olujomo

prepunih zlobnih toloso nesre6e
ne smirii izomoli! do utihne
il' bor do blogo, ne6ujno !opu6e?
Lonce od vjetro iodojonjo
5to ne rostrgoi dvrstinom i ponosom,
ne doj do deru krpe no tebi
udine te prosjokom, bez idego, bosom.

Zorobljeno duio, ne doj do

u no6i done ti pretvore s{utnje i kojcrnjo,
ne doj se, trgoj, rozbijoj okove,
budi jodo od zlobe i strodonjo.
Ti

iivii, o iivot te ubijo,

kondiomo grubim on ti tijelo grebe,

donos si tu i ne slutiS:
sutro, kod umre5,
niko se ne6e sjetiti tebe.

26

F'
MUTNILO ZIITOTA

: g TRAZNOM

Troieno misoo, izgubljeno dovno

imoStonjo utkono u nju,
sod su somo svjedoci nepostoje6eg,
potopljenog u iivotnom mulju.

Joi n isu Poiutjelo sje6onjo

slovo, jo5 mogu do 6itom,
rozgovo ro m s tobom, o nemo te,
no6imo budno, donimo skitom'

Jo nemom nilto dime bih

moglo do isperem tu misoo,
loito mog iivoto tone zo brodom
5to je u buri nestoo.

Niiko som ,i ni5to, proh som,

ruke pruiom kroz no6, zvijezde krodem,

ol' grudi nebeske, grudi rodille
ne doju do letim, morom do Podnem.

Ne mogu do nodem sebe,

obole iivoto gube se u beskroju,
ni svjetionici negdje no pudini
ne zovu me i ne sijoju.

Ne postoji ni vrijeme ni Prostor,

sve je somo krinko u moglu utkono,
svi znoiu ko som
so m,o so m sebi stro no '

Vro6onjo viie nemo, jer izo mene

moglo je gusto stvorilo ponore,
pred mojim oiimo ielje i nodonjo
uronjoju u mutno iivotno more.

Zelje i nodonjo stroh su

uzidon u tijelo krhko i nemo6no,
vjetrovimo povijeno, buromo dovljeno
|rekodo snoin,o, poieljno, mo6no'
MJsli u bijegu jedno od druge

nestoju, u s ivilu slutnje

iivim, o znom, plovim vodomo
koje me truju, hlodne i mutne.

28

29

NEMOENA

NEVRIJEME

Bocilo vri.jeme sje6o njo

negdje izo moj,ih leclo,
jo gledom, okre6em se,
s liko je sve bljedo.

No dlonu zemljinom,
u urliku vjetro, odsjoj nebeso,
otvoren prozor nemilosrdno lupo,
stoklo rozbijeno, plodu djeco.

Ir,le osje6om

niito.
Tomnilo u meni, koimor snovo,
ne mogu oteti tijelo
cd ruku gorkog korovo.

Uploieno lico, molitvo no usnomo,

ho6e li nevrijeme iivot sotrti?
Lome se grone nemo6nog drve6o,
svjetiljko no stolu ploho drhti.

Odbijo ju se od mene,
stijeno som koju duvoju
do ne bi sruiilo sve ono
5to grode, zolto ponos doju.

Dobuju krupne kop'i kiie,

mrtve sjene,
zidovl ku6o
nebo sijeku soblje krvove
bezosje6o nje, uiorene.

no protim svoki korok

iivoto ito se lijeno vu6e
pos prebijenih nogu
kojeg ljudi sotiru i mude.

LUelu ce noc nltr sno

prekicloti tuto nj i lom ljovo ;
mir pomijeSo n so strohom
do6i 6e s jutrom, kod buro jenjovo.

Porn

30

,
Il

UZATUD

ODLAZE IZGUBLJENI

Govorilo som ti : iuvoj se..'

Ne rozbocuj svoje misl'i svudo
oko sebe do ih drugi beru
koo vo6e i.kroje im nove oblike.

No dolek put odloze izgubljeni

povrotko nemo, koo ni trogo,
uili su no vroto nepoznotog,
Preili P'rgk6 nevidljivog ,Progo.

