a) Ivanov ovdje čini tipičnu metodološku pogrešku: on od autorova pogleda na svijet

prelazi neposredno na sadržaj njegovih djela, mimoilazeći formu. √,

b) Ti svjetovi, te svijesti i njihovi vidokruzi sjedinjuju [se] u više jedinstvo, da tako

kažemo – drugoga jednoga reda, u jedinstvo polifonijskog romana. √,

c) To uzajamno djelovanje [nekoliko svijesti] ne daje onome tko promatra oslonac za

objektivaciju običnog monološkog tipa čitavog događaja (sižejno, lirski ili spoznajno),
već čini, dakle, i onoga tko promatra sudionikom. Ne samo da roman ne daje nikakav
čvrst oslonac za treću, monološki sveubuhvatnu svijest izvan dijaloškog rascjepa –
naprotiv, sve se u njemu tako gradi da dijaloško suprotstavljanje bude beskrajno.

KARNEVAL izvor, ČITATELJ JE UVIJEK I SUDIONIK, SVAKO MIŠLJENJE POSTAJE

ŽIVO BIĆE

d) Ne treba učiti od Raskoljnikova, niti od Sonje, od Ivana Karamazova ili do Zosime,

iščupavši njihove glasove iz polifonijske cjeline romanâ (i samim tim ih već
deformirajući) – treba učiti od samog Dostojevskog kao tvorca polifonijskog romana.

√,

e) Dostojevski je, iako je umro „ne riješivši ništa“ od ideoloških pitanja koja mu je
postavila epoha, stvorio novi oblik umjetničkog viđenja svijeta – polifonijski roman.
√,

f) Mi stvarno uočavamo specifičan konflikt između unutrašnje nezavršenosti junaka i

dijaloga i vanjske (u većini slučajeva kompozicijsko-sižejne) završenosti svakog
pojedinog romana. √,

g) Polifonijski roman je dokraja dijalogičan. Svi elementi strukture romana su u

dijaloškim odnosima, to jest oni su kontrapunktski, suprotstavljeni (...) [Dostojevski]
je i cjelinu romana gradio kao „veliki dijalog“. √,

h) Ako se ne shvati nova forma viđenog, ne može se shvatiti ni ono što je prvi put viđeno
i otkriveno u životu uz pomoć te forme. Pravilno shvaćena umjetnička forma ne
uobličuje već gotov i pronađen sadržaj, nego primarno omogućuje da se on pronađe i
vidi. √,
 i) Svaka misao junaka Dostojevskog (...) od samoga početka osjeća sebe kao repliku
nezavršenog dijaloga. √,

1 x čitanje INSERT:

„znam ili potvrđuje“ = √,

„proturječi ili se razlikuje“ = – ,

„nejasno, zbunjuje“ – ?,

„nova informacija“ – +

2 x čitanje s podcrtavanjem ključnih dijelova