Ispit (2.

dio)
1. rujna 2020..
Ime i prezime:

Tijelo i mi

Kroz moje žile teče otrov što ga popih

u nasladama, u noćima pjanim.
I otrov truje. Tijelo trune. Ja živim u lešu.

I tijelo mi se gadi. Može li se kako

odijeliti od tijela, biti čist od tijela?
Tijelo je teret, tuđin, trulost.
Ja bih ga rado ostavio negdje
i utekao od njeg, odletio zauvijek u slobodu.

Ovako živim s njim, u njemu. Nerazdjeljiv,

O ko me spoji s ovim tuđinom u jedno?
Tijelo: težina drži me za zemlju
i odvuče me u nju svega, bez ostatka.

Uz krevet mi se mlada žena smije.

Kako bih došo do nje sam, bez tijela?
Ne mogu iz njeg. Ne smijem da je taknem,
Moj dodir, kao dodir smrti, sije svud rasulo.

U snu se razdvojimo. Ipak sam se otkinuo, lebdim

i hoću da poletim, da prhnem.

I probudim se: ležim u svom lešu.

A. B. Šimić: Pjesme o tijelu

Rastanak sa sobom

Sad je trenutak da svatko od nas

ode na svoju stranu: vi, noge, za koracima
o kojima toliko snatrite netom prilegnem;
ruke kud koja - lijeva, nespretna, u predjele
mašte, desna s vojskama; možda svi prsti,
dvadeset njih, odu na kakav drugi svijet;
ovaj su, misle, dovoljno razorili;
za njima će rebra, radna, uvrijeđena;
jetra će, zna se, u obližnju krčmu (tamo
već loču bubrezi, želudac, mjehur);
srce će na barikadu, ali bez krvi, u
šaputanju, toliko opredijeljeno za bitke ljubavi;
pluća među oblake, mozak u samo sunce;
a ja ću ostati sam s ovim gadnim
jezikom, stvorenim za otmjenost a stalno je
klepetao, uvaljivao me u sve gore nedaće.
Hajd, jeziče, sad pokaži što umiješ,
sad kad sam ostao bez ičega: napuni podrum,
tavan, smočnicu.

Slavko Mihalić: Klopka za uspomene

Higijeno, ne zanima me tvoja dobra namjera

kopam nos, mrtav rudar sad mi šalje cvijeće

režem nokte, smanjio sam panteru, džungla, oko mojih nogu, pije mlijeko!
perem noge! nisam ubio, ali možda me netko vidio kako živim
češljam kosu, kako sam nekad bio naoružan!
stružem zube, oprostite gospođo binaca, vaše četkice stalno pucaju!
usisavam sobu, stavit ću tepih, perzija će krenuti s centra!
brišem ogledalo, evo me opet, ali zašto tebe nema iza mene?
režem meso, tebi malo svinje, tebi svinjo malo svinje!
peglam košulju, ubit će me daltoni u pothodniku! kakva ljubav! kakva besposlenost!
farbam glavu, vjetar mi je u kinu uzeo kosu, sve je poskupilo s vihorom
čistim uho, upravo sam čuo zašto mrziš predsjednika općine?! zato jer je lijep!
pucam s prozora, ja sam čovjek u penziji i čistim grad
veslam, bit ću jak, najjači penis na bijelom, modernom svijetu!
planinarim, sa sljemena urlam hooj! i prosipam novac iznad zagreba!
grlim se, ali medo se opet nije obrijao, kontinent se smije i kruške na njemu!
povlačim vodu u wc-u, žuto nestaje, kako sam ilegalan i smrdljiv!

Branko Maleš: Praksa laži

Analiza pjesama: autostilizacija LS: odnos ja-ti, ja-drugi, ja-tijelo; socijalno etiketiranje i kulturno
smještanje protagonista lirskog svijeta: margina, bolest, zdravlje; apostrofa: način obraćanja,
antropomorfizacija, personifikacija, prozopopeja, kome se obraća LS, kome se izravno obraćaju
pjesme; prostorno organiziranje lirskog svijeta: počeci, završeci, isticanja, osamostaljivanja, binarizmi,
vertikala; odnos prema jeziku: kao mediju, ideji, organu; pjesnički izraz: stih, sintaksa, leksik, strofna
organizacija.

Usporedno čitanje pjesama. Sve su tri pjesme organizirane oko teme ili motiva tijela. Usporedite
odnos LS prema tijelu u svim pjesmama, objasnite načine shvaćanja identiteta s obzirom na odnos
uspostavljen prema drugosti (tjelesnoj, jezičnoj, kulturnoj) i pokušajte pokazati i objasniti kakve
identitetske i svjetonazorske modele pjesme posreduju: kakav koncept identiteta zastupaju, a kakav
realiziraju.