Molilo som te, nemo6no u o6oju,

do zoborovii ljudsko zlo kojo
su ti ielje nokrnjilo, ronilo
i uJ.inilo te proiinom koju metu s puto.

Proti ih pono6 puno urlikonjo

s nebo ito dolozi, po zemlji se stere,
plodove njihovih ieljo inodonjo
neko 6e drugo ruko do ubere.

t.jub,ilo som te, ieljno rose strosti

s tvojih toplih usono, njeinosti
o kojoj se tojno moito somo do zoborovii ono ito si bio,

Zovjeso od suzo nebeskih,

novudeno no tijelo tople ljetne noii,
nedujno koo do rozgoli6uje grudi joj,
oli6enje stroho, uzvi5ene mo6i.

lo som svojom ljubovlju

u tebi .do izgrodim mostove poitenjo,
greike do priznoi i sperei bloto
ponovo do se rodi5.
s lico

Vjetor pronosi u rukomo

jouke pokupljene kroj puto, tu negdje,
krije ih do nliko ne zno diji su,
nosi ih u beskroj, ko zno gdje,

Godinomo bjeie toko, ol' zolud,

jer ti si imoo svoje stoze
no kojimo sodo vlodo somo Pustoi,
do sje6o no prozninu tvog iivljenjo.

No6 6e sokriti ,um,or i nespokoj,

ki!o 6e sproti mrlje tudeg grijeho,
no dolek put odloze izgubljeni,
put bez nodonjo, ieljo ismijeho.

PokuSovo

32

33

VJETROVI MOJE MTADOSTI

SADRZA]

Slomili grone mog iivljenjo,

dugo joukoli kroz tomnilo no6i,
trgoh okove njihovih ruku,
bili su jodi, nisom moglo po6i.

Vroioli me uvijek no podetok

tijelo mi snogom strosti povijoli,
htledo do bjeiim, umotono strohom,
bili su joii, nisu mi doli.
Postroh ipodoh, bloto me umivolo,
Iice mi ni somi poznolti nisu,
rozbijoli mi ielje o zid stvornosti,
od koje som doleko, o toliko blizu.

Pomogli mi svojim strpljenjem,

prljovu me podigli, zolijedili rone,
smrvili kule dolekih sje6onjo,
pustili jedno bolno do ostone.

Odlozok
'Usnulom djetetu

Otiii

trebo

Pred stvorn,oi6u
lzg u b ljeno misoo

Son

Cutonje
lzgubljenci

Ugoslo zvijezdo u decembru

Dijete nevjerniko
lspovijest no rkomono
Uspomeno

Ne doj mi, moti

Troienje
J

utro

Tebi
Su

je

loko

ret

Moitonje
Mostovi
No6

Zorobljenoj
Mutnilo iivoto
U proznom
Nemo6no

Nevrijeme
Uzolud

Odloze izg ubljeni

Vjetrovi moje mlodosti
34

RAzA DELtc:

u,"r,o,,

^o,",.]:fi;t

Piesme, 1e85,

Svtrko prvo knjigo predstovljo jedno iskuienje, koko zo outoro, toko izo orrogo ko o njoj rozm.iiljo. Rozo Deli6, snogom
svo.ie mlodosti, o i poneseno grotonidkim noglim prodorom pisoco u knjiievni svijet, ieli, norovno, sebi mjesto, svoj dio nebo,
uz

ese nj o.

Romontidno ,intonironi stihovi, zoducluju6e te!kih iivotnih poruko, donekle u nesklodu so godlnomo outoro, oli rozumljivo
somo po sehi, ovi stihovi odroiovoju jednu posebnu ljepotu
sotkonu od iskrenosti doiivljojo, ponironjo u 6udesno ljudsko
poezijo mlobiie isve povezon.o zojednidkim imen,iteljem
dosti.

