NASLIJEĐE
Neovisni časopis za nepriznato književno stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini
Godina I – Broj 2 – Tuzla, april 2015.
RIJEČI UREDNIŠTVA POVODOM
OVOGA BROJA
Nedemo rasipati snagu na
hvalospjeve pobjedama koje smo
ostvarili izdavanjem prvog broja
„Naslijeđa“, štedit demo i snagu i
glasnice za daljnje borbe jer kraj im se
na nazire.
Ali, dragi čitatelji koji ste nas
podržali, znajte nešto: polovinu tiraža
rasturili smo za nepun dan, za suradnju
se javilo desetine autora. Dobili smo
ponude za besplatne ilustracije i čak i
za financiranje. Kako trenutno stvari
stoje opstat demo.
Tema drugog broja trebala je biti
„Knjiga u ratnoj Tuzli – tuzlanska
poezija, proza i književni život 1992 –
1995“ no odgađamo je za naredni broj
zbog mučkog poteza barbara duha. Za
temu ovog broja izabrali smo tako
sramotne odluke žirija sa konkursa za
nagradu „Musa Ćazim Ćatid“. No mi
naš sraz nedemo spuštati na razinu
dokazivanja ljudskih i moralnih
vrijednosti tročlanog žirija Brka-Ešid-
Kazaz. Zašto pričati o krađi pjesama
svojih učenica i vucaranju po sudovima
i blokiranim računima Šime Ešida, ili
kafanskim srozavanjima dostojanstva
Amira Brke, nije vrijedno. Mi demo ih
napasti na njihovim nebesima, na
poljanama na kojima ovi megalomani
misle da imaju neprikosnoveni
autoritet. Stoga smo rubriku poezija u
ovom broju proširili i ispunili radovima
koji su bili poslani na konkurs. Pokušali
smo dodi do što vedeg broja učesnika i
dobiti dopuštenje da objavimo njihove
radove. Jedan dio ih se odazvao našem
pozivu i mi na narednim stranicama
donosimo njihove pjesme koje
uredništvo nije htjelo filtrirati tj.
odbaciti one koje smatra
nekvalitetnim. To ostavljamo za
naredne brojeve „Naslijeđa“ kada
demo nastaviti po svojim zacrtanim
planovima. U ovaj broj vas uvodimo
pjesmom Ilije Blaževida, jednog od
učesnika konkursa.
UREDNIŠTVO
TEMA BROJA
ZABORAVI SVE
Stojte riječi, rđavoga uma
Trulost duha ostavite sebi
I idite drugom stranom druma
Ja vas k sebi ni uzeo nebi.
Stojte misli, lažljivoga žara
Progledajte iz te crne tame
Nemoj glava da Vam srce vara
Jer de glava ostavit Vas same.
Stojte želje, podlih iskušenja
Nek vam oči iz te tmine vire
Kao ružna smrtna priviđenja
Sudnjeg časa kad želja umire.
Stojte djela, puna srama
Gdje vam priča nije čast
Ni zaborav nede s Vama
Dok nosite teški, crni plast.
Ilija Ico BLAŽEVIĆ
***
BARBARI DUHA UZVRAĆAJU
UDARAC
Nedavno je na stranicama Kulturnog
udruženja „Musa Ćazim Ćatid“ osvanuo
konkurs za najbolju neobjavljenu
pjesmu,1 taj, na prvi pogled, pozitivan i,
po našu književnu zbilju, osvježavajudi
gest popraden je i vrijednim novčanim
2
nagradama, a obedano je, također, da
de „pored glavnih nagrada, žiri odabrati
još 97 pjesama, za koje de organizator
pripremiti nagrade-iznenađenja. Svih
100 odabranih pjesama bit de objavljeno
1
Konkurs je objavljen 28. 11. 2014. a odgovor žirija
uslijedio je 22. 3. 2015. na Facebook stranici
udruženja „Musa Ćazim Ćatid“.
2
1. nagrada – Plaketa i novčani iznos od 1.000
KM; 2. nagrada – Plaketa i novčani iznos od 600
KM; 3. nagrada – Plaketa i novčani iznos od 400
KM.
u posebnom zborniku u povodu
obilježavanja 100. godišnjice smrti
velikog pjesnika.“
Nisam bio posebno iznenađen kada
sam kasnije doznao da je na adresu
stiglo stotinu devedeset i pet prijava sa
svojim radovima, dakle, stotinu
devedeset i petero ljudi je svoje stihove,
intimne odsjaje vlastitih duša, misli i
napore poslalo žiriju koji je trebao
ovjenčati najbolje. Vjerujem da de se
mnogi složiti sa mnom kada kažem
(priznajem, samo ako još niste sami
spoznali kraj ove komedije prije ovog
teksta) da je to jedan jako nezahvalan,
sizifovski posao, poimajudi poeziju kao
umjetnost, kao individualno stvaranje,
plod vlastitog duha kojeg je nemogude
promatrati o b j e k t i v n o, no samo
kroz spektar stroge
s u b j e k t i v n o s t i. Naravno da
postoje k r i t e r i j i, da postoji
metodologija koja omogudava okvirnu
diferencijaciju, ali ko de donijeti
konačnu presudu nad snovima,
žudnjama i stihovima toliko ljudi? Ko je
dovoljno samouvjeren da svoj sud
nazove objektivnim, štaviše,
p r a v e d n i m?
Nikada nisam bio voljan učestvovati
na ovakvim i sličnim konkursima, ali sam
se ovoga puta radovao obedanom,
radovalo me, naime, da su neki od
mojih prijatelja, dobri i perspektivni
pisci, poslali svoje radove u čast Musi
Ćazimu Ćatidu. Moje neučestvovanje je,
svakako, nebitna stvar, plod ličnih
uvjerenja i stavova, ali sam ovaj put bio
spreman promijeniti mišljenje,
pozdraviti ovakav napor u nadi da se
Musino ime nede skrnaviti polovično
obavljenim poslom i šibičarenjem.
Ali, niko nije računao na b a r b a r e
d u h a.
Žiri sastavljen od Amira Brke, Šime
Ešića i Envera Kazaza, „neprikosnovenih
velikana bosanskoga Parnasa“, se nakon
mučnih, skoro pa petomjesečnih
razmatranja, obratio književničkom
puku i svjetini obznanom:
NASLIJEĐE Broj 2 April/Travanj 2015.
“Žiri je u sastavu Amir Brka, Šimo Ešić
i Enver Kazaz dobio 195 prijava. Većina
njih sadržavale je tri, rijetko dvije, a tek
poneka jednu pjesmu. Već u prvom, tzv.
eliminatornom krugu čitanja, kada su
birane one pjesme koje bi eventualno
bile objavljene u knjizi koju je
organizator nagrade namjeravao
objaviti u Ćatićevu čast, nametnuo se
problem vrijednosti prispjelih rukopisa.
Naime, svega desetak pjesama
ispunjavalo je vrijednosne kriterije za
objavljivanje u takvoj knjizi. U svojim
raspravama žiri je jednoglasno zaključio
da niti jedna pjesma ne zaslužuje da
bude nagrađena .
U tematsko-motivskoj ravni većina
pjesma je na tradicionalan način
ljubavna, previše klišeizirana, čak po
svojoj idejnoj i emocionalnoj strukturi
bliska onoj ljubavnoj pjesmi kakva je
karakteristična za tzv.
novokomponovanu muziku. Ako nisu
ljubavne, pjesme su patriotske, sa
površnim osjećajem domovinstva i
hvaljenjem ljepota i patnje Bosne. Takva
poezija ostaje na razini patriotskog kiča,
bez svijesti da to čini i bez mogućnosti
da se uzdigne u poeziju koja bi pitajući o
sebi, svome jeziku i njegovoj figuraciji, te
pjesničkoj formi postavila i pitanje o
smislu patriotskog osjećanja i ljudskost i sjedanje na njega. A još se
vrijednostima koje zastupa.
Ovakva ljubavna i patriotska poezija
više unazađuje poetski jezik i vraća se u
ovdašnji folklorni tip romantizma, nego
li ga unapređuje i dalje razvija. Ostaje
takva poezija na razini osnovnoškolskog
poimanja pjesništva i njegove društvene
funkcije.
Treći dominantan tip pjesama
prispjelih na konkurs jesu one koje se na
ovaj ili onaj način obraćaju Ćatiću i
njegovoj pjesničkoj i ljudskoj sudbini.
Takve pjesme kao da su pisane na temu
nekog srednjoškolskog ili
osnovnoškolskog rada.
Ostale pjesme koje se izdvajaju nekim
svojim vrijednostima imale su tu nesreću
da ih je premalo prispjelo na konkurs, pa
ne mogu biti štampane u knjizi. One se
približavaju savremenom pjesničkom
senzibilitetu, a neke od njih i modernoj
upotrebi jezika. Nazire se u nekima od
njih i pjesnički talent i mogućnost za
izražavanje pjesničkog senzibiliteta
uronjenog u dramu egzistencije
današnjeg čovjeka.
Odlučivši da ne dodijeli niti jednu od
predviđene tri nagrade, žiri je imao u
vidu i očuvanje simboličke vrijednosti
Ćatićevog pjesničkog imena i vrijednosti
njegove poezije, nadajući se da će
naredni konkurs polučiti bolje rezultate.”
Amir Brka
Šimo Ešić
Enver Kazaz
Evo ti, bosanskohercegovačka
javnosti, dokaza o tome kako na tebe
gledaju samoizabrani bogovi domadeg
književnog Olimpa! Evo ti dokaza o
tome kako ste za nj i h samo piskarala, i
to takva koja de bez pogovora podnositi
omalovažavanje, vrijeđanje,
potcjenjivanje! Evo kako te barbari duha
tlače svojom s a m o s t v o r e n o m i
s a m o p r o z v a n o m pozicijom modi!
I naposljetku, evo najsnažnijeg odsjaja
toga kako razaraju našu kulturu i
umjetnost!
