Queen

Prijeđi na navigacijuPrijeđi na pretraživanje

Queen

Queen u Frankfurtu, 1984.

Osnivanje London
Mjesto Velika Britanija
Žanr/ovi rock
hard rock
progresivni rock
art rock
Djelatno razdoblje 1970. - danas
Producentska kuća EMI, Elektra Records, Capitol
Records, Parlophone, Hollywood
Records
Internetska stranica www.queenonline.com
Članovi (članice)
Brian May
Roger Taylor
Bivši članovi
Freddie Mercury
John Deacon
Portal o glazbi

Queen je britanski rock sastav nastao 1970. godine raspadom grupe "Smile" koju su
činili dvoje originalnih članova Queena, Brian May i Roger Taylor. Nakon odlaska
pjevača Tima Staffella, mjesto popunjava Freddie Mercury, a nakon nekoliko
neuspješnih basista, 1971. priključuje im se basist John Deacon. Prvi
album Queen izdan je 1973., a drugi Queen II godinu dana poslije i sadržavao je singl
"Seven Seas of Rhye" koji je postao njihov prvi hit, te im otvorio put. Krajem
iste 1974. godine izdaju treći album Sheer Heart Attack koji je donio potpuni
komercijalni i artistički proboj te afirmaciju sastava, a singl "Bohemian Rhapsody" s
četvrtog albuma A Night at the Opera postaje njihov najveći hit i zaštitni znak, kao i sam
album koji isto postiže veliki uspjeh. Nakon toga sastav ulazi u svoje uspješno razdoblje
koje je trajalo u drugoj polovini sedamdesetih i tijekom osamdesetih sve do smrti
pjevača Freddie Mercuryja 1991. godine. Sastav je poznat po svojim glazbeno
raznovrsnim aranžmanima, vokalnim harmonijama i jedinstvenom sudjelovanju publike
na nastupima uživo.
Queen su izdali petnaest studijskih albuma, pet koncertnih albuma, te brojne
kompilacijske albume. Prodali su preko 300 milijuna primjeraka u cijelom svijetu,
uključujući više od 35.5 milijuna samo u SAD-u. Njihova prva Greatest Hits kompilacija
iz 1981. godine je britanski najprodavaniji album svih vremena. Pjesme "We Will Rock
You" i "We Are the Champions" iz 1977. postale su stadionske himne i još uvijek se
izvode na gotovo svim sportskim događajima širom svijeta. Queen se smatraju jednim
od najvećih, najuspješnijih i najutjecajnih britanskih i svjetskih rock sastava. Njihov
nastup na Live Aid humanitarnom koncertu u Londonu iz 1985. godine se obično navodi
kao najbolja koncertna izvedba ikad, dok se "Bohemian Rhapsody" smatra jednom od
najboljih rock pjesama u povijesti. 2001. godine sastav je uveden u Rock And Roll kuću
slavnih.
Nakon Mercuryjeve smrti 1991. i Deaconovog povlačenja s glazbene
scene 1997., May i Taylor surađuju s Paulom Rodgersom pod imenom Queen + Paul
Rodgers. 2005. snimaju koncertni album Return of the Champions, a u studenom 2006.
započinju snimanje studijskog albuma The Cosmos Rocks kojeg su objavili 15.
rujna 2008. godine.

Sadržaj

 1Povijest
o 1.1Rane godine (1968.-1973.)
o 1.2Vrijeme probijanja (1974.-1976.)
o 1.3Daljnji uspjeh (1976.-1979.)
o 1.4Osamdesete i novi zvuk (1980.-1984.)
o 1.5Live Aid i kasnije godine (1985.-1990.)
o 1.6Mercuryjeva smrt i devedesete (1990.-2000.)
 2Članovi
 3Studijski albumi
 4Poznatije skladbe

Povijest[uredi VE | uredi]
Rane godine (1968.-1973.)[uredi VE | uredi]
„Smislio sam ime Queen. To je samo ime, ali je veoma upečatljivo, očigledno i zvuči odlično. Snažno
je, univerzalno i izravno. Ima mnogo vizualnog potencijala i otvoreno je za sve vrste interpretacija.”
(Freddie Mercury)
1968. godine gitarist Brian May, student londonskog Imperial College-a i basist Tim
Staffel odlučuju osnovati rock sastav. May preko oglasa na fakultetu traži bubnjara koji
svira u stilu Ginger Bakera iz grupe Cream i Mitch Mitchella iz The Jimi Hendrix
Experience, te nakon audicije Roger Taylor, mladi student stomatologije postaje članom
sastava nazvanog "Smile". Stvarali su uglavnom pod utjecajem Jimi Hendrixa, Pink
Floyda, Yesa te Genesisa, kombinirajući hard rock i progresivni rock kasnih
šezdesetih. 1969. godine imali su prvo studijsko snimanje u londonskom Trident studiju
gdje su snimili neke od svojih pjesmama i prvi singl. Staffel je pohađao Ealling Art
College s Farrokhom Bulsarom, kasnije poznatim pod imenom Freddie Mercury, te ga je
upoznao sa sastavom. Kada je Staffel 1970. napustio "Smile" da bi se pridružio sastavu
"Humpy Bong", sastav je prestao postojati. Bulsara nagovara Maya i Taylora da
nastave, te postaje pjevač sastava čije je ime promijenjeno u Queen. Novi pjevač je
donio sa sobom novi imidž i nove glazbene utjecaje, te je osmislio logo i vizualnu
prezentaciju grupe. Sastav je nastupao po raznim klubovima u Londonu i okolici,
izvodeći svoju vrstu hard rock glazbe s elementima tada dominantnih glazbenih pravaca
poput progresivnog i glam rocka, te su brzo počeli dobivati svoje prve sljedbenike i
poklonike kojih je bilo sve više. U početku je sastav imao mnogo basista koji se nisu
uklopili, ali 1971. godine uzimaju John Deacona i započinju rad na svom prvom albumu.
1973. godine nakon mnogo odgađanja, sastav izdaje svoj prvi album nazvan Queen.
Album je bio dobro prihvaćen od strane kritičara, no nije se dobro prodavao, kao ni
njegov singl "Keep Yourself Alive" koji se nije uspio plasirati na top liste. Prvijenac je
predstavio njihovu maštovitu smjesu hard rock, te progresivnih i glam pristupa pod
utjecajem heavy metala i progresivnog rocka tog vremena. Smatra se jednim od
najboljih i najpodcjenjenijih debitantskih albuma hard rock žanra, te utjecajnim albumom
heavy metala.
Drugi album Queen II izdan je 1974. i dostigao je peto mjesto na britanskim top
ljestvicama albuma, dok je njegov singl "Seven Seas of Rhye" dospio na broj 10 u
Velikoj Britaniji i postao prvi hit sastava. Album je njihovo najžešće i najmračnije
ostvarenje koje sadrži mnogo dugih i kompleksnih instrumentalnih pasaža, a tekstovi su
uglavnom fantastičnog karaktera. U ovom periodu Queen su imali turneju
po Britaniji i SAD-u na kojoj su svirali kao predgrupa sastavu Mott the Hoople gdje su
zamijećeni po svojim žestokim i energičnim nastupima, te ekstravagantnim kostimima.
Album je omiljeno izdanje obožavateljima sastava i prvi je u nizu od njihova tri albuma
koji se navode u knjizi "1001 album koji morate čuti prije smrti".
Vrijeme probijanja (1974.-1976.)[uredi VE | uredi]
„Naši albumi su uglavnom bili kolekcije pjesama, jer smo ih svi mi pisali, sva četvorica.”
(John Deacon)
Rad na trećem albumu Sheer Heart Attack započet je bez Maya zbog njegovih
zdravstvenih problema, koji je svoje gitarističke dionice snimio naknadno, te je bio
snimljen i izdan krajem 1974. godine. Postao je broj dva u Velikoj Britaniji, dobro se
prodavao u cijeloj Europi, a u SAD-u je dostigao platinastu nakladu. Sastav je tada prvi
put doživio komercijalni uspjeh i visoku poziciju na top listama s obje strane Atlantika.
Njegov prvi singl "Killer Queen" je postao prvi svjetski hit sastava, dospijevši do broja 2
u Britaniji i broja 12 u SAD-u, dok je drugi singl s albuma "Now I'm Here" bio broj 11 na
britanskoj listi singlova. Na albumu su eksperimentirali s raznim glazbenim stilovima i od
tada Queen donekle napušta progresivna nastojanja svojih prvih dvaju albuma te se
više okreću prema pjesmama jednostavnije, te ujedno prihvatljivije forme i
strukture. Sheer Heart Attack se smatra prvim "klasičnim" albumom Queena na kojemu
su razvili svoj prepoznatljivi stil i jednim od njihovih najboljih izdanja. I ovaj album se
navodi u knjizi "1001 album koji morate čuti prije smrti".
1975. godine sastav je otišao na svoju prvu svjetsku turneju koja je započela u SAD-u.
Nakon dva mjeseca provedena u Americi i dva u Europi, uputili su se u Japan gdje su
doživjeli ogroman uspjeh i gdje ih je dočekalo na tisuće euforičnih obožavatelja s
transparentima dobrodošlice. May je poslije izjavio:"Teško nam je bilo sve to shvatiti.
Kao da smo došli u neki drugi svijet". Queen će se ubrzo naviknuti na taj drugi svijet.
Međutim, sastav je unatoč svim tim uspjesima bio u financijskim teškoćama zbog svog
ugovora s Tridentom, koji su uspješno raskinuli i promijenili menadžment. Ubrzo nakon
toga izlazi epski singl "Bohemian Rhapsody" i četvrti album A Night at the Opera.
"Bohemian Rhapsody", koja je u početku izazvala podijeljene kritike, postiže ogroman
uspjeh i provodi punih devet tjedana na vrhu britanske top liste singlova, rušeći sve
prethodne rekorde. Za pjesmu je snimljen i promotivni film koji je postao prvi videospot
u povijesti popularne glazbe što je također doprinjelo njenom velikom uspjehu. Album
također postaje britanski broj jedan, dospijeva na četvrto mjesto u SAD-u, gdje postiže
trostruku platinastu nakladu. Poput prethodnika album sadržava različite glazbene
stilove i eksperimentiranje sa zvučnom slikom i produkcijom. Ambiciozno izdanje
nazvano po popularnom filmu braće Marx A Night At The Opera predstavlja vrhunac u
diskografiji Queena i njihovo je najbolje studijsko ostvarenje. Album je redovito uključen
u razne izbore najboljih ostvarenja rock glazbe i predstavlja remek-djelo hard rocka.
Poput prethodna dva albuma i ovaj je uključen u knjigu "1001 album koji morate čuti
prije smrti" kao treći i zadnji album Queena. Osim "Bohemian Rhapsody" sastavu su
veliki uspjeh donijele i pjesme "You're My Best Friend", koja je izdana kao drugi singl s
albuma i "Love of My Life" koja je postala koncertni favorit. Svjetska turneja albuma je
trajala gotovo punih 5 mjeseci, od studenog 1975. do travnja 1976. godine, a kulminirala
je slavnim koncertom u londonskom Hyde Parku pred 150 000 obožavatelja. Bila je to
prekretnica u karijeri sastava i njihov definitivni ulazak u prvu ligu.
Daljnji uspjeh (1976.-1979.)[uredi VE | uredi]
Nakon toga krajem godine sastav objavljuje svoj peti album A Day at the Races, koji je
također dobio ime po još jednom filmu braće Marx. Pokazalo se da je teško ponovno
dostići kreativnu razinu kvalitete prethodnika i standarde koji su si sami postavili, pa
album nije doživio uspjeh kod kritike ali jest kod publike: bio je to njihov drugi britanski
broj jedan album i donio je još jedan megahit "Somebody to Love" koji je dospio do
drugog mjesta britanske ljestvice singlova. I ovaj album je postigao platinastu nakladu u
SAD-u. Queen započinju novu tromjesečnu turneju, najprije u SAD-u i Kanadi sa
sastavom Thin Lizzy kao predgrupom, a zatim i jednomjesečnu u Europi. Vrhunac
turneje su bili koncerti u prestižnoj londonskoj dvorani Earls Court, kao službeni dio
ceremonijala obljetnice kraljice Elizabete. Nedugo zatim, javlja se punk pokret i mnogi
glazbeni kritičari su govorili i smatrali da je sastavima poput Queena došao kraj.
Međutim, grupa će tek u narednim godinama koje su uslijedile doseći svoj komercijalni
vrhunac.
1977. godine bubnjar Roger Taylor je objavio singl I Wanna Testify, koji se nije uspio
probiti na top liste. Novi album News of the World izlazi krajem godine i opet postiže
veliki uspjeh, te postaje najuspješniji album sastava u SAD-u dotada gdje dostiže
četverostruku platinastu nakladu. Singlovi "We Will Rock You" i "We Are the
Champions" postaju njihovi najveći hitovi dospijevši do broja 2 u Britaniji i broja 4 u
SAD-u. Pjesme su postale bezvremenske stadionske rock himne koje se slušaju na
mnogim sportskim događajima. Prvu je napisao Brian May, a drugu Freddie Mercury.
May je opisao album "kao povratak korijenima i baznom zvuku" i na njemu se sastav
potpuno odmaknuo od svog progresivnog zvuka u korist jednostavnijeg rock izričaja.
Album se smatra "klasičnim" izdanjem Queena i hard rocka kasnih sedamdesetih, te
jednim od njihovih najboljih ostvarenja. Također album se drži kao esencijalni gitaristički
album Brian Maya.
1978. godine izdaju album Jazz (britanski broj 2) koji je nastavio trend prethodnika s
nešto novih glazbenih pravaca, koji je doživio podijeljene kritike. Donio je još žešći zvuk
od prethodnika ali je ujedno bio i njihov prvi album koji je sadržavao pop pjesme.
Uspješnice s albuma su bili "Fat Bottomed Girls", "Bicycle Race" i "Don't Stop Me Now".
Kontroverzna promocija prva dva singla i videospot za "Bicycle Race" uznemirili su
brojne duhove, jer je video uradak prikazivao gole žene kako voze biciklističku utrku na
Wimbledon stadionu. Zbog brojnih pritužbi, spot je zabranjen a slika za singl je kasnije
cenzurirana. Kontroverza se nije smirila jer je sastav na turneji za promociju albuma
koja je uslijedila za vrijeme izvođenja pjesme "Bicycle Race" redovito bio praćen na
pozornici s golim manekenkama kako voze bicikle. Uslijed naporne turneje, sastav si je
također znao dati oduška razuzdanim zabavama, o kojima se naširoko i naveliko pisalo
diljem svijeta, čime su stekli reputaciju raskalašenih i razuzdanih rock zvijezda.
Tijekom europskog dijela turneje prva tri mjeseca 1979. godine snimljen je prvi
koncertni album sastava dvostruki "Live Killers", koji se sastojao od pjesama s više
različitih koncerata. Album je bio vrlo uspješan dospijevši do broja tri britanske top liste i
dosegnuo je dvostruku platinastu nakladu u SAD-u. Singl s njega "Love of My Life" u
koncertnom akustičnom aranžmanu je postao broj 1 u zemljama Južne Amerike. U
sklopu ove turneje sastav je nastupio i u Zagrebu, što je bilo njihovo jedino gostovanje u
Hrvatskoj. Krajem godine izlazi megauspješnica "Crazy Little Thing Called Love" koja
dospijeva na broj 2 u Britaniji i postaje njihov prvi Američki broj 1. Pjesma je bila
napravljena u rockabilly stilu i imala je Elvisov prizvuk, te je brzo postala popularna
diljem svijeta. Videospot za pjesmu je prvi put predstavio Mercuryja kako svira gitaru.
Nakon toga sastav je napravio koncertnu mini-turneju po Britaniji nazvanu "The Crazy
Tour" na kojoj su nastupali po manjim klubovima i dvoranama kao na početku karijere, a
zadnji nastup bio je u londonskom Hammersmithu na Badnjak kao dio serije
humanitarnih rock koncerata za ratom poharanu Kambodžu. Novo desetljeće je bilo na
pragu, dolazili su novi glazbeni stilovi, a sastav ih je pratio.
Osamdesete i novi zvuk (1980.-1984.)[uredi VE | uredi]
Osamdesete su donijele novi zvuk i imidž sastava. Freddie Mercury je pustio
brkove, John Deacon je već imao kratku kosu, a Roger Taylor je dodatno skratio svoju.
Jedini član koji će ostati doslijedan svome imidžu i dan danas je Brian May. Na samom
početku desetljeća grupa izdaje singl "Save Me" koji postaje hit u Britaniji (broj 11) i
Europi, te na pjesmi po prvi put koriste sintisajzer i animirane efekte u videospotu. Pola
godine poslije izlazi njihov osmi studijski album The Game koji postaje i britanski i
američki broj jedan, postavši njihovo najuspješnije izdanje. Album je bio jedini u
diskografiji sastava koji je postigao takav uspjeh, te je istovremeno bio na vrhovima
Billboardove rock, disco i R&B top liste, te je prodan u više od 4.5 milijuna primjeraka
u SAD-u. Također je donio sastavu njihovu jedinu nominaciju za prestižnu glazbenu
nagradu Grammy u kategoriji najbolje rock pjesme za novi superhit, John
Deaconovu funkom nadahnutu "Another One Bites the Dust". Pjesma je bila britanski
top 10 hit, ali u SAD-u je bila na vrhovima rock, disco i R&B top lista, postavši njihov
najuspješniji "crossover" singl i najveći američki hit. Na albumu su se našli i prethodni
hit-singlovi "Crazy Little Thing Called Love" i "Save Me", te "Play The Game" koja
postaje britanski i europski top 20 hit. The Game je bio prvi album Queena na kojemu je
korišten sintisajzer i koji je predstavio više pop-rock zvuk za razliku od prethodnih
izdanja; ujedno je bio i njihov prvi album koji je uključivao četiri singla izdana u Britaniji i
koji ih je definitivno uveo u rock mainstream. Za vrijeme turneje albuma koja je bila
najveća u karijeri sastava napravili su i glazbu za film Flash Gordon, koji je postao prvi
visokobudžetni filmski spektakl s kompletnom rock zvučnom kulisom. Istoimeni album s
glazbom iz filma sastav je objavio krajem 1980. godine kao svoj službeni studijski album
i smatra se jednim od prvih takvih izdanja od rock sastava. Naslovna tema filma pjesma
"Flash" je izdana kao singl i dospijela je na broj 10 britanske liste singlova.
1981. godinu sastav započinje s koncertima po Južnoj i Srednjoj Americi, postavši prvi
zapadni rock sastav koji je nastupio u tim zemljama. Turneja je uključivala koncerte po
stadionima u Brazilu, Argentini, Venezueli i Meksiku, a sastav je postavio dotadašnji
rekord u posjećenosti jednoga rock koncerta na svom prvom brazilskom koncertu u Sao
Paulu nastupivši pred više od 130 000 posjetitelja. Pet nastupa u Argentini izazvali su
kontroverze tada jer je državni režim bio njihov pokrovitelj i sastav je bio u audijenciji
kod predsjednika (osim Taylora), u vrijeme kad je Argentina bila u međunarodnoj
izolaciji i napetim odnosima s Britanijom zbog Falklandskog otočja, što je kasnije
rezultiralo i kratkotrajnim ratom. Nakon izbijanja sukoba sastavu je doživotno
zabranjeno nastupati u Argentini od strane njihovog tadašnjeg režima. Krajem godine
Queen su nastupili na dva koncerta u kanadskom Montrealu koji su snimljeni za prvi
video koncert sastava te izdani pod nazivom We Will Rock You. U isto vrijeme sastav
izdaje Greatest Hits kompilacijski album, koji je donio presjek njihovih najvećih hitova u
prvih deset godina postojanja. Album je odmah po izlasku postao britanski broj jedan i
njihovo je najprodavanije izdanje. 2006. godine kompilacija je postala britanski
najprodavaniji album u povijesti koji je prodan u više od 5.6 milijuna primjeraka, dok je u
Americi dosegla osmerostruku platinastu nakladu. Album je u vrijeme izlaska pratilo i
video izdanje koje je donijelo sve videospotove za njihove singlove u periodu
od 1973. do 1981. godine nazvano "Greatest Flix", koje je postalo prvi britanski broj 1
video album ikad. 2002. godine izdano je njegovo dvd izdanje pod nazivom Greatest
Video Hits 1. Svoju najuspješniju godinu u karijeri Queen su zaključili s inovativnim
singlom koji su napravili zajedno s Davidom Bowiem "Under Pressure", koji je postao
njihov drugi britanski broj 1 hit. Istovremeno, bubnjar Roger Taylor je postao prvi član
sastava koji je izdao svoj samostalni album Fun In Space.
1982. godine sastav izdaje svoj novi studijski album Hot Space, koji je bio prekretnica u
njihovoj karijeri zbog netipičnih glazbenih stilova i inovacija koje je donio, te ga kritičari i
publika nisu dobro prihvatili. Nadahnuti ogromnim uspjehom megahita "Another One
Bites the Dust", Queen su odlučili svoj novi album u cijelosti napraviti
u funk i dance stilu, što je rezultiralo drastičnom promjenom zvuka i padom popularnosti
grupe, posebno u Americi. Album je ipak dospio do broja četiri u Britaniji i imao je
uspješne singlove "Body Language" i "Las Palabras De Amor". Queen su se nastojali
iskupiti na masivnoj turneji koja je uslijedila u Europi, Americi i Japanu, čiji vrhunac je
bio odličan nastup na londonskom Milton Keynes stadionu (izdan 2004. na dvd-u pod
nazivom On Fire: Live At The Bowl). Ova turneja se smatra jednom od najboljih u
karijeri sastava i bila je njihova zadnja turneja u SAD-u i Kanadi.
Nakon toga i desetogodišnjeg neprekidnog rada i turneja, sastav je odlučio
narednu 1983. godinu provesti slobodno, što je odmah izazvalo špekulacije o raspadu.
Aktivni članovi sastava su bili gitarist Brian May koji je gostovao na koncertima različitih
sastava, te snimio mini-album s Eddie Van Hallenom nazvan Star Fleet Project; i
bubnjar Roger Taylor, koji je izdao svoj drugi samostalni album Strange Frontier.
Početkom 1984. godine grupa započinje s radom na svom novom albumu, na kojemu
su se vratili zvuku s albuma prije Hot Space, kombinirajući svoje stare provjerene
recepte. Bilo je to prvi puta u karijeri da je sastav pravio unaprijed određeni album i
igrao na sigurno, što se u konačnici i isplatilo. Novi album The Works predstavio je
povratak "čvršćem" rock zvuku na tragu "Jazz" i "The Game", dospio je na broj dva i
postao njihov najprodavaniji album u Britaniji dotad s trostrukom platinastom nakladom.
Album je donio megauspješnice "Radio Ga Ga" i "I Want to Break Free" koje su postale
jedne od najvećih britanskih i europskih hitova sastava, te uspješnice "It's A Hard Life" i
"Hammer to Fall". Zanimljivo je da je svaki član sastava autor jedne od ovih uspješnih
pjesama. Svaki od navedenih singlova su pratili izvrsni i ekstravagantni video uradci,
koji su među najboljima koje je grupa napravila. Kontroverzni videospot za pjesmu "I
Want to Break Free" u kojemu sastav parodira britansku TV sapunicu obučeni u žensku
odjeću, uzbunio je mnoge i donio velike kritike, te na koncu bio i zabranjen u Americi.
Iako je The Works označio veliki povratak sastava, te se smatra njihovim "klasičnim" i
najboljim albumom iz osamdesetih, nije dobro prošao u SAD-u poput prethodnika, što je
rezultiralo prvim neodlaskom na američku turneju. Queen su započeli svoju svjetsku
turneju, te su nakon Britanije i Europe održali nekoliko koncerata u Južnoafričkoj
Republici, što je izazvalo velike proteste i kritike zbog politike apartheida koja je bila
tada na svom vrhuncu u toj zemlji. Sastav je godinu završio izdavanjem znakovitog
Božićnog singla "Thank God it's Christmas".
Live Aid i kasnije godine (1985.-1990.)[uredi VE | uredi]
1985. godine Queen su nastavili svoju turneju te održali dva koncerta u Rio de Janeiru,
kao nositelji na prvom "Rock in Rio" festivalu, svirajući dvije noći pred 300 000 ljudi
svaki nastup. Selekcija najboljih izvedbi s obadva koncerta je bila izdana na video kaseti
"Queen: Live In Rio", koja je opet postala broj 1 na video top listama.
U travnju je Freddie Mercury izdao svoj prvi samostalni album Mr. Bad Guy. Nakon
pauze od par mjeseci, turneja je nastavljena u Australiji, Novom Zelandu i Japanu.
Vrhunac turneje je bio fantastični nastup sastava na Live Aid koncertu u Londonu, koji je
ponovno vratio sastav na staze slave i privukao mnoštvo novih poklonika. 20-minutni
nastup na kojemu su izveli neke od svojih najpoznatijih skladbi se smatra koncertnim
vrhuncem Queena i jednom od najboljih koncertnih izvedbi ikad. Iskustvo nastupa
na Live Aid humanitarnom koncertu ih je nadahnulo da prvi put sva četvorica naprave
zajedno pjesmu, a rezultat je bio hit singl "One Vision", jedna od njihovih najboljih rock
himni. Isto tako krajem godine izdali su sve svoje dotada izdane albume u box setu The
Complete Works, uključujući i album "B" strana singlova koji nisu bili objavljeni na
albumima.
Početkom sljedeće 1986. godine sastav je izdao svoj novi album A Kind Of Magic, koji
se uglavnom sastojao od pjesama napravljenih za film Highlander. Album je bio vrlo
uspješan, postavši britanski broj jedan i dosegnuvši četverostruku platinastu nakladu u
U.K. Nastavio je trend prethodnika, kombinirajući pop-rock i hard rock. Naslovna pjesma
albuma i tema iz filma "A Kind Of Magic" je bila još jedan britanski i europski megahit za
sastav, a uspješni singlovi su bili i "Friends Will be Friends" te sjajna "Who Wants to
Live Forever". Sredinom 1986. godine uslijedila je i njihova dvomjesečna europska
stadionska turneja, nazvana "Magic Tour", koja je bila i njihova posljednja turneja.
Vrhunci ove grandiozne turneje koja je oborila sve dotadašnje rekorde posjećenosti su
bili nastupi na Wembley stadionu u Londonu, koji su kasnije izdani na dvostrukom cd-u i
dvd-u kao Live At Wembley 86. Zadnji koncert turneje i karijere Queen su odsvirali u
Knebworth Parku pred 120 000 obožavatelja. Krajem godine izdan je koncertni
album Live Magic koji je donio vrhunce s tri najbolja koncerta na turneji, kao i video
kaseta "Queen: Live In Budapest" s nastupa na Nep stadionu u Budimpešti (prvi
stadionski rock koncert u bivšem "Istočnom bloku").
1987. godina je bila još jedna godina odmora za sastav, čiji članovi su se posvetili
samostalnim projektima i sređivanju privatnih života. Sumnje o zdravstvenom stanju
pjevača Mercuryja koji je neprestano vodio iznimno raskalašen život potvrdile su se
opravdanima. Pjevač se testirao na AIDS i rezultati su nažalost bili pozitivni. Povukao
se u svoj dom u Garden Lodge-u u Londonu i odgodio sve aktivnosti vezane za sastav.
Za bolest je znalo samo dvoje, troje njemu najbližih ljudi. Ista godina je međutim
donijela njegov drugi samostalni projekt: s opernom pjevačicom Montserrat
Caballé snimio je album Barcelona. Roger Taylor je osnovao novi sastav The Cross, jer
nije mogao izdržati bez sviranja i turneja, dok je May gostovao na koncertima raznih
izvođača, te je počeo pripremati svoj prvi samostalni album.
1988. godine nakon dugogodišnjih bračnih problema razveli su se i May i Taylor, te
napokon javno počeli izlaziti sa svojim novim djevojkama, o čemu je, kao i o
Mercuryjevom zdravlju naveliko pisao britanski tisak. Iste godine Taylorov sastav The
Cross izdaje svoj album Showe It i kreće na europsku turneju. Tijekom londonskih
koncerata gostovali su i preostali članovi Queena, što ih je opet zbližilo i nagnalo da
započnu rad na svom novom albumu.
Nakon dvije godine pauze i niza privatnih problema 1989. godine sastav se ponovno
okupio i izdao svoj trinaesti studijski album nazvan The Miracle, koji odmah postaje
britanski broj jedan. Na albumu po prvi puta u karijeri zajedno surađuju na pjesmama,
koje su potpisane imenom sastava. Glazbeno, album je nastavio trend prethodna dva, s
nešto "tvrđim" zvukom i dao je prve naznake povratka sastava svom prvotnom zvuku iz
sedamdesetih. Bio je prvi album Queena s kojega je izdano pet singlova u Britaniji i
Europi; osim megauspješnog hard rock anthema "I Want It All" (britanski broj 3 i prvi US
top 40 hit nakon punih pet godina), uspješnice su bile i "Breakthru", "The Invisible Man" i
naslovna skladba "The Miracle". Ovaj album je također postao njihov prvi album koji
neće biti promoviran uživo. Sastav je znao da nešto nije u redu s Freddijevim zdravljem,
ali nisu znali što. Bili su vrlo razočarani neodlaskom na turneju i što tako malo rade, ali
Mercury je uporno tvrdio da je s njime sve u redu i odbijao odlazak na turneju. Krajem
godine Queen su proglašeni najboljim britanskim rock sastavom osamdesetih i dobili su
priznanje za izniman doprinos britanskoj glazbi.
Mercuryjeva smrt i devedesete (1990.-2000.)[uredi VE | uredi]
„Cijelo to vrijeme smo znali da se Freddieju bliži kraj i držali pognute glave.”
(Brian May)
Sredinom 1990. godine na Mercuryjevo uporno inzistiranje sastav se okuplja u svom
studiju u Montreuxu u Švicarskoj i počinje rad na novim pjesmama. Tada se već uočava
loše fizičko stanje pjevača koje više nije bilo moguće sakrivati, te se Mercury napokon
otvara ostatku sastava i govori o svom zdravstvenom stanju. Nakon prvotnog šoka
započinje snimanje novoga albuma na koji će se itekako odraziti trenutno stanje u
sastavu i bolest Mercuryja. Album nazvan Innuendo izlazi početkom 1991. godine i
ponovno postaje britanski broj jedan, te je hvaljen od kritike i publike kao najbolje
izdanje sastava u zadnje vrijeme. Albumu je prethodio istoimeni šest i pol minutni singl
koji postaje njihov treći britanski broj 1 hit; žestoka, mračna i progresivna pjesma na
kojoj je gostovao gitarist Steve Howe. Stilski, album je povratak sastava svojim
korijenima i ranim danima, s manjim naglaskom na pop-rock, a većim na hard rock i
progresivnost skladbi. Ostali uspješni singlovi su bili psihodelična "I'm Going Slightly
Mad", heavy metal broj "Headlong", te fenomenalna "The Show Must Go On". Svjesni
da je Freddieju ostalo još nekoliko mjeseci života, sastav odlučuje napraviti još nekoliko
pjesama, od kojih su neke snimljene i kasnije objavljene na posthumnom albumu Made
in Heaven 1995. godine. Nepunih mjesec dana prije Mercuryjeve smrti sastav objavljuje
svoj drugi kompilacijski album Greatest Hits II, koji isto dospijeva na broj 1 britanske
liste i donosi presjek najvećih hitova sastava iz osamdesetih i s albuma Innuendo.
Kompilacija je u međuvremenu postala jedan od najprodavanijih britanskih albuma ikad.
23. studenog 1991. Freddie Mercury napokon daje izjavu za tisak i medije u kojoj
navodi da boluje od AIDS-a, a umire od upale pluća izazvane AIDS-om dan poslije i
njegova smrt značila je i kraj Queena.

Statua Freddija Mercurya u Montreux-u koja se također nalazi i na coveru albuma Made in Heaven (1995).
Nakon toga preostali članovi sastava su odlučili ponovno izdati njihov najpoznatiji singl
"Bohemian Rhapsody" zajedno s oproštajnom pjesmom Mercuryja s
albuma Innuendo "These Are the Days of Our Lives" kao dvostruki singl koji je postao
još jedan britanski božićni broj 1 hit. Pola godine poslije toga, nakon raznih nagrada i
priznanja, May, Taylor i Deacon su u čast svom pjevaču i frontmanu odlučili organizirati
koncert pod nazivom Freddie Mercury Tribute Concert u travnju 1992. na londonskom
stadionu Wembley. Bili su pozvani mnogi glazbenici prijatelji sastava koji su zajedno s
preostalom trojicom članova Queena izveli pjesme iz kataloga sastava i cijeli koncert je
bio veliki spektakl. Sva zarada od ulaznica išla je u dobrotvorne svrhe, u organizaciju za
borbu protiv AIDS-a Mercury Phoenix Trust. Koncert je ušao u Guinnessovu knjigu
rekorda kao najveći dobrotvorni rock koncert i smatra se jednim od najvećih koncerata
ikad održanim. Brian May se posvetio samostalnoj karijeri i napokon izdao svoj prvi
samostalni album, hvaljeni i uspješni Back To The Light, te je oformio svoj vlastiti sastav
i krenuo na turneju. 1993. godine izdao je i koncertni album s turneje Live At Brixton
Academy. Roger Taylor je raspustio svoj sastav i 1994. godine izdao svoj treći
samostalni album Happiness?, s kojim je isto postigao uspjeh i krenuo na europsku
turneju. Treći član sastava, John Deacon, se odlučio za mirovinu. 1995. godine Queen
je dovršio album, započet još 1991. kojega su simbolično nazvali Made in Heaven, po
istoimenoj pjesmi Freddija Mercuryja i koji je postao britanski broj jedan odmah po
izlasku. Na njemu su se osim nekoliko pjesama nastalih za vrijeme snimanja
albuma Innuendo, našle još i nove verzije pjesama s nekih samostalnih albuma članova
sastava, poput Freddijeve "Made in Heaven" i "I Was Born To Love You", Rogerova
"Heaven For Everyone", koju je bio snimio za The Cross, te Brianova "Too Much Love
Will Kill You". Bio je to i posljednji album kojeg je sastav Queen pod tim imenom
snimio. Brian May ponovno se vratio samostalnoj karijeri, isto kao i Roger Taylor.
Obojica su 1998. godine izdali samostalne albume, ali nisu ponovili uspjeh svojih
prethodnih izdanja. U međuvremenu sastav se još jednom okupio kako bi snimili pjesmu
"No One But You (Only The Good Die Young)", posvećenu svom preminulom pjevaču,
koju je napisao Brian May i koju su objavili na kompilaciji svojih rockerskih hitova i
standarda Queen Rocks. Također, nastupili su jedanput i uživo u Parizu 1997. godine,
s Eltonom Johnom i izveli pjesmu "The Show Must Go On". Spomenuti nastup je bio i
posljednji za Johna Deacona, koji se vratio svom mirnom i povučenom životu. Izvedba
pjesme se našla na kompilaciji Greatest Hits III iz 1999. godine, zajedno s drugim
pjesmama izvedenim s drugim izvođačima, manjim hitovima sastava iz osamdesetih, te
samostalnim hitovima članova Queena.

