POLEMI^KI POLIGON

Prof. dr. Re{id Hafizovi} reagira na tvrdnje prof. dr. Anthonyja OMahonyja

BUDI KR[]ANIN, I Z ]U S KIM RAZGOVA

Dani su u pro{lom broju objavili najzanimljivije dijelove iz izlaganja na VIII kongresu Unije franjevaca: akademik i redovni profesor dogmatike i uporednih religija na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu reagira na tvrdnje direktora Centra za hri{}anstvo i me|ureligijski dijalog Heythrop koled`a s Univerziteta u Londonu
posljednjem broju cijene, odlu~io sam napisati problemati~an. (Anthony OMahony) Dana tekst kojeg nekoliko redaka o veoma potpisuje gospodin spornom odlomku iz predaReligijske dogme Vuk Ba~anovi} dovanja kr{}anskog teologa Rije~i iz gornjeg odlomka kr{}anskog teologa nosi odlomak iz reAnthonyja OMahonyja. Evo Anthonyja OMahonyja neodoljivo su me podferata kojeg je na VIII konteksta tog odlomka: . . . Ve- sjetile na neko} izgovorene rije~i jednog mog gresu Unije franjevaca UFliko pitanje koje hri{}anstvo profesora s Katoli~kog bogoslovskog fakulteta u ME podnio engleski teolog postavlja islamu jeste da li Zagrebu koji mi, ne dopustiv{i da odgovorim do Anthony OMahony s Lonislam mo`e preformulirati kraja na njegovo pitanje o tome kako prema donskog univerziteta. Drskost svoja doktrinalna stajali{ta o islamskom u~enju te~e mesijanska nada, nakon i neuljudnost iskazani u tom hri{}anstvu i po~eti ga shva- Kalvarije, re~e: Zar biste bili tako drski da mi do odlomku prevazilaze drskost tati na drugi na~in, budu}i da kraja ka`ete svoje uvjerenje! Vi, muslimani, moi neuljudnost uvrede koju je slika kakvu o hri{}anstvu na- `ete na}i mjesta unutar svete povijesti samo onprije, otprilike, pola godine lazimo u Kuranu i islamskoj da kada priznate da predstavljate raspr{eno sjena ra~un islama izrekao teologiji ne predstavlja ono menje biblijskog Logosa! aktuelni rimski patrijarh Be- Pi{e: Re{id Hafizovi} {to hri{}ani vjeruju da jesu. Iako sam, za trenutak, bio zbunjen i blago nedikt XVI. Drugim rije~ima, da bi se {okiran uslijed takvih njegovih rije~i, ubrzo sam Kao predava~ dogmatike i uporednih re- do{lo do zajedni~kog jezika s hri{}anstvom shvatio da su te rije~i tek na tragu onoga {to su ligija na Fakultetu islamskih nauka u Sara- ili judaizmom, potrebno je da nas se prihva- o islamu i muslimanima, uz neprevladive prejevu, jedine visoko{kolske ustanove-~lanice ti kakvi jesmo, a ne kakvi bismo, po ne~ijoj drasude, prijezir i uvrede, stolje}ima pisali i goSarajevskog univerziteta, ~iji nastavnici su manje pla}eni od svakog asistenta s drugih BLASFEMIJA Za{to neki kr{}anski teolozi misle da su muslimani krivi zbog fakulteta re~enog Univerziteta i, do~ekaju li kuranske predod`be o njima i njihovoj vjeri? Ta, nisu muslimani pisali Kuran, mirovinu, njeni redovni profesori bivaju pisao ga je sami Duh Bo`iji. Zar neko mo`e i pomisliti da postoji osoba, me|u umirovljeni s penzionim iznosom nimalo ve}im od penzije nekvalificiranog, fizi~kog ramuslimanima, na zemaljskoj kugli koja bi mogla mijenjati kuranski tekst i u dnika, u po~etku sam se dvoumio da li uojednom harfu, u samo jednoj joti? Muslimanu je takvo ne{to blasfemi~no i p}e da reagiram, smatraju}i da na takve stvapomisliti. Kuran se niti u jednom detalju ne mo`e i ne}e nikada preina~iti. Ne ri treba da reagiraju muslimanski predstavnici u Rijasetu Islamske zajednice u BiH. Na samo zato {to to niko od muslimana ne bi imao pravo u~initi nego, ponajprije, to, poglavito, trebaju reagirati muslimanski stoga {to je Kuran bo`anska ba{tina i Bog se za nju skrbi predstavnici u Me|ureligijskom vije}u BiH, koji pored svojih visokih pla}a i sutra{nje `elji, trebali da budemo. Stoga je najva`nije vorili razni kr{}anski autoriteti, od Ivana Dapenzije koja }e biti u visini najvi{e pla}e u pitanje da li u islamu postoji volja za teolo- ma{}anina, preko Svetog Bernarda iz Clairdr`avi, iz me|unarodnih donacija primaju {kim razvitkom i, najbitnije, ko je glavni auto- voixa, pa sve do aktuelnog pape Benedikta jo{ jednu, rezervnu pla}u, ba{ za to da rje- ritet, tj. autoriteti koji bi mogli pokrenuti ta- XVI. Gornje rije~i kr{}anskog teologa An{avaju nastale sporove i nesporazume koji kav proces? U hri{}anstvu postoje koncepti thonyja OMahonyja samo su jasan recidiv i mogu iskrsnuti, a koji se ti~u vitalnih interesa kao {to su Crkva i ekumenski koncili na ko- opo`njela jeka svega onog negativnog i predrasvake religijske zajednice u BiH. Ali, znaju}i jima su katolici, protestanti i pravoslavni ve} sudnog {to su o islamu i muslimanima kazali da oni nikada ne reagiraju niti na jedan pro- jasno formulirali teolo{ka stajali{ta, kada je njegovi prethodnici. Iznena|uju}e je jedino to blem ili nesporazum i imaju}i u vidu ~injeni- o zajedni~kom dijalogu s islamom rije~, dok {to na po~etku 21. stolje}a, za koje se vjerovalo cu da razlog zbog kojeg valja reagirati nema je u slu~aju islama zajedni~ki stav jo{ uvijek da }e biti stolje}e dijaloga i bezuvjetnog i iskre-

Ono {to je objava u kr{}anstvu, ona to nije ni u judai

60 DANI 26. 10. 2007.

ZNAT ARAM!?

Anthony OMahony
nog susreta razli~itih religija, kultura i civilizacija, jedan kr{}anski teolog, koji dolazi iz zemlje koja je, istina, tradicionalno vodila najneprijateljskiju politiku prema svijetu islama (dovoljno je podsjetiti na vehabizam kojeg su podmetnuli svijetu islama i nezacjeljivu ranu koju su Balfurovom Deklaracijom iz 1948. otvorili u `ivom tkivu muslimanskog svijeta), ali i zemlje u kojoj `ivi najmanje dva i po milijuna muslimana, govori tako kao da dolazi iz najmilitantnijeg razdoblja Srednjega vijeka, vremena u kome su o muslimanima u onda{njoj kr{}anskoj oikumeni, onako s distance, ispredane najfantasti~nije pri~e. Nije mogu}e, ponajprije, biti ozbiljan teolog, a ne posjedovati elementarna znanja o jednoj velikoj religijskoj tradiciji kakva je islamska, kojoj sami kr{}ani ~esto od milja tepaju kao posestrimskoj abrahamovskoj religiji. Potom, slu~aj kr{}anskog teologa Anthonyja OMahonyja nedvojbeno svjedo~i o tome da na kr{}anskim obrazovnim zavodima i univerzama predaju ili prema islamu nedobronamjerni predava~i islama ili, pak, predaju lo{i predava~i koji o islamu znaju taman koliko i kr{}anski teolog Anthony OMahony. U protivnom, ne bi se moglo nikako desiti da se postavi pitanje kakvo je netom postavio re~eni kr{}anski teolog usred evropskog Jerusalima Sarajeva. Jo{ za~udnije je {to se to desilo me|u bosanskim franjevcima koje, ~ak i mnogi Bo{njaci, uzimaju za sinonim zemlje Bosne, koji predugo `ive s muslimanima da bi dijelili zabludu Anthonyja OMahonyja. Pitanje koje je muslimanima postavio kr{}anski teolog Anthony OMahony, jama~no, ne bi postavio ni aktuelni rimski Patrijarh ~ije znanje o islamu je, zacijelo, problemati~no. S druge strane, gornje rije~i kr{}anskog teologa Anthonyja OMahonyja samo me dodatno sna`e u mome uvjerenju kako vi{e nije vrijeme da se na me|ureligijskom dijalogu raspravlja o religijskim dogmama, jer nas takav dijalog ne}e nikamo odvesti. Posljednjih ~etrdeset godina kr{}ansko-muslimanskog dijaloga, u kome su prevladavale teme iz dogmatike, najbolji su svjedok tome. Razlog vi{e predstavlja to {to u dojako{njem kr{}ansko-muslimanskom dijalogu, koji se odvijao po neujedna~enim standardima samim tim jer muslimanima nikada nije priznavano mjesto u svetoj povijesti niti je Crkva ikada priznala neupitne duhovne autoritete islama, nije bilo mogu}e dijalogom do}i do zajedni~kih stajali{ta, jer kr{}anska religijska tradicija uvijek nastupa s pozicije teolo{kih dogmata koje definira, kako i sam Anthony OMahony kaza, Crkva i ekumenski koncili, a islam, opet, nastupa uvijek s istinama ili na~elima vjere koje ne definira niti jedan zemaljski autoritet, negoli Bog navlastito u tekstu kuranske objave ili miljenik (habibullah) i izabranik Bo`i61

izmu niti u islamu

DANI 26. 10. 2007.

POLEMI^KI POLIGON
ji (mustafa), Poslanik islama (a.s.) u tekstu svojih pravorijeka (hadis) i svoje uzorite vjerni~ke prakse (sunnet). Dogma se, vjerojatno, mo`e mijenjati, prilago|avati, dokidati ili dopunjavati, ali istina vjere ni po koju cijenu. Ona ostaje zauvijek, jer ju Bog objavljuje i formulira tako da ona, makar apsolutno metafizi~na, nije slijepa za povijest i vrijeme, za ljudske potrebe i prirodne procese, nego je istodobno utisnuta u svako srce `ivo i u svaki detalj stranica Prirode i univerzuma. Istina vjere se nudi svakom vremenu i prostoru, samo je snagom id`tihada ili tzv. aggiornamenta treba iz svakog vremena prepoznati, prihvatiti i u~itati u doti~ni vremenski ~as, dovode}i u potpuni dosluh i sklad s njenim sadr`ajem na{a ovda{nja ~itanja znakova vremena koje nas odre|uje i koje `ivimo. Mogli bismo, naravno, kr{}anskom teologu Anthonyju OMahonyju oprostiti nepoznavanje islama koje on, bjelodano, pokazuje, ali ne i njegovu sra~unatu podlost koju, jasnom zamjenom teza, promi~e kroz svoje rije~i i misli. Niko od muslimana nikada nije tra`io od bilo kojeg kr{}anina da se promijeni, odrekne svoje vjere ili bude ono, kako on veli, {to bi muslimani `eljeli da kr{}ani budu. S druge strane, doti~ni teolog upravo zahtijeva da muslimani promijene stajali{ta Kurana u ajetima koji govore o kr{}anima i kr{}anstvu, da bi bili kr{}anima prihvatljivi sugovornici u me|ureligijskom dijalogu. Drugim rije~ima, odrecite se svojih duhovnih autoriteta, pa makar samo u jednom dijelu kuranskoga teksta, pa }ete nam biti prihvatljivi sugovornici. Ustvari, bit }ete kao mi, kr{}ani, jer vi{e ne}ete svjedo~iti Jedinoga, negoli trojedinoga Boga, kako to ve} nau~ava kr{}anKuran se niti u jednom detalju ne mo`e i ne}e nikada preina~iti. Ne samo zato {to to niko od muslimana ne bi imao pravo u~initi, nego, ponajprije, stoga {to je Kuran bo`anska ba{tina i Bog se za nju skrbi sve do kraja svijeta. Mi, uistinu, Kuran objavljujemo i zaista }emo Mi nad njim bdjeti! (Kuran, XV: 9) si na kr{}ane i kr{}anstvo. Ne vjerujem da gospodin OMahony ba{ toliko ne zna, pa ~ak ni to da postoji neprevladiva razlika izme|u objave i teologije. Razlika postoji, ~ak, i u kr{}anstvu, unato~ tome {to je kr{}anstvo potpuno specifi~no i sasvim usamljeno u vlastitom definiranju i tuma~enju objave. Jer ono {to je objava u kr{}anstvu, ona to nije ni u judaizmu niti u islamu. Po{to kr{}anstvo definira objavu kao utjelovljenu Rije~ Bo`iju, tad je razumljivo da teologija u kr{}anstvu na sasvim pozitivan na~in raspola`e s Objavom i tuma~i je u svjetlu povijesnih ~injenica i doga|aja. U islamu je objava nadvremena, nadnaravna, neiscrpiva, metafizi~ka, bo`anska zbilja koja ne trpi nikakav vid utjelovljenja, dok je teologija u islamu znanost vjere koja polazi od vjere, tuma~i je u svjetlu duhovnih ~injenica objave i svjedo~i njenu uskla|enost s ljudskim raz/umom i svim drugim ljudskim psiho-fizi~kim i duhovnim kapacitetima. Teologija je dinami~na znanost, kao i svaka druga znanost, koja prati razvojnu razinu ljudske spoznaje i ljudskih otkri}a, skrbe}i se da u svakom vremenu posvjedo~i autenti~nost objave i neosporno doka`e, snagom teolo{kog aggiornamenta id`tihada, da su objava i ljudski raz/um tragovi i otisci jednog istog Stvoritelja i da se ni u ~emu ne protive jedno drugom. OMahonyjevo svjesno ili nesvjesno brkanje pojmova objave i teologije mo`e biti rezultat ne posjedovanja predod`be o tome {to jest autenti~na i niti u jednom detalju nepreina~ena objava. Problem autenti~nosti, istinitosti ili inerantnosti svetoga teksta ili objave, za razliku od islama, u kr{}anstvu je posve druk~ije definirano i rije{eno dvostrukom teorijom o tzv. verbalnoj i realnoj bogoduhosti ili inerantnosti biblijskog teksta. [to se ti~e islama, u povijesti muslimanskog mi{ljenja nije nikada razvijana sli~na ili ista teorija o bogoduhosti ili neporecivoj svetosti kuranskog teksta, jer za to nije bilo nikakve potrebe. Kuranska objava je bo`anskim perom, melekom objave, Desetom Inteligencijom ili, jednostavno, D`ibrilom pravodobno upisivana u `ivo srce i intimu Poslanika islama (a.s.), a potom je odande po njegovu neposrednom diktatu recitirana pisarima objave koje je Poslanik islama (a.s.) osobno izabrao. Na kraju, kada je tekst objave, najzad, ispisan na pergameni, jo{ jednom je provjerena autenti~nost zapisanog od strane Poslanika islama (a.s.) i njegovih ashaba koji su sadr`aj Kur'ana nosili u svome srcu, to jest koji su ga ve} bili memorirali. Ali, nije ovo jedina razlika u islamo-kr{}anskom nau~avanju o bogoduhosti, svetosti ili inerantnosti svetoga teksta. Razlika postoji i u svakida{njem, `ivom odnosu prema korpusu objavljenog teksta. Dok bi svaki musliman svoju glavu radije polo`io na panj negoli da dopusti promjenu samo jednog dijakriti~kog znaka u kuranskom tekstu, dotle kr{}anin, kako je uobi~avao re}i pokojni fra Ljubo Luci}, ne bi repom mahnuo ni za pola Biblije. Kada kr{}anski teolog Anthony OMahony doraste do ove razine svijesti o tome {to zna~i raspolagati izvornim religijskim predanjem, i sam }e shvatiti koliko je bogohulan i besmislen onaj njegov zahtjev na po~etku ovoga teksta.

