Professional Documents
Culture Documents
PRAVNI FAKULTET
RETORIKA
Krehmić Berina
SEMINARSKI RAD
Mentor:
1
SADRŽAJ
UVOD ..................................................................................................................................................... 3
ARISTOTEL I NJEGOVA POVEZANOST SA RETORIKOM ........................................................... 4
Pojam retorike ..................................................................................................................................... 4
Biografija Aristotela............................................................................................................................ 4
TRI VRSTE UVJERAVANJA: LOGOS, PATHOS I ETHOS .............................................................. 5
Pojam logosa ....................................................................................................................................... 5
Pojam ethosa ....................................................................................................................................... 6
Pojam pathosa ..................................................................................................................................... 7
ZAKLJUČAK ......................................................................................................................................... 8
LITERATURA ....................................................................................................................................... 9
2
UVOD
Također, Aristotel razlikuje i tri temeljna načina uvjeravanja: ethos, pathos i logos. Ta
uvjeravanja pripadaju trojnoj Aristotelovoj podjeli govora na politički, sudski i epideistički.
3
ARISTOTEL I NJEGOVA POVEZANOST SA RETORIKOM
Pojam retorike
Legitimnost ovoj disciplini daje činjenica na koju ukazuje i Aristotel, da između istine i
zablude postoji međuprostor u kojemu vladaju neizvjesnost, vjerovatnost i vjerodostojnost. 1
Biografija Aristotela
Aristotel je gledao na retoriku kao vještinu javnog dokazivanja i uvjeravanja. Ona može
biti korektivna, instruktivna, sugestivna i defenzivna.
Aristotelova retorika je najbolji udžbenik do tada kao sinteza svih dotadašnjih učenja, kao
teorijski spis, a manje kao klasična retorika. Također je smatrao da retorika ima zadatak da
pronalazi najpogodnija sredstva za uvjeravanje slušalaca i daje savjete kako se to postiže.
1
S. Avramović, Retorika,štampar Makarije
2
Ibid.
4
TRI VRSTE UVJERAVANJA: LOGOS, PATHOS I ETHOS
Prema Aristotelu, uspješno uvjeravanje se postiže upotrebom jedne od tri vrste „umjetničkog
dokaza“ - Logosa, Pathosa i Ethosa. Oni predstavljaju sredstva kojima nam se nešto
dokazuje. 3
Aristotel govorničku dimenziju naziva etosom, jer ništa nije uvjerljivije od moralne snage,
karaktera i autoriteta što ih na neki način mora pokazati onaj koji nastoji uvjeriti ili svidjeti
se.
Slušateljsku dimenziju Aristotel određuje pojmom patos, jer onoga koji govornika pasivno
sluša obuzimaju osjećaji i što ih pokreće upravo njegov govor.
Kada je riječ o ježičnoj dimenziji, Aristotel je naziva logosom, a ujedno je određuju stil i
razum, figure i argumenti.
Retorika se, proučava prema podjeli etos, patos, logos, na kojoj i počiva njezina specifičnost.4
Pojam logosa
Logos – (grč. logos, lat. verbum = riječ, govor), pojam označava područje uma, kao i
sposobnost shvaćanja prvih principa znanosti. Logos kod prvih grčkih filozofa označava
misao koja se izriče u riječima. 5
Za Heraklita, logos je kozmički razum koji pokreće, vodi i mjeri trajno nastajanje stvarnosti.
Za Platona uglavnom znači izrečeni govor.
Za kršćane predstavlja Boga, odnosno drugu Božansku osobu koja se utjelovila u Isusu iz
Nazareta.
„Logos uvjerava snagom razuma“. Svijet je okružen brojnim objašnjenjima, ali obično
logičko uvjeravanje predstavlja upotrebu uzoraka, običaja i načina razmišljanja koji će
3
M. Višić, Retorika, Podgorica 2008.
4
M.Meyer, Povijest retorike od Grka do naših dana, Zagreb 2008.