Do je Rozo Deli6 u outobiogroskom soietku reklo do imo

,i do je izo nje d'obrono zookruien iivotni krug
godino
50
joj
se vjerovoti. Ovoko, ono je rodeno 1966. godlne,
bi
moglo
o iivotno iskustvo koje provejovo kroz stihove doleko je nodmoiilo njeno godiite. Moiemo to i p,rlhvotili ronom zreloiiu outorke, to je, u svokom sludoju dobor znok do Rozo Delii osje6o snoino pulsironje iivotnih tokovo, do joj nisu nepoznote
,tomne strone mjeseco", ier je u svojim snovidenlimo duboko
osjetilo tome i nespokoje dovjeko, koo dio ogromne cjeline
prirode o kojoj toko molo znomo, jer je ljudski prosjedn,; vijek
krotok zo univerzolno sozno njo.
Pjesnikinjo Rozo nesumljivo imo doro zo pisonje, medutim
moiemo .joj prebociti do je molo udoljeno od sovrernenih pjesniikiih tokovo, do n'ije dovoljno somokrititno premo sebi. do zo
neke pjesme nije dekolo ono dudesno ohloclenje, po su joj neki
stihovi u sozvuiju dolekih lel(tiro, onogo 5to je nrorolo 6iloti u
i ko li.

U njen,im rodovimo, koje smo odobroli, imo ponojvile dostignutog. oli ne i toliko do ih moiemo eliminisoti ko,o ne Rozne, po koiemo do niko od nos nije toliko svoj do bi bio som,
ve6 je pitonje koliiko u umjetnosti i rijedi koje su svokome no
,usluzi., moiemo noii svoje "jo" biie, o do nikome to ne zosmeto.

Rozo je uspjelo do o njoj govorimo koo outoru 30 pjesomo, po glosomo do ovo knjigo ito prije ugledo svjetlost dono,
n-roido izbog logo ito je sve monje pjesn,ikinjo, o sve viie
pjesniko, posebno onih so objovljenim knjigomo so grodonidke
opitine. Neko ove rije;i budu podstrek pjesnikinjomo, onimc
koji 6e to tek biti.

Autor ovih redoko smotro do ]e nojvriSe u iivotu o poeziii

nouLio od mojke, kojo je (zo njego) bilo nojve6o pjesnikinjo
dije je redove ikod ditoo.
Zaito?
Odgovor je u svokom 6ovjeku koj; zno do sluio i osje6o,
jer u pulsironju rone mlodosti nokupi se i nojviSe poezije bo!
od mojke diie usne po,sjeduju fluidni jezik, po je iovjek, no osnovu togo, cijelog irivoto piesnik, somo lto svi ne pi6u pgeziju,
sem odobronih. Zoto .ie ienomo doto do su monje viine pisonju. o v!5e su onom osje6onju koje toko ieljno odeku.jemo I
poslije smrti n-"ojke od drugih i svojih nojdroiih bi6o.
No jbolje piesme Roze Deli6 svokoko su
"Odlozok", lzgubljeno misoo, Ne doj mi, moti, Susret ineke druge
koje su korokteristidne zo Rozino knj'iievno stvoroloitvo. Ostole pjesme su
bez veiih oscilocijo, 5to je joko dobro.

. Preporu_iujemo izdovodu
odgovoroju6e likovno

do ovu

opremi.

idej no-estetskom smislu,

Oktobro,

knj,igu stihovo, ;tompo

ovo knjigo zodovoljovo.

1985.

Jusuf Begi6, knjiievn ik

je rodeno lg. 4. 1966. godine u Groionici. Do sodo

priloge u zbtrniku "viaici". zuirto p;Liomo "v;J.ri
"ti*liir.l.
moje mlodosti" joj je knjiievni prvenoc.
Roro Delii

RAZA DELIC
.V.ietrovi mo.ie

rr lod

osti"

Knliievni klub "Vidici" Grodo nico

VlDlCl
Eiblioteko

ll

kolo

knj,igo drugo

Zo izdovoto
MEVLUDIN SPAHIC
Urednik
HAJRIJA BECIROVIC
Recenzent

JUSUF BEGIC, knj iievnik

rLrekto

OMER HELIC
Korektor
MEHMEDALIJA BESIE

Prvo izdonje

Tiroi 600 kom.

5tompo: RO "GRAFOPAK.. OO,UR "Stomporijo" Grodonico

Fremo miiljenju Republiik,og komiteto zo obrozovonje, nouku,
kulturu i {,izitku kul'turu SR BiH br. 02-413-192 od 17. oktobro
1985. godine, ovo knjligo ne podlijeie osnovn'im i posebnim po.
rez imo no promet.