operativnih pojmova i definicija, on nema - ni u intenciji ni u iavedbi - priruénitki, a jos manje udzbenitki karaker, ve¢ je, kao Sto je to u podnaslovu naznageno, zamisljen doista kao teorijski pristup lingvistici jayne komunikacije. ‘Takvo preliminarno of prostor za mnogobrojne manogim mogucima vjerojatno je ona koja bi se mogla sazeti u pitanju: A Sto je u ovako skiciranoj domeni komunikacije doista lingvis vistitkim predznanjem, naime knjizi govori o br Gitalac s ling- igurno Ge zapaziti da se u U Indeksu imena vecina spomenutih autora ne mote se ubrojiti medu lingviste. Temedu vide moguéih opravdanja za ovakav postupak (od kojih je jedno svakako i Sinjenica da se recentna lingvistika sve vie okreée prema razlifitim dimenzijama konteksta u kojem se pojavljuje jeziéna djelatnost izravno povezuje jezik, asadrano jesanti¢kim pogledima jeu evrdnii da lingvistika mode bit uistinu humanisti¢ka nauka samo pod uvjetom da njezin stvarni objekt bude dovjek (a svim svojim individual , drustvenim i historijskim determi- otrebljava jezik u odredenom, uvijek kon- kretnom kontekstu. Da lie to opravdanje adekvatno odabrano, ne mogu procijeniti drugatije nego da svoj tekst predam anjegovu kontekstu, dakle éitalatkoj javnost. Zagreb, lipan 1998. Aur Temeljni pojmovi Znanost o jeziku u dvadesetom je stoljeéu dozivjela brojne tran- sformacije, od kojih neke bez ikakve summnje mozemo smatrati tevolucionarnima u onom smistu u kojem Thomas Kuhn (1962) razlikuje normalna stanja nauke od revolucionarnih promijena njezinih dominantnih paradigmi, Prevratnitki se ka- rakterteorijskog pristupa osobito jasno manifestrao u djl Ferdinand de Saussurea (1916) koe je, uistinusizvjesnim za- ‘aSnjenjem, bitno usjecalo ne samo na izmjenu lingvistigke sce- ne nego je - nakon plodonosnog susreta Romana Jakobsona 5 Claudeom Lévi-Straussom - doveloi do nastanka moéda naj- produktivnije, a svakako, bar u podrugju humanistickih i dra- Stvenih cisciplina, najpropulzivnije, nanstvene paradigme dru- Be polovice naSeg stoljecs, dakle do konstituiranja struktura- lizma, najprije kao metodoloskog postupka a zatim i kao epi- stemolotkog temelja znanstvene spoznaje. : Mo¢ strukturalizma w lingvistci mode se mjeriti ne samo brojem izuzetno zna¢ajnih orijentacija i skola koje su izrasle - svaka sa svojim specifiénostima - unutar njegova teorjskog oleira nego i time koliko je on izazvao, posebno u posliednja Eetiri desetljec, krtika i pokuaja da se previadaju razi- it tipovi ogranigenjakojaje, upravo zbog strogost svojih po- Jaanih pretpostavk, strukturalizam morao nametnutiistrazi- vanjima razligitih aspekatajeziéne djelamosti Skiljan 1991), Je- dan je od rezultaa ovih teorjskih suéeljavanja u suvremenoj lingvistc ito da je ponekad vrlo teSko raluditipripadaju li po- jedina uéenjai djela koja iznjih proialaze stom osnovnom pri- stupu ili razlititim polazistima, te da li se uo¥ene razlike meda xjima moraju tumaéiti metodologkim ili gnoseoloskim ili ak ontoloskim suprotstavjenostima. Nijestoga éudo tose, sjedne strane, sve deS¢e pojavijuju radovi koji tebe 2 tim da objasne, nerjetko i u historijskoj perspeltivi, ponajvile neeksplicirane filozofske temelje pojedinih lingvistikih orijentacia (f Har-ris & Taylor 1989ili Swiggers 1997, naprimjer), as druge strane povjesnigari suvremene lingvistike pokusavaju na brojne nai- ne, ponekad skoro bez ikakvih wi teorijske pravce u znanost ojezil Ako se jo donedavno Ginilo da se moderna lingvistigka sce- 1a najefikasnije mode prikazati tako da se u osnovi razlikuju strukturalistitka od nestrakruralistikih uéenja (a da se zatim u svakoj od dihotomijski dobivenih cjelina provedu dalje raz- diobe), oka promatranja smjeStena na s distancom od osam i pol decenija koji nas dijele od pojave de Saussureova Kursa i potetka suvremene lingvistike, omogucuje nam i jednu drugaéiju perspektivu, Naime, granica izmedu strukturalizma u lingvistici (koji, iamedu de Saussurea i Chom- skog, i sam niu kojem sluéaju nije teorijski uniforman) &itih nestrukturalizama (koji su, ukljueujudiu sebe i brojne post- ike odgovore strukturalizmu, jo mnogo disparat- 1o ima svoje epistemolosko opravdanje, no sugleda- na kroz objekte lingvistiékog izuCavanja, dakle kroz jezik i go- vor, aii jeziénu djelatnost a clini (ako ovim terminima pre- vedemo saussureovske pojmove langue, paral i engage), zaaje se mnogo krhkijom nego Sto izgleda na metalingvisti¢koj razini: kao 3to i ‘pravi'strukturalist nerijetko izlaze ievan gra- nica viastitih Evrstih epistemoloskih odrednica (poput pripad- nika Praskog lingvistitkog kruga ili Martinetove funkcionali- stitke Skole, na primjer),tako sei nestrukruralist esto usmje- ravaju prema samom jeziku i ne bave se drugim aspektima je- zine djelarnosti. Polazedi, dakle, od predmeta lingvisti¢kog istravivanja i objekta koji se u tom iauéavanju konstruira, &ini se da moder- nu lingyistiku obiljezava razlikovanje dvaju fundamentalnih pri- stupa, jednog koji smatra da e objekt, a toe u prvom red sam. jezik, mora promatrati nezavisno bilo od kojeg elementa koji predstavlja njegov kontekst, i drugog u kojem se objeket iguéa- Vanja konstruira u relacjis iavjesnim pojavama iz njegova ok- ruZenja. Svjesni opasnosti da upotrebom termina kojise pone- ju u znanostio jeziku sa poneSto drugai njima uéinimo njihov sadréaj manje transparentnim, mogli bi- smo ova dva pristupa oznatiti kao zvankontekstualn odnosno Aontekstualn lingvisiku, Kao Sto smo veé naglasili, bez obzira 1a to to je lingvistithi strukturalizam, pozivajuci sana saussu- reovski zahtjev prema kojem Ja linguistigue a pour unique et véritable objet la langue emvisagée en elle-meme et pour elle-meme (Saussure 1916, 317), ‘opéenito mnogo sklonij izvankontekstualnim sagledavanjima ika, a vecina nestrukturalista na ovaj ii onaj natin pripada lingvistc, ipak se granica izmedu ovih dviju igvistika ne podudara u porpunosti s navedenom epistemo- loskom medom. Prije nego Sto izblizega promotrimo raaliku izmedu kontek- stualnog i izvankontekstualnog pristupa jezinom fenomenu, treba rei da se sliénarazlikovanja u novije vrijeme katkada po- javljuju u lingvistickoj iteraturi i da se u njoj najéeSée tumate kao ‘paradigmatska' razlikovanja, dakle kao realizacje dviju sue protstavljenih kuhnovskih znanstvenih paradigm. Tako Dik (1978, fi Figueroa 1994, 22 s9q.) i Leech (1983, 46 s9q) spo- minju nerijetko citiranu ralilea zmedu formalizs izma, a Markova (1982), postavijajuci problem ui sko-epistemolo’ki kontekst, govori, ne upotrebljavajud mo3- da najadekvatnije‘etikete',o kartezijanskom i hegelovskom teo- rijskom okviru, Recentne su kontekstualne teorije nastale u po- sljednjih nekoliko decenija prije svega kao reakcija na odredene strukturalisticke postavke, i ako ih identificiramo bilo s funk- im paradigmama, Gini se dase one cionarna stanja znanstvene spoznaje nasuprot ‘normalnom’ (v kuhnovskom smislu te rijeti, daka- ko) strukeuralizmu, formalizmnu ili karteaijanstvu. Ovakva bi twrdnja, ipak, sadréavalau sebi izyjesnu dozu nepreciznost, pa @ki netoénosti. Naime, pitanje je, najprije, -ako i prihvatimo razlikovanje, na primjer, izmedu formaliema i funkcionalizma ~ mofe li se funkeionalistigki pristup smatrati doista bitno epi-stemolo8ki suprotstavijenim formalistigkom strukturalizmu w lingvistci, budué dae vec u samoj konstrukcij‘normalne' pa- radigme (Cakle, u trenutku kad je ona bila ‘revolucionarna’ bil: predvidena moguénost irenja na funkcionalistidk domenu: de Saussureova trogo formalisti¢ka lingvstka jezika nikako neis- ijuéuje mogucnost zasnivanja jedne fankcionalisticke lingvi- stike govora (samo Sto je Zenevsl zanimljivor), a Martinetova funkcionalna lingvistika pokusa- va komunikacijski definiranu ‘funkcionalistiéku‘ fun! rati u sistemski determiniranu ‘formalistiéku‘ funk¢ matrati i kao jednostavno prosirenje normalne paradigme. Osim toga, opéenite identifikacije strukeuralizma s formaliz- munogih sociolingvista, pragmalingvista ili astupnika analize diskursa) s funkcionalizmom ili nekartezijanskim epistemolo- sijama najéeSée su nedovoljno precizne i obuhvaéaju tek dio teorijskih i praktignih distinkcija medu pojedinim uéenjima u Tnapokon, razlika izmedu kontekstualnei izvankon- tekstualne lingvistike ne mora nuzno biti paradigmatske pri- rode ve¢ se moze ostvarivati i unutar jednog epistemoloskog okvira i, paralelno, u vie njih. Zbog svega toga ova dva mogu- G pristupa jeziénom fenomenu necemo niti razmatrati na ni- vou epistemoloskih razlika nego éemo jednostavno pokusati uw Sto se dogada s objektom lingvistiékih isptiv se promijeni stajaliSte s kojeg mu se prilazi. Lzvankontekstualna lingvita iz celine jeziéne djelatnosti, ko- ja je predmet njezina iauéavanja, izdvaja neke relevantne ele- mente i konstruira od njih svoj objekt, a on zatim'- u okvira njezinih analiza - funkcionira kao fenomen nezavisan od svih ddrugih (i jeziénih i nejezitnih) pojava i opisuje se an sich, kao da su sve njegove bitne determinante sadrZane u njemu samo- me: od pojave strukeuralizma u lingvistii takav je objekt goto- vo redovito jezik (odnosno jezini sistem). Ovakav pristup ima Cijeli niz.prednosti, a najveca mu je zacijelo ta Sto otito kore- spondira s osnovnim zahtjevima moderne racionalistitki ute- meljene znanosti, pa nije Gudo Sto je upravo takva lingvistika ‘mogla neko vrijeme igratiulogu metodoloskog i spoznajnog modela medu humanisti¢kim i drustvenim naukama. Naime, njezin je objekts jedne strane omogucavao da se jasno odredi domena lingvistigkih istrazivanja, a s druge je strane - Sto je u epistemoloskoj optci bilo jo8 vaznije -ostajaou jednakim uvje- identiéan sam sebi, te je napokon dopuStao lingvistima da ga ispituju na one natine i u onim okolnostima koje su sami zadali. Njegova je najveéa mana svakako to to ‘laboratorijskit uvjeti, pogodni za modeliranje objelca i analiziranje njegove interne strukture, nerijetko uvelike odstupaju od realnih deter- ‘minantiIjudske jeziéne djelatnost, pa - premda se u njima mogu iscrpno opisati element sustava i njihovi medusobni odnosi - ne odgovaraju na mnoga pitanja koja se jav- iskoj praksi upotrebe jezik, ‘Upravo taj nedostatak Zeliizbjeci kontekstualna lingvistka (ef Radovanovié 1997, 7 s99.), koja, najéeiée svjesna toga da ée u jedan dio prednosti Sto ih pruéa izvan- a, teZi za tim da jezik promatra u relaciji prema nekim elementima njegova konteksta. Osim opasnosti da (stvarno ili prividno) zanemari dio postulata moderne zna- to ponekad, ‘uvijek rijetko, odabiruci postmo- dernisti¢ka polazista), ovaj se tip lingvistigkih izuéavanja suo- éava i sgolemim problemom izbora relevantnih elemenata ignog konteksta, bududi da je sasvim otito da je nemoguée opi sati sve faktore koji se nalaze w ‘okolini®jezitne djelatnosti, [a koje, dakako, zamislivo da se kontekst Ijudskog jezika i sam de- finira na velo apstraktnojrazin (te da ga satinjavaju, na prim jet, opéa pravila spozs apstraktni prikazi interpersonal- nil nih odnosa, ili opéeniti modeli komunikacije i sim- boligkih djelatnosti, kao Sto jezil éesto pristupaju filozofija, logika il psihologija, pa éak i neke Skole strukeuralistigke ling- vistike), 2a kontekstualnu je lingvistiku karakteristiéno da kon-tekst poima kao skup konkretnih nejeziénih fenomena koji su na neki nadin povezanisjezi¢nom djelatnoséu, Kako se ova dje~ latnost time nuno smjeSta u stvarne prostorne i vremenske koordinate, i jezik na taj natin gubi svoj apsolutno apstrakeni arakter, pa se mora promatratiu svojoj okolnostima definira- no) realizaciji, dakle u govoru. Prema tome, lingvistika koja se obazire na kontekstjeziéne djelatnosti mora istovremeno usaussureovskom smistu i Zinguitigue dele langue (jer se bavi i sistemskim karakteristikama jezika)ilinguistique de la parole jer te karakteristike analizira prije svega u trenutku njihova ostva- rivanja), Sto znati da je po svom opsegu obuhvatnija od izvan- kontekstualne lingvistike; moglo bi se éak reci da je znanost 0 jeziku koja ne vodi raéuna ojeziénom kontekstu samo neka vesta granignog sluéaja kontekstualne lingvistke. Ipak, ni ova tvrdnja ne rjeSava, dakako, nina koji nagin pita- nje odredenja konteksta koji je uistinu relevantan za eziénu dje- latnost. Treba prie svega konstatirati da je termin kontekst, i on- da ako ga poimamo kao skup konkretnih okolnosti u kojima se odvija jezina djelatnost, unutar same znanost uj Seanatan, Jedan skup njegovih moguéih sadréaja reprezentira Jakobsonovo (1963, 214) odredenje konteksta u znamentom radu o Lingvistici i poetici u kojem razraduje uéenje 0 Sest te- meljnih jezitnih funkcija koje se ievode iz Sestelemenata lanca komunikacijskog procesa. Jedan je od tih elemenata upravo kontekst, definiran zapravo kao onaj dio ievanjezitnog na koji se odnosi sadriajjeziéne poruke s pomotu referen ne funkcije jezika. Kako je ovakvo shvaéanje konteksta vrlo re- striktivno i ne otvara odvise prostora za uotavanje slozenih re- lacija izmedu jezika i govora, jedne strane, Sire, a pojavu koju Jakobson opisuje nazvat éemo oznaéenimn iz- vanjeziinim fenomenom, koji predstavja dio cilokupnog poten- cijalno oznasenog univerzumao kojem ses pomo¢u jezika mo- 4e govorit, dakle univerzuma koji obuhvaca ne samo realni svi- jet nego i sve ludske vireualne svjetove. 10 Ipak, Jakobsonov funkcionaisteki pristup omoguéuje nam da odredimo najfiri okvir unutar kojega treba traditi relevant- ne elemente s pomocu kojih se jeziéna djelatnost povezuje u konkretnim vremenskim prostornim koordinatama s izvanje- 2ignim svijetom -to je komunikacija, odnosno odredeni komu- nikacijski akt. Buduci da su komunikacijske odrednice jeziéne delatnosti, promatrane kroz beskonaéan broj mogucih ostva- renja komunikacijskih akata, i same icuzetno raznolike, odabir komunikacije kao ‘prirodnog' kontekstajezika i govora ne od- sgovara apriorina pitanje koji su kontekstualnifaktori doista bit- ni za determiniranje pojedinaénog ostwarenