UNIVERZITET U ZENICI

PRAVNI FAKULTET

RETORIKA

Krehmić Berina

Aristotelovi govornički elementi‫׃‬ethos, pathos i logos

SEMINARSKI RAD

Mentor:

Doc.dr.sc Spahija Kozlić

Zenica, mart 2019. godine

1
 SADRŽAJ

UVOD ..................................................................................................................................................... 3
ARISTOTEL I NJEGOVA POVEZANOST SA RETORIKOM ........................................................... 4
Pojam retorike ..................................................................................................................................... 4
Biografija Aristotela............................................................................................................................ 4
TRI VRSTE UVJERAVANJA: LOGOS, PATHOS I ETHOS .............................................................. 5
Pojam logosa ....................................................................................................................................... 5
Pojam ethosa ....................................................................................................................................... 6
Pojam pathosa ..................................................................................................................................... 7
ZAKLJUČAK ......................................................................................................................................... 8
LITERATURA ....................................................................................................................................... 9

2
 UVOD

U današnjem svijetu, retorika zajedno sa govorništvom je postala nezaobilazna tema iz

razloga što se smatra kao „umijećem uvjeravanja“. Njome se nastoji uvjeriti, naučiti, izraziti
svoje mišljenje kako bi se moglo rasravljati o nekoj temi, tj. kako bi se mogao odvijati
razgovor između sugovornika. Retorika se smatra govorničkom vještinom, odnosno umijeće
dobrog govorenja, tj. govorenje u skladu sa svrhom.

Aristotel smatra da je retorika sposobnost teorijskog iznalaženja uvjerljivog u svakom datom

slučaju. To nije zadatak ni jedne druge vještine, jer nas svaka druga vještina može podučiti i
uvjeriti u onome što pripada njenoj oblasti.

Moglo bi se reći da je retorika tu kako bi se pronašla uvjerljivost u svakom datom slučaju,

zbog čega i tvrdimo da se njena pravila ne drže nekih određenih rodova.

Također, Aristotel razlikuje i tri temeljna načina uvjeravanja: ethos, pathos i logos. Ta
uvjeravanja pripadaju trojnoj Aristotelovoj podjeli govora na politički, sudski i epideistički.

U daljnjem tekstu ću Vam detaljnije objasniti navedene pojmove.

3
 ARISTOTEL I NJEGOVA POVEZANOST SA RETORIKOM

Pojam retorike

Retorika (starogrč. govornik, orator) ili govorništvo je umijeće ili

tehnika govorne komunikacije sa svrhom uvjeravanja sugovornika. To slikovito, uvjerljivo
izražavanje može biti usmeno ili pismeno.

Legitimnost ovoj disciplini daje činjenica na koju ukazuje i Aristotel, da između istine i
zablude postoji međuprostor u kojemu vladaju neizvjesnost, vjerovatnost i vjerodostojnost. 1

Biografija Aristotela

Aristotel je najsvestraniji i najučeniji grčki filozof koji se smatra jednim od najuticajnijih

ličnosti antike. Aristotel je bio prvi istinski naučnik u historiji i napisao je dosta knjiga koje
pokrivaju mnoge teme kao što su: fizika, poetika, retorika, politika i vlada. On je naglašavao
važnost logike i rasuđivanja u filozofiji. 2

Aristotel je gledao na retoriku kao vještinu javnog dokazivanja i uvjeravanja. Ona može
biti korektivna, instruktivna, sugestivna i defenzivna.

Smatrao je da se retorika bavi pronalaženjem najboljih sredstava za ubjeđivanjem. Retorika

je, prema Aristotelovoj teoriji, sposobnost pronalaženja uvjerljivog u svakom datom slučaju.

Aristotelova retorika je najbolji udžbenik do tada kao sinteza svih dotadašnjih učenja, kao
teorijski spis, a manje kao klasična retorika. Također je smatrao da retorika ima zadatak da
pronalazi najpogodnija sredstva za uvjeravanje slušalaca i daje savjete kako se to postiže.

1
S. Avramović, Retorika,štampar Makarije
2
Ibid.

4
 TRI VRSTE UVJERAVANJA: LOGOS, PATHOS I ETHOS

Prema Aristotelu, uspješno uvjeravanje se postiže upotrebom jedne od tri vrste „umjetničkog
dokaza“ - Logosa, Pathosa i Ethosa. Oni predstavljaju sredstva kojima nam se nešto
dokazuje. 3

Aristotel govorničku dimenziju naziva etosom, jer ništa nije uvjerljivije od moralne snage,
karaktera i autoriteta što ih na neki način mora pokazati onaj koji nastoji uvjeriti ili svidjeti
se.

Slušateljsku dimenziju Aristotel određuje pojmom patos, jer onoga koji govornika pasivno
sluša obuzimaju osjećaji i što ih pokreće upravo njegov govor.

Kada je riječ o ježičnoj dimenziji, Aristotel je naziva logosom, a ujedno je određuju stil i
razum, figure i argumenti.

Retorika se, proučava prema podjeli etos, patos, logos, na kojoj i počiva njezina specifičnost.4

Pojam logosa

Logos – (grč. logos, lat. verbum = riječ, govor), pojam označava područje uma, kao i
sposobnost shvaćanja prvih principa znanosti. Logos kod prvih grčkih filozofa označava
misao koja se izriče u riječima. 5

Za Heraklita, logos je kozmički razum koji pokreće, vodi i mjeri trajno nastajanje stvarnosti.
Za Platona uglavnom znači izrečeni govor.

Za kršćane predstavlja Boga, odnosno drugu Božansku osobu koja se utjelovila u Isusu iz
Nazareta.

„Logos uvjerava snagom razuma“. Svijet je okružen brojnim objašnjenjima, ali obično
logičko uvjeravanje predstavlja upotrebu uzoraka, običaja i načina razmišljanja koji će

3
M. Višić, Retorika, Podgorica 2008.
4
M.Meyer, Povijest retorike od Grka do naših dana, Zagreb 2008.
5
Ibid.

5
publiku uvjeriti i nagovoriti. To uključuje, analogiju i slučajno povezivanje logičkih
zaključaka i premisa, kao i zaključke deduktivne logike i više dokaza podržanih podacima.

Logos se temelji na argumentima razuma i glasa, dobro podržanim tvrdnjama, učinkovitom

razmišljanju, racionalnosti i intelektu.

Logos je povezan i s upotrebom umjetnosti govora i strateškom upotrebom riječi. „Ljudi kod
kojih prevladava razum, skloni su vjerovati da im se odluke temelje uglavnom na logosu
argumenta.” Aristotel je upravo logos najviše zagovarao i želio je da bude upotrejbljivan
isključivo u komunikaciji među ljudima.

Pojam ethosa

Ethos (etičko djelovanje) je utjecaj uvjeravanja s obzirom na ugled i osobnost govornika.

Aristotel je govorio o dvije vrste ethosa - jednom izumljenom i jednom postojećem.

Ethos se odnosi na naslijeđenu vjerodostojnost. Ako želimo da budemo uvjereni u ono što
govornik vjeruje, ovisi o glasu na kojem je govornik.

„Ako vaše ime nešto znači većini ljudi, već imate ethos na svojoj strani.“

Aristotel je zagovarao stvaranje vjerodostojnosti vlastitim riječima – kada govornik pokazuje

posjedovanje znanja (inteligenciju), dobar osjećaj i dobru volju. Ova vrsta uvjeravanja dolazi
od onoga što i na koji način govornik govori, a ne od nekakve predrasude o samome
govorniku. 6

6
M. Višić, Retorika, Podgorica 2008.

6
Pojam pathosa

Pathos (iskustvo ili patnja) uvjerava ljude tako da djeluje na njihove emocije.

“Ljudi su motivirani da djeluju prema idejama koje utječu na njihove emocije.“

Više slično empatiji nego simpatiji, patetičko uvjeravanje ili pathos, potiče publiku da se
poistovjeti s autorom – da osjeti ono što osjeća autor.

Retoričar može djelovati na emocije na različite načine. Može, na primjer, upotrijebiti energiju
da pobudi mnoštvo na ljutnju, uzbuđenje ili domoljublje – i, po mogućnosti, na djelovanje.

Retoričar također može koristiti jezik poštovanja koji laska mnoštvu, i koji ga slavi i hvali.
Djelovanje pathosa je vrlo moćno. Aristotel je upozoravao na štetnost manipulacije tuđim
osjećajima. Prepoznao je mogućnost pathosa da zasjeni prosudbu i da odvrati naše glave od
logičnog zaključka.7

7
M.Meyer, Povijest retorike od Grka do naših dana, Zagreb 2008.

7
 ZAKLJUČAK

Aristotel je jasno dokazao važnost govorničkog umijeća i dodirne tačke između retorike i
ethosa, logosa i pathosa. Aristotel je kroz svoje knjige ispitao razne pojmove, a najznačajni su
etos, logos i patos, kao i pojam retorike, te njihovi međusobni odnosi. Važnost tih pojmova u
današnje doba istovjetna je kao u grčkim gradovima-državicama. Zbog toga Aristotelovo nam
učenje pokazuje da se tijekom stoljeća i tisućljeća u stvari ništa bitno nije promijenilo, barem
kad je u pitanju ljudski duh i osnovno ljudsko umijeće uvjeravanja. Ako se nešto i
promijenilo to se očituje povratkom klasičnim antičkim grčkim vrijednostima, potisnutim u
srednjem vijeku i kasnije. U navedenom tekstu smo zaključili da retoriku čine tri elementa:
logos, patos i etos. Iako su navedeni pojmovi stari nekoliko stoljeća, u modernom svijetu još
ih uvijek upotrebljavamo u svakodnevnoj praksi. Oni omogućuju uvid u uvjeravanje u
zakonskom, komercijalnom i političkom kontekstu. Ovi pojmovi nam mogu pomoći kao
određeno sredstvo za dokazivanje, odnosno mogu nam pomoći u učinkovitijem uvjerljivom
načinu čitanja i pisanja, analizi i kreiranju. Ovi pojmovi vode jako veliku ulogu u današnjem
društvu i svakodnevno se primjenjuju. Dakle, kako bi utjecao na publiku, govornik može
iznositi željeno kao osjećajan i moralan čovjek dobre volje (ethos). Također, može računati
na osobnost ili mentalno stanje publike (pathos). Treća mogućnost je argumentiranje
predmeta (logos) korištenjem induktivne logike primjera i deduktivne logike zaključka.

8
 LITERATURA
M.Meyer, Povijest retorike od Grka do naših dana, Zagreb 2008.

M. Višić, Retorika, Podgorica 2008.

S. Avramović, Retorika,štampar Makarije