Članovi[uredi VE | uredi]
Freddie Mercury (1946.-1991.) - vokal, klavir i klavijature - najpoznatiji je kao glavni
vokalist i frontman sastava; napisao je većinu pjesama koje se mogu naći na
njihovom Greatest Hits albumu. Snimio je i nekoliko samostalnih albuma: Mr. Bad
Guy te Barcelona s opernom pjevačicom Montserrat Caballé.
Brian May CBE (1947.) - gitara, pozadinski vokal, klavir i klavijature - glavni gitarist
sastava; zajedno s bubnjarom Rogerom Taylorom, bio je član sastava Smile koji je
vremenom postao Queen; kao dječak je napravio Red Special, gitaru na kojoj i dan
danas svira; uz Mercuryja glavni tekstopisac i skladatelj sastava. Snimio je i samostalne
albume Back to the Light i Another World.
John Deacon (1951.) - bas, ritam gitara i klavijature - svirao je bas i jedina je osoba
koja nikada nije pjevala ni na jednom Queen albumu; posljednji se pridružio grupi 1971;
napisao je najmanje pjesama od svih u grupi, ali je napisao neke od najvećih hitova
grupe kao što su: Another One Bites the Dust, You're My Best Friend i I Want to Break
Free.
Roger Taylor (1949.) - bubnjevi, pozadinski vokal i klavijature - bubnjar sastava, u
sedamdesetima je pjevao glavni vokal na pjesmama koje je on napisao i skladao; autor
"klasičnih" skladbi sastava poput I'm in Love With My Car, Sheer Heart Attack, Radio
Ga Ga i A Kind of Magic. Snimio je najviše samostalnih albuma od svih članova
sastava, ukupno četiri albuma.

Studijski albumi[uredi VE | uredi]

1. Queen (1973.) #24 VB
2. Queen II (1974.) #5 VB
3. Sheer Heart Attack (1974.) #2 VB, #11 SAD
4. A Night at the Opera (1975.) #1 VB, #4 SAD
5. A Day at the Races (1976.) #1 VB, #5 SAD, #1 Japan
6. News of the World (1977.) #4 VB, #3 SAD, #3 Japan
7. Jazz (1978.) #2 VB, #6 SAD
8. The Game (1980.) #1 VB, #1 SAD
9. Flash Gordon (1980.) #10 VB, #23 SAD, #1 Austrija
10. Hot Space (1982.) #4 VB, #22 SAD, #1 Austrija
11. The Works (1984.) #2 VB, #23 SAD
12. A Kind of Magic (1986.) #1 VB, #46 SAD
13. The Miracle (1989.) #1 VB, #24 SAD, #1 Austrija, #1
Švicarska
14. Innuendo (1991.) #1 VB, #30 SAD, #1 Švicarska
15. Made in Heaven (1995.) #1 VB, #58 SAD, #1 Austrija,
#1 Švicarska
16. The Cosmos Rocks (2008.)

Poznatije skladbe[uredi VE | uredi]

 Bohemian Rhapsody
 We Are the Champions
 We Will Rock You
 Love of my life
 Another One Bites the Dust
 Crazy Little Thing Called Love
 Somebody to Love
  Under Pressure
 Radio Ga Ga
 I Want to Break Free
 You're My Best Friend
 Killer Queen
 The Show Must Go On
 Who Wants to Live Forever
 I Want It All
 A Kind of Magic
[sak
V •R•U
Que
John Deacon • Brian May • Fre
Studijski albumi Queen • Queen II • Sheer Heart Attack • A Night at the Opera • A Day at the Races • News of the World • Jazz • The Game • F
Albumi uživo At the Beeb • Live Killers • Live Magic • Live at Wembley '86 • Queen on Fire - Live at the Bowl • Return of the Champions •
Kompilacije Greatest Hits • Greatest Hits II • Classic Queen • The 12" Collection • Queen Rocks • Greatest Hits III • Stone Cold Classics
Box setovi The Complete Works • Greatest Hits I & II • The Crown Jewels • The Platinum Collection: Greatest Hits I, II & III • The A-Z
Filmovi i DVD-i We Will Rock You • Freddie Mercury Tribute Concert • Greatest Video Hits 1 • Queen Live at Wembley Stadium • Greatest V
Mjuzikli We Will Rock You
Kategorija:
 Queen (sastav)
Navigacijski izbornik
 Niste prijavljeni
 Razgovor
 Doprinosi
 Stvori račun
 Prijavi se
 Stranica
 Razgovor
 Čitaj
 Uredi VE
 Uredi
 Vidi povijest
Traži
Traži Kreni

 Glavna stranica
 Kafić
 Novosti
 Nedavne promjene
 Slučajna stranica
 Pomoć
 Donacije
 Pomagala
 Što vodi ovamo
 Povezane promjene
 Postavi datoteku
 Posebne stranice
 Trajna poveznica
 Podatci o stranici
 Citiraj ovu stranicu
 Stavka (Wikipodatci)
Ispis/izvoz
 Stvori knjigu
 Preuzmi kao PDF
 Inačica za ispis
Wikimedijini projekti
 Zajednički poslužitelj
Drugi jezici
 Asturianu
 Bosanski
 English
 Suomi
 Français
 Magyar
 Македонски
 Shqip
 Türkçe
Još 166 drugih jezika
Uredi međuwikije
 Ova stranica posljednji je put uređivana 24. siječnja 2020. u 19:34.
 Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons Imenovanje/Dijeli pod istim uvjetima; dodatni uvjeti se mogu primjenjivati.
Pogledajte Uvjete uporabe za detalje.
 Zaštita privatnosti

 Impresum

 Odricanje od odgovornosti

 Prikaz za mobilne uređaje

 Razvojni programeri

 Statistika

 Izjava o kolačićima