STIL U RETORICI

KREŠIMIR BAGIĆ, STILISTIKA 1

STIL način
trend
OMNIBUS RIJEČ izvedba
poetika
kanon
karateristika
 STYLUS

1. pisaljka
2. rukopis
3. način izražavanja
- pojedinca
- knjiž. roda, pravca, epohe
NAJRETORIČKIJE DOBA

W. BOOTH:
Mogli bi se pružiti dokazi za tvrdnju
da živimo u najretoričkijem od svih
vremena, ako pod retorikom
smatramo sve ono što ljudi čine kako
bi jedan drugoga u nešto uvjerili, a da
pri tome za to ne daju dobre razloge.
 STIL U
ANTICI
PLATON
o kvaliteta koju jedno djelo ima, a
drugo ne
o logos = ratio + oratio
o nadahnuće je preduvjet stila

ARISTOTEL
oproizvod različitih elemenata
(ugleda govornika, raspoloženja
slušateljstva, govora)
ostil je odvojen od argumenata →
ukras
ogenerički pojam, prikladan za
klasifikacije
 GOVOR
– dar bogova
Bogovi doista čovjeku svakom ne daju dâre
umilne svoje, ni duha, lika ni govora tečna.
Jedan izgledom svojim je slab, al’ što god
besjedi, to mu ljupkošću zaodjene bog, ljudi
s užitkom gledaju njega; govor mu zbijen i tečan...
Homer, Odiseja
GOVOR
– dar muza

Jer zbilja od muza i Apolona dalekostrijelca

Potječe dar pjevačâ na zemlji i kitaraša,
Kraljeva pak moć od Zeusa. A kog zavole muze
Srećnik je on, jer slatki iz usta glasi mu teku.
Hesiod, Teogonija
 RETORIKA – određenja

2. umijeće 3. sposobnost
1. umijeće uvjeravanja laskanja kojemu je cilj uvjerljivoga govorenja
korisnost ili užitak u svakoj prilici
(Koraks, 5. st. pr. Kr.) (Platon, 428-347-8. pr. Kr.) (Aristotel, 384-322. pr. Kr.)
 VRSTE 1. sudsko (pravno)
GOVORNIŠTVA 2. političko (savjetodavno)
3. epideiktičko (svečano)
Sudsko
(pravno)
govorništvo
o okrivljeni se pred atenskim
sudom morao braniti braniti
(govor sastavlja logograf)
o bavi se rekonstruiranjem
prošlog događaja
o postupak uvjeravanja:
entimem
Političko
(savjetodavno)
govorništvo
o govornik na nešto poriče ili od
nečega odvraća
o u vidu ima budućnost
o savjetuje se o pet tema: prihodi i
rashodi, rat i mir, obrana zemlje,
uvoz i izvoz proizvoda i
zakonodavstvo
o najbolje mu pristaje primjer:
stvarni (povijesni događaj) ili
izmišljeni (parabola i basna)
Epideiktičko (svečano)
govorništvo
o govornik nešto ili nekoga hvali (ili kudi)
o bavi se sadašnjošću
o predmet tog govorništva su vrline i moralne opačine, lijepo i
ružno
o najbolje mu pristaje amplifikacija
 Govor Slušateljstvo Vrijeme Sredstva Postupci Toposi
Stvarno /nestvarno
SUDSKI (PRAVNI) Sudac Prošlost Optužba /obrana Entimem
(osuda) TEMPORALNOST

Moguće /nemoguće
POLITIČKI Skupština Budućnost Uvjeravanje/odvraćanje Primjer
(SAVJETODAVNI) (odluka) MOGUĆNOST

Veće/manje
EPIDEIKTIČKI Javnost Sadašnjost Pohvala /cenzura Amplifi-kacija
(SVEČANI) (prosudba) KOLIČINA

OPĆA TABLICA
ARISTOTELOVSKE
RETORIKE
 PRAKSA SASTAVLJANJA
GOVORA

1. iznalaženje
(grč. εὕρεσις; lat. inventio)
2. raspoređivanje
(grč. τάξις; lat. dispositio)
3. sastavljanje
(grč. λέξις; lat. elocutio)
4. učenje govora
(grč. μνήμη; lat. memoria)
5. govorna izvedba
J. Lecomte du Nouÿ, Demosten (384-322) vježba
govorništvo
(grč. ὑπόκρισις; lat. actio)
RETORIČKI
TROKUT
retorički odnos povezuje govornika i
slušateljstvo ppomoću jezika:

ETOS – govornička dimenzija

PATOS – slušateljska dimenzija
LOGOS – jezična dimenzija (stil i
razum, figure i argumenti)
 OBRAZOVANJE
GOVORNIKA
o učenje jezika (već bi dojilje trebale pravilno govoriti); čitanje i
pisanje
o oko 7. godine učenika preuzima grammaticus: deklamira pjesme,
sastavlja spise, vježba dramatizirane recitacije
o oko 14. g. učenika preuzima rhetor; vježbe: narrationes i
declamationes

obilježja govornikova stila:

PRAVILNOST, JASNOĆA, LJEPOTA
 RETORIKA I POETIKA

o spajanje retorike (nauka o

uvjeravanju) i poetike (nauka o
lijepom) odvija se od 2. do 4. st.
po. Kr. (druga sofistika), a
okončava u srednjem vijeku →
ideja literature
o u to vrijeme nije postojala
institucija autora slična današnjoj –
oko teksta se uspostavljaju
različite funkcije: scriptor,
compilator, commentator i auctor
 SMRT
RETORIKE?
retorika je umrla, jer je pobijedila i
ušla u škole
postupno se svela na elocutio i
prerasla u zbirke pravila i savjeta o
učinkovitu govorenju i pisanju
romantizam označava suton
propisivačke retorike i pojavu
opisivačke stilistike
LITERATURA

Aristotel, Retorika. 1989. Zagreb: Naprijed.

Barthes, Roland. 1970. L'ancienne rhetorique – Eléments de
sémiologie. Paris.
Beker, Miroslav. 1997. Kratka povijest antičke retorike. Zagreb:
ArTresor.
Guiraud, Pierre. 1964. Stilistika. Sarajevo: Veselin Masleša.
Guiraud, Pierre. 1975. Semiologija. Beograd: XX. vek.
Kvintilijan, Marko Fabije. 1967. Obrazovanje govornika.
Sarajevo: Veselin Masleša.
Meyer, Michel – Carrilho, Manuel Maria – Timmermans,
Benoit, 2008. Povijest retorike od Grkā do naših dana. Zagreb:
Disput.
Plantin, Christian. 2015. Argumentacija ili dokazivanje. Zagreb:
Biakova.