NAKLADNI ZAVOD MATICE HRVATSKE RADOSLAV KATICIC sPROMETEJs, KNJIZNICA TEMELJNIH DIELA © CIVILIZACITI, KULTURI I UMJETNOSTI STARA INDIJSKA KNJIZEVNOST NARLADNI ZAVOD MI ZAGREB 1973 “TISAK GRAPICKE ZAVOD HRVATSKE, 2NGREB 1973PREDGOVOR Sorha je ovom pregledu da sustaono saéme sve imalo vaéne podatke o staroj in~ dijshoj hngieenosti + da pruza pouzdane obauijesti 0 niezinim djelima, granama i razdobljima smjettajudi ih wciek u Siu gelinu Rojo) pripadaju § bez hoje se ne mogu valjano rasumjti. Takaw prikaz prirodno ukljuZwie dvovrsne podatke: eyjiteono- ‘pouijesne i Rulturnopocijeme. Oni su obo ukluteni w ovaj prikaz holiko sw za niegovu serlu bili poorebni. U suijetu, ai u nas, pojaijuju se sve cele djelao Indio pojedinim podrufjima njezine hulture 1 neilaze na veliko sanimanje. Indijska je kultura sve ‘prisueija u coropskim duhoonim hretanjima, a u nas je zanimanje 2a nju u posiednjim {godinama osobito ive. Nije, dakle, tetko naci zanimijive, Siv0 i pristupatno pisane ‘agige 0 Indiji i pojedinim indijskim temama, no mnugo Je teke pousdano se i sazeto obavijestti 0 knjiEconim vrclima na kojima se osniva nate snanje 0 staraj indijsko Iruleuri i njezinim misaonim i uanjetnithim vrijednostima. Lako je naci prikaze buddhi- -zma, joge i prijevode poznatih indijskih drama, ali je mnogo teke dobiti preglednu sliku 0 djelina is horih se crpu ti podaci § 0 ojelini Rajigeune vrste Rojo} pripadaju indijsha Blasiéna remek-djela, Upravo tu prasninu creba da popuni ovaj pregled i da soakome prugi potreine obavijesti 0 pojedinastima i suoisim cjelinama. Prema hryjigama © indiskim temama ovaj se prikaz odnosi kao zemljovid prema putopisima Time je wedno odredena granica ovoga napora da se sustavno prikake stara indijska Foyideonost i osnadena njegova narav: to je priruénik koji ne donosi nove spoanaje i ne otvara nove vidike na bogate vrijednostiindijske kulture, nego treba da slugi # pomogne onima koji unas Zele Sto saznati o bogato} i rasnovrsnoj knjiZeonosti foja je neophodno polasibte 2a upoznavanje tih vrijednost (ca je knjiga proizasla iz mojih predavanja na Filozofskom fakulteru u Zagrebu. Nakem Giaocu ona daje uw ruke hljué koji otvara vrata posnavanju starih indjskih tekstova i razuonijevanju zamrienih pitanja Sto se ue njih vesu i treba tako da pomogne ublfiti sve 10 bogatstvo u nab hulturni ior. Sa seim snaéajnim ogranigenima koja su mu postavljena, takav je zadatak evlo teEak jer su dobri prikazi stare indie knj- Eeenosti rijetki i zastareliy a nove sposnaje i podaci racasuti po tetko pristupaénim fdanjima, Pole se Sri nedogled, a poslenika je malo, esobito u Eoropi i Americ. U nowie su vrijeme indijshiprilosi postal sve brojnji i red, ali su nam Eestoosobito tetko pristupatni, a bez pobliteg seudija nije lako urordité koji ou prilosi doista na ‘isin’ seoremenihs snanstoenih cahtjevd, a koji su opet nadahmuti vile odulcljeniem 4 odanotin prema dreenoj predaji svoje zemlje, nego sposobnoicu i metodolotkom Pripravnotéu da se ona valjano obradi i prikace. Zbog svega sam toga u mnogome Bio prinuden dati manje nego sam clio, ali nadam se da ée $ dalinjim razvajem nesih6 STARA INDIISKA KNIIZEVNOST mladil indolothih studtja ovaj priruinik dotivjeri novassaortenija i porpunija ixdanj Vriieme mi je bilo ogranieno i tako sam izradio ovaj pregled prema meri svoih snaga 4 materijabuih moguénosti u veri da ce i to biti Roristan prilog. Prikazu je dodan i bibliografski aparat jer samo tako on moke wistinu posit svoj sori. Taj aparat nije iscrpan nego upucige samo na varia literaturt, whjucjudt ‘4, dakako, ¢ izdanja i prijevode na coropske jesike. Tpak je w proom i, 2a sada, je~ inom djelu takve vrste u nas bilo bole skupiti to vite podataka. Osobito je bilo po- ‘rebno prikazari vaan udio indijhih istrafivaca na tom pol i tu sam nastojao jod- Jednako se osortati na indijske i na cvropske priloge. Na izbor je ipak neminovno ‘ujecalo ito holiko su hoje Rize i podaci o njima pri izradbi ovoga priruénika bli prisespatni. To se xbog danainjega stanja indolotkih studija u okviru davih moguénosti nije moglo jee, ali ce & cako prikuplion’ bibhiografshipodaci biti Rovio jer su s b= irom na vainija izdanja, prijevode i djela porpunsyinogo i u jednom od do sada ob- Jaclenth priruénika stare indijske hnjieonost. ‘Moka ce se home bibliografija w ovo knjisi utinti weopiska jer se soa djela spomenuta u njoj mogu nati samo u nafolje opremiienim indolotkim krjiznicama, kakvih je malo i u zembjama gdje indijski studi imaju duboko korijenje i dugu tradiiju. No takav prigovor nije wnjestan, jer nam je najproo potrebno snati so nam sve na tom podruéjn nedostaje i svatko tho se zanima za hoji dio indijske kyjiteunosti mora se obazijestti 0 tome So mu je sve potrebno nabaviti da bi se predmetom svojega studija ‘mogao valiano baviti. Osim toga je uvijek zanimfjivo i vaino znati gdje su se i hada izdavali i prevodi koji tekstovi i 0 kojim su se predmetima pisale Inyige i rasprave. Oddatle se, naime, moge razabrati kako se u novovjekom seijetu razvijalo zanimanje 2a indi Futura i Roje su ga snage nase. Vet bi samo radi toga bilo enijedno do- nijeti biblografski aparat, Eak i Rad bi sve Sto je u mjemu spomenuto bilo sasvim nepri- stupaéno. Pisanje ovgga priruénika bio je, dakle, pomoéni rad koji treba da olakia upozna- vanje, rasuijevanje i cumacenje orijednosti indijske kulture u naloj sredini i da prugi podatke porrebne 2a taj posao. Pri njegouu sam se sastavlianu slusio do sada izaslim dielima 0 povijstiindjske kjizemnasti, a najuilie sam se poojerio vodstou M. Winter- nitza. Uvjeren sam da ¢e t0 svaki analac odobriti i da ce biti na veliku horist svima haji se ovom hayjigom sluée. Pri izradbi soakoga odyetka i poglavija zagledao sam i'w speaijatne monografije i, gdje god je t0 bilo potrebno, dopunjao ii Zak ispravljaa priracnike. U spornim sam slulaievima posezao 2a najspecijalnijom lceraturom: Alancima w Easopisima, izojetajima o istrafivatkim pohodima i katalozima indijskik rukopisa. Premda je ovaj pregled w cijelosti zavisan od postojece indolotke literature, ipak 20 po samnislt po tzvedbi raslikije od dosadabnith prikasa seare indie hjifeonost Slosen je gotovo hao enciklopedja, samo Sto su podaci oblikovani kao organska celina fe se uz pojedinosti mogu razabrati i fire svece. Tehst je pregleda trojak. Jedno je prikaz vaznijih pojava stare indjske keyjiteunosti. On je snabdjecen porrebnim kulwurnopocijesnim komentarom i namijenien je swvisle Eitanju. Tho se Eel opéenito obavijestti 0 staroj indisho) hnjitewnosti ne treba Litati nego taj dio teksca. Oznacen je time Sto je tskan obiénim slovima. Druga su doa dijela tiskana petitom. Fedno su orlo sakeri podaci 0 piscima i djelina manjega znalenja, ‘ji bi otperetli opel pregled, ali su kori i porreni da bi se upotpunila sla 0 poje- dinim ingideonim orstama i razdobljima, a mogu poslutti i kao omovna obavijest PREDGOVOR : Lesihonshe naravi. Taj je dio teksta ukljuéen u pojedina poglavlja i odsjcke. Tredi im Jje dodan, To je bibliografski aparat, hopi se uz svako poglavlje i odgjetak wvodi pod im naslooima. Dijeloi tiskan! petitom namijnjont su samo onima koji se wpu- ‘taju w podrabniji study) ils craze sasvim odredene obauijesti. Tako se soatko moze slusiti ovim prirudnikom prema naravi onoga ito ga zanima ‘Na hraju osjodam potrebu da sahvalim soima koji su mi pomogli u radu na ovo} Injai. To su proo Filovofski fakulrer Soeutitea w Zagrebu i Zaklada Aleksandra von Humboldta uw S. R. Njematho. Fakultet je pokazao veliko razumijevanje a ‘moj naien i odobrio mi potreban dopust, a Zaklada mi je dala stipendiju 2a pisanje ‘ve knjige. Tako sam mogao dovrSiti posao a koji mi je Bila neophodno poorebna dobro ‘oprembjena indolotka hnyiznica hakow u Zagrebu ili gdje drugdje u Fugoslacii nisam tmogao naéi. Potao sam u Bonn gdje je veé A. W. Schlegel osnovao indolotku katedru, prow u Njemacko} i jednu od proih iu Evropi. Tamo su posije nega radilt i nauSavalt ‘elikani kao Chr. Lassen, Th. Aufrecht + H. Jacobi. Danii nosilac te hatedre, profesor F. R. Hamm primio me Uubesno i susretiivo i olakiao mi rad koliko je god ‘mogao. Mnogo mi je pomogao scayim siverenim snanjom i korisnim savjecima. Na seu neka mu je srdaina Iroala. Na svestranu je pomoé bio spreman iH. Eimer, ‘yisnigar bornskoga indolothog seminara. Njem duguiem osobitu zahoalnast jer je u tijeku vile myjeseci iz dana w dan s brisnom pomniom pratio postanak ove hnjige i mnogo pomogao svojim Srokim poznavanjem bibliografie i indolotkih bidioreka, snogo pridonio da ova} progled bude, koliko je moguée, na danabrjoj rasin’indologie fda obuloati i nainovie nezine resultate. Mnogo Je svojim nsiserpnim snanjem sar indjske knjiteonosti pomogao i dr Tilak Raj Chopra, osobito hada je trebalo objasniti hhakav manje pornat podatak iz stare indjske predaje. Vrlo sam zahvalan i holegich ‘Milki Jauk-Pinhak 5 Filozofshog fakulteta u_Zagrebu. Ona je pomogla. pripremisi vu kejigu 2a tisak i preuzelatezak 2adacak da izvadi 2a nju kasalo, hoje je pri diel takve orste osobito potrebno. Svojim Je obtrounnim primjedbama i zamjedsama po- smogla dae uklone mnogi nedostac. U tipnju 1969, Radoslav KatitiéPREGLEDI STARE INDIJSKE KNJIZEVNOSTI F. Adehing, Vorach sner Literatur der Sonkrit-Spracke, Petrograd 1830. ‘A. Weber, Ahademische Vorienngen ier indiche Liveratrgschcte, Bevin 18823 drugo ia anf 1876 F. Max Bitlet, A History of Santrit Literature 1 far as it Tserates the Prine Religion of the Brahmans, London 1859. De Gubernatiy Eeteratra indiana, 1883. Div. Schroder, Indens Literatur tad Calur in hitrschr Encaichtag, ein CyRlus von fifa Verlenogen, Lsiptig 1887. Hi. Oldenbergs Bie Exeranr de alten Indien, Srutaaet uod Besin 1903. A AU Macdonell A Hoton, of Sane Laeraure, Landon 1903 Ni. Wintenttz: Gechche ter tndichen Titra” Leipaig 1904-1922; drugo izdanje_prvogs inca OD none tne prener |dnueto of ata (ven 1 late i261 d; deugo iadanie res, 19557 drago cnpcsko lndanes preveo 1 dopunio S. fia, Deli © Benares > Pataa 19631967, amo IMT svezab. A.B. Keith Hliton of Sansbrit Literature, London 1920 ‘&. B Keith; Clasical Sanit Litranure, Calcua 1923; Sesto i2daie 1988. ‘MMe, Kratak wood u iste Tojo, Podstevac. 1938. HER. Agearval, A Short History of Sambar Literature, Delhi 1939; drugo indanje 1963, B. Jew Indi’ rica madros, Beograd 1939, G. Sats, A Conse History of Claneal Sanskrit Literature, Oxford 1943; drug indanie 1960. So RL De, A Hlony of Sonsrit Literature, Classical Period, Cleats 1987. K. Ghandeiaacknaren “V."H, Subrabmaaya. Sst, Sums Literate, Bombay 1951. LE Renou, Les hiterazues de P Inde, Pais 1981 (Que sai 2) W. Pisani, Storia delle leerature antcke dell” Indy Milano 1958. LV. Durie inaitka knjitevnont 0 Kegizeoost! Starog Dtoka, Beograd 1981, 116—226 Hi. von Glaenapp, Die Literatien Indien, Stutgart 1961 F. Bohanee, Zpedecna seeocne hnjiteonot, Ljusiana, 1982 K, Chait 4 New History of Sanshrit erate, Bombay 1962 I'D. Seren, Dretmandjsja Theratara. Kratil erly Moskva 1953 £8 Rabinowis Sivok cekow ‘ndihay Feraury, Oterktntoril, Moskva 1963, 1B, Serebriakov, Ocarkt dremanashy Rteratury, Moskva 1971 Opéi prikazi indjske kulture i njezinih vera B, Blfout, The Cpls of India and of Eater and Souther Aa, London 1885 preskano rs S. Levin L? Indo le monde, Pasia 1928 P. Masion-Ourse! — 1. de Willman-Grabowska — P. Stera, Ancient India and Indian (Gieiizatim, London 1934, (prevedeno » francuskogs). G. 7. Garrat (wed), The Legacy of Indi, Oxford 1937. J. Nehru, The Discovery of Indiay London 1946; Eetvrto iadanje 19563 srpski, S. Petkovit, ‘Beograd 19825 sloveasti i Verb, Ljubljana. 1956. HL Kabity The Tndion Heritage, Bombay 19465 tote izdanje 1955. L. Renou, Sans er culture, Pais 1950. L, Reno — J, Filizat, L* Inde classique, manuel dep dudes indiomes, Patis 1947-1953, 1, Le Basham, The Wonder that war Indi London 1958. Hi. Steche, Zndien, Norenberg 1968. ELH, Warmington, The Commerce between the Roman Empire and Indi, Cambridge 1928. NN. Pigulevakaiy Vizantja na putiah o Indu, Moskva — Leningrad 1981. Hi Beythan, Was Gt Indien? Heidelberg — Berlin Magiebarg, 1942, EE Niort’ Dewich —"Indische Gritebesichungen, Heidelberg. 1945, Mi, JaukePiahuk —D. Kapetanié—R. Katiele ~ S. Petrovié — I. Slamnig, Jugoravend ¢ “Tnaija, Zagreb 1965, |W. Ruben, Binfuhrung tn die Indlenbunde, Bein 1952. J, Gonda, Change and Continaty in Indian Religion, ‘The Hague 1965. ‘Kotateis ladtrnim dadirima jugoslaventih naroda + Indigo (Dev sstanak jugolavenskih indo- Tg) Rad JAZU 380 (1968) 537-—634. F. G, Burkitt, Barly Christanity outside the Roman Empire, Cambridge, 1899. Vath, Der hele. Thomas, der Apostel Indions, Aachen, 1925. Ji Champentier, St. Thomar the Aponte and India, Kyrkohictorisk arsskrift, 1927, 21-81PISANJE STARIH INDIJSKIH RIJECI I IMENA Pri picanju stain indijskib sijeti, ukljutuju tu i imena, upotijebliena je medunarodna latinigks trmkspcia kakva se uvleilau indologi i to-u one! vanant Koja je danas najatiee= fj i najprimjereniia nafim ‘nvikams, Ons je posve ckvivalentna indiskom ptm i blll iste glasovne rzlke kao { ono. Njetin faber ova Vokali: — krat aiurl agi atae Dittongi: Keath eo dugi ai aw omsonenti: gururali keg ohn palatal echj ihn cerebral tthddhe dentalt tikd dn labial PPh B Bk m poluvokali pyrite sibilant its hak a posebni znakovi: a Bila o iegovoru: a je velo kratko i muklo, Vokalka se dulina ingovara veo irate. ri a= ‘govarsja te slogotvorno Kao u tg, Vlgua. Reati se diftog! ingovarju kao dugi vokal,« ugh {jek jednoslozno. Konsonanti oyu bith agpriapi i tada se us njihI2govarn jasno M (Bp. Wy iis Nasal Je Jena nasemtu nw tana, stanka. Palatal ¢ ij lagovarau se kao td, a tazal Kia nate nj, Cerebral se lagovarju sjeaikom upriim o sv0d nepes. Pofuvokal y cdgovare nator. Sitilant#Geatkade se pige¢ nesto je mek8i od naega J, af (esto ke ple) jako Je rd | Lagovara Ses vihom jezika povutenim prema svodu nepea. Posebni gla fe lab hak, a re pred poluvaka= lima sibilant i akom vanseuje sasaliacju prethodnoga vokal, a pred seals Konsonaadina razalIstog teda (@ pred fy pred J itd ‘Naplasak nikada ne stoi na posliednjem slogu. Ako je pretpoliedni dug, ti ako sedrii ‘dug vokal diftong il ratak voka apred dva Konsonants, onda fe naglesak na nj Ako je pret= posiedni log Rrstak, onda je naglatak na treeana od Kraa ako Je ova) dug, a ako nion nije, onda fenaplalen Eetvrtiod kraja, bio dug il kratak, Ako dulfing sloga oanatimo's ~- Kratinu s 0,8 du ‘nu ii ratinu 8 o, mogu se ti mogucnoststatogs indjskogs naglaska prktoats ovako PISANTE STARIH INDUSKIH RIECI 1 DEENA u fb ig tho eta dee sot ma ol ot prviina moo pt nt sal 2 i ‘Teltole nny ta ware nite se mena lp hvala, Tako je possi rier oc Orn penn dns tod Para Pac ad tS fate Bat po paving «Se po onernpavni ea: Pots $F fe puree itn ma ap Se Ln bens le We aeABA, ‘ABayA acow AKM ass. Ben 8S Br BSS Cass GSA Hiaberin HOS Ta Taos TAS ers Teas. is EM SKRACENICE Abhandlungen der Beclier Akademie der Wissenschaften, Phil. — histor. Klasse. ‘Abbandlungen der Bayrischen Akademie der Wissenschaften, Phil. Klasse. ‘Abbandhungen der Kéniglichen Gesellschaft der Wisrenschaften nu Gattingen, Philo a iston. Rlase. ‘Abbandlungen fr die Kunde des Morgenlandes, berausgegeben von der Deutschen ‘Morgenlindischen Gesellschaft ‘Anandatrama,Sanskeit Series, Poona. ‘Benares Sanskrit Series. Bibliotheca Tndlea, Calcuna, Bombay. Sanskrit Sexes (Ghowitamba Sanskrit Series, Benares. Giornale della societt Asiatca Teliana. Kavyatamgraha by J. Haberlin, Caleutta 1847. Harvaed Oriental Series, Cambridge Massachusets, Indische Sradien, Berlin. Jourtal Aslaigue, Pars. Journal of the, American Oriental Society. Journal of the Asiatic Society of Bengal Journal of the Pali Text Sosy Journal of the Royal Asiatic Society. Tourual et Vedic Studies. Kivyandla, Bombsy. Ad Sanskrit Seren, Benares, ‘Kuhns Zeitschrift fir verpleichende Sprachforscnang. Pall Test Society, London. Sitzungsberiehte der Akademie, Sacred Books of the Hindus, Allahabad. Secred Books of the East, Oxford. ‘Tanteik Texte ‘Transactions of the American Philological Assocation. ‘Trivandrum Sanskrit Series. Transactions of the Royal Asiatic Society, ‘Visinagacam ‘Sanskrit Sevies, Benares Wiener Zeitschrift ur Kunde des Morgenlandes, Zelochrit der Deutschen Morgenlindischen Gesellschaft, Zestechrite far die Kunde des Morpeniandes. uvoD1, PRISTUP India nije zemlja kao vecina drugih. Po svojoj velitini, po zatvorenostisvojega zemijopisnog prostora, po raznolikosti podneblja i po Sarenil stanovniseva i jezik podsjeca nas vide na samostalan Kontinent. Veé svojim polozajem i reljefom ona Se jasno izdvaja iz silh prostranstava azijskoga kopna. Od njega je na sjevera odvajajusnjedni visovi himalajskoga gorja, na koje se naslanja nepristupatna i neprohodna tibetska visocina. Na sjeverozapadu se na Himalaju nadovezuje Hin- dukut i preko njegovih sedla vode putovi koji od najdublje starine povezuju Indiju ' prednjoazijskim svijetom. Na istoku je ograduju strme padine burmanskoga fgorja. Juzno i zapadno od tih lanaca prostiru se firoke doline dviju veikih rijeka: nda sha zapodu i Gange s Brahmaputrom na istoku. Gorje Vindhya je juani rub th prostranih ravnica, a od njega kao osnovice strli poluotok Dekan w obliku za 4iljena trokuta daleko Indijski ocean. Obala mu je slabo razvedena i o8tro po ‘yuéenom crtom razdvaja Kopneno prostranstvo od morskoga. Tek se kod juznoga ifka Dekana, na njegovoj istoénoj strani, oceanski valovi razbijaju. na Zalima ‘ellkoga otoka Ceylona. Ali ni on ne povezuje Kopno s morem, kako to otoci znajty nego je i sim kao ‘ali Kontinent. Indijski Je svijet potpuno kopnen, oblikyju gi sjeke i planine, Same i suncem ispriena golia, a na dugom je obainom porezu suoten s pudinom beskrajnoga Oceana, ‘Zbog zemljopisne izdvojenosti i golemih razmjera govori se esto o indijskom. potkontinentu, Niegova je povrsina pribliino jednaka Evropi bez Sovjetskoga saveza, Protede se od 8, do 36. stupnia sjeverne Sirine, dakle kao od donjega Sudana ddo juinog Balkana i w njoj se susrecu sve klimatske razlke koje se pri takvu zem- Fjopisnu ‘polozaju mogu otckivati. Njezino stanovnisevo pokazuje velo razitite tielesne odlike 1 Kod njega se u razlicnim omjerima susretu znatajke bijele, crne, smede i Zute rase. U Indiji 2ive, uz brojne nosioce jedne od najvisih kultura sto ih je Govjetanstvo ikada stvorilo, i sasvim primitivni divljaci. Temo se govori mnoftvo jezika Koji po svome postanju pripadaju uglavnom trima porodicama: {indoevropskoj na sjeveru, dravidsko} na jugu i porodici munda u manjim skupinama na istoku. Politicki je ona danas organizirana u tri suverene drdave. To su India, Pakistan (eapadni i istoéni) i Ceylon, + tne Inia pojete w evropshim jexcima of ertkoga Tall, To je ime opetprewzto it perikoga ede se Ind rove Hind (taoperajoh Hindu fe icenks obi stare indipeogn edas see, Tako se vale irc Tad! hej ako ja Dera mu to ime onde pote ha Ste oy Oh uo ne rue ala Gr a rata nano Fw le ingusio raja s spracjom na poteku gr ie Rant gubtak poten eopancle 2 je maloazijskih grékih govora, Cade16 vvop jk je potkontinent jo8 od duboke starine bio jedino od najaivijih Zaria ‘kulturnoga stvaralaitva. Ludi su tamo nalazili vlastite odgovore na osnovna pitanja i odgovarajuci na njih vinuli su se na yrlo visok stupanj. Tako se nezavisno, bar uu svemu biome, od Prednjega Istoka i od Evrope, nezavisno od Dalekoga Istoka i usporedno s njima razvila u fndij, samobitna kultura kao svojevrstan odgovor nna bezdana pitanja Sto ih Eovjeku posavlja svijet s Kojim je suoten, Stara je indiska knjizevnost skup iekstova Koji pripadaju toj izvornoj kulturi. ‘Ona je upravo njezin Knjitevni izraz. Ta je pripadnost zapravo bitnije odreduje ‘nego njezina starina. U nju laze stoga i takva djela koja su nastala u novije vrijemey pa éak i u naiem stoljecu, ako su samo oblikovana po knjizewno} predaji izrasoj 1 okviru samobitnoga indijskog kulrurnog stvaralaftva. Ta predaja odreduje kojim Ge se jezikom pisati knjizevno djelo, Kakav Ge mu biti stil i Kojim sve knjiZevnim vyrstama moze pripadati. Takva su se pravila knjizevnoga iaraza ustalila veé w du- bbokoj starini. Zato djela pisana na novim indijskim jezicima ves 2bog same te ¢ njenice ne ulaze u staru indijsku knjizevnost. Njoj ne pripadaju ni ona dela pisana za indijskim jezicima koja su nastala pod utjecaima iz islamskoge ii evrapskog. svijeta. Iskljutena je iz nje i prava pucka knjizevnost ako je obrazovana knjizevna predaja nije silzirala U staro su se doba mogli u ineljsku knjitevnu tradiciju uvoditi novi oblici i novi knjizevni jecici, a danas to vise nije moguée, Prostor stvaralatke slobode u ajoj se, dakle, ztatno’smanjio, Zato se i novijt knjizewni razvoj u Indi ne javlia kao preoblikovanje stare knjidevne predaje nego mimo nju kao stvaranje novih indijskih knjizevnosti Strani su utjecaji u njima Gesti i snaini, Od 12. st. knjizevna se obnova u Indiji ostvaruje izvan okvira utvrdene predaje i vige jo} se ili manje ofito suprotstavlja. Zato i zovemo starom indijskom kajidevnoscu sva ona dela koja se ukljueuju u tu predaju bez obzira na to Kada su nastla, pa i ako su sasvim nova, Pri tome, aaime, ne mislimo na vrijeme njihova postania, nego na ono kojem su se utvedile odrednice njihova oblikovanja. Danas je to, dake, starinska njidevnost. U navzivu stare indijske knjizevnosti nije dosta poblize odrediti pridjev sstaras, Isto treba inti i 2a pridjev sindijskae. Pod time se, noime, ne mish naprosto knjizevnost nastala u Indiji nego takva koje su djela namijenjena svim dionicima indijske kulture, a ne samo kojoj od indijskih zemalja i govornicime jednoga jezika. Thaljska knjizevnost Kako je shvacamo u naslovu ovoga pregleds nije dakle zbir svih Knjizevnth djelatnosti u Indiji nego obuhvaéa samo ond sto je namijenjeno Sitavor. indijskom svijetu, ane samo pojedinim njegovim krajevima i narodima. U tom je smislu takoder ta indijska knjizevnost starinska jer je kulturno jedinstvo indijskoga svijeta u starini bilo izrazenije i potpunije nego u novo doba i razlike su medu narodima i jezicima bile manje velike i vane nego Sto su danas. To vrjedi i za najdublje i najotitie cazike. U staro su doba Dravidi lako prihvaéali indo- cevropske jezike kao knjizevne za titavindijski svijet, a danas se tome Zestoko opiru, Djela stare indijske knjizevnosti namijenjena su citavome indijskom svijetu, To je jednako bitno odreduje kao i izvoran i starinski nagin njezina oblikovanja. Stara bi se indijska knjidevnost mogla odrediti i prema jeziku kojim se pidu ajezina djela. Moglo bi se reti da je to kajiZevnost na starim i sredajim indoarijskim jezicima (na vedskom jeziku, sanskrvu i prakrtima). No ta je odredba samo naizgled preciznija i prikladnija jer se izbor knjiZevnoga jezika u Indiji ne odreduje opéim ‘pRisTuP ra jezitnim razvojem nego Knjizevnom predajom w koju pisac uvrstava svoje dielo. Gvnioci koji proizlaze iz kulturne i knjizevne poviesti bitaiji su i dublit od samoga jeaika i zato je trebalo pokuSati prema njima odrediti staru indijsku knjizevnost. ‘Niezini tekstovi sadr3e veliku raznolikost knjizevnih vrow. Znatan im je dio vjerskoga i duhovnog sadréaja, a uz to se razvila i bogata svjetovna knjizevnost. U njoj je zastupana epika, lirika, drama, pripoviedacka knjizevnost te struéna djela u Sirokom rasporu od gramatike i flozotiie, preko dreavnitke vjestine do erotike i astronomije, ‘Tom sadréainom bogatstvu odgovara i velika raznolikost stilskih moguénosti, Stara indijska alizevnost pokriva tako na svoj natin cjelo- upnost Ijudskoga iskustva i daje svoje odgovore na bitna pitanja Covjekova po- stojanja Zanisnljiva nam je pak stara indijska knjizevnost i vazna uglavnom zbog dvoga. Prvo stoga 50 bez nje ne mozemo pravo rizumjeti indijsku kultura ni indijsko drustvo, pa ée ona biti uviiek polaziéte pri svakom pokusaju da se ozbilnije upo- ‘amo $ indijskim svijetom, éak i's najnovijim i najakrualnijim njegovim proble- fmima. Ona nam u sazetu i Gstu obliku izraZava one vrijednosti koje svaki Indijac pia s majéinim mlijekom i od ranoga djetinistva prima kao neophodne pretpostavke svojega drustvenog postojanja. Za nas je strance proutavanje stare indijske knji- Zevnosti najbolji nacin da ih upoznamo. Nama je zato ta knjizevnost dragocien Kijué za razumijevanje indijskoga svijeta. Ali se 2a nju ne zanimamo samo zato. Ona sadrai i neka od najvrednijih dela svjetske knjiZenosti, pruza nam vrijednosti keakve drugdje ne mo%emo upoznati i obogacyje nas estetski i misaono, te bitno prodiruje opseg naiega KnjiZevnog dozivjavanja. To je drugi razlog zbog kojega nam je zanimljiva i vazna. Vrijedna nam je dakle i radi upoznavania indijske kulture i indijskoga druitva i zbog sebe same. To su dva osnovna glediéta s kojih se moze proutavati, Svako ée od njih uvjetovati poneito druktiji pristup i druge ce njezine pojave promatrati u prvome planu. U ovome emo pregledu obuhvatiti éitavu staru indijsku knjizevnost, a naglaske éemo nastojati u prikazu tako rasporediti da se Gitalac mode o njoj obavijestiti u oba osnovna pravea. No stara je indiska knjizevnost izvenredno snaéno utjecala i izvan prostora ‘ukojemu je nastala. Pojedina su se njezina dla ili ak Citave grane dita i prevodile uu Tiberu, Turkestanu, Mongolii, Kini, Koreji, Jepanu, Indoneaij, u Vijetnamu, Burmi, Tajlandu, Laosu, Kambodzi i na Predajem Tstoku, odakle je kajizevai utjecaj indijski dopro éak do Evrope. To je daleko zratenje bitna znacajka stare indijske knjizewnosti kao povijesne pojave i svaki bi njezin prikaz ostao neporpun kkad ne bi obubvatio i tu stranu. Stovige, danas se stara indijka knjizevnost moze Porpuno proutiti samo preko njezina utjecaja u kajizevnostima drugih naroda jer ‘su se mnogi originalni tekstovi u toku stoljeca izgubili, a upoznati ih moZemo samo preko saguvanih prijevoda na druge jezike. I mnogi se povijesni podaci vazni za indijsku knjitevnost nalaze samo u djlima stranih pisaca. Bez njih bismo mnogo ‘manje znali o divotu indijskih knjizevnika i o prilikama u Kojima su djelovali. Da ‘bi porpuno vladao svojim predmetom, strudnjak za staru indijsku kajidevnost ‘mora se upoznati i's drugim azijskim filologijama. Evropa je staru indijsku knjizevnost otkrila tek potetkom devetnaestog stoi Bilo je to doba romantike i nova se, dotada nepoznata, knjizevnost duboko dojmila cevropskih duhova. Potjecala je iz dremne davnine i utinilo im se kao da svjedoti © prapotecima Covjetanstva i sadréi duboku mudrost toga jo8 nepokvarenoga 2 Stara inajsen njitevnostfo vv doba, Bila je k tome nezavisna od evropske klasike, protiv koje su romantici bili ‘usta. Indijski su ih tekstovi stoga silno privlatli iu njima su, kao iu evropskom Srednjem vijeku, nalazili potvrdu i opravdanje viastitih estetskih gledista. Od tada je studij stare indijske knjiZevnosti poteo igrati vaénu ulogu u evropskom kkulturnom Zivoru. U toku vremena mijenjali su se pristupi i razna su se njezina podrugja nalazila u sredigtu painje. Sve do danas evropski se Ijudi rado ogledaju. 1 zrealU stare indijske knjizevnosti jer u njemu sami sebe vide u novome syjetlu. Bad zato &to je samostalno izrasla iz viastitih korijena, indijska nam kajizevna predaja fotvara nove Vidike na relativnost i tradicionalnu ‘uvjetovanost naiega kulturnog i duhovnog svijet. ‘To veliko znatenje stare indijske knjiZevnosti 2a Evropu u nasim se danime nije smanjilo, Prije se Cini kao da se u najnovije doba silno povecava. Svakako je to dio sveopéega traganja za novim putovima koje se danas osjeé2 na svim podru- ima, izraz je to stvaralackoga nemira koji tezi da previada bezizlazan polo2a) u kojemu se nailo suvremeno éovjetanstvo i vadan korak u prebrodivanju razlika i opreka Sto postoje medu pripadnicima reanih kulturnih krugova, U tom je smislt. studlj stare indijske knji2evnosti esobito aktualan j pridonosi naporima Sto ih danas na cijelome svijetu ulaz fjudi dobre volje da tgrozenom éovjetanstvu stvore pod- noslfivu i Covjeka dostojau sutrasnjicu. ‘Stara je indijska knjiZevnost vrlo bogata. Mnoga su se djela izgubila, ali je ‘ono Sto je do nas doslo jo uvijek vide nego sva grcka i latinska djela Sto suse sa- Euvala iZ evropske Starine i Srednjega vijeka. To nisu samo osnovna djela nego takoder brojni i vrlo opseani Komentari i Komentari uz komentare. Ta je vrsta Iknjizevne djelatnosti imala veliko znaéenje i cijenu pa su neki veliki pisci svoj glas stekli samo komentarima. Zbog velikoga opsega i slodene uzajamne zavisnosti ‘tekstova i komentara vrlo je teiko snaéi se u staro} indijskoj knjizevnosti pri prvome susretu. Ova je kajiga u tome labirinta Arijadnina nit. 2. KNJIZEVNI JEZICI Arapski pisac Albirini opisao je u prvoj polovici jedanaestoga stoljeéa jeziénu situaciju u Indiji svojega vremena ovako: Tu como preo spomenuti jezik iako razlika u jeziku postojt i medu drugim narodima. Ako Zelis scladati tw teikocu, vidjet cel da to nije lako jer im jesik ima silno mnogo rijeti i oblika, nekako hao arapshiy 1 ist stear naziva raznim imenima, izcornim i tevedenim, i upotrebliava istu rijeé za rasne ‘predmete i oni, da bi se mogliispravno rasumjeti, moraju se razlikovati jedni od drugih ‘razlittim pridjevima koji th poblige oznatuju. Jer nitko ne bi mogao raslihovati ra- lita snatenja iste rijedt ako ne razumije cjelinu 1 hoje} se ona javlja i xjezin odnos prema dijelovima retenice koji dolase ispred ili isa nje, Indijci se, kao i drugi max Todi, hale golemim bogatsteom svojega jezika premda je to sapravo nedostatak, Nadalie im se jezik dijeli na zaputien’ puthi zovor, Kojim se slusi samo obigan svijet, i njegovan jesik, hojim se sluée sumo gor i obrazovani slojeci. On je silno dovjeran i podorgava se pravilima sklonidbe i ievodenja i dopusta sve one tanke razlike to ih woode gramatika retorika. (Poglavije 1, ste. 9). Tim je rijetima izvrsno izk jeaieno dvojsrvo kao bitnu crtu kulturnoge Zivota u staroj Indiji. Njegovani jezik je sanskrt, glavni i najvazniji jezik stare indijske knjizevnosti. No prikaz so ga je dao Albirdni ostat ée porpuno valjan ako pod njegovanim jezikom na tom mijestu raumijero oft drugi Sari indskl Kaji jezik: eds i koji od knevnih Jeviéne su prilike u Indiji veé po sebi dosta zapletene. Engleska je kolonijalna Uuprava 1894, pristupila podrobnom popisu i skupljanju uzoraka indijskih jezika i dijalekata. Pri tom je poslu izostavijen velik dio Dekana. Popisivati su na obradenom. podrugju naili 723 dijalekta i razvrstali ih uw 172 jezika. Kako je god indijsko pro- stranstvo veliko, tolika jeziéna raznolikost ipak je vrijedna padnje, pogotovu sto su ti jeziei po svojem postanju i ustrojstwu vrlo razliiti. _Naivadaiji su indijski jezici dvojakoga postanja: indoevropski i dravidski. Prvi se govore u porjegju Inda, Gange i Brahmaputre te na sjevernom dijelur de- kkanske visodine i odvojeno od toga podruéja na oroku Ceylonu, Dravidski se jezici govore na preostalim dijelovima Dekana, osobito na istotno) njegovoj strani, i 1 malim i odvojenim skupinama daleko na sjeverozgpadu, juzno od Afganistana. Dravidski se jezici ne govore nigdje izvan Tndije. Male jezitne skupine pripadaju austroazijsko} Porodici i po svom su postanju srodni $ nekim jezicima w Straznjoj Indiji, s indonezijskim, filiinskim i nekim oceanijskim jezicima, Ta se indijska jeaitna skupina zove munda i njezini se jezici govore na sjevernom i osobito na20 von sieveroistoénom Dekanu, u dolini Brahmaputre i na pogranitju Kaémira i Nepala, 1 himalajskom gorju. vi su ti jezickindiski u pravom smi te rijti jer se govore samo u Indi ‘jih nema vie od stotinu ito je broj kakav se u indijskom prostranstva i ofekuje. Osta su jezici u Indiji strani i govore se samo u pogranignim predjelima, a teste ajihove prostorne razdiobe ili prostorne raspodjele uze skupine ojo} pripadaju nalazi se ivan Indije. To su tibetskoburmanski jezici u Himalaji iu dolini Brahme- ‘putre i iranski jezici u Hindukusu i u zapadnom dijelu doline Inda. Ovi posjednji pripadaju takoder indoevropsko} porodici. U Hindukusu se govore dardski ili Kates jesici. Oni su blisko stodai iranskim i indoevropskim indijskim jezicima, au novije vijeme sve vise prodire miljenje da po postanju tvore skupinu 2a sebe, nezavisnu od indkjske i iranske. Jos se dva strana indoevropska jezika mnogo upo” ‘ebljavaju u Indi ali nisu vezana nf za koje posebno podrutje: to su perzjski irengleski, Niihova je upotrebs zrag éto su ga ostavile dugotrajne strane vladavine ‘muslimanska'i englesk. Jezicima munda govore plemeng koja su medu najzaostalijima u &tavoj Tadii. Stogi ne ajima nisu nastali spomena vrijedai doprinosi indijskoj kulturi. Deavidsko jestanovnistvo, naprotiv, u stvaranju te kulture odigralo i jo8 uvijek igra vrlo zna- ‘nu ulogu. Stoga su na njthovim jezicima nastale bogate knjidevnosti, Medu ajima se ovobitdistige tamilska kojoj poéeci seu do u prvo stolece nase ere. Ali stara se indijska Kknjizevnost, kako je ovdje shvatamo, poéels razvjati na sjeveru i stoga se pisala samo na indoevropskim jezicima. Postalo je to evrsto pravilo, pa su se tim kajiZevnim jezicima izrazavali i oni pisci kojima je materinski jezik bio dravidsk. Djela pisana dravidskim jezcima nisu imala opegaindijskog znaCenja ‘ato se ne mogu uvrStavati U indijsku Knjizevnost U ulem smislu Indoevropski jezici u Tndiji pripadaju indoiranskoj grani. Tu granu wz indijske tvore iranski i, bar prema nekim misljenjima, jo’ dardsk ili kafirski jzici Indi i'iranski:Indoevropljani nazivaju sami sebe Arijcima, pa se tim imenom moze cznatit i indoiranska skupina jndoevropskih jezika. Tndijska se njezina grana esto tznatuje samo Kao indijski jetici, ali to moze lako stvoriti zabunu jer mnogi in- dlijski jezici uopée ne pripadaju toj porodici. Najjasnje se zato indiski jezick indo- iranske porodice omatuju kao indoariski, Te su jezike u indijski potkontinent donijli Arijci koji su negdje pod kraj drugoga tisudjeca prije nase ere preko ka barskoga ili bolanskog sedia u Hindukutu $ Transke visodine prodrli u Indiju zazell gornje porjetie Inda. Odatle su poslije prodrii iu dolinu Gange, a njihov se jezik prosirio i u Ganginu deltu i preko gorje Vindhya na sjeverni Dekan. Staro- Sjediladk ujecafioplodili su jednostavna | oporu kultura arijskih dosljaka i tako je potelavelika indijcka kulrurna predaja koje'se knjizevnost ovdje prikazuje. Jezik Indijskih Arijaca posto je tako izraz stare indijske kajizevnost Indoariki jezci pripadaju, zajedno $ iranskima, veliko} indoevropsko,sku- pin u koja pored nity ulaze jo jeri keltski, germansk, latinski's romanskima, baltck, slavenski, greki, albanski, stari maloazijski jezici, armenski i toharski Koji se nekada govorio u kineskom Turkestanu, danainjoj provincji Sing Kiang. Medu tim se jesicima mogu utvrditi dalckose2ne podudarnosi, glasovne i gramaticke, Koje sviedote o tome da su svi oni srodni po postanju. To znadi da su nastali ra- znolikim razvojem jednoga jedinog jezika. Dosta je indoevropskih jezika satuvalo {oliko starine da je srodnost po postanju upravo otita. Tako se omatie na starom i- souzzvon sezict a jeziku indiskih Arijaca kaze mdr, sino sims, meds mad, amas tamas, roplinae Tapas, spute panthd itd. Padeti, brojevi, rodovi, glagolska lica, natini i vremena taro su poddarni da poznavanje hrvatske sintakse dostaje za osnovno razumije- vvanje Kojeza starog indoarijskog teksta. Proutavanje stare indijske knjizevnosti do~ Diva odatle 2a nas osobit car jer posve nov i stran sadz2aj upoznajemo na jeziku ojega blsku srodnost s naiim snazno dozivljujemo pri svakom susretu. Zanimlivo je da su slavenski jezici neposredne tragove indoevropske starine sauvali do danas Hie suse U indoarjskima oni potelt veé rano uvelike gubiti te samo strutnjak Sborwan poredbenom metodom moze jos utvrditi da su po svojem postanju srodni {a slavenskim i ostalim indoevropskim jezicima.t Pomati nam indoasijeki jezici pripadaju razlititim raavojnim stupnjevima. Po redu znaéajaka razvrstavamo te stupnjeve razvoja na tri osnovna: staroindiski, srednjoindijski, novoindijski, Na svakom od njih poanato nam je vie jezika. Stara se indiska kajidevnost sludi samo staroindijskim i srednjoindijskim jezicima kao Enjizevnim. Novoindijski su, naprotiv, natelno iskljuseni, Staroindijski, srednjo- Jndijek | novoindijskijezii nis unutar th eiju skupina na istom razvojaoma stupnju nego se unutar svake od njih razikuju stariji i mladt jezic, Tz najdublje starine potjeée knjizevni. jezik kojim su bili sastavjeni obredni tekstovi indjskih Arijaca. Zovemo ga vedski i on se tek malo rezlikuje od zajedni- Ekoga jezika Indijaca i Tranaca, Njermu je blizak ali nesumnjivo madi sanskrt, najvadniji jezik stare indijske knjizevnost i glavno stedstvo njegovana izra2avanja 1 indijsko} starini. Vedski i sanskre jedini su nama poznati staroindijski jezic. Nikada to nis bili pucki govori, nego st za knjiZevnu uporabu dotjerant i stiliziani Vedski je nesumnjivo odvjetak staroga arijskog. pjesnickog jezika kojemu tragove nalazimo iu najstarjojiransko} knjizevnosti: Avesti i staropercijskim natpisima. Sanskat je pak jezik dotjeran prema jednostavnijim oblicima prozne abredne knji- Yevaosti i govoru obrazovanih Ijudi, osabito sveéenitke kaste. To je, dakle, jezik brahmana i podjednako je pod utjecajem obredne jezitne predaje 1 razgovornoga jeaika, To je pravi standardni jezik podesen za ujednateno sporazumijevanje bez obzira na razlike Sto su ih pucki govori razvijali u prostoru i vremenu. Fzvrsni su 2 indijski gramatici potanko opisali i time propisali standardau porabu. jezika Koja se stoljedima vise nije mijenjala. Do danainjega je dana Tadijcima koji su svjesni svoje tradicije sanskrt mjera i obrazac dotjerana i njegovana izraza. © takvo} naravi sanskrta svjedodi i njegovo ime, Sanskrtski je njegov oblik samshriam i oznacuje jezik ureden, dotjeran i posveéen, prikladan da se na njemu * Zanimlivo je stoge da Fryer, jedan od pevih Exropliana Koji pita o novim indiskim je~ ‘cima, u stom djetu Nets Account of Bast India and Persta (Noo prikaz Istotne Indie # Persie) 4673 kate ovo:The language at Coust is Persian, that commonly spoken is Tadostan (or which they have no proper character, the written language being called Banyan), whichis a mixture of Persian and Sclavonian, as are all the dialects of Tndian (Dvorsh Je jeak perzishi, a obieoo fe gover hindustanski ean) nemalu posebnoga pisma, 2 pismeni st jezik z0ve bani) Hin dustansh je mtavina persiiskoga I slavenskoga, kao Sto 0 (0 evi indiski govor). Trebe ce pital ale to miljene o slavenskojprirodt novoindiskihjezka I nije ise tu pak prepoznala nthova ‘Eenctka stodnost, To mode pejeeat od nalihIjud ko 8 dosllu Tet ii kao trgowel | mor ‘ati uz Portugace, to su osoite bli Dubrovcani li apet kao aslimani preko saveznitkih vera ‘urakoga sultanas slams vladarima U Tndif Usp. fugoslavent | India, Zagreb 1965, 2427. Oni su motda uot srodnost mnogih indiskh jel sa slavenskima io tome govoril drugim Evroplanima w Indi, Obl Sclavonian kao da goveri 2a jadransko podrijetlo te tradi,2 von kazuju obredni tekstovi i iznose svete istine. Prvobitno je t0 bio jezik kojim su se brahmani shuili ivan samih obredinih radnji a onda je postao jek tradicionalne indijske Kulture kojim su se sluli svi obrazovani ijudi, a razumjelo ga Je gotovo Gitavo stanovnistwo. Te je odnose stilzirala Klasiéna indijska drama. U njoj sve ‘osobe razumiju sanskrt, ali njime govore samo muskarci abrazovanih slojeva dok ‘stale osobe govore razltite prakrte, knjidevne jezike koji se osnivaju na sredajo- indijskim puékim govorima. Prakrt, na sanskrtu prékyeam, prvobitno je bio naziv za putke Srednijoindiske govore jer mu je osnovno znateaje: prirodan, obican ‘Naziv taj stoji dakle w izravnoj opreci s nazivom sanskrta. No w indiskoj.kaji= ‘evno} predaitizgubio je izraz prakrt svoje prvobitno znatenje i ounacuje kajizevai jezik koji je dotjeran i stilziran srednjoindijski putki govor. U starx je indijsku Kknjizernost uilo vige takvih knjizevnih jezika. T nj su nazvali prakrtima, ali to vigenisu bili prirodni i obitni jezici, pogetovu kad su se pucki govori dalje mijenjli, a prakrtski Knjizevni jezici ostajali nepromijenjeni. Zato su indijski gramaticari naili- novo tumacenje imena prakrt: sono Sto je izvedeno iz osnove.(prakrtis ‘Fa je osnova sanskrt. I doista se prakrti po odredenim glasovnim i gramatickim pravilima daju izvesti iz sanskrta kao mladi jezici iz starijega. Prirodni su jeici {ako postali izvedeni i njihovo poznavanje nije vige zahtijevalo manju nego vec ‘udenost od poznavanja sanskrta. On je naime pripadao asnovnoj naobrazbi, prakrti su se iz njega izvodili kao poseban dodatak. T med prakrtima razlikujemo tri osnovna razvojna stupnja: stare, srednje i mlade prakrte. Najvazniji je stari prakre pai jezik na Kojem su buddhist psali svoje tekstove. To je stilzacija ranih buddhistickih propovijedi na pudkim sred- njoindijskim jezicima. Drugi su stari prakrti siduvani na natpisima. Osobito su 4 tom pogledu vazni proglasikralja ASoke (oko 250 pr. n. e.) Koji su se u svakom kKraju prevodilina domaci jezik. Na njima se osniva nae poznavanje stednjoindijske dijalektologl Srednji prakri ili prakrti u wem smislu jesu jezici Klasigne indijske kaji- Zevnosti, a susredu se i'u dzainskim svetim spisima. U klasignoj se kajizevaosti Drak sje jj ulakim pesmama umama, Najazai su medu nina Saurasen; mahdrdierti magadhi w Kasieno} knjiéevnostiiardhamdgadhi(polu mdgadhi) Frente eat eet Pucki su se govori sve dalje udaljavali od sanskrta i knjievnih prakrta i na tome se stupnju uw indijsko kajizevno} predai javlja 2a ajih naziv apabhramia ‘to znati wpropadanje.e Zovu ih, dakle, prema daleko rafirenoj i duboko ukorije- njeno} predodzbi, pokvarenim jezikom. Prvobitno se time oznativao svaki indo- atijski jezik Koji nije ni sanskre ni prakrt i jo8 danas Indijei znaju taj naziv tako upotrijeiti Ali su se i na osnovi tih mladih putkih govora razvili kajizevn jzict, pa je izraz apabhramla poten oznaéavati posebno njib, To su mladi prakrti koji su veé na putu da se razvju u novoindiske jezik. Svaki od spomenutih prakrea ima u naéelu svoju apabhraméu, svoj mladi oblik. Premda su nazivi prakrta | njima bripamih spbiramioiveden is imena pakajin, sje ako erat ve amet njih i dijalekata poznatih s ASokinih proglasa. ‘To jasno pokazuje da su i prakrti i apablramée dotjerani knjifevni jezici koji se izravno ne osnivaju nina kojem po- jedinaénom narodnom govora. Tz govora na kojima se osnivaju mlad} prakrti razvli su se novi indoarijski jezici. Tma ih vile i teSko je odrediti koje govore treba smatrati samostalnim je- soutznven seztct = zicima, a koje opet dijalektima istoga jevika. Najvazniji je medu njima hindi. To je jezik srednje i gornje doline Gange, a sluzi kao jezik nadregionalnoga sporazu- J Jevanja gotovo u cielo sjeverno} Indi, Blisko su mu srodnijezici Bihar, Nepala, Pandzaba, Radzastana + Gudzerata. Od drugih novih indoanstih jeaka vazni fu zbog svojih Kajidemosti maratski i osobito bengalski. Novi indoarijki jeaic Jou Jor sinhalesk, glavni jezik na Ceylonu, i ciganski,Kojim govore ciganski no- Hadi po titavoj Evropi. Hindi slusi it muslimanima u sjeverno} Tn, all oni W nj finosemaogo perzilskih i arapskih rijei i pitu ga arapskim pismom. Takav se hindi naziva urdu po perzijskom izrazu zabin i urdd sjecik taboras, ‘Taj se oblik hindija razvio w taboru. muslimanskih osvajaéa, Hinduistigki Tndijc, naprotv, w hindi unose sanskrtske rij i pif ga indijekim pismom. ‘Tako je nastao suvremeni enjderni hind? koji se sve vile prihvaca u sjeverno} Tadiji osim Bengala, a treba {a postane slusbeni jezik titave Tndije. Tome se medutim odupira dravidski In- dij a ni Bengalcima nije drago, U Pakistanu je sluzbeni jezik urdu ‘Nove indoarijske jezike spomenuli smo ovdje samo radi porpunost jer njima se, kako smo vee reli, stra indiska knjitevnost nije slwila. Njezini su kajizevni jetici vedsk, sanskrt, pal, prakrti | apabhramée. U buddhistitkim se tekstovima favlia jo8 i takozvani ibridai sanskrt. To je nepotpuno posanskréen stari prakr. "Fako nastaju sanskrtski tekstovi u Kojima se suaretu srednjoindijske jeiéne osobine. PREGLED INDUSKIN FZIKA a ieee eee om 3 mate or ee ees 3 iter) 2 renttnom Deans jo of Anti Seats ees eae ee ates ona a LIS I Dravidsh ject — a ee Sia Tee ni Ste seme ee i i uz Saee wa = eo) Dees es nn mst coe eae Ne raalikujutipravo hindi i urdu Evroplani su uveli nazi hindustani Koj je ixzva0 mnogo ‘abuna i nejesaots -* vvop TIT Iadoarkt jezik Standish 1, vedibi 2, sans Sredajoindioks Staci prio: 1. pal 2, prakrd s natpisa Srednji praketi: 1. fawraent 2. mthdntlet 43. disinska mthtrdiri, 4, migadhi 5. ardhamdgadht 6, paittel ‘Miladi prakrtis apoblrande stednits prakrta Novoindis Sredifnj 1. hind! zapadni (6 poscbnim oblicima: kajitevni hindi i urdu) u zapadno) dolini Gange oko Delia 2, inal istotni 1 srednfoj dalini Gange oko Alahabada 3. Aidt w Radiastana “ 1u Gudieratu 5s 1 gorem porjtiu Inda & U Bimal i Nepahu 1a sredajo}aolini tna ‘oko danjega toka Tada 1a Maharaiteiu zaleda Bombaya 1 fstofnoj dolini Gange 4 Bihar 11 Orisi na sjeverozapadnom Dekama 12, Boiglé (bengask’) uw delti Gange w Bengaly vanish 13, inhale 1a jénom Cefloms 18, cigansht posruda po Evropi IV. Dardis it kai jrict 1. kafeska skupina 2, Khovarska skupina 5 darn apna fvamo ide kati ea) } Mina ¢ Kami VTranski jeziei 1. palto i afganshiito800 of Inde 2. Baluchi w Ralutistann VI Tibecskoburmanski jezict 1, Tikeskohimalajsa skupina 2. Sjevernoatamaks shspina 3. Asamekoburmanska skupina ‘VET Teokran feat 1, brash 1 Himalai 1 siovernoj dolini Brahmaputre ra pogrania Indie 1 Rurme ‘na spoju Hindubala i Pamirskoga visage xwzznvwt seater - LITERATURA G. A. Grierson, Linguine Survey of India I, 1, Delhi 1927. E- Rénou — J. Floaat, 7 Tnde classique 1, Pris 19 J. Wackeroagel — A. Debrunner — TL. Ren, Aliniiche Grammatik IT, Gitingen 1896— S964. A. Thumb — T, Hauschild, Handbuch der Sanchrie, Heidelberg 1958—1959, Br Edgerton, Budihi Sanstrit Grammar and Dictionary, New Haven — London 1983. F, Bagerton, Buddhit Sonsbrit Reade, New Uaven 1083. ‘T. Buroon The Sansint Language, London 1953. L. Renou, Histoire de fa langue sancite, Paris 1956 V, ViTvanov — V.N. Toporoy, Sanit, Moskva 1960. W. Geiger, Pali, Literatur wid’ Sprache,’ Strsssburg 1916, MM. Maythofer, Hondbuch des Pal, Heidelberg 1981, Re Piachel, Grammatih der Prakrit — Sprachen, Strassburg 1900. A. Hil, Beiraee me Komns dor incon Nomenunt, Die Aindichen Poneman, slau 1910. G.A. Zograt, Jasyhi Ind, Pokistana, Cjlona i Nepal, Moskva 1960,3. TEKSTOVNA PREDAJA Stara nam s¢ indijska knjizeynost saéuvala kao skup rukopisnih tekstova po- hhranjen u indijskim knjiznicams, javnim i privatnim. Na njima su osnovana nasa tiskana izdanja, To je izvor iz kojega erpemo sve 8to 0 starojindljsko} knjizevnosti pouadano znamo, pa je vazno da tu predaju bolje upoznamo da bismo znali koiko je pouzdana i da li nas, i kako, ona povexuje s indijskom starinom. Rukopisnih knjiga s djlima stare knjizevnosti ima u Indiji mnogo. Na ajima se i osniva indijska filologja, koja se u Evropi pocela razvjati potetkom devetnaestoga stoljeca. Ti su rukopisi vetinom vlasnisevo privatnih osoba ili pak pripadaju Kaj %icama hramova i samostana, hinduistickih (mash) i déainski (pakkd). Bogati ‘ugledni pojedinci posjeduju vese zbirke, a na kraljevskim su se dvorovima s vee ‘menom skupile prave riznice sanskrtske kejidevnosti{ uéenosti. Cuvanje i odr2avanje kenjga u Indiji je zbog Klimatskih prilika osobito tetko. Vlaga i insekti brzo i pot- ‘puno uniftavaju knjige. Zato se domaéi papir impregnira arsenom, koji ga cuva od Jeukaca, i knjige se, gdje god je to moguée, drze na suh i dobro provjetrent mjestu. ‘One se ipak ne otvaraju dosta éesto, ne izlazu se suncu i svjevem zraku, pa tako razmjemo velo br20 propadaju. Pri velikim su zbirkama istraZivati znali nalaziti vyreée napunjene ostacima satrulih i razjedenih rukopisa. Pismena je predaje u Indi tako posebno oteséana prirodnim uvjetima. Polodaj je jo8 znatno pogorsan time sto su_muslimanski osvajati bezobzirno unistavali stare indijske rukopise hotedi tako u korijenu prerezati dubok kaursku tradiciju te zemlje. Kaurske vie- rovanja nisu mogli istijebiti premda su mnogo Indijaca preveli no islam, ali su 1u mnogim predjelima nanjjeli veliku Stetu predaji starih tekstova jer su popalili velike 2birke u hramovime i samostanima, na dvorovima pobijedenih kraljeva iu kugama istaknutih. pojedinace. No svemu tome unato® pod kraj devetnaestoga stoljeéa u Indiji je bilo na stotine tisuéa rukom pisanih kojiga s djelima stare knjidevnosti. Posjeduju ih pri vatnici, uglavnom panditi, domaéi utenjaci, Koji se na tradicionalan natin bave sanskrtskim studiima, Posebno se zanimaju za skupljanje rukopisa oni medu koji imaju sanskriske Skole (sol) i poduéavaju mladiGe u kojo} grani stare ind knjitemnosti. Usenici im za naplatu prepisuju tekstove koji se u_njihovoj skoli poduéavaju i oni ih Ijubomorno éuvaju kao najvece blago svoje obitelji. Glavari {akvih skola uglavnom su jedini Koji izvan velikih zbirka posjeduju rukopise op- sednih i rijetkih dela. Oni poznaju povijest tekstova kojima se posebno bave, znaju za njihovu vrijednost i ne Zale truda da nabave prijepise svih djela, osnovnih tek- stova i komentara, koji se tigu njihova podrudja, Sin obigno preuzima predmet ‘TEKSTOVNA PREDATA 2 kkojem se otac osobito istakao i to se tako predaje od pokoljenja na pokoljenje. U takvim se porodicama znaju onda skupiti velo vrijedne zbirke. Pristup do njih ‘nanstvenicima obiéno nije lagan. Viasnici ih nerado pokazuju strancima jet ne ‘maju povjerenja u njihove namjere, a poznavanje tih tekstova smatraju osnovom svoje exeistencije i nastoje, Koliko je moguée, saguvati monopol pristupa do nih. Totrazivadi zato tu nailaze na mnoge teSkoce. Rukopisne se knjige w Indiji ne prodaju jer na domaéem tréitu za ji nema skupaca, Siroki ih slojevi smatraju bezvrijednima. Zato nema ducana gdje bi se prodavali. Panditi ih pak drie kao svoje najveée blago ine rastaju se od njih ni po Koju cijenu. Zato je npr. u Bengalu velo tesko Kupiti eukopise. Druktije je me- Sutim u Benaresu, ‘Tamo se skupliaju stari panditi iz Gtave Indie. Kod kuse osta- ‘ijaju sav svoj imutak, a sa sobom donose samo rukopise i u svetome gradu mieno déekuju smre, Kad umru, preprodavaéi uzimaju 2a maten novac njihovu ostavstin 7 prodaju rukopise hodotasnicima i drugim muSterijama. Osim uenika 1 Skolama rukopise prepisuju i zanatski pisari. Kao u sredajo~ viekovnoj Evropi i u Tadiji su redovnici za posljednjih tisueu ili isuéu pet sto godina naivise prepisivali stare rukopise i tako pridonijeli tekstovnoj predali stare indijske knjizevnosti. Izvan skola i samostana po narud2bi pojedinaca prepisuiu Kenjge pripadnici pisarsKoga staleza, koji e organiziran kao poscbna kasta (Aévyasta). Pogotovu se starci med njima, Kad vige nemaju snage 2a rad u administracj, ado prihvacaju prijepisa starih Knjiga za pojedine narutitlje. I siromaéni brahmani rado tako zaraduju za Zivot. Sjede skutreni na podu i na koljenima, koja su podigli dda im suze kao stol, lez list papiras!palmin list i tako za malen novac satima rade ‘svoj posao bez strke i usurbanosti koja ne dolikuje ni njihovo} dobi ni drustvena Poladaju. Znanje im je vrlo ograniteno i poznavanje stare knjiewnostislabo, ali ‘81 u Gijelosti vier svojem pozivu i savjesno prepisuju svoje Predloske. Oude su opisane prilike kakve su u pogledu tekstova stare indijske knjidevnosti zatekli pod kraj devetnaestoga stoljeca evropski filolozi kad su pristupilisustaynu istrativanju rukopisa. ‘To je ishodiite od Kojega je poila suvremena indologiia, uu Evropi i Tndijt podjednako, i od toga vremena znanstveno zanimanje za stara indijsku knjitevnost igra bitma ulogu pri cuvanju i odréavanju njezinih tekstov ‘Tek u tom su se okviru oni poteli u Sirim razmjerima umnodavati tiskom. ‘Unato® nepovoljnim prirodnim i povijesnim prilikama evropski su istradivati u Indi nati velik bro} rukopisnih kajiga s mnogim tekstovima stare indiske kaj Yemnosti. Veliko se knjizevno blago bilo skupilo u nekim indjskim Kajiznicama, Primjera radi spominjemo knjiZevau riznicu na dvoru maharadze od Tandiora za judnom Dekanu, kajidnicu maharadze od Bikinera na sjeverozapadu, zatim Knjitnicu kaSmirskoga hrama Raghunitha te knjiznice maharad¢a od Kaimira, Alvara, Nepala i Deajpura. Posebno su vaane zbirke rukopisa u déainskiin samo~ stanima (pakkd). Tamo se knjige osobito dobro cuvaju jer se mnogo Gitaju, Dio se toga blaga Guva u Santinatha Jain Bhandéra u Kambaju, Evropski su znanstvenici i drugi putnici veé rano poseli skuplati rukepisne indijske knjige i donosili su ih sa sobom u Evropu. Tako su nastale zhirke indskih rrukopisa s djelima stare knjizevnosti koje su poslutile kao ishodilte za studije evropskih filologa. Ovdje Gemo spomenuti vaznije meda njima. To su zbirke u India Office i Royal Asiatic Society u London, 2 vatikanskoj bibliotec, u Kraljev- skoj (Dréavno} pruskoj) knjiznici u Berlina, u Nerodnoj Knjdnici u Parizu, Azj-8 vvop skom muzeju u Petrogradu (danas pri Lenjingradskom odjelu Insttuta za azijske narode Akademije Sovjetskoga saveza), u knjiznici Britonskoga muzeja, u Bodle- jansko} knjiznici u Oxfordu, u Kraljevskim knjiénicama u Kopenhagent i Stutt- gary, u Dvorsko} i deZavnoj knjiénici u Munchenu te u Narodno) knjiznici i Instituru visih. studija u Firenci. Od sveutiliinih knji2nica imaju zbirke starih indijskih rukopisa one u Oxfordu (Indian Institute), Cambridgeu (University Library i Library of the Trinity Col- lege), Edinburghu, Leipzigu, Gottingenu, Tubingenu, Betu, Strasbourgu i Lundu. T u Indjji je britanska kolonijalna uprava stvorila zbirke rukopisnih knjiga. Medu njima se istigu one u Kknjiznicama Benares Sanskrit College, Asiatic Society fof Bengal u Calcutti, Deccan College u Pooni, Calcurta Sanskrit College, College Fort Saint George i Government Oriental Manuscript Library u Madrasu. Poznate su i bogate zbirke sto su ih skupili pojedinci kao Sir William Jones (cada ti Royal Society), Colin Mackenzie (sada u India Office), E. Hultasch (sada 1 oksfordskoj Bodlejani), H. Jacobi i Julius Jolly. Ovome popisu nije svrha da bude iserpan nego da podacima ilustrira kako je raspodijeljena i gdje Je pohranjena masa knjizevnih spomenika iz Kojih erpemo svoje znanje 0 predmetu ovoga pregleda. Godine 1868. pokrenuo je Whitley Stokes, zasluzan inate kao Keltolog, tada tajnik Tndijskoga vijeca u Simi, Siroku akciju britanske upravne vlast oko skupljanja i popisivanja rukopisnih knjiga s djelima stare indijske knjizevnosti. Od tada je indijska Kolonijalna viada odvajala iz svog budzeta godiinje veliku svoru od 24,000 rupija za istrazivanja w vezi s rukopisima (oSearch of Sanskrit. Manuscripts). Strucno su tu akciju provodili vrsni evropskifilolozi koji su tada bili u slu2i ko- Ionijaine indijske viade. Medu njima se istitu G. Bubler, F. Kielhorn, P. Peterson iE, Hultzsch. Oni su svake godine wz pomoé domacih udenjaka obiazii razne krrajeve skupljaiudl rukopise i podatke o njima. Skoro su naili i odgojill indijske suradnike Koji su kasnije nastavili njihov posao. Plod je toga rada niz izvjeSta i Keataloga u Kojima se prikazuju rukopisi rasprieni u raznim zbirkama po indijskim nde sue ope det Mauryas et des Barbars, Grect, Scythets Parthes "et YuecTehi, Dans 1930. L. dela Vallée Poussin, Dynaistset Histoire de "Inde depuis Kanishha jusqu aux ineasons mu- sumanes, Pais 1935, ; |W, Ruben, Die Enswickhong der Produbtionserhileice im alten Indien, Berin 1967, (Prvi sveake ‘sian Die geellichaftnche Enteichlong im alten Indien. ‘8, Maghul Ahmad, Indl and the neighbouring Terrie in the Kicd muchat al-masida $PRhtrdg ‘k4faq of al-Sharf al-Tdrtd, Leiden 1960,5. STARA INDIJSKA KNJIZEVNOST I EVROPA Antitka je Evropa svoje znanje o Indiji ctpla iz trgovatkih i ratnigkih dodira tom dalekorn aziskom zemljom. Vehunac je tu bio pohod Aleksandra Velikoga i diplomatska djelatnost_sirjskoga kralja Scleuka Nikatora. Helenistickih sti se promatrata osobito dojmile egzatitne pojedinost, Indija je tako u evropskim o&ima postala Cudna i tajanstvena zemlja koja proizvodi rijeku { skupocjenu robu i sa Ssvojim se éudesima nalazi negdje na granici stvarnosti i bajke, Tz nje se daleke U profjece vraéa bog Dionis i ispunja ljude, 2ivotinje i billke éudnim nemirom i zanosnom éeinjom. Aleksandar se svojim pohodom izjednatio s njime i velitinom svojega djela zamijenio je covjeéiu sudbinu sudbinom boanskom. ‘To je Indija Zznatila kasnoanticko} Evrop. U srednjem su se vijeku odréale bitne antitke knjizevne predaje o Tndiji i postale su jo8 slitnije bajkama. Tome su se pridrutila i prava indijska djela koje Su preko islamskoga svijeta dopria do srednjovjekovnih evropskih.prevodilaca i prepisivaga. Ona su, iako jako preobrazenu obliku, predstavila inijlea knjizevnost ‘evropskim &taocima. Za kritarskih se ratova pritalo po Evropi o velikoj zemlji Koja se iza dréava muslimanskih protivnika njima odluéno odupire i tako je ka0 uw nckom tajanstvenom savezu s KrSéanskim svijetom. Trgovaéke su veze utinile svoje de Evropljani Indiju vide kao zemlju nezamistiva bogatstva, punu rijetke i skupocjene robe. Znalo se i to da je apostol Toma poéao u Indiju da propovijeda Kristovu nauku i da je tamo posinuo muéenickom smréu, Tako se nasuprot le~ gendi o blazenoj i bogatoj Indijijavila druga: o Indiji prokleto} i pogansko) Su se te predodibe obilno odrazile u srednjovjekovnoj knjitevnosti i ostavile su jasnih tragova i u knjizevnim djelima hrvatskoga i srpskog srednjeg vijeka, Kada su rortugalei na8li morski put u Indiju, posi su i drugi evropski narodi sjihovim stopama. Bili su to Englezl, Nizozemei, Danci i Francuzi, Jos u doba portugalske previasti mnogo su s Indijom trgovali i Dubrovéani. ‘Tako su Hrvati {mali udjela'u prvim neposresinim dodirima suvremene Evrope s indijskim svi- jetom. T juéni Slaveni pod turskom vlaséu bili su tada u dodiru s muslimanskim indijskim drdavama koje su bile u vojnom savezu carigradskim sultanom. Tako se dogadalo da su pri sukobima Portugalaca s vojskom indijskih vladara na obim stranama zaali biti Hrvati, Evropljani su u Tndiji ostali trajno prisutni. Prvo Portugalci, a 2a ajima En- lexi i Francuzi, poteli su stjecati utvrdena uporiéta i polazedi od njih izgradival su kolonijalno carstvo. Posetni uspjch Portugalaca brz0 su suzbili i nadmail Englezi. Portugalcima su ostali Goa i San Tomé, Francusima Pondichéry, a En- STARA INDUSSKA KNII2EVNOST 1 EVROPA. q slezi su iz Bombaya, Madrasa i Calcutte poéeli Sirti svoju vlast u Sirokim pro- Srranstvima indijskoga potkontinenta. Za trgovcima, vojnicima i ubiratima poreoa ‘brzo su poli i misionari da i duhovno prikljuce zemlju koja se Evropljanima tako naglo prbliila | otvorila nakon tolikih stoljeéa. T upravo su misionari prvi uoeili domacu Kulturnu predaju i poteli se zanimati za nju. Tako su u Evropu poteli szati prvi izvjettajl o indijsko} kulturi, 0 sanskrtu i. staroj indijskoj knjizevno- $11, Sve su to misionari i putnici saznavali ispitujuéi domaée uéenjake. Mnogo su toga razumjeli krivo, pomijeSali ili nejasno izrazii. Nigta naime nisu znali iz, pve ruke i nedostajale su im upravo sve pretpostavke da se o indijskoj kulturi bro i pouzdano obavieste, A ipak je jo! danas zanimljvo citati njhove zapise jer seu njima osjeéa iznenadenje i postevanje pred bogatom samobitnoseu i raz Fadenom potpunotéu stare indijske Kulture. Osjeali su da tu poganstvo ima prave ‘eilednosti. U ajihovim se izvjetajima zrcale prvi dodiri Evrope sindijskim svijetom. ‘U Evropi su imali malo odjeka. Ostali su dijelom neobjavieni u arhivima mi- sionarskih sredifta, namijenjeni samo unutrasajo} uporabi. A oni tskani pobudili su doduse dosta zanimanja i rado se prevodili ali su dratili viSe radoznalost nego to su potakdi na upoznavanje i usvajanje novih vriednosti. Evropa jo8 nije bila zea Prvo je 8iru painju privuklo djelo nizozemskoga misionara Abrahama Rogera. (On je pod slikovitim naslovom Orcorena vrata shrovitoga poganstva U Leyden 1651. objavio knjigu na nizozemskom jeziku iu njoj je opisao Zivot i obigaje brahmana zna Koromandelsko} obali, njihovu vjeru i bogosluzje. Na kraju dodaje prijevod jed- hoga dijela Bhartrharijevih izreka, Sva je obavjeStenja crpao od brahmana Pad- manabe i on ga je dobro uputio. Tu se prvi put u novoyjckoj Evropi spominju indijske kaste, brahmanski obredi, isposnici, Veda, bogovi Vi8qu, Isvara (Siva) iBrahmé stvoritel). Obavijesti su oskudne, ali vecinom ispravne. Kniiga je pobudila veliko zanimanje. Godine 1663. izaiao je u Nurnbergu njematki i 1670. u Amster amu francuski prijevod.t U misionarskim krugovima u Pondichéryju nastale su i mistifkacie vedskih tekstova u Kojima se krianske misi i nauke prikazaju kao stara indijska mudrost “Unose se elementi iz epske indijske knjidevnosti. Jedan je takav tekst objavijen u francuskom prijevodu* i silno je zaokupio Voltaireovu painju, Osjetio je veliginu indijske misti Zak i w patvorenu njezinu odsjaju. Taj i drugi signi sanskrtski tek stovi s usporednim francuskim prijevodom nadeni su kod misionara u Pondichéryju. Pomati su nam po imenu misionari koji su ueili sanskrt j-na tom jeziku 1 spravijli ¢ brahmanima, No to su bili pojedinci bez utjecaja na evropski duhovt Zivot. Nedostajala su sredstva koja bi Evropljanima omoguéila da se upomaju 8 elementima jezka koji je Kljut za pristup staro}indijekoj knjidevnost i kulrurno} Predaji, Odtuéan je Korak tu udinio njemagki isusovac Johannes Ernst Hanxleden, Djelovao je 1699-1732, kao misionar na malabarsko} obali i tamo je umro. On *Djelo je ponowo indano w Hagu 1915, SL'Ezow ~Vedam, Ywetdon 178, *"Tebnja za indishim mistfkacjema odrazila ‘animijva knidea: Indiianslt mudvosnane is Na ‘Kratha nekoja na hrepostspadajuta racurana iareeni, Roa je meoh tar Braman popiiana star ‘il odooud na enage eaten narodeo jesthe veada pak na treats jeathprenten po Josh Mari KIB. Z, 1833. Vu Zagreb, pritshano pri Ferencn Zupan,46 von je ne latinskom jeziku napisao sanseesku gramatiku i uz nju malayélamsko-sen- skrtsko-portugalski rjtnik. Oba su djela cetala u rukopisu. Hanxledenovo je djelo nastavio Filip Vezdin, Hrvat iz, Cimova (Hof am Leithagebirge) u Donjoj Austriji Roden je 1746. Skolovao se u Sopronju u Gradiscu, Liaza i u Pragu, au Rimu je io istobne jezike, Jo8 se u Linzu zaredio i postao bosonogi Karmeliéanin, Redov- nigko mu je ime bilo Paulinus a Sancto Bartholomaeo i pod ajime je objaviivao svoja djela, Poiao je u Indiju kao misionar i bio je od 1776.—1789. genetalni vikar ‘na malabarskoj obali. Poslie se vratio u Rim, a 1798. je pod pritiskom francuskih vojnih viasti morso napustti svoje boraviste. Otibao je u Bet. Nakon dvije godine vratio se opet u Taliju i umro je u Rimu 1806. U Malabaru je poceo studirati san- skrt i staru indijsku knjizevnost, a znao je i malayélam, Na tom je jeziku Cak pisao pjesme. Vrativli se u Evropu objavio je brojna djela u kojima je kao preteta za- snovao gotovo sve grane evropske indologii. ‘Vezdin je pisac prve tiskom objavijene sanskrtske gramatike. Njegovi su pro- ‘tivnici tvrdili da je samo tiskao Hanxledenovu. No Vezdin im je uvjerljivo odgovorio da sliznost medu objema gramatikama potjece odatle Sto se osnivaju na domacim indijskim gramatickim djlima, koja predstaviaju istu Skolsku predaju. Napisao jeri enciklopedijsko djelo (Systema bralmanicion) o vjerskom i gradanskom usteo}~ stvu brahmanske Tndije na temelju domecih indijskin vrela. U drugim je svojim Gjelima obuhvatio Sirok raspon vainih indoloskih predmeta. Preko njegovih se Kenjiga utena i obrazovana Evropa prvo mogla upoznati s indijskom kulrurnom baitinom. Bio je takoder preteta velikih lingvista koji su medu indoevropskim jezicima otksili srodnost po postu. Vataije negove koje jeu: ‘Sihara sou gramatica sascrdaica, cu aces disertato Nnoriocitia in inguam samsrdas~ ‘nica, Rien 1790. Syuoma brakmanicion, Kecpicam, mythalopicon, cvle. x monuments Tndics Muse’ Boron! Vetiri, Rim 1791: nremaeki peje, Gotha 1797. (Re Forsts) “Alphabeta Teica id et granthaicum seu tamserdanicmalobarcum, inettamon sive eanarene, nagarican gulgare of talngaric, Rim 17 India ones China, continent Jundatintsecclesiarum,seriem epicopomim, misones,schis- mata, perscetiner, rege, oo! ilhatrey Rim 1794. Viagsl ale Tote oriental, Rim 1796; francuski prievods Paris 1808 (M+), De antigua et office Hinguae senicae, sanscrdamicae et gemmaicas deta, Rim 1798 ornand tindiige de ear Tunnora, Rist 1800 Belated somontt orgie ot cum onentatiou Tngit comesione, Rim 1802 Vyacerana seu lepine semsordamicae ling iii, uo fie proton in India “rien et eiorim iteratorim tn Europa adornata, Rim 1808, ‘Veadin je bio | ponitindiske suizmatite. Znaéenje Vezdinova djela jo8 nije potpuno istrazeno i u ocjeni njegova rada ne moze se jo$ dati konatan sud. On stoji na pragu velikoga i burnog razvoja u *Orac mu se zvao Jursi, 1 maiks Helena sodena Bregunié, Cimoy je vio sigan hrvatski ppanonskim selima. U njemu kao | unekim olzajim mestime five i danas eval simiyebe uprovo {ako nazivaju,ctith f wadicjama vezal sa 2a tunjedne Greditcanske Flrvate, Osjea) plemenske ‘ajednice Kod nj je jy pa se Hirvati ene izmedu sebe, a oblteli se medusobne vezuj stalnim ‘kumstvima. Kojge cimovskog Zupnog ureda pokazuju to i za Vezdinoves redaju se kumstva ¢ Medvenitima | Dyomikovicevima, ‘Na poschna prostenja (Zalorti Marija) okupigh se same Hivat, donjoaustrhi 5 gradiCanskima. ‘Denatn domain Veodinove kace-(oama se obitel| Verdin sgubila)govor latko hrvatski, ima Vendinovu sku i poncsi se nme: Usp. Jugeslavent¢ India, ste 283. - STARA INDUSKA KNUIZEVNOST I EVROPA “ kkojem je znanstveno istrazivanje indijske kulture dalo izvanredne rezulate, vrijedne postovanja i divljenja. Ako, dakle, Vezdina usporedimo s indolozima koji su doili poslije njega, utinit Ge nam se nevjest, neupucen i nepouzdan. Ali ako mu djelo ‘Sciienimo po napretku koji je ostvarilo u poznavanju sanskrta i indijske kulturne predsje, ne mozemo a da mu ne odamo najvige priznanje. Mlada su ga pokolienja Sigumno prije podcijenila nego precijenila. Nikakva spora medutim ne moze biti © tame da mu je dielo bilo pionirsko i da je odigralo vaznu povijesnu ulogu. E, Windisch pi8e 0 njemu: sPaulina jos ne mozemo pribrojiti pravim filolozima, ali jm je on ipak blizi nego i jedan od njegovih prethodnika. A nesavrSenih je filoloza bilo i u vremenu poslije njega dosta. (I, str. 22) Pobuda je za velik razvo} indoloskih studija dosla od prakticnih zadataka ‘engleske Kolonijalne uprave. Godine 1773. postao je Warren Hastings generalni guverner posjeda ito ih je u Bengalu imalo englesko Istocnoindijsko trgovacko ludruzenje. Bilo je to doba velike krize 2a udruzenje i Hastings ju je previadao tako Sto je na podrutjima pod vieiéu udrugenja pogeo izgradivati pravu upravnu orga- nizaciju. Tako je uveo i englesko sudstvo. To je medutim izazvalo brojne tetkoce, pa je guverner odredio da raspravama na kolonijalnim sudovima treba da prisu- stvuju indijski ucenjaci, panditi, kali ce pomoti engleskim sucima da u presudama tuzmu u obzir i zasade indijskoga prava. Hastings je naime od rane mladosti bio ‘usluibi udruzenja, dobro je poznavao zemlju i shvatio da se Indijom moze uspjesno vladati samo ako se postuju njezine drustvene i vierske predaje. On je takoder sazvao odbor brahmana, dobrih poznavalaca indijskoga prava, Koji su na temeliu sarih zakonika sastavili djelo 0 nasijednom i obitejskom pravu. Nazvali su ga Vieddérnavasetu (Most preko mora raspri). Kad je bio dovréen, nitko taj zbornik nije znao prevesti na engleski. Konatno se to utinilo posredstvom perziskog jezika jer su njega znali i Tndijci i Englezi. Teailo je u engleskom prijevodu godine 1776. u Londonu pod naslovom: A Code of Gentoo Lav" Vek je 1778. u Hamburgu objavijen njematki prijevod istoga diela. ‘Tako je ozbilino znanje o Indiji potelo prodirati do evropskih poslovnih Ijudi ne- kako w isto vrijeme kad i do ucenjaks. Pouten iskustvom oko pripremanja zbornika indijskih zakona, Warren Hastings je uvidio da je njegovim suradnicima u upravnom aparatu potrebno znanje san- skrta, ‘Trebalo je, dakle, prodrijeti do izvora brahmanske ucenosti. Za taj teZak zadatak odabrao je Hastings mladoga Charlesa Wilkinsa i ponukao ga da pode 1u Benares j da tamo, u sredistu brahmanske wcenosti, kod pandita studira sanskrt i staru indijsku knjizevnost. Kao prvi medu Evropljanima on je istinski nauéio sanskrt. Godine 1785. objavio je u Londonu pod Hastingsovim pokroviteljstvom prijevod Bhagavadgive. Preveo je jo’ Hitopadesu (Bath i London 1787.) i epizode iz Mahathérate. To su prvi neposredni prijevodi iz, sanskrta u. kojoj evropskoj knjizevnosti, Godine 1808. pojavila se njegova sanskrtska gramatika. Za tu st kkajigu prvi put u Evropi upotrebljena tiskana indijska slova. Feradio ih je sam Wilkins. Poteo se baviti i indijskim natpisima i preveo ih je nekoliko na englesk No da bi se nova znanost zbilja uspostavila i predstavila trebao joj je istinski ‘majstor velikih poteza, On se ubrzo naéao, Bio je to Sir William Jones (1746-1794). Gentoo je poengleden cbik portugalskoga genio (Poganski) i omatuje indiste za raniku a ne ortugalskoga genta (pogans i4“ von On je 1783, dosao u Beagal kao vrhovni sudac u Fort Williamu kod Calcutte, tadainjem sjediseu engleske uprave. Bio je vet izgraden orijentalist i bio je stekao ime svojim perzijskim i arapskim studijima. Cim je stiguo u Indiju, silno ga je zaokupila stara indijska knjizernost i njezin jezik. U_ svojim slobodnim éasovima ‘poteo ih je intenzivno izutavat wz pomoé pandita. Godine 1784. osnovao je Asiatic Society of Bengal (Bengalsko azijsko drustvo) i pokrenuo izdavanje casopisa i sanskrtskih tekstova, U_Calcutti je 1789. izdao svoj prijevod Kilidasine drame ‘Sakuntald. Ubreo je t dielo onda iz engleskoga prevedeno na njematki (G. Forster, Leipzig 1791) i odusevilo je Herdera i Goethea. Takoder je u Calcutti Jones 1792. indao sanskrtski tekst Kaliddsina spjeva Rewsamhdra. Time je medu Evropljanima ‘osnovao indjsku filologiju u uzem smislu te rijeti. Preveo je i najvaznije indijsko pravno djelo, Manuov zakonik, i izdao taj prijevod u Calcutti 1794. pred samt svoju smart. Veé je 1797. njematki prijeved toga prijevoda izaiao u Weimaru, Jones je takoder klasiéno jasno formulirao tezu o tome da su indoevropski jetici srodni po postanju. Na dan 2. veljaée 1786. odr2a0 je govor pred skupstinom ‘Anijskoga druseva i'w njemu rekao: (Sanskrt) je savréeniji od grékoga, bogatiji ‘od latinskoga, a profinjeniji je od obojih; ali je § njima tako srodan w glagolskim Keorijenima i gramatickim oblicima da to nikake ne mode biti posijedica slutaja; ta je srodnost doista tako velika da ih filolog ne moze padljivo ispitati, a da ne dode do uvjerenja da su potekli iz kakva zajednickog i2vora Koji moida vise i ne posto Dalje je Jones u svojem govoru izrekao misljenje da iz istoga izvora treba izvoditi {gotsk, keltst i perzijski. Na drugom je mjestu upozorin na podudarnosti Sto postaje jamedu indiiske i gréke mitologije. Te su se njegove misli pokazale izvanredno plodne u razvoju novije evropske lingristike. Jones je indijskoj ilologiji mogao posvetiti samo kratko razdoblje svojega kratkog vora ali su plodovi njegova rada bili znaéajni i dalekosezni. On je polotio snazne temelje poznavanju indijske kulturne predaje i predstavio je njezine vrijednosti Evropi Koja je upravo tada postala osjetiiva za njih i spremna da ih primi Briljantni je Jones iskrenim zanosom upoznao Evropu s biserima koji su bili samo uzorci indijskoga knjizeynog blaga. Trezveni je Henry ‘Thomas Cole- brooke (1765—1837) nastavio njegovo djelo i obavio ona} skromai i u Sirim kru- sgovima slabo zapazeni posao koji je bio potreban da se novoj znancsti dadu évrsti temelj On je veé 1782. u svojo} sedamnaestoj godini do’ao u Indiju i zapoteo je u Calcurti skromnu inovnicku Karijeru u slubi Tstoénoindijskoga trgovatkog nudrwzenja. Punih jedanaest godina nije imao nikakvih indoloskih interess, ali je onda nauéio sanskrt i kad je 1794. umro Jones, preuzeo je Colebrooke zadatak dda prevede na engleski jednu kompilaciu indijekih djela o nasljednom 1 ugovornom pravu Sto su je po Jonesovim uputama i pod njegovim vodstvom sastavili panditi. ‘Taj je prijevod objavljen 1797. i 1798. pod naslovom A Digest of Hindu Lio on Contracts and Successions u Sétiri velika sveska. Od tada se neumorno posvetio proutavanju indijske knjiZevnost, i to u prvom redu struéne. Dalje je istradiva {ndijsko pravo, a dao je temeljnih radova o vjer | flozofiji, gramatici, astronomiji i matematic.. On je 1805. objavio svoj slavnt Clanak o Vedi i tu je prvi pur iznio pouzdane podatke 0 nejsvetioj KnjiZewnost indijsko} Koja je Evropljanima do tada bila savim nepristupatna, Tadao je Amarakofu enciklopedijski rjetnik na kojemu je Veedin bio zasnovan svoj Systema brakmanicun, Paninijeva gramatiku, zbirku Pripovjedaka Hitopadesa i ep Kirdedrjuntya. Napisao je sanskrsku gramatiku, STARA INDUISKA KNIIREVNOST EVROPA rs preveo i obradio neito natpisa i skupio bogatu zbirku indijskih rukopisa. Po po- Yratku u Englesku poklonio ih je Istotnoindijskom trgovatkom udrugenju i sada be nalaze u knjiénici India Office u Londonu. Jos je jedan pionir engleske kolonijalne indologije bio Horace Hayman Wilson (1784-1860). On je 1808. doSao uw Indiju takoder u slusbi Istoénoindijskoga tr- govatkog udruzenja. Izradio je sanskrtsko-engleski rjetnik (Calcutta 1819. i drugo Eedanje 1832) i prvi je pisao 0 Paricazaneri i mnogo se bavio dramom i poetikom. Tstradivao je i poslijevedski hinduizam. Te je studije okrunio prijevodom Viiwu- ‘purdve Koji je izaSao u Londonu 1840. Vrlo je vjeSto znao uspostaviti suradnis anditima i tako je u svemu bio vrlo dobro obaviesten ‘Medu Englezima koji su za slu2be u Indiji nautili sanskrt bio je i Alexander Hamilton. On se 1802. vratio uEvropu i zadr2a0 se u Parizu, Baé tada $e napoleonska Francuska zaratila s Engleskom, pa Hamiltonu nisu dopustili_ da ode iz, Pariza, ‘A.u isto vrijeme je tamo boravio njematki romanticki pjesaik Friedrich Schlegel, {U Njematko} su_s velikim zanimanjem pratili indolotkt rad Engleza, U Rigi su 1795-97. izasle Jonesove rasprave u njemackom prijevodu. Njemacke je romantike silno privlatila stara indijska knjizevnost. F, Schlegel je zato odmah iskoristio prilika da nauéi sanskrt. Posto ga je Hamilton uputio u osnove drevaoga indijskog. Jezika, nastavio je svoj studij u pariSkoj Narodno} knji2nici Koja je tada imala dvije ‘Stotine indijskih rukopisa. Kao plod toga rada objavio je 1808. u Heidelbergu djelo ber die Sprache und Weisheit der Inder. Time je indologija prestala biti samo spe- cijalisticki studi, dalek obrazovanim Sitaocima i zanimijiv samo britansko} kolo- nijalnoj upravi, nego se u Punom svjetlu pokazala njezina opéa kulturna vaénost. Kao dodatak svojo} Knjizi Schlege! je izradio prve izravne prijevode sa sanskrta na njematki i uopée na koji evropski jezik osim engleskoga. Schlegetova je knjiga naiila na snazan odjek u obrazovanoj Evropi. U njoj je zasnovae program poredbenoga istrasivanja indoevropskih jezika u nadi da Ce reko sanskria i stare indijske knjievnosti doprijeti do najdublih korijena i pr- obitnoga savréenstva vecine evropskih jezika i narodnosti. Bio je to pokusaj da se prodre sve do tamnih prapotetaka gdje su, po uvjerenju romantika, bile ostvarene najvete vrijednosti. Te su Schlegelove misli odjeknule i medu Slavenima, Safatik, Dobrowsky i Kolkir vjerovali su da kijué najdublje slavenske starine treba traziti u Indiji. Antun Mihanovié je pisao 1823: slzgleda da se priblizuje divao razdoblie kad ée not koja mnoge tisuée godina prekriva prapovijest naSega roda Konatno nestati pred svjetlom Koje se dize od Indije. I uzvisene zagonetke kojih rjeSenje slutiti ii mu se nadati pripada kao najplemenitija povlastca prirodi Ijudskoj, po- stat Ge jasne pred nasi otima, koliko je to smrtnicima doligno i dopusteno. To ‘nam obefavaju pouzdani glasovi puni plemenita odusevijenja.¢ Ali Schlegel je u svojo} epohalnoj knjizi velo malo paénje poklonio slavenskim jezicima. Premda je bio pravi romantik, mislio je da je njihovo srodstvo sa sanskrtom eznatno ili bar da se ne podudaraju s njim onoliko koliko oplemenitiji jezici.« Ta je Schlegelova tvrdnja izarvala bre odgovor. Ruski diplomat grof Golovkin objavio je vee 1809. raspravu u ojo je iznio éetrdesr i tri evidentne podudarnosti izmedu staroslavenskih rijeSi ruske redakcije i onih sanskriskih koje je Schlegel spoadianarié je maa sans, Uti gn je po Veatnovim dein i po grmatama pris engleskih indologa 4 Stara inj knjtevnost50 vvoD spomentio u svojem djelu. Ruski carski dréavni savjetnik Friedrich Adelung po- twrdio je 1811, Golovkinovu tezu novim materijalom. Godine 1816, objavio je arhivar kraljevine Poljske i ¢lan varSavskoga Drustva prijatelja nauke Walenty Skorochod Majewski knjigu u kojoj je oslanjajuci se na Gjela Veedinova i dregu njemu tada dostupnu literatura uvodio éitaoce u sanskrt i staru indijsku knjizevnost, Sveha je njegovoj Knjzi bila da spremi Eitaoce za vete djelo u Kojem je htio pisati o velikoj slicnosti jezika, obitaja, prava i vjere starih Tndijaca, Tranaca i Slavena. U svojoj knjizi raspravija i o podudarnostima izmedu latinskoga, slavenskih jezika i sanskrta Potanju argumentaciju za pobijanje Schlegelova misljenja, do koje Majewski nije bio dospio, dao je eSki lijetnik Anton Jungmann u éasopisu »Kroke godine 1821. On se poziva na svjedoanstvo zagrebackoga stolara, Ceha Bfezovskogs, koji je na svojem putovanju u Indiju navodno razumio Indijce sve do KoSingi 1u Straznjj Indiji{ oni njega. Osim toga sviedoganstva, koje je vslo problematiéno J ofito neistinito, ako se ne odnosi samo na pojedine rijeti, siuzi se Jungmann naj- ‘opseznijom cisto lingvisti¢kom argumentacijom koja je do tada u raspravi_o tom pitanju bila iznesena, Uvjerlivo je pokazao da slavenski jezici ispunjaju svih dva- eset i Sest uvjeta po Kojima Schlegel jezike priznaje kao splemenite.« Sanskrtom se bavio i Friedrichov stariji brat August Wilhelm Schlegel (1767 1845). On je svoj studij sanskrta zapoéco 1815, takoder u Parizu. U to je vriieme famo na Collége de Franceu poucavao A. L. de Chézy, prvi francuski sanskrtst, Koji je 1830. prvi put tiskom izdao Kilidisinu Sakuncalu. Godine 1818. postao je Schlegel profesor na novoosnovanom sveutilistu u Bonnu i tamo je stvorio prvo srediste indijeke filologije u Njemackoj. Osnovao je éasopis Indische Bibliothek Fojemu nije bio samo urednik nego i gotovo jedini suradnik. Nije bio namijenjen samo znanstvenicima nego i obrazovanim Gitateljima. Prvi je btoj toga éasopisa aiao 1823. Vuk Stefanovié Karad2i¢ je 1827. u zabavniku »Danicie preveo jednu pripovijetia iz Schlegelova éasopisa. ‘Tako je taj Knjizevni pothvat imao odjeka Pit sepsko} Knjizevnosti. Tste je godine 1823. A. W. Schlegel izdao Bhagavadgitu §latinskim prijevodom, a 1829. je poseo objavlivati svoje veliko izdanje Rémdyane. Ono je ostalo nedovréeno. Suvremenik brage Schlegel bio je Nijemac Fr. Bopp (1791.—1867,). On je 1812. takoder poSso u Pariz da uéi sanskrt, Potakao ga je na to i u tome pomogao njegov ucitelj Windischmann jer je od sanskrtskih vrela oekivao vaine i za Govje~ Eanstvo odluéne nove spozmaje. Kod Chézya je utio sanskrt i pomagao A. W. Schlegel u tom tefkom poslu, Bopp se medutim nije w prvom redu zanimao 2a Knjizevnost nego se posve predao istrazivanju odnosa izmedu sanskrta i drugih jezika. Prvim svojim djelom Ober das Konjugationssystem der Sanskritsprache in Vergleichung. mit jenem der griechischen, lateinischen, persischen und germanischen Sprache (1816) postao je osnivaé poredbene indoevropske lingvistike i time je ‘otworio novo razdoblje u jexiéno) zmanosti.. Godine 1821. postao je profesor na ‘veutiigtu u Berlinu i osnovao tamo drugo njematko srediste sanskrtskih studi, Tadao je slatinskim prijevodom epizodu o Nali i Damayanti iz, Mahdbhdrare (Lon- don, 1819), napisao’sanskrtske gramatike (Berlin 1827, 1832 i 1834) i sastavio sanskrtski rjetnik (Berlin 1830) Tzradio je i prvi sustavni prikaz poredbene indo- cevropske lingvistike (Berlin 1833-1852). ae STARA INDISKA KNJIZEVNOST 1 EVROPA st Boppov je lingvistitki rad zaokupio mnoge umove novim perspektivama koje su se po njemu otvarale. Pocelo je intenzivno istrazivanje odnosa medu indoevrop~ Skim jezicima, U to se raspravijanje ukljusio i Ancun Mihanovi, pjesnik hrvaske himne u Clanku Zusammaneliong vo 200 laut- und sinmverwandien Worterm des Sunbrites und Slavichen, Hormayr's Archiv far Geschichte, Statistik, Literatur and Kunst, 1823, br, 66,67, 71, Mihanovie je u to} raspravi pokazao da potpuno ‘ada poredbenom metodoogijom i bio je Gk u nekim Stvarima ipred svoga vre~ ‘Boppovu poredbenu gramatiku, kojom je ovaj okrunio svoj rad, podvrgao je pokopanoga tia 1 posianog za. Tnijska Dodie Kal 1 gréta Demetra keer] Pereefonom,vladarcom pod femij, mogu mam possi kay ilestracha tih versish sbracaaja. Kale sane Take svalako Je Indi via sta, vjerojaino start od sh drugih, ‘Na Zenskim ikovima nadnirn wv dolini Za jko sa naglaene nabreklegrudi {iu nekim siucjevima spolnt organi debela bedr, Tako ne mote ti sumnje da fe tu rad o Veliko) Mai, boi plodnovt, koi poredstrainog. ima 1 dobrohotno fee, Koa nas rade, brani razaa. Pr tome razaranje move bit 7acimanje novogs Evora kako pokazse zmo Sto a emi edo trae’ Kj, Takav Sp Ruta pottrdufa i kameni fast nadenttakoder u dolini Zoba. Sve su to vjerski moti Rots Indi dobro poanat i asaie Statigrafja nalaita Rana Ghndainesumnjivo syjedos o provalma plemena sa zapada, Tako je slazak novog { nepiatelskog stanovnita 4 sjeveoeapada Fenstana a indisko) pois | potinje vee u najarenio} davnins. Sai stanovmicl dbline Zoba pokapali 1 spajvalt sje mrtvace. Prapoviesna ratorsk naseliau dolni nda i posebno «aes juénom diel (Sindh) imaj fot lrurau poradinw Fao sla u Baluestandy ali mnogome st fi suprotna, a ne signa, Brdska su nasa Halustanu bila raspréena i autonomna {dolla gorskih rijeka, 2 8 dolini Inda erazijaju veike | ujednatene drawene frgunizacije Amr aa jutnom Indu bio fe tava mala zajednica, ali nasiedilo ga jerveliko crstvo ‘Ut sijelts Ind je w mladem razdobli jednoobraanostnaslijedila sari rezno- likost,‘Tragovi potpuno jedinstvene materjlne kulture nalze s¢ od uséa nda do podnozja Himaejeu sojevima mladim od Ama, Keramika se © proizvodla rmasovno | standardizirano i uve se grade po standardnim nari, Postoje unvdene tnjere, 2 javja ge 1 slixovno pisme na petatnjacima, Do danas fod nije procitano premda se uvijek opet pokwavalo, Posebno se tu itkao vei Clk offentaist Bedtich Foeny, al Je niegovo nestojane nataost ostalo bez Svein uspieha, Osim sla bilo fe ut} indsko} ular i tgovita, a med svim naselima isa se dra veka gradaudaljen jedan od drugog oko 390 mila, To su dvjeprifsolnice besimenoga carstva. Po danainjim lokalteima zovu se th gradov! Harappa na sjeveru | MonenorDaro ha jugu. Danas seu njhowo}dajo oli malt par stan gradovi Lahore i Kara, Tae drdavna evoreving sa svojom kulrrom trajala stljets | staljeta. O&ho su Kimatake pike bile tala povlie. Bil jet tim Krajevima vise vag pa je zat blinstvo bilo bujne neg st je danas, asta sijevi u Harappi pokazuju da se ta vsoka kultura dolini tnda ramila iz lokaine seoske Hultre pa sjevemoga Dalutisana (Rana Ghndti). Resosijed slojeva pokarue! to da su razijenioblctindske kulture miad od na sri nalaa wsjevernom Balustanu, Na jug je indska kultura presi naseiaa \VEDSKA HeXIREWOST s keramikom tipa Amri. U najmladim se slojevima s nalazista indske kulture svagdje vide tragovi barbarskih dosijaka Koji su nad rufevinama velikih gradova, ivjeli u potleusicama, Ti su barbari dodli sa sjeverozapada, iz Sredignje Azije. Njihova kultura pokazuje veze s Prednjom Azijom i to nam omoguéuje da datiramo njihov dolazak u sjeverozapadnu Indiju. Oni su tamo provaili preko sedla na Hin-