5
Ibid.
5
publiku uvjeriti i nagovoriti. To uključuje, analogiju i slučajno povezivanje logičkih
zaključaka i premisa, kao i zaključke deduktivne logike i više dokaza podržanih podacima.
Logos je povezan i s upotrebom umjetnosti govora i strateškom upotrebom riječi. „Ljudi kod
kojih prevladava razum, skloni su vjerovati da im se odluke temelje uglavnom na logosu
argumenta.” Aristotel je upravo logos najviše zagovarao i želio je da bude upotrejbljivan
isključivo u komunikaciji među ljudima.
Pojam ethosa
Ethos se odnosi na naslijeđenu vjerodostojnost. Ako želimo da budemo uvjereni u ono što
govornik vjeruje, ovisi o glasu na kojem je govornik.
„Ako vaše ime nešto znači većini ljudi, već imate ethos na svojoj strani.“
6
M. Višić, Retorika, Podgorica 2008.
6
Pojam pathosa
Pathos (iskustvo ili patnja) uvjerava ljude tako da djeluje na njihove emocije.
Više slično empatiji nego simpatiji, patetičko uvjeravanje ili pathos, potiče publiku da se
poistovjeti s autorom – da osjeti ono što osjeća autor.
Retoričar može djelovati na emocije na različite načine. Može, na primjer, upotrijebiti energiju
da pobudi mnoštvo na ljutnju, uzbuđenje ili domoljublje – i, po mogućnosti, na djelovanje.
Retoričar također može koristiti jezik poštovanja koji laska mnoštvu, i koji ga slavi i hvali.
Djelovanje pathosa je vrlo moćno. Aristotel je upozoravao na štetnost manipulacije tuđim
osjećajima. Prepoznao je mogućnost pathosa da zasjeni prosudbu i da odvrati naše glave od
logičnog zaključka.7
7
M.Meyer, Povijest retorike od Grka do naših dana, Zagreb 2008.
7
ZAKLJUČAK
Aristotel je jasno dokazao važnost govorničkog umijeća i dodirne tačke između retorike i
ethosa, logosa i pathosa. Aristotel je kroz svoje knjige ispitao razne pojmove, a najznačajni su
etos, logos i patos, kao i pojam retorike, te njihovi međusobni odnosi. Važnost tih pojmova u
današnje doba istovjetna je kao u grčkim gradovima-državicama. Zbog toga Aristotelovo nam
učenje pokazuje da se tijekom stoljeća i tisućljeća u stvari ništa bitno nije promijenilo, barem
kad je u pitanju ljudski duh i osnovno ljudsko umijeće uvjeravanja. Ako se nešto i
promijenilo to se očituje povratkom klasičnim antičkim grčkim vrijednostima, potisnutim u
srednjem vijeku i kasnije. U navedenom tekstu smo zaključili da retoriku čine tri elementa:
logos, patos i etos. Iako su navedeni pojmovi stari nekoliko stoljeća, u modernom svijetu još
ih uvijek upotrebljavamo u svakodnevnoj praksi. Oni omogućuju uvid u uvjeravanje u
zakonskom, komercijalnom i političkom kontekstu. Ovi pojmovi nam mogu pomoći kao
određeno sredstvo za dokazivanje, odnosno mogu nam pomoći u učinkovitijem uvjerljivom
načinu čitanja i pisanja, analizi i kreiranju. Ovi pojmovi vode jako veliku ulogu u današnjem
društvu i svakodnevno se primjenjuju. Dakle, kako bi utjecao na publiku, govornik može
iznositi željeno kao osjećajan i moralan čovjek dobre volje (ethos). Također, može računati
na osobnost ili mentalno stanje publike (pathos). Treća mogućnost je argumentiranje
predmeta (logos) korištenjem induktivne logike primjera i deduktivne logike zaključka.
8
LITERATURA
M.Meyer, Povijest retorike od Grka do naših dana, Zagreb 2008.