Četverodijelna definicija islama:

1. Islam kao nova monotestička religija – hijeropovijesno nova (dolazi nakon judaizma i
kršćanstva). Na dogmatskom planu, Kur'an se javlja kao konačna objava koja
apsolutno priznaje prethodno objavljene knjige i poslanike i tako uspostavlja
kontinuitet abrahamskog vjerovanja. Javlja se kao definitivni monoteizam, nema
trojstva, izbjegnuta redukcija koja postoji u judaizmu (jevreji kao odabrani narod). Na
etničko-kulturnom planu javlja se kao posljednja Božija riječ zajednici i na jeziku te
zajednice prenosi univerzalni jezik Stvoritelja cijelom čovječanstvu. U islamu se
postavlja izravni neposredni odnos Stvoritelj-čovjek.

2. Islam kao oblik arapske samorealizacije – povijesna činjenica da dolazi posredstvom

Muhammeda a.s., je doprinijela da se arapski narod, koji je bio razjedinjen, okuplja
oko Božije riječi i prihvata Poslanika kao poslanika i vođu čime Arapi stupaju na
svjetsku i historijsku scenu.

3. Islam kao temelj političkog zajedništva – donosi novi oblik političke zajednice gdje
islam bitno određuje drušveni sistem kada Poslanik seli u Medinu. Ta zajednica će biti
karakteristična za kasnije druge zajednice – hilafet,

4. Islam kao osebujna civilizacija – uspijeva da u sebe integrira sve elemente koje joj
prethode; sadrži univerzalni karakter.