Kuran je isti
Uostalom, mo`da kuranski tekst o kr{}anstvu danas u potpunosti ne sukladuje s onim {to dana{nja Crkva u~i o naravi i sadr`aju kr{}anske vjere, ali za to krivicu ne treba tra`iti u Kuranu ili me|u muslimanima. Krivica, jama~no, po~iva na le|ima ekumenskih koncila i

MUSLIMANI I KR[]ANI Niko od muslimana nikada nije tra`io od bilo kojeg kr{}anina da se promijeni, odrekne svoje vjere ili bude ono, kako on veli, {to bi muslimani `eljeli da kr{}ani budu. S druge strane, doti~ni teolog upravo zahtijeva da muslimani promijene stajali{ta Kurana u ajetima koji govore o kr{}anima i kr{}anstvu, da bi bili kr{}anima prihvatljivi sugovornici u me|ureligijskom dijalogu. Drugim rije~ima, odrecite se svojih duhovnih autoriteta, pa makar samo u jednom dijelu kuranskoga teksta, pa }ete nam biti prihvatljivi sugovornici
ska dogmatika. Ko to, onda, od koga tra`i da bude ono {to nije i da u svom takovrsnom bivanju ispunjava ne~ije puste `elje? Sve mi se ~ini kao da na usta kr{}anskog teologa Anthonyja OMahonyja upravo odjekuju rije~i jednog kuranskog stavka koji glasi: Ni Jevreji ni kr{}ani ne}e biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvati{ vjeru njihovu. (Kuran, II: 120) A zar uop}e neko treba da mijenja svoje dogme, svoje uvjerenje i svoju religijsku kulturu, pa da bude podoban za vo|enje me|ureligijskog dijaloga? Zar takav zahtjev uop}e mo`e biti preduvjet za bilo koju vrstu dijaloga? Za{to neki kr{}anski teolozi misle da su muslimani krivi zbog kuranske predod`be o njima i njihovoj vjeri? Ta, nisu muslimani pisali Kuran, pisao ga je sami Duh Bo`iji. Zar neko mo`e i pomisliti da postoji osoba, me|u muslimanima, na zemaljskoj kugli koja bi mogla mijenjati kuranski tekst i u jednom harfu, u samo jednoj joti? Muslimanu je takvo ne{to blasfemi~no i pomisliti. crkvenog u~iteljstva koje je u toj religijskoj tradiciji izdefiniralo sve: od objave do sadr`aja niceo-carigradskog simbola vjere. To }e re}i da je kr{}anstvo dobrano evoluiralo u svome sadr`aju od Isusova vremena do Niceje, a osobito nakon Niceje, i to ba{ kroz definicije ekumenskih koncila i blagodare}i uplitanjima magisterium ecclesiae. Kuran je, me|utim, ostao isti. Za muslimane jedini autenti~no pre`ivjeli svetopovijesni svjedok rije~i Bo`ijih. Za neke religijske tradicije, mo`da, neugodan svjedok. Ali, Kuran je posljednji koga za to treba osuditi. A jo{ ima manje razloga, ba{ zbog njegove autenti~nosti, da ga se mijenja, sve i kada bi to bilo mogu}e! Ono {to ~ini drugu nedopustivu podvalu koju gospodin OMahony provla~i kroz gornji odlomak jest njegov upit o tome da li u islamu uop}e postoji volja za teolo{kim razvitkom. Drugim rije~ima, kroz teolo{ki razvitak u islamu, misli on, trebala bi da se dogodi preinaka kuranskog teksta, osobito u dijelu koji se odno-

62

DANI 26. 10. 2007.