MODERNI ROMAN

Preteča modernog romana: Dostojevski “Zločin i kazna”

UTEMELJITELJI
Na razvoj moderne proze posebno su utjecali:
MARCEL PROUST “U traganju za izgubljenim vremenom”
FRANZ KAFKA “Proces”, “Preobrazba”
JAMES JOYCE “Uliks”
1917. VIRGINIA WOOLF (roman Gospođa Dalloway, 1925.) – začetnica i teoretičarka  objavljuje
programski članak MODERNA UMJETNIČKA PROZA – premješta radnju u čovjekovu svijest
struja svijesti: u svakom, vrlo kratkom odsječku, svijest sačinjavaju osjeti izazvani vanjskim
predodžbama, pojmovi, zaključci, nagle zamisli, intuicija, periferne pomisli i izravni smisaoni govor
jezični izraz nužno pojednostavljuje zbiljsku psihologiju lika
Moderna proza puna je različitih eksperimenata. Neograničena sloboda u izboru jezičnih
i stilskih sredstava razvila je nove tipove romana i uvela nove postupke u oblikovanju
radnje i likova:
uvodi različite neknjiževne stilske postupke
vrijeme i prostor gube svoje mjerljive, fizičke značajke
mijenja se vremenska organizacija radnje – učestali su postupci retrospekcije i
simultanog doživljaja vremena – subjektivan doživljaj vremena
vrijeme doživljavanja postaje samim sadržajem doživljavanja – subjektivne predodžbe
svijeta
vanjska akcija postaje sporedna - izostaje fabularni način prikazivanja (defabularizacija)
uvodi tehniku struje svijesti – unutarnji psihički život lika, tok svijesti
zanimanje pripovjedača premješta se na područje svjesnog i podsvjesnog
u središtu pozornosti su unutarnja proživljavanja, osjećaji i misli likova, manifestacije
duševnog života - izražavanje nesvjesnog
subjektivnost
meditativnost, mnoštvo solilokvija i unutarnjih monologa
introspekcija, psihoanalitički prodor u ličnost (utjecaj Freuda i Junga
simboličnost
asocijativna tehnika
esejističnost
intelektualizirana proza, filozofska dimenzija, analitičnost
miješanje rodova i vrsta (lirizacija proze, esejističnost, filozofsko-
intelektualni stil)
jezik naglašeno slikovit, blizak poeziji
leksik: vulgarizmi, žargonizmi, dijalektalni govor i dr.
likovi – nositelji smisla, filozofije i ideja autora (egzistencijalna pitanja)
literarni postupak – značajan, različit od romana do romana
Nositelji duhovnog života jesu likovi, ali oni većinom ne sudjeluju ni u kakvoj
akciji, ne mijenjaju se kao posljedica radnje, katkada čak ne razmjenjuju
ideje niti međusobno utječu jedni na druge – ti likovi nisu autonomni nositelji
ljudskih značenja nego dio šire slike koja je oblikovana prvenstveno jezikom

U romanu 20. st. dolazi do izražaja raspravljanje, borba, suprotstavljanje

ideja - akcija je zamijenjena dijalektikom ideja – roman ideja  često je
uplitanje filozofije – JEAN PAUL SARTRE (egzistencijalizam); ALBERT
CAMUS (teorija apsurda); svoja teorijska i filozofska razmišljanja prenose i
na područje književnosti (filozofski roman)
VRSTE MODERNOG ROMANA
roman struje svijesti
roman-esej
filozofski roman

dokumentarni tip proze (hard-boiled proza)

‘proza u trapericama’