Ne pitaju se Brka, Ešid i Kazaz koliko
su potencijala ugušili svojom osudom,
ne pitaju se ni koliko su ljubavi prema
pjesništvu i umjetnosti nepovratno
ugasili svojim „umijedem“. Ne mare ni
što su pod okriljem velikog Ćatida
oskrnavili i okaljali pjesništvo, opdu
najmanje pitaju ko im je, doista, dao
pravo da napišu ovakvu besjedu o
dvjema stotinama ljudi! U svijetu
barbara duha, u koji su se nepovratno
sunovratili i navedeni, iako su ved i prije
stojali do koljena u njenom mulju, u tom
svijetu, dakle, postoji papa koji krsti
umjetnost u p r i z n a t u i
n e p r i z n a t u; postoji vojvoda koji
skuplja pod zastavu „vrijedne“, postoji
a u t o r i t e t kojem se u totalitarnom
smislu podvrgavaju svi, pa i naši izletnici
sa Olimpa.
Ne pitaju se Brka, Ešid i Kazaz i ne
proniču u o n o što je Musa bio, tačnije
u njegovo stvaranje i njegovu poeziju.
Svoja pera i žezla uzdižu protiv pjesama
koje su na „tradicionalan način
ljubavne“, bdijudi tako u paradoksalnom
shvatanju gdje su, valjda, Ćatideve
pjesme na netradicionalan način
ljubavne? Suci su osuli paljbu i na
„patriotske“ pjesme, zaobilazedi tako
nadahnutu Ćatidevu poeziju (vjerovatno
su barbari duha otkrili novi način
štovanja domovine). Naposljetku
samouvjereno bacaju anatemu na
pjesme posvedene Ćatidu, čudedi se i
str. 2
mrštedi gustim obrvama zašto se takve
pjesme, pobogu, nalaze na konkursu
koji treba veličati Ćatida i njegovu
ostavštinu. Gunđaju i negoduju barbari
duha, te ne mogu shvatiti na kakve se
grane srozalo današnje pjesništvo…
Ne pitaju se Brka, Ešid i Kazaz da li je i
ona poezija koja je doista „loša“, koja je
klišejizirana i koje je, zasigurno, bilo
među ovih stotinu devedeset i pet
radova, umjetnost koja je izrasla na
njihovom „liku i djelu“. Ne misle da su
oni i njima slični glavni krivci i osuđenici
ako se domada umjetnost, književnost ili
bilo koja druga umjetnost, sunovratila
do tog trena apsolutne nemodi kada ne
umije više stvoriti vrijedno! Ne misle
barbari duha, ved osuđuju, vješto
stolujudi na tronu vlastite sujete. Ne
priznaju odgovornost, ne shvataju
posljedice, ali su prvi koji de pokazati
prstom na sve ostale i osuditi ih za
umjetničku nemod. A pitam vas, kako bi
drugačije održali samostvorenu iluziju
nego time da srozavaju sve druge, da
tlače i guše mlađe i sposobnije pisce,
kako bi i onī, koji bi, kakvim čudom,
pronašli put kroz njihovu gustu mrežu
predrasuda i probili koncentrične i
zatvorene krugove, ostali pod njihovim
jarmom?
A gdje je ostao novac u ovoj
tragikomediji i zašto ga do sada nisam
pomenuo? Prvenstveno zato što je u
ovom slučaju novac najmanja stvar koja
je izgubljena. Oskrnavljeno i okaljano je
sjedanje na pjesnika, koji bi, da je živ,
sigurno imao empatiju za ono što drugi
pišu i osjedaju. Ugled Udruženja je
nepovratno srozan i velika je sramota
što se uopde usuđuje nositi ime
t a k v o g čovjeka i pjesnika. A novac se
i ne pominje, ostavljamo velikanima
našeg Parnasa, ustoličenim kraljevima
Olimpa, da opravdaju svijetu isti, i što je
mnogo bitnije, da se iskupe za
vrijeđanje i omalovažavanje. Na kraju se
postavlja pitanje koliko je svaki od
navedenih uopde čitao Ćatida, koliko se,
zaista, odazvao u nakani da objektivno
doprinese čuvanju sjedanja na velikog
pjesnika, a koliko da se sam promoviše i
da laska vlastitoj sujeti…
Tako de i barbari duha, dragi čitaoci,
radije uništiti no podijeliti, radije razoriti
no u baštinu ostaviti, radije oskrnaviti
no predati u vaše ili moje ruke.
Edi BOKUN
NASLIJEĐE Broj 2 April/Travanj 2015. str. 3

travke Samo eho što u daljini odzvanja,

POEZIJA mirisne Bezvrijedna riječ koja se iznova
ponavlja...
Jesen Što je danas čovjek, hode li mi itko redi,
МОЈА ИСПОВЕСТ, ТЕБИ pozlatila grad Zna li itko išta o tom čudnom bidu,
pokraj Jer prolazi vrijeme, zore iznova svidu,
(М.Ћ.Ћ. )
rijeke I mrak iznova pada...
smaragdne
У мук сам се свила, над хумкпм ти
A ja stojim i znam da me jednom nede
стпјим
Po starim novinama biti,
Уклесана слпва замагљују пкп
sam crtao Stojim i pitam se sada,
Дпк с истпка ветар нпси реч виспкп
krilatu Može li mi itko išta vrijedno o čovjeku
Сенима се клаоам, верспм срце
prugu, redi,
ппјим
vozove o smrtnom tijelu što još uvijek teži k
sredi?
У шуштаоу лишћа „Исппвијест“ чујем
Bilo je ljubavi
Дпживех те братпм, мада век нас
i srede Martina ĆOSIĆ
дели
u
За правду и чпјствп пбпје гпрели
smiješku ***
Ал’ перпм ћу свпјим јпш ватру да
Sunčice
бљујем
MOBY DICK
Samo sam te usnio,
Лицемерје хпда пп белпме свету
samo ti tajne šaputao Odjednom tu je tunel. Ne, kao hodnik.
Аршинима свпјим, живпт мпћни крпје
Samo sam u nešto Možda.
Не ппгнеш ли главу, пчекуј псвету
naivno vjerovao Bila je svjetlost ispočetka. Danas,
više kao mračan prolaz.
Алама се не дам, ппнпс да ми сруше
I zora sjaj Čuju se koraci - šamaraju zidine.
Слађе ми је зрнп сирптиоске прпје
žustro goni kočije To je sve. Suštinski, niko ne vidi me.
Пред Бпга ћу чиста с пвп малп душе
grublji postajem ja Mimohod, bez svjetlosti, bez iskrice.
i sve što dotaknem Svuda naokolo su vrata. Biraj! Vidi
Биљана КИТИЋ-ЧАКАР
U krvi nije plam, svijet!
kamene lebde čamotinje Žmarci, koračam odavno. Susret u
***
prazno,
Samo sam te uobrazio, jer oči ne sijaju kad stope se sa mrakom.
U srcu Bosne, od sna prkosne…,
nije moglo bez tebe Beznačajan pogled neraznajudeg lica
gdje rijeka bistra,
U sebi sam volio samo trenutak traje, zasiječe kapke u
tiho žubori,
svoju laž, iluz'je prolazu;
uhu pažljivom,
sljededeg sekunda - ni oči se ne poznaju.
historiju zbori,
Samo sam ti sebe dao Iznova, naredni korak čizmom u baru.
sa litice strme,
da pokisnu pustinje, Sljededa vrata, možda nude nadu.
bedema tvrdih,
i obrišem suze Otvorim, zakoračim u usku ulicu.
k'o na zemlji krvavoj,
sa lica Sunčice Podsjeda na Maroko. Orijentalan zvuk
izniklih…,
pogled ka nebu baci, u zraku miriše. Takt. Tap. Ništa više.
Nurdžihan HAIRLAHOVIĆ Sparina, znoj sa čela brišem, korak do
da vidiš,
svjetla;
dok svjetla seoska,
*** pogledam bolje, ulica je slijepa.
titraju u mraku, bosanskom,
Kuda sad?
tamnijem od svih…,
SMRTNO TIJELO Nazad vodim se. Ponovo u tunelu.
zvijezde k'o bisera niz,
Nadanje traja kratko.
i pomisli,
Prazna priča, prazne riječi, Kao bodež u srce Marije Iribarne -
bjehu ratnici,
Može li danas itko išta vrijedno redi? Sabato.
bjehu umjetnici,
Ili je svejedno, jer istinito je samo jedno, Od ulaza ka ulazu, vrata, vratima;
bjehu Bosanci…
Da smrti nitko ne može pobjedi? koračam danima, vječnost u satima
i strah me, raspoloženje mi varira zbog
Namik EKINOVIĆ
Prazna priča, od praznih riječi, tamnica.
Što je danas još čovjek, Ne bojim se tame. Ne! Bojim se ubit de
***
Samo smrtno tijelo što teži k sredi, me praznina.
Što dobilo je život znajudi da de mu Nemir taj opojan je. Znaš da boli te i
PIANO PRED PRVI SNIJEG
vrijeme istedi. stiska
kao briga. Ali...mnogo vedi problem je
Bila je tama i strah,
Što je danas čovjek? kad ne osjedam ništa.
želja da mi dušu zagrle
Prazna riječ iza koje ničega nema, Kao ovaj tunel, recimo. Hladan i ljigav.
rajske
NASLIJEĐE Broj 2 April/Travanj 2015.
Pa kad zakoračim u tunel unutar sebe
isti sam i sam.
Kao štakor u kanalizaciji koračam samim
sobom.
Zalud se osvrdem oko sebe. Ne vidim
konture.
Tekudina teče, tekudina kisi. Zidovi su
vlažni
i skliski....
Smrad iznutra, povratio bih sebe na
usta,
međutim, i dalje lutam. Od zidove udara
buka.
Kao bubanj. Prestravih se. Shvatih, to
srce mi lupa
kao gong i odbija se od pluda.
Zvukovi, tmina, grčenje tkiva, svega...
Koračam... kao da vidim svjetla?
Da li je to kraj tunela?
Iznenadih se kad shvatih
da puta za dalje nema.
Da, ja sam tu - zarobljen na kraju
slijepog crijeva...
Epilog:
Moby Dick potopio je brod koji je
putovao za Maroko.
Kao obrok poslužili su mu putnici
koje je nasumice gutao.
Sad lutaju hodnicima njegove utrobe.
Iz prvog lica (dok se nalazi u utrobi kita)
Osjedam mučninu u stomaku,
i bol u crijevima. Posebno me muči
slijepo crijevo.
Kao da neko korača mojom utrobom.
"Mislim da du povratiti", reče u sebi
ne znajudi da se nalazi u utrobi kita...