You might also like

• The Subtle Art of Not Giving a F*ck: A Counterintuitive Approach to Living a Good Life

  

  From Everand

  The Subtle Art of Not Giving a F*ck: A Counterintuitive Approach to Living a Good Life

  Mark Manson

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (5814)
• The Gifts of Imperfection: Let Go of Who You Think You're Supposed to Be and Embrace Who You Are

  

  From Everand

  The Gifts of Imperfection: Let Go of Who You Think You're Supposed to Be and Embrace Who You Are

  Brene Brown

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (1092)
• Never Split the Difference: Negotiating As If Your Life Depended On It

  

  From Everand

  Never Split the Difference: Negotiating As If Your Life Depended On It

  Chris Voss

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (844)
• • Magazines
  • Podcasts
  • Sheet music
• Principles: Life and Work

  

  From Everand

  Principles: Life and Work

  Ray Dalio

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (609)
• The Glass Castle: A Memoir

  

  From Everand

  The Glass Castle: A Memoir

  Jeannette Walls

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (1716)
• Grit: The Power of Passion and Perseverance

  

  From Everand

  Grit: The Power of Passion and Perseverance

  Angela Duckworth

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (590)
• Sing, Unburied, Sing: A Novel

  

  From Everand

  Sing, Unburied, Sing: A Novel

  Jesmyn Ward

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (1104)
• Hidden Figures: The American Dream and the Untold Story of the Black Women Mathematicians Who Helped Win the Space Race

  

  From Everand

  Hidden Figures: The American Dream and the Untold Story of the Black Women Mathematicians Who Helped Win the Space Race

  Margot Lee Shetterly

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (897)
• Shoe Dog: A Memoir by the Creator of Nike

  

  From Everand

  Shoe Dog: A Memoir by the Creator of Nike

  Phil Knight

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (540)
• The Perks of Being a Wallflower

  

  From Everand

  The Perks of Being a Wallflower

  Stephen Chbosky

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (2104)
• The Hard Thing About Hard Things: Building a Business When There Are No Easy Answers

  

  From Everand

  The Hard Thing About Hard Things: Building a Business When There Are No Easy Answers

  Ben Horowitz

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (348)
• Bad Feminist: Essays

  

  From Everand

  Bad Feminist: Essays

  Roxane Gay

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (1018)
• Elon Musk: Tesla, SpaceX, and the Quest for a Fantastic Future

  

  From Everand

  Elon Musk: Tesla, SpaceX, and the Quest for a Fantastic Future

  Ashlee Vance

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (474)
• Her Body and Other Parties: Stories

  

  From Everand

  Her Body and Other Parties: Stories

  Carmen Maria Machado

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (822)
• The Outsider: A Novel

  

  From Everand

  The Outsider: A Novel

  Stephen King

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (1850)
• The Emperor of All Maladies: A Biography of Cancer

  

  From Everand

  The Emperor of All Maladies: A Biography of Cancer

  Siddhartha Mukherjee

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (271)
• The Sympathizer: A Novel (Pulitzer Prize for Fiction)

  

  From Everand

  The Sympathizer: A Novel (Pulitzer Prize for Fiction)

  Viet Thanh Nguyen

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (122)
• Angela's Ashes: A Memoir

  

  From Everand

  Angela's Ashes: A Memoir

  Frank McCourt

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (441)
• Brooklyn: A Novel

  

  From Everand

  Brooklyn: A Novel

  Colm Tóibín

  Rating: 3.5 out of 5 stars

  3.5/5 (1947)
• The Little Book of Hygge: Danish Secrets to Happy Living

  

  From Everand

  The Little Book of Hygge: Danish Secrets to Happy Living

  Meik Wiking

  Rating: 3.5 out of 5 stars

  3.5/5 (401)
• A Man Called Ove: A Novel

  

  From Everand

  A Man Called Ove: A Novel

  Fredrik Backman

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (4611)
• The Art of Racing in the Rain: A Novel

  

  From Everand

  The Art of Racing in the Rain: A Novel

  Garth Stein

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (4203)
• The World Is Flat 3.0: A Brief History of the Twenty-first Century

  

  From Everand

  The World Is Flat 3.0: A Brief History of the Twenty-first Century

  Thomas L. Friedman

  Rating: 3.5 out of 5 stars

  3.5/5 (2259)
• Steve Jobs

  

  From Everand

  Steve Jobs

  Walter Isaacson

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (807)
• A Tree Grows in Brooklyn

  

  From Everand

  A Tree Grows in Brooklyn

  Betty Smith

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (1929)
• The Yellow House: A Memoir (2019 National Book Award Winner)

  

  From Everand

  The Yellow House: A Memoir (2019 National Book Award Winner)

  Sarah M. Broom

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (98)
• Devil in the Grove: Thurgood Marshall, the Groveland Boys, and the Dawn of a New America

  

  From Everand

  Devil in the Grove: Thurgood Marshall, the Groveland Boys, and the Dawn of a New America

  Gilbert King

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (266)
• Yes Please

  

  From Everand

  Yes Please

  Amy Poehler

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (1898)
• Team of Rivals: The Political Genius of Abraham Lincoln

  

  From Everand

  Team of Rivals: The Political Genius of Abraham Lincoln

  Doris Kearns Goodwin

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (234)
• A Heartbreaking Work Of Staggering Genius: A Memoir Based on a True Story

  

  From Everand

  A Heartbreaking Work Of Staggering Genius: A Memoir Based on a True Story

  Dave Eggers

  Rating: 3.5 out of 5 stars

  3.5/5 (231)
• The Woman in Cabin 10

  

  From Everand

  The Woman in Cabin 10

  Ruth Ware

  Rating: 3.5 out of 5 stars

  3.5/5 (2522)
• Fear: Trump in the White House

  

  From Everand

  Fear: Trump in the White House

  Bob Woodward

  Rating: 3.5 out of 5 stars

  3.5/5 (738)
• Wolf Hall: A Novel

  

  From Everand

  Wolf Hall: A Novel

  Hilary Mantel

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (3811)
• John Adams

  

  From Everand

  John Adams

  David McCullough

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (2409)
• On Fire: The (Burning) Case for a Green New Deal

  

  From Everand

  On Fire: The (Burning) Case for a Green New Deal

  Naomi Klein

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (74)
• The Light Between Oceans: A Novel

  

  From Everand

  The Light Between Oceans: A Novel

  M.L. Stedman

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (789)
• Manhattan Beach: A Novel

  

  From Everand

  Manhattan Beach: A Novel

  Jennifer Egan

  Rating: 3.5 out of 5 stars

  3.5/5 (792)
• The Constant Gardener: A Novel

  

  From Everand

  The Constant Gardener: A Novel

  John le Carré

  Rating: 3.5 out of 5 stars

  3.5/5 (104)
• Urarski Prirucnik

  

  Document173 pages

  Urarski Prirucnik

  sdunja

  100% (2)
• The Unwinding: An Inner History of the New America

  

  From Everand

  The Unwinding: An Inner History of the New America

  George Packer

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (45)
• Fosion - Život-Oblika PDF

  

  Document86 pages

  Fosion - Život-Oblika PDF

  Alanon202

  100% (1)
• Rise of ISIS: A Threat We Can't Ignore

  

  From Everand

  Rise of ISIS: A Threat We Can't Ignore

  Jay Sekulow

  Rating: 3.5 out of 5 stars

  3.5/5 (137)
• Little Women

  

  From Everand

  Little Women

  Louisa May Alcott

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (104)
• Akg K280

  

  Document3 pages

  Akg K280

  Alanon202

  No ratings yet
• Novica Milic - ABC Dekonstrukcije

  

  Document127 pages

  Novica Milic - ABC Dekonstrukcije

  Dajana Milovanov

  No ratings yet
• Alleged Pragmatism of T.S. Eliot

  

  Document12 pages

  Alleged Pragmatism of T.S. Eliot

  Alanon202

  No ratings yet
• Gates of Eden

  

  Document333 pages

  Gates of Eden

  Alanon202

  100% (1)
• The Poems of Henry Howard Earl of Surrey

  

  Document275 pages

  The Poems of Henry Howard Earl of Surrey

  Alanon202

  No ratings yet
• Komparativna Književnost: Teorija, Tumačenja, Perspektive

  

  Document2 pages

  Komparativna Književnost: Teorija, Tumačenja, Perspektive

  Alanon202

  No ratings yet
• Teorija Satova

  

  Document16 pages

  Teorija Satova

  zeljkogc

  No ratings yet
• Gete Faust Drugi Deo

  

  Document183 pages

  Gete Faust Drugi Deo

  topalovic

  100% (3)
• Theodor W. Adorno Minima Moralia Refleksije Iz Oštećenog Života 1987

  

  Document127 pages

  Theodor W. Adorno Minima Moralia Refleksije Iz Oštećenog Života 1987

  Alanon202

  No ratings yet
• Sinha Amresh Adorno On Mimesis in Aesthetic Theory

  

  Document12 pages

  Sinha Amresh Adorno On Mimesis in Aesthetic Theory

  Alanon202

  No ratings yet
• Biblija RDS

  

  Document2,087 pages

  Biblija RDS

  Alanon202

  No ratings yet
• Aeneid

  

  Document281 pages

  Aeneid

  Alanon202

  No ratings yet
• Novi Zavet LB

  

  Document480 pages

  Novi Zavet LB

  Alanon202

  No ratings yet
• Jonathan Swift A Modest Proposal

  

  Document24 pages

  Jonathan Swift A Modest Proposal

  Alanon202

  No ratings yet
• Lule Iz Muzejskih Zbirki Srbije

  

  Document218 pages

  Lule Iz Muzejskih Zbirki Srbije

  Alanon202

  No ratings yet
• Molnija Katalog Satova 2002

  

  Document21 pages

  Molnija Katalog Satova 2002

  Alanon202

  No ratings yet
• Flamanska Kultura

  

  Document16 pages

  Flamanska Kultura

  Alanon202

  No ratings yet
• Latin Grammar

  

  Document29 pages

  Latin Grammar

  Alanon202

  No ratings yet