Muhamed ZIMIĆ
***
NE ŽELIM VIŠE ZNATI
ne želim više znati
dokle su došli socijalisti u venecueli
moj djed se davno vratio iz revolucije
s metkom u potiljku
namjestio ispod sebe dva tri mezara i
rata
da ga ne žuljaju, i legao da spava
ne želim više znati što su rekli
oni koji o tome pišu
dutim s onima koji dute
...
kopamo predivnu provaliju za budude
pjesme
i sva je moja nada stala
u kvrgavu vredu nepoznatog starca
koji je svaki dan spušta
uz ogradu od moje avlije
...
ne mogu nositi više
tu svijest o prijateljima i neprijateljima
o dobrim i lošim ljudima
jer predugo sam, predugo bio izbjeglica
i samo stajem sa svima njima u red
držedi se za davno srušene ograde
...
i ne želim više znati
što biva na kraju s tolikim ranama
ljudskim
i kako nastaju pjesme
ne želim više znati
ko me to gleda iz moje kude
Mensur ĆATIĆ
***
SMRT PJESNIKÂ
Dugo sjedimo u polutami,
nijedan zvuk ne dopire do nas,
kao da smo na svijetu sami
dok iščekujemo naš posljednji čas.
Polako se gasi našega pera svijetli
plamen
sve svoje čari sa sobom odnosi,
tijela nam postaju hladna ko' kamen
a plamen pera im uporno prkosi.
Iz daljine samo začuju se zvona
zov prirode čini svoje,
postaju nam stranci naša tijela umorna
a oči naše stvarnosti se boje.
Slušamo zvuk pera, hladna i kamena
plamen se gasi a s njim i svjetlost bijela,
ostao je samo još jedan tračak
gasi se želja našeg uma i tijela.
Nermina ĆATIĆ
***
VJEČNO BUĐENJE
Stanje polusvjesnosti...
Nepomična, ležim na starom drvenom
krevetu.
Izdaleka, čujem ezan,
koji se razliježe prostorom kao eho s
onog svijeta...
U sobi se pojavljuju prvi od posljednjih
zraka ovozemaljske svjetlosti,
str. 4
i igraju se na zidovima punim vlage.
U tu igru se uplidu i sjene kvrgavog
drveta tise.
Vjetar lagano, uporno, i odved dosadno
udara o prozor.
I najzad, otvara ga !
Mirisi kadulje i lavande ispunjavaju mi
začepljene nosnice.
Polusvjesnost prelazi u nesvjesnost.
Ezan postaje sve glasniji.
Mislim da odlazim tamo gdje i trebam
biti.
Samo neka je po Milosti Njegovoj.
Azemina KREHIĆ
***
ZAROBLJEN U SEBI
Šta da kažem ti sad druže moj,
kad odavno ved cipele su teške...
Šta da šapnem ti sad kad nisam više
svoj,
pravila su moja samo glupe greške.
Ah šta da ti kažem prijatelju moj...
Krivudava staza naklanja se vjetru,
melodija žustra pokazuje mi put,
Trga mi iz grudi poznatu mi sjetu,
i korak moj sada postao je krut.
Dok krivudava staza naklanja se vjetru...
Osjetim u grudima postaje mi tijesno,
lagano zabole na mladom licu bore...
O gdje sam stigao reci mi ti pjesmo..?
Gubim se u sebi ko u nodi more.
A u grudima sve više postaje mi
tijesno...
Zarobljeni vrisak ostao u meni,
dok lagano kročim kroz melodiju staru..
Možda čak za novu mijenjao ga nebi,
Odavno je ploča zaspala u kvaru...
A vrisak i dalje ostaje u meni...
Odzvanjaju u nodi koraci mi teški,
ponosno gazed' svaki pedalj staze...
Nanizao sam put stvoren sav od greški,
odlazim dok one me kao dijete maze...
A odzvanjat' de i dalje koraci mi teški...
Senija ŠIMIĆ-SALIHOVIĆ
***
NASLIJEĐE Broj 3 April/Travanj 2015. str. 5

БОРБА Vidik se širi i postaje mora Čekao sam te

što nodu krade nedužne sate,
Живпт је пдвећ неппзнаница. vjetrima prijeti, valja nam mrjeti, i ponovo čekam, neke
С првим уздахпм птварамп карте k'o duh u zrak se uvlači. odgođene prilike
бивствпваоа. Žanje dok sunce crveno posta,
Наша смисапнпст прпткана у ситне planinom se odvalio muk, i tu sam
нити нас самих. sluti mu duša da zaborav što ode, postojim
Запамти! sad vapi za njim, i urla u čast uprkos
gluhog naroda mog. težini shvatanja
Бпрба ппнекад није дпвпљна, а postojanja
признати ппраз је неппрпстивп. Glavom bez glave, rukom bez ruke,
Чију руку прихватит' и рећи шта ти је uzalud primiče usnama kap pomišljam
на души? a zaborav koji k'o poklon dade na sve one
Кпликп храбар треба бити за тп? okom bez oka u pepeo škilji. puteve
Акп ти признам, ти зашути и не причај Motku što osta oluje biju, kojima nismo išli
п тпме. kovitlaju se godine po njoj,
Никпм! i svako stoljede prilazed vjerno, i ponovo se
ved muca tiho o krvi što kapa u strahu
Знаш, ппнекад су мисли такп јасне. sa Srebrne grane molim nekom
Вичу пнп штп желе, а мпје? gluhog, naroda mog. iznajmljenom bogu
Мпје се вуку, изгубљене на путу пд
бесмисла дп ствараоа. Aida SADIKOVIĆ-MEHONIĆ Esmin SULJEVIĆ

Не гледај у мене кап и дп сад штп си. ***

Пптражи ме у нечему. Нађи ме у
свему.
Хпћу да те све на мене ппдсјећа.
XI CRTICE
te jeseni sam te zavolio prvi put
Слава КАРАМАНОВИЋ rekao sam da su zaljubljeni
tako blesavi
*** i da je tako lijepo ПРОЗАИДЕ, КАО ОКРАЈЦИ
biti blesav ВЕЧНОСТИ
ISTINA
primijetiš li nekad У жељи да схвате ме, честп сам бип у
Udara pjesma u okov krut da me nema прилици да свпје мишљеое
u bilo što tiho nanosi smrt ili opet misliš o bivšim упрпсечим, да пппустим пред
prosu se prah o kameni val pijudi čaj od trešnje навалпм неразумеваоа ппштпсти. Да
udari sudba, udari strah прихватим веселу ппвршнпст и
na glas, na spas na vječiti žal u toj kafani плутаое пп плићаку кап нужнпст кпју
na duboki korjen što pod zemljom diše ja sam prolazna stvar ми намеће дружеое и живљеое са
skapa i osta potpuno sam, plašljivi san sa neprolaznom čežnjom људима. Да се свеснп пдрекнем
gluhog naroda mog. i primijetim svaki put ираципналне луциднпсти зарад тпга
kada te nema да ме прихвате. Да пптиснем дубине
Žuti se plamen po licu kinji и висине кпје ми пткрива тренутак
a pero mu tintu jede i žvade tako umiješ da nedostaješ прпсветљеоа и удвпрнички
misao svaka hartiju hvata kao da sam upravo napisao прихватим у жабпкречини
a glava klone međ zebnje crne. posljednju pjesmu o tebi прпсечнпсти кпја унижава. И чиним тп
Kleče mu suze, u vreloj duši a sjedanju sam našao kraj честп да бих себи живљеое учинип
ljepotom doziva pjesnički strah ппднпшљивијим све дп тренутака дпк
da ostavi trag, da razgali mrak, Ni do čijeg srca put ме не спппадне мучнина и гађеое
tišine, vjekovnih stopa brojih кпја буди у мени уснулпг
gluhog, naroda mog. Nedorečenost ovoga Варварпгенија кпји искључује и
svega. Postaje презире кпмпрпмисе са гпмилпм и
Rodi se suza, radosnica huda teško izdrživa. жудећи радпст бескпначнпг,
u trenu kad svjetlo niz brda se slijeva, стварајући прпзаиде кап пкрајке
i podiže čelo, i kleknu smjelo, Iskrenija je svaka вечнпсти, измамљује смешак
zasadi smiraj da požanje blagost, jasnodom izrečena udaljenost ппдршке васипне и наклпнпст твпрца
a kraj nevinog potiljka mu, zured' u nod, свемира на ппште запрепашћеое,
zaborav dušman ote, i ode, od ove povremenosti ћправпст и мутавпст света у кпм у
ostavi kopača srede, što me održava sobom свакпдневнпј несхваћенпсти пбитава.
gluhog, naroda mog. i ne da mi mira.
NASLIJEĐE Broj 2 April/Travanj 2015.
О ВАРВАРОГЕНИЈУ
Варварпгеније је кплективни
несвесни ум кпји се птргап пд свпга
тела пд бића кпје га је далп, пд
суштине кпја га је ппрпдила и пн сад
лута светпм кап усамлјени текст кпји
се крпз симбпле самп читачу птвара и
пбјашоава.
ОДРЖАВАМ СЕ
Крпз живпт, научип сам, тешкп је у
вртлпгу пбичнпсти и свакпдневице
пдржати дух у буднпм стаоу.
Мнпгима се дух и не прпбуди никада,
а кпд неких је закржљап, а ппет
ппстпје и пни ретки, пслпбпђени
пппут Баш Челика, штп се ппнекад
вину виспкп и пнда се уплаше висине
и енергије кпју им је Бпг дап, па пнда
брже бпље украду пп неку гпспу у и
заједничкпм наслађиваоу зауставе се
у браку са жељпм да у некпм малпм
граду реше стамбенп питаое и дпбију
државну службу изрпде децу итд.
итд. Кпд мене ништа није билп ни
брзп ни лакп. Ппсвећенпст и мука да
пдржим свакпдневнп дух у буднпм
стаоу је кпнвертпвала свпју енергију
у псећај жудое за радпшћу. У сталну
пптребу да на лагпдну пбичнпст
свакпдневља прпницљивпшћу
мудраца и бпжанским надахнућем
да их преведем у један узвишенији и
смисленији пблик. Мнпгп тпга пбичнп
не желим а деси ми се. Честп и не
чинећи ништа учини се самп пд себе.
Крпз писаое сведпчим пптребу да ми
се дух увек пдржава у буднпм стаоу.
О ВЕЛИЧИНАМА И АРМИРАНОМ
БЕТОНУ
Овп време у савременпј коижевнпсти
ми личи армирани бетпн где су
мајстпри утрзали на материјалу а
ппгптпву на цементу. И какп тп већ
бива бетпн се круни, а прашина и
шљунак нам шкрипе ппд нпгама.
Изфпрсиране величине су се
бетпнским гвпжђем дпбрп умрежиле
и преузеле званични деп коижевне
јавнпсти. Писали су једни п другима,
величали су се међуспбнп,
награђивали институципналнп
ппдржавали и тргпвали међуспбнп
традиципналним и материјалнп
ппткрепљеним признаоима.
Шепурили су се у медијима налик
луфтбалпнима. Ппдучавали нас и
упућивали у свпје неурпзе и лудила
претпчена у коиге кпје су убек други
плаћали. Такп забетпнирани нису
пуштали да никп и ништа из плпднпг
тла кпје је ппд оима никне и израсте.
На све су рачунали псим да су
хранећи једни друге симулацијпм
стваралаштва рециклажпм спцреа-
листичкпг маркетинга приликпм
ствараоа бетпна утрзали на цементу,
заправп ппткрадали су једни друге.
И бетпн је ппчеп да пуца. И јавила се
једна, пптпм друга, па из плпднпг тла
на хиљаде биљака. Бетпн је ппчеп да
пуца, да се цепа и дели на све стране.
Ни арматурна мрежа коижевних
интереса није мпгла да задржи свпју
чврстину пред младим растиоем.
Дплази нпвп време, дплазе нпви
људи, и са сигурнпшћу тврдим већ је
изникла и расте нпва коижевнпст.
Радпван ВЛАХОВИЋ
E S E J
NIETZSCHE – JEDNO
NESUVREMENO RAZMATRANJE
Taj čudni i pustinjački život! Zar nam
tako ne odzvanjaju misli kada čitamo o
Nietzscheovom životu, kada prodremo
kroz plašt njegove filozofije i sagledamo
č o v j e k a, van književnih i naučnih
okvira. Zaista, svi koji su iole upoznati sa
Nietzscheovim životopisom ne mogu
nijekati k a k a v uticaj misteriozni,
osamljenički i, nadasve, misaoni život
tog čovjeka može imati na nas, ljude
poslije njega, pogotovo ako smo očarani
njegovim djelima i idejama te onda
poput druge, neotkrivene i, često,
nedokučive obale dohvatimo i nit
njegovog privatnog života, sakupljajudi
tako šarene kamenčide mozaika
Nietzsche. O ovoj temi je opširno
pisano, a možda je najdirljiviji i
najemocionalniji prikaz te sfere ponudio
1
genijalni Zweig , koji je, također,
očigledno, potpao pod uticaj enigme
zvane Nietzsche.
No takav, mistificiran i skoro pa
mitski pristup ima i negativne odraze po
naše razumijevanje čovjeka i djela. U
ovom kratkom osvrtu fokusirat demo se
na ono što je Nietzsche sam č i t a o,
1 4
Stefan ZWEIG, Der Kampf mit dem Dämon:
Holderlin, Kleist, Nietzsche, Lepzig 1925.
str. 6
dakle, prvenstveno na njegove
filozofske uticaje.
Nietzsche nam je sam obznanjivao
kako ne čita mnogo. To je posebno
očigledno u poznom stvaranju, tako
nam Nietzsche iz visina svoga spisa Ecce
Homo poručuje:
Es liegt vielleicht nicht in meiner Art,
Viel und Vielerlei zu lesen: ein
Lesezimmer macht mich krank (Možda
nije u mojoj naravi, mnogo i svašta
čitati: čitaonica me čini bolesnim);
Frühmorgens beim Anbruch des Tags,
in aller Frische, in der Morgenröthe
seiner Kraft, ein Buch lesen - das nenne
ich lasterhaft! (Rano ujutro, zorom
dana, u potpunoj svježini, u snazi
jutarnjeg rumenila, čitati knjigu – to ja
zovem poročnim!)
Meine Augen allein machten ein Ende
mit aller Bücherwürmerei, auf deutsch:
Philologie: ich war vom „Buch“ erlöst,
ich las jahrelang Nichts mehr — die
grösste Wohlthat, die ich mir je
erwiesen habe! (Moje oči svršiše sa
svim crvarenjem po knjigama, na
njemački; filologijom; Bio sam spašen
„knjige“, godinama više ništa nisam
čitao – najvede dobročinstvo koje sam
2
sebi ikada ukazao!)
Primjera ne manjka, ali mislim da je i
navedeno dovoljno da ukažemo na našu
tezu. Međutim, podrobnim ispitivanjem
3
Nietzscheove biblioteke , Nietzscheovog
4
arhiva u Weimaru , te trudom i žarom
mnogih istraživača, ova strana koju nam
je Nietzsche sam prikazivao pokazala se
kao nepotpuna. Nietzscheova
biblioteka, njegove bilježnice, bilješke u
samim knjigama te računi za knjige
često nas izvještavaju drugačije no
njegove riječi.
Nietzscheovo stvaranje se može
grubo podijeliti u tri faze:
Prva, u kojoj nastadoše djela „O
rođenju tragedije“ i „Nesuvremena
razmatranja“ gdje se Nietzsche još
pokorava metafizici, vedinski potaknut
Schopenhauerom, obogaden romanti-
2
Friedrich NIETZSCHE, Ecce Homo („Warum Ich so
klug bin“, 3, 8; „Menschliches Allzumenschliches“,
4)
3
http://en.wikipedia.org/wiki/Library_of_Friedrich
_Nietzsche (Uvid ostvaren 26. III. 2015)
http://www.klassik-stiftung.de/index.php?id=344
(Uvid ostvaren 26. III. 2015)
NASLIJEĐE Broj 2 April/Travanj 2015.
kom, Wagnerom – mišlju sumiranom u
dionizijski esteticizam.
Druga, koju naziremo ved 1870-ih
godina u kojoj Nietzsche odbacuje
metafiziku, potražuje naučno
razmišljanje i razmatranje, osvrdudi se,
pogotovo, na psihologiju. Ovu
antimetafizičku, racionalnu i što kradi i koncizniji, navodedi samo
pozitivističku fazu karakterišu djela
„Ljudsko, suviše ljudsko“, „Vesela
nauka“ i „Jutarnje rumenilo“.
Treća, koju otvara izdavanjem djela
„Tako je govorio Zarathustra“, očituje
se Nietzscheovim priklanjanjem jednoj
metafizici u čijoj srži leži misao o
objektivnoj volji za mod; to je faza jedne
nove filozofije. Nietzsche je volju u
počecima razmatrao psihološki, no sada
je u njoj nazirao oličenje života i modi.
To je faza nadčovjeka, vječitog vradanja
i nesalomljive ljubavi prema životu, faza
„misticizma i proročkoga jezika“,
1 10
uzimajudi ova dva pojma šturo estetski.
2
Često se zaboravlja da je Lou Salomé
prva postupila ovako te Nietzscheovu
filozofsku misao „razdijelila“ na tri
dijela. Ipak, ovu podjelu ne treba
poimati drugačije no kao heuristički alat
u razmatranju Nietzscheovog djelovanja
- bilo bi posve pogrešno poimati svaku
od ovih faza kao potpuni epistemološki
lom sa prethodnom. Imamo razloga i za
pretpostavku da je sam Nietzsche
podržavao ovu podjelu. Salomé ga je,
ipak, lično poznavala, međutim, postoje
i određene implikacije ovog trojnog
3
razvoja u Nietzscheovim spisima.
Nietzscheova pisana ostavština je
zasebna problematika; valja redi da je
ista izdavana bez mnogo razmišljanja,
bez kritičnog i hronološkog osvrta.
Djelo, koje je i na našim prostorima
prevedeno, a nosi ime „Volja za moć“,
se upravo sastoji od ostavštine 1880-ih
godina, ali je izdano nasumičnim
izborom fragmenata, bez ikakve
hronologije. Za to je u velikoj mjeri kriva
sama Nietzscheova sestra. Tek su Colli i
Montiari u okviru sabranih, kritički
1 nadimkom „mali pastor“) ali se kroz
Wolfgang RÖD, Rainer THURNER, Die Philosophie
des ausgehenden 19. und des 20. Jahrhunderts 3:
Lebensphilosophie und Existenzphilosophie,
M nchen 2002, 1.
2 12
Lou Salomé, Friedrich Nietzsche in seinen Werke,
1894.
3 4
Vidi, Tako je govorio Zarathustra (O tri
preobražaja); Ljudsko, suviše ljudsko (Aforizam
272)
obrađenih Nietzscheovih djela, ove
4
fragmente doradili poštujudi rukopise.
U daljem tekstu navest demo
najsnažnije uticaje, dakle, osvrnut demo
se na knjige koje je Nietzsche sam
podrobno čitao. Zbog ograničenog
prostora demo u sljededim redovima biti
najvažnije, izostavljajudi svaku
ornamentaciju, pokoravajudi se
lakonizmu. Mnoga djela demo, također,
navoditi u njemačkom prijevodu, iako su
izvorno pisana na drugim jezicima,
konzekventno poštujudi navode iz širih
studija o Nietzscheovoj biblioteci i
čitalačkoj aktivnosti. Valja ukazati i na to
da ova podjela Nietzscheovog čitanja
nije apsolutna, da nije ograničena i da
nije zatvorena, pojedinačna su se čitanja
i autori preklapali te su se prelijevali iz
jednog perioda u drugi. Da budemo
jasniji, tako je, naprimjer, Emerson, koji
je naveden kao značajan za prvi period,
ostao izrazito bitan kroz sve opisane
faze. Također, valja uzeti u obzir da se
navodi o eventualno postojedim ili
nepostojedim prijevodima nipošto ne
mogu uzimati kao apsolutni, bazirali
smo se i fokusirali na domadi COBISS
sistem te kataloge knjižnica u Zagrebu,
tako da ne isključujemo mogudnost da
neki navodi o prijevodima nisu posve
precizni.
Mladi Nietzsche (1844 – 1869)
Nietzscheovi prvi filozofski uticaji
dolaze iz sfere svijeta oko njega. Zbog
oca, protestantskog pastora se rano
susreo sa kršdanstvom i Biblijom.
Kasnije je, pak, Nietzscheovu misao
obogatio antički Weltanschaung,
napose Homer; možemo pretpostaviti
da je početak školovanja donio ovu
novu struju u njegove misli. Književnost
je, također, odigrala nesumnjivo bitnu
ulogu u oblikovanju njegove misli; u
naznačenom periodu to su bili: Novalis
(za kojeg kasnije nije pokazivao mnogo
interesa); Hölderlin, Goethe i Schiller.
Možemo pretpostaviti da su Byron i
Shakespeare, također, ostavili tragove
na mladog Nietzschea. Bio je izrazito
religiozan (dotle da su ga u školi krstili
njegovu ostavštinu da zaključiti da je
otpao od vjere negdje između 18 1. i
Digitalno se izdanje može nadi na
www.nietzschesource.org (Uvid ostvaren 26. III.
2015)
str. 7
18 5. Najvažniji pisci i knjige koje su na
njega uticale u ovom periodu su:
5
Ralph Waldo Emerson ; njegovi de
ga eseji pratit do kraja života.
Ludwig Feurbach; Das wesen des
6
Christentums ; možemo sa sigurnošdu
tvrditi da je ova knjiga snažno djelovala
na Nietzscheov odnos prema
kršdanstvu.
Voltaire; kojeg je izgleda podrobnije
upoznao kroz Hettner:
Literaturgeschichte des achtzehnten
jahrhunderts: II Geschichte der
7
französischen Literatur .
David Friedrich Strauss; Das Leben
8
Jesu.
Daniel Schenkel; Das Charakterbild
9
Jesu.
Ciceron ; zasigurno filozof kojeg je
najopširnije čitao prije 18 5. godine.
11
Machiavelli ; Il principe (na kursu
talijanskog kojeg je pohađao van škole)
a vjerovatno i u njemačkom prijevodu.
Platon; na grčkom i njemačkom.
Gotthold Ephraim Lessing; razna
djela, u ovom periodu, Nathan der
12
Weise i Laokon: oder über die Grenzen
13
der Malerei und Poesie . Valja
napomenuti da je Lessing jedan od
rijetkih mislilaca o kojem je Nietzsche
kroz cijeli svoj razvoj zadržao pozitivno
mišljenje.
Karl Fottlage; Genetische Geschichte
14
der Philosophie seit Kant . Fottlage,
novokantovac; istakao izraziti Kantov
5
Njegovi eseji su široko prevođeni na
južnoslavenske jezike.
6
Preveden u izboru djela; Ludwig FEUERBACH,
Izbor iz djela, Zagreb 195 . (Bit Kršdanstva)
7
VOLTER je široko prevođen, dok navedeno
Hettnerovo djelo, izgleda, nije prevedeno.
8
Ovo je djelo opdenito poznato na našim
prostorima kao „Život Isusov“, međutim, ne mogu
nadi nijednu konkretnu informaciju u tome da je u
potpunosti prevedeno i izdano.
9
Izgleda da ne postoji prijevod.
10
Široko prevođen na južnoslavenske jezike.
11
Nikolo MAKIJAVELI, Vladalac, Beograd 2003; i
razna druga izdanja i prijevodi.
Gotthold Ephraim LESSING, Nathan mudri:
dramska pjesma u pet činova, Grech 1996.
13
Gotthold Ephraim LESSING, Laokoon ili O
granicama slikarstva i poezija, Beograd 1954.
14
Izgleda da ne postoji prijevod.
NASLIJEĐE Broj 2 April/Travanj 2015.
značaj i gajio simpatije prema Fichteovoj
filozofiji.
Schopenhauer; Die Welt als Wille
1
und Vorstellung ; iako je Nietzsche bio
upoznat sa nekim fasetama
Schopenhauerovog djelovanja i prije,
tek ga je u potpunosti otkrio 1865.
godine.
2
Kant; Kritik der Urtheilskarft ; jedino
Kantovo djelo za koje sa sigurnošdu
možemo tvrditi da ga je Nietzsche čitao
u ovom periodu.
Friedrich Albert Lange; Geschichte
des Materialismus und Kritik seiner
3
Bedeutung in der Gegenwart ; jedna od
onih knjiga kojoj se, pored Emersona,
Nietzsche uvijek nanovo vradao. Izrazito
4
bitna po njegov filozofski razvoj.
Rani Nietzsche (1869 -1874)
Platon i o Platonu; mnogo više
antičke filozofije; sve manje
Schopenhauera i schopenhauerovske
literature.
Eduard Hartmann; Philosophie des
5
Unbewussten ; schopenhaurovac kojeg
je otkrio i podrobno čitao 1869, a
nastavlja čitati navedeno i ostala
Hartmannova djela temeljito u sljededih
šest godina. Hartmann je Nietzscheova
najbitnija filozofska lektira tih godina,
ako izuzmemo antičku filozofiju.
Također je vjerovatno da je Hartmann
autor od kojeg je Nietzsche, izuzimajudi
Langea i Schopenhauera, naučio najviše
o filozofiji, što ga nije spriječilo da
kasnije postane izrazito negativan
prema Hartmannu samom.
Mnogo literature i članaka u vezi sa
grčkom tragedijom, pogotovo njenim
filozofskim aspektom. Posebno o
Aristotelovom viđenju tragedije.
Aristotel; Nietzsche je kupio
1
Artur ŠOPENHAUER, Svet kao volja i predstava,
Novi Sad 1981.
2 12
Immanuel KANT, Kritika modi suđenja, Beograd
1975.
3 14
Ovo djelo je također opde poznato pod naslovom
„Povijest materijalizma i kritika njegova značenja u
suvremenosti“, no ne mogu nadi konkretnu
informaciju da li je u potpunosti prevedeno i
izdano.
4 9
Thomas H. BROBJER, Nietzsche's philosophical
context – A intellectual biography, Baltimore
2008, 43-51.
5 20
Djelo je opde poznato pod naslovom „Filozofija
nesvesnog/nesvjesnoga“ mada nema konkretnih
podataka o potpunim prijevodima i izdanjima. O
Hartmannu je pisao: Branislav PETRONIJEVIĆ,
Eduard Hartman: život i filozofija, Beograd 1907.
Aristotelova sabrana djela na
njemačkom 1868, a posjedovao je i
nekoliko zasebnih svezaka.
Gustav Teichmüller; plodan filozof i
pisac; Nietzsche je čitao mnoštvo
njegovih djela, ali ono koje ga je najviše
doticalo je Die wirkliche und die
scheinbare Welt, koje je iščitavao 1883. i
1885. Izgleda da se, ipak, Nietzsche nije
suviše zanimao za Teichmüllerovu
filozofiju kao takvu, no da ga je koristio
kao izvor informacija.
Julius Bahnsen; Zur Philosophie der
Geschichte: Eine kritische Besprechung
des Hegel-Hartmann’schen
Evolutionismus aus Schopenhauer’schen
6
Principien ; djelo koje je Nietzschea
dovelo među oprečna stajališta o
razvoju schopenhauerovske filozofije;
Hartmannovog i Bahnsenovog.
Međutim, ne možemo rekonstruirati
kakav je stav Nietzsche zauzeo tada,
mada ih je odbacio obojicu mnogo
kasnije.
Leopold Schmidt; Die Ethik der alten
7
Griechen ; djelo koje mu je poslužilo u
njegovim filološkim i filozofskim
razmatranjima o jeziku uopdeno, što se
posebno da primijetiti u njegovoj
„Geneaologiji morala“.
Gustav Gerbe; Die Sprache als
8
Kunst ; knjiga koju je Nietzsche
ponajviše koristio za pripremanje svojih
predavanja 1872 – 1873 (Darstellung
der antike Rhetorik – Prikaz antičke
retorike).
Georg Christoph Lichtenberg;
9 17
Vermischte schriften ; djelo koje je,
također, imalo upliva na Nietzscheovo
poimanje retorike i jezika.
10
Predsokratovce ; Nietzsche se
podrobno zanimao za predsokratovsku
filozofiju, vjerovatno nadahnut
Langeovom historijom materijalizma.
David Friedrich Strauss; Der alte und
6 16
Izgleda da nema prijevoda.
7 17
Ibid.
8 18
Ibid.
Ibid.
10
Fragmenti predsokratovaca su rasijani širom
antičke književnosti; postoji mnogo više ili manje
vrijednih zbirki koje su pokušale objediniti
fragmente sa prijevodima i naznakama vrela. Kod
nas je prevedena renomirana i akademski priznata
zbirka Nijemca Hermanna Dielsa, Predsokratovci,
sv. I i II, Zagreb 1983.
str. 8
11
der neue Glaube ; Nietzsche je ovo
knjigu podrobno iščitavao 1872. i 1873,
što nije iznenađujude s obzirom na to da
se jedno od „Nesuvremenih
razmatranja“ bavi upravo kritikom
Straussa.
Afrikan Alexandrovich Spir; Denken
und Wirklichkeit: Versuch einer
12
Erneuerung der kritischen Philosophie ;
bitan uticaj na Nietzschea, preuzeo je
upravo od Spira neka viđenja i kritike o
Kantovoj filozofiji.
Johann Friedrich Zöllner; Über die
Natur der Kometen: Beiträge zur
13
Geschichte und Teorie der Erkenntnis ;
ova knjiga je zanimljiva i neobična
mješavina nauke, moralizma i kantovske
filozofije. Zöllnera su oštro kritikovali
zbog ovog izdanja te se može redi da je
ono izazvalo skandal u tadašnjoj nauci.
Nietzsche, koji je sam iskusio kritiku
ranije 1872. godine, je otvoreno stao u
Zöllnerovu odbranu; izgleda da je ovo
djelo, također, izvršilo uticaj na njega,
no Nietzsche ga je potpuno odbacio oko
14
1884. godine.
Zreli Nietzsche (1875 – 1882)
Paul Rée; Psychologische
15
Beobachtungen ; Nietzsche je ovu
knjigu čitao 1875. sa izrazitim
entuzijazmom. Rée i Nietzsche su se
kasnije i sprijateljili. Očigledno je da su
vršili bitne uticaje jedan na drugog. Rée
je, izgleda, dijelom zaslužan za
Nietzscheovu pozitivističku fazu.
Francuske moraliste (psihologe) pod
16
Réeovim uticajem: La Rochefoucauld ,
18
Vauvenargues , Chamfort ,
19 20
Montaigne , i La Bruyèrea .
Filozofiju prosvjetiteljstva; poglavito
21 22
Voltairea, Diderota , Helvetiusa i
11
Ovo je djelo opdenito poznato pod imenom
„Stara i nova vjera“, međutim, nema konkretnih
informacija o potpunom prijevodu i izdanju.
13
Izgleda da nema prijevoda.
Ibid.
Thomas H. BROBJER, nav. dj, 51 - 61.
15
Izgleda da nema prijevoda.
La ROCHEFOUCAULD, Maksime, Beograd 1979.
Izgleda da nema prijevoda.
Izgleda da nije izravno prevođen, no spominje
se u Jovan SKERLIĆ, Pisci i knjige 4, Beograd 1956.
19
MONTAIGNE je široko prevođen na
južnoslavenske jezike.
La BRUYER/La BRIJER, Karakteri ili naravi ovoga
veka, Beograd 1953.
21
DIDEROT je široko prevođen na južnoslavenske
jezike.
22
Claude-Adrien HELVETIUS, O duhu, Zagreb 1978.
NASLIJEĐE Broj 2 April/Travanj 2015.
1
Fontenella , te, vjerovatno, Ispovijesti
2
Rousseaua .
Mnoge knjige koje je Nietzsche
kupovao i čitao izlazile su u ediciji
Internationale wissenschaftliche
Bibliothek (Internacionalna biblioteka
znanosti), vedina izdanih knjiga nema
filozofsku notu, radi se o prirodoslovnim
i sociološkim izdanjima. Knjige su izlazile
na engleskom, francuskom i Oldenberg, Buddha: Sein Leben, seine
njemačkom. U Nietzscheovoj biblioteci
nalazi se prvih 19 izdanja, a posjedovao
je i tomove 22, 39, 40 i 45. Među ovim,
tipično nefilozofskim izdanjima, su se,
međutim, nalazila i neka znatnije
filozofski nadahnuta djela: John William
Draper, Geschichte der Conflicte
3
zwischen Religion und Wissenschaft ;
Herbert Spencer, Einleitung in das
4
Studium der Soziologie ; Alexander
5 22
Bain, Geist und Körper ; Walter
Bagehot, Der Ursprung der Nationen:
Betrachtungen über den Einfluss der
natürlichen Zuchtwahl und der
Vererbung auf die Bildung politischer
6
Gemeinwesen ; Oscar Schmidt,
7
Descendenzlehre und Darwinismus ;
Léon Dumont, Vergnügen und Schmerz:
8
Zur Lehre von den Gefühlen .
John Lubbock, Die Entstehung der
Zivilisation und der Urzustand des
9
Menschengeschlechtes ; Edward
10
Burnett Tylor, Die Anfänge der Cultur ;
bitna djela za Nietzscheovo odstupanje
sa stanovišta metafizike i estetike ka
historijskoj i antropološkoj filozofskoj
misli.
1
Bernard Le Bovier de FONTENELLE, O mnoštvu
svetova, Beograd 1997; Također se spominje u
Branko DŽAKULA, Studije o francuskom
prosvjetiteljstvu, Sarajevo 1970.
2 Dühringa,
Jean-Jacques ROUSSEAU, Ispovijesti, Zagreb
1999.
3
Izgleda da navedeno djelo nije prevedeno,
međutim postoji arhaični prijevod jednog
njegovog djela naslovljenog: Džon Ulijem DREPER,
Istorija umnoga razvida Jevrope, Beograd 1871 –
1874.
4
Izgleda da navedeno djelo nije prevedeno,
međutim postoji prijevod jednog njegovog djela
naslovljenog: Herbert SPENSER: O vaspitanju:
umnom moralnom i telesnom, Beograd 1921.
5 13
Izgleda da nema prijevoda.
6 14
Valter BEDŽHOT, Postanak i razvitak naroda : sa
obzirom na načela prirodnog odabiranja i nasleđa,
Beograd 1902.
7 16
Izgleda da nema prijevoda ovoga djela, međutim,
preveden je jedan priručnik za Zoologiju, Oskar
ŠMIT, Zoologija, Novi Sad 1879.
8 17
Izgleda da nema prijevoda.
9 18
Navedeno djelo nije prevedeno, međutim,
postoji prijevod jednog njegovog djela
naslovljenog: Džon LOBOK, Zadovoljstva u životu,
Beograd 1921.
10
Izgleda da nema prijevoda.
Od 1875. na Nietzschea počinje
uticati orijentalna i istočnjačka filozofija,
a tu prvenstveno mislimo na indijsku i
konfučijansku misao. Najvažnija izdanja
koja je Nietzsche čitao o ovoj tematici
su: Paul Deussen, Die elemente der
11
Metaphysik (i druga djela) ; Marin
12
Haug, Brahma und die Brahmanen ;
Jacob Wackernagel, Über den Ursprung
13
des Brahamismus ; Hermann
14
Lehre, seine Gemeinde ; Louis Jacolliot,
15
Les législateurs religieux Manou ; djelo
bitno za razumijevanje određenih
dijelova „Sumraka idola“ i „Antikrista“.
Eugen Dühring; godine 1875.
Nietzsche je kupio sedam njegovih
djela, bio je upoznat sa njegovim radom
i prije, ali ga tek tada počinje intenzivno
čitati i izučavati. Dühring je zasigurno
filozof kojeg je Nietzsche najviše čitao,
pored Platona i Schopenhauera. Po
Nietzschea najvažnija djela su, između
ostalih, Der Werth des Lebens: Eine
philosophische Betrachtung; Cursus der
Philosophie als streng wissenschaftlicher
Weltanschauung und Lebensgestaltung;
16
Kritische Geschichte der Philosophie ;
bitno je napomenuti da je Nietzsche
pojam „ressentiment“ stekao upravo iz
Dühringovih djela. Dühringova filozofija
je nezaobilazna u svakom naporu ka
temeljitom razumijevanju Nietzschea.
Philipp Mainländer (što je
pseudonim za Philipp Batz); Philosophie
17
der Erlösung ; tragična ličnost i filozof
koji je zagovarao da je samoubistvo
najbolja solucija za čovječanstvo. Nakon
izdavanja prvog toma navedenog djela
je, poštujudi vlastite postulate, samom
18
sebi uzeo život . Vjerovatno je uz
Mainländer djelovao
odlučujude u Nietzscheovom prekidu sa
filozofijom Schopenhauera. Također je
zanimljivo da je Mainländer u svom
djelu izrazio misao: „Bog je umro i
19
njegova smrt bijaše život Zemljin.„
11
Ibid.
12
Ibid.
Ibid.
Hermann OLDENBERG, Buddha: njegov život,
njegovo učenje, njegova zajednica, Zagreb 2007.
15
Izgleda da nema prijevoda.
Izgleda da nema prijevoda, iako se spominje u
prijevodima djela ENGELSA i MARKSA,
prvenstveno u djelu „Anti-Diring“
Izgleda da nema prijevoda.
Mainländer se naime, 1. 4. 1876. uvečer, objesio
koristedi tek pristignuti tiraž svoje objavljene
knjige kao platformu.
19
Philipp Mainländer, Philosophie der Erlösung,
Berlin 1879, 108.
str. 9
Smatralo se da Nietzsche nije bio
suviše upzonat sa djelovanjem Marxa i
Engelsa, to je, međutim, malo
vjerovatno jer se opširno spominju,
štaviše, opširno se o njima i njihovim
viđenjima raspravlja u mnogim djelima
koje je Nietzsche čitao.
20
Lawrence Sternea ; kojeg je
Nietzsche izrazito hvalio kao
21
najslobodnijeg duha i književnika.
Od 1876. Nietzscheovo zdravstveno
stanje se značajno pogoršavalo, njegove
bilješke nam, također, govore izrazito
malo o tom periodu i jako su šture. Sa
sigurnošdu možemo kazati da je
Nietzsche 1877. čitao i učestvovao u
dovršavanju nove knjige svoga prijatelja
Paul Réea; Der Ursprung der
moralischen empfindugen , izgleda da
je ista izrazito uticala na Nietzschea,
međutim, on se ponovnim čitanjima i
prolaskom godina sve više udaljavao od
viđenja iznesenih ovdje da bi ih
kritikovao i odbacivao, što je posebno
bitno za Nietzscheovu „Genealogiju
morala“.
Nanovo se okrenuo Francuzima, čitao
je ved navedene autore uz Pascala;
Émile Littré, La science au point de vue
23
philosophique i druge.
Kuno Fischer, Geschichte der neueren
24
Philosophie , knjigu sa kojom se i prije
ved susretao, izrazito bitna u
indirektnom informisanju o Kantovoj i
Spinozinoj filozofiji.
Jedan posve novi uticaj predstavlja
britanska filozofija. Prihvatanjem
pozitivističkog i darvinističkog stanovišta
u kasnim 1870-im godinama došlo je i
do toga da Nietzsche čita sve više
britanskih autora. Ranih 1880-ih godina
sistematično se i dosta entuzijastično
počeo baviti njima, podrobnim čitanjem
25 26
John Stuart Milla , Herbert Spencera ,
te drugih
20
Kod nas su prevedena sljededa djela: STERN,
Sentimentalno putovanje kroz Francusku i Italiju¸
Beograd 2010. (postoje i ranija izdanja i prijevodi);
Tristram Šendi, Beograd 2011.
21
Vidi, Ljudsko, suviše Ljudsko II (aforizam 113)
22
Ibid.
23
Ibid.
24
Ibid.
25
Široko prevođen na južnoslavenske jezike.
26
Ibid.
NASLIJEĐE Broj 2 April/Travanj 2015.
autora, međutim, izgleda da je ovaj
1
početni entuzijazam brzo splasnuo.
Bitno djelo koje je Nietzsche iščitavao
je i knjiga danskog biskupa i teologa
Hansa Lassena Martensena, Die
2 9
christliche Ethik ; značajno djelo za
Nietzscheovu kritiku kršdanstva, uticaj je
posebno vidljiv u spisu „Jutarnje
rumenilo“.
Nietzscheov odnos prema
Kierkegaardu također je izrazito
zanimljiv. Obojica su kritikovali
idealizam, racionalizam i građenje
filozofskih sistema, obojica su imali
znatno egzistencijalan i psihološki
pristup te su snažno zagovarali značaj
individue i subjektivnosti. Naravno,
postoje i značajne razlike od kojih je
suštinska i najznačanija ta što je
Kierkegaard u srži svoje filozofije
kršdanski mislilac. Prije je vladalo
mišljenje da Nietzsche nije znao ništa o
Kieerkegaardu, međutim, to nije tačno.
Ved je pomenuti Martensen naširoko
spominjao Kierkegaarda. To je slučaj i sa
drugim autorima koje je Nietzsche čitao.
Međutim, možemo sa popriličnom
sigurnošdu tvrditi da Nietzsche nije
nikada izravno čitao neko cijelo
Kieerkegaardovo djelo.
Josef Popper, Das Recht zu leben und
3
die Pflicht zu sterben ; Nietzsche je,
izgleda, nakon prvog čitanja (kasna
1879/rana 1880. godina) imao izrazito
pozitivno mišljenje o ovom djelu. Sa
sigurnošdu možemo tvrditi da je
Nietzsche podržavao izrazito jaku kritiku
kršdanstva i pohvale Voltaireu sadržane
u ovom djelu. Popper je zagovarao
snažnu humanističku struju radikalnog
etičkog individualizma (slično Max
Stirneru), no kasnije je Nietzsche, kao
tako često, postao izrazito kritičan
prema ovom djelu.
Epiktet, Priručnik, Zagreb 2006;
Marko Aurelije, Samom sebi, Novi Sad
1960; bitne knjige za Nietzschea kada je
u pitanju razvoj njegovog mišljenja o
stoicizmu.
Još jedno bitno djelo na koje se
obradalo dosta manje pažnje u
obrađivanju Nietzscheovih filozofskih
uticaja je: Otto Caspari, Der
Zusammenhang der Dinge: Gesammelte
1 6
Više o tome, Thomas H. BROBJER, Nietzsche and
the „English“, 2007.
2 13
Izgleda da nema prijevoda.
3 8
Ibid.
4
philosophische Aufsätze ; Caspari je bio
prilično darvinistički nastrojen filozof,
uostalom, u ovoj knjizi je razmatrao
mnoga, tada suvremena, djela nauke i
filozofije, što je zasigurno dovelo do
toga da neka od njih Nietzsche sam čita.
Ova knjiga je imala bitan uticaja na
Nietzscheovo pisanje „Vesele nauke“.
5
Nietzscheov je odnos prema Spinozi
također izrazito zanimljiv. Njegov
interes za Spinozu je, izgleda, bio
najsnažniji 1881. godine, dakle, u
godinama prelaza iz zrele u poznu fazu
stvaranja; to je period kada je razvio
svoje najbitnije filozofske principe
poput „Amor Fati“ te „Volje za mod“.
Često se Spinoza spominjao kao
najuticajniji filozof za Nietzschea, ako
izuzmemo Schopenhauera. Čak je
Nietzsche sam jednom prilikom izrazio
mišljenje da je imao prethodnika,
misledi na Spinozu. Međutim, Nietzsche
6
nikada nije izravno čitao Spinozu!
Naravno, Nietzsche je bio izrazito dobro
informisan o istom, pogotovo preko ved
pomenutog Kune Fischera (drugi tom
njegove povijesti novije filozofije je o
Spinozi, te znamo da ga je Nietzsche
iščitao barem dva puta). Sasvim je
mogude da je, osim što je ved imao
znatno predznanje o Spinozi preko
predavanja Karla Schaarschmidta u
Bonnu 1865. (Allgemeine Geschichte
der Philosophie – Opda povijest
filozofije), spoznao određena Spinozina
viđenja preko Goethea, koji je bio pod
izrazitim uticajem Spinoze, što je očito u
7
Dichtung und Wahrheit . Uostalom,
Spinoza se pominjao u ved navedenim
djelima Langea, Dühringa, Spira itd.
Međutim, komplikovani odnos
Nietzsche – Spinoza prevazilazi obime i
8
svrhu ovoga rada.
Pozni Nietzsche (1883 – 1889)
I u ovom je periodu Nietzsche
iščitavao mnoga djela sa kojima se prije
susretao. Valja razjasniti da je to čitanje
bilo doista podrobno i da se Nietzsche
do temelja i srži bavio mnogim djelima
sa kojima se ved prije susretao. Stoga
demo, zbog okvira i koncepta ovoga
rada, samo navoditi one autore koje do
sada nismo pomenuli, uz napomenu da
4
Ibid.
5 11
SPINOZA je široko prevođen na južnoslavenske
jezike.
T.H. BROBJER, nav. dj., 77.
7
Johann Wolfgang von Goethe, Poezija i zbilja,
Zagreb 1953.
T.H. BROBJER, nav. dj, 61 - 90.
str. 10
to nije potpun spisak djela koje je
Nietzsche čitao u ovom periodu. Od
novijih i značajnijih uticaja možemo,
dakle, izdvojiti sljedede:
William Henry Rolph, Biologische
Probleme ; djelo bitno za Nietzscheovo
stanovište o darvinizmu, biologiji
opdenito i moralu.
Jean-Marie Guyau, Esquisse d'une
10
morale sans obligation ni sanction ;
znatan uticaj kada su u pitanju
Nietzscheova viđenja o etici. Ipak se,
generalno, Nietzsche nije slagao sa
njegovim viđenjima.
11
Emil Du Bois-Reymond ; Nietzsche
je posjedovao dva njegova eseja „ Über
eine Akademie der deutschen
Sprache.—über die Geschichte der
Wissenschaft: 2 Festreden“, uvezana
zajedno u jednu knjižicu od četrdeset i
devet strana. Izgleda da se Nietzsche
zanimao više za prvi esej, koji je imao
određenog upliva i na mladog
Nietzschea, jer vidimo kratku kritiku
istog u djelu „Šopenhauer kao
ravnatelj“. Od 1881, Nietzsche se počeo
zanimati više za filozofa i psihologa
Reymonda te se raspitivao da li postoji
potpuno izdanje njegovih eseja (Reden).
Međutim, takvo izdanje nije postojalo.
Kasnije, vjerovatno u periodu između
1884. i 1887, Nietzsche je kupio još dva
njegova eseja, „Über die Grenzendes
Naturerkennens, Die sieben Welträtsel:
2 Vorträge“, također uvezana, oko
stotinu i deset stranica. Reymond u
njima razmatra pitanja poput:
determinizma, materije, kretanja, života
i svijesti. Izgleda da su Reymondova
djela uticala na Nietzschea, koji je,
uostalom, 1887. poslao primjerak svoje
„Genealogije morala“ Reymondu
12
samom. Richard Avenarius i Ernst
13
Mach ; do opširnijih i modernijih
studija o Nietzscheu nije se obradalo
suviše pažnje na Nietzscheovo
iščitavanje ova dva autora. Bitno je to
da možemo rekonstruisati određene
momente i finese u kojima je Nietzsche
bio pod uticajem njihovih ideja, koje de
doprinijeti i kasnije prerasti u logički po-
9
Izgleda da nema prijevoda.
10
Izgleda da nije izravno prevođen, no spominje
se u Jovan SKERLIĆ, Pisci i knjige 4, Beograd 1956.
Izgleda da nema prijevoda.
12
Izgleda da nije izravno prevođen, no spominje
se u Lašek KOLAKOVSKI, Filozofija pozitivizma,
Prosveta 1972.
Također se spominje u navedenom djelu
KOLAKOVSKOG.
NASLIJEĐE Broj 2 April/Travanj 2015.
zitivizam i analitičku filozofiju opde
1
poznatog „Bečkog kruga“ . Također je
izrazito bitno da Nietzscheove izjave o
pozitivizmu, empiricizmu, istini i nauci
možemo promatrati i kroz ovaj
kontekst.
Godine 1885. Nietzsche je čitao i
2
Augustinove Ispovijesti, ali je izrazito
nevjerovatno da se tek tada prvi put sa
njima susreo.
Od 1886. do 1889. godine, dakle, u
zadnje tri godine svoga djelovanja
Nietzsche je sve manje čitao izravno
filozofska djela. Tako u ovim godinama
čita Tolstoja, Dostojevskog,
3 4
Wellhausena , Lipperta , Jacolliota,
5 No ovo je jednostavno jedinstvo
Straussa, Renana , Johannesa
6 postojalo; više ga nema. Ono se,
Janssena, i Bibliju; izrazito bitni autori i
knjige koji su uticali na njegovu kritiku
kršdanstva i filozofiju stvaranja novih
vrijednosti.
Carl Wilhelm von Nägeli,
Mechanisch-physiologische Theorie der
7
Abstammungslehre ; prirodoslovno
djelo, sa bitnim kritikama darvinizma i
nekoliko filozofskih eseja.
Simplicius, Commentar zu Epiktetos
8
Handbuch; Simplicije je
novoplatonovac, a ovdje se radi o
komentarima Epiktetovog „priručnika“.
Alfred Fouillée’, La science sociale
9 15
contemporaine ; bitno djelo kada
razmatramo Nietzscheov odnos prema
sociologiji. Štaviše, izgleda da pozni
Nietzsche ponajviše misli na Fouillée’a i
Guyaua i na ono što je naučio iz njihovih
djela kada govori o sociolozima i
sociologiji.
1
Boran BERČID, Filozofija Bečkog kruga, Zagreb
2002.
2
Sv. Aurelije AUGUSTIN, Ispovijesti, Zagreb 1973.
3
Julius Wellhausen izgleda nije izravno prevođen,
no spominje se u Hans Jirgen ŠULC, Tendencije
teologije u 20. Stoledu : Istorija u portretima,
Veternik 1996.
4
Izgleda da nema prijevoda.
5
Široko prevođen na južnoslavenske jezike. Neka
od izdanja: Život Isusov, Zagreb 1921; Uspomene iz
djetinjstva i mladosti, Zagreb 1958.; Što je nacija
(predavanje na Sorboni 1882.), Kulturni radnik,
God.34 (1981), 6, str. 89-106.
6
Izgleda da nema prijevoda
7 11
Ibid.
8 12
Izgleda da nema prijevoda, no izvodi iz
Simplicijeva djela se spominje u izdanju Epikteta,
Priručnik, Zagreb 2006, koje je preveo Pavel
Gregorid.
9 16
Izgleda da nema prijevoda.
str. 11
Harald Höffding, Psychologie in
Umrissen
10
auf Grundlage
Erfahrung ; U ovoj knjizi su ponajviše
der
PRIJEVODI
sadržane rasprave o psihologiji
opdenito, uz navode klasičnih i tada PHILIPP MAINLANDER – FRAGMENT
suvremenih filozofa i njihovih stanovišta IZ „FILOZOFIJE SPASENJA“
o filozofiji. Ovo djelo je, izgleda,
posebno bitno za Nietzscheovo pisanje O Philippu Mainländeru je ved bilo
„Genealogije morala“. 17
govora . Donosimo jedan kratak
Henri Joly, Psychologie des grands izvadak bitan za razumijevanje njegove
11
hommes ; gdje autor razmatra filozofije. Mainländer je, također, uticao
značajne ličnosti i uticaj okoline, kulture i na Nietzscheovu filozofiju. Slijedi
i naslijeđa na njih. Neke od ideja koje je izvadak iz njegove „Filozofije spasenja“
i Nietzsche razrađivao u svom „Sumraku koja, uzgred, nikada nije prevedena na
Idola“.
neki od južnoslavenskih jezika.
12
Émile Gebhart, Etudes méridionales ;
koji se, između ostalog, bavio i
Makijavelijem.
njegovo se bide samo, izmijenilo;
potpuno se i temeljito rasulo ka jednom
Otto Liebmann, Gedanken und
svijetu mnoštva. Bog je umro i njegova
Tatsachen: Heft 1: Die Arten der
smrt bijaše život Zemljin.
Notwendigkeit—Die mechanische
13
Naturerklärung—Idee und Entelechie ;
U ovome leže, za podrobnoga
Izgleda da je Nietzsche iz ovoga djela
mislioca, dvije istine, koje duh
iskristalizirao neke fasete svoje „Volje za
udovoljavaju i srce uzdižu. Prvenstveno
mod“.
imamo jedno čisto, imanentno
područje, u kojem ili iza ili iznad kojeg
Comtean E. de Roberty, L’ancienne
ne stanuje nikakva snaga, zovimo je
et la nouvelle philosophie: Essai sur les
kako god želimo, koja bi poput
lois générales du développement de la
14 skrivenog upravljača jednog kazališta
philosophie ; Robertyevo viđenje
lutaka, lutke same, individue, poticala
povijesti filozofije.
da čine sad jedno, sad drugo. A onda
nas uzdiže ta istina da je sve što postoji,
Victor Brochard, Les sceptiques
prije svijeta, egzistiralo u Bogu. Mi sami
grecs ; izgleda da je ovo djelo uticalo
smo u njemu egzistirali: nijednu drugu
na Nietzscheove dosta pozitivne izjave o
riječ ne smijemo iskoristiti. Kada bismo
sofistima (uz Langeovu povijest
16 htjeli redi: živjeli smo i tkali u njemu,
materijalizma).
onda bi to bilo pogrešno, jer bismo tako
prenijeli radnje ovosvjetskih stvari na
***
jedno bide, koje je bilo posve pasivno i
nepokretno. Uostalom, više nismo u
Ovaj kratki prikaz se nipošto ne smije
Bogu; jer jednostavno je jedinstvo
posmatrati kao potpuna i relevantna
uništeno i mrtvo. Međutim, u svijetu
lista Nietzscheove čitalačke aktivnosti.
smo množina, čije su se individue
Ovo je samo jedan opdi putokaz, koji se
povezale u jedno čvrsto kolektivno-
usko fokusirao na filozofska djela i koji
jedinstvo.
treba poslužiti kako bi se što uspješnije
rekonstruisao i naslutio Nietzscheov
Iz izvornog smo jedinstva ved na
misaoni supstrat.
najneprisiljenije sveli dinamiku sklada
vasione. Na isti način sada iz nje
Edi BOKUN
izvodimo svrsihodnost u svijetu, koju
niko razuman nede negirati. Mi
10
Izgleda da navedeno djelo nije prevedeno no ostajemo stajati pred raspadom
postoje prijevodi sljededih djela: Udžbenik istorije jedinstva u mnoštvo, bez toga da
novije filosofije, Beograd 1926; Filozofski problemi, mnogo razmišljamo, zašto i kako se
Beograd 1920.
odvio. Činjenica je dovoljna. Raspad je
Izgleda da nema prijevoda.
Ibid.
13
Ibid.
14
Ibid.
15 17
Ibid. Vidi Edi BOKUN, Nietzsche – jedno nesuvremeno
Thomas H. BROBJER, nav. dj., 90-105. razmatranje, Naslijeđe broj 2, april 2015.
NASLIJEĐE Broj 2 April/Travanj 2015.
bio djelo jednog jednostavnog jedinstva,
njegovo prvo i zadnje, njegovo jedino
djelo. Svaka prisutna volja je dobila bide
i kretanje u ovom jedinstvenom djelu, i
zato se sve u svijetu prelijeva jedno u
drugo: ona je sveopde svrsihodno
nadahnuta.
Konačno, indirektno izvodimo iz
izvornog jedinstva i direktno iz prve
kretnje razvojni put vasione. Raspad u
mnoštvo je bila prva kretnja, prije svih
kretanja koja su slijedila; mogu se,
koliko god je mogude, razdvajati, jedna
drugu proždirati, prividno se uplitati i
opet rasplitati, to su samo njeni
nastavci. Ta, dovijeka, opet i nanovo,
kontinuirana, iz djelovanja svih
individua u dinamičnom skladu,
rezultirajuda jedinstvena kretnja svijeta
je sudbina vasione.
Tako je, dakle, Bog postao svijet, čije
individue stoje u sveopdem,
naizmjeničnom djelovanju. A pošto se
dinamički sklad sastoji u tome, da svaka
pojedinačna volja djeluje na cijelost i da
spoznaje djelovanje cijelog, a pošto je
djelovanje kretnja, tako i sudbina nije
ništa drugo, nego postajanje svijeta,
kretanje orfejske konjunkture, ta
rezultirajuda iz svih pojedinačnih
kretanja. Više ovdje o sudbini ne mogu
kazati...
PRIJEVOD: Edi BOKUN
***
GOTTFRIED BENN – MAJKA
Kao nezacijeljenu ranu,
na čelu te svome nosim.
Ona ne boli uvijek. I srce
se do smrti ne izljeva iz nje.
Samo ponekad odjednom oslijepim
i osjetim krv u ustima.
CARL STERNHEIM – GORKA
SPOZNAJA
Jele šušte. Nekad
Jedan slavuj tuži, i tad
Tjeskobnu glavu uzdižeš.
U knjigama zapisana pjesma tiha,
koja i ono rasija, što visoko žarko sija.
Ja ne vjerovah.
PRIJEVOD: Edi BOKUN
NOVE KNJIGE
Refik Ličina, „Strah od behara“,
Buybook, Sarajevo-Zagreb, 2014.
Knjiga „Strah od behara“ zbirka je od
šesnaest što dužih, što kradih,
pripovijetki. Slike koje Refik Ličina u
njima predstavlja neumoljivo su surove,
često graniče sa hororom (na primjer
jeziva scena kada djevojka posmatra
ubistvo u pripovijetci „U svitanje“),
preslikane onakve kakve ih samo život
može stvoriti i kakve je život znao
stvarati u prošlostoljetnom Sandžaku.
Te slike su u stvari trenutci
ovjekovječeni zapisom sa pregršt sitnih
detalja koji – ako pripadaju tradiciji i
običajima – danas pripadaju i zaboravu
također.
Kako bi dosegao paroksizam
surovosti ličina za glavnog protagonista
u nekim pripovijetkama, bile one
pričane u prvom ili tredem licu,
postavlja dijete, pojadavajudi tako i
stupanj užasa.
Ne znam koju pripovijetku da
izdvojim za primjer: Da li dječiju traumu
ugraviranu u sjedanje kroz obličja (volovi
birdaši, novopazarski pšenični, bijeli
kruh) i trenutke (stid zbog vonjavih
nogu); Da li priču o zabrani vlasti da se
mrtvi ukopavaju u stara groblja i otporu
naroda toj odluci dok se kroz istu priču
istovremeno provlače motivi nasilja u
obitelji; Da li tradicionalnu, a ipak
drugačiju, priču o dvoje zaljubljenih
različite vjere?
„Strah od behara“ nije knjiga za one
osjetljivog želudca ali bih je svakako
preporučio svima koji imaju osjetljiv i
zahtjevan ukus za pripovijetke.
M.M.
str. 12
***
Slaven Kustura, „Čeplak“,
Županja 2015.
„Izraz krajnje nemodi, praktički vapaj,
osobe suočene sa idiotizmom druge
osobe ili situacije“. Evo ovako nam sam
autor, na prvoj stranici romana,
objašnjava pojam čiji roman nosi naslov.
A radnja teče ovako (bez otkrivanja
kraja, dakako, samo da zagolicamo
znatiželju). Tri zaštitara na službenom
zadatku idu iz malog slavonskog grada u
veliki grad po novac za penzije. Tri
negativca, koji i nisu toliki negativci,
smišljaju i u djelo sprovode svoj
dijabolični plan da kidnapuju zaštitare i
vozilo sa novcem. Tri policajca, poslana
da provjere prijavljenu provalu i nalijedu
na ovu čudnu ekipu pokušavaju sami da
riješe slučaj. Roman, dakle, vrvi
likovima. Ti likovi su razmetljivi,
kukavice, priprosti do vulgarnosti, toliko
obični da ih svakodnevno možemo
prepoznati u svojoj okolini ili sebi i bez
teškoda se poistovjetiti s njima.
Ovo je ved četvrti Kusturin roman i,
kako sam ved ranije pisao, ima
prepoznatljiv stil razvijanja radnje kroz
dijaloge. Kustura atmosferu stvara kroz
rečenice svojih likova, po običaju prvo
usporeno, skoro dotičudi monotoniju a
onda ubrzavanjem radnje, naglim
obratima, turbulencijom koja mijenja
svoj smjer do samog kraja romana.
Nagle smjene humora i napete akcije u
istim scenama, u istim trenutcima,
gotovo su stalna pojava.
Poveznica za besplatno preuzimanje
knjige:
http://zupanjac.net/1/index.php/vijesti/
ljudi-djela-obicaji/5645-ceplak-slaven-
kustura
M.M.
KONTAKT: Naslijede@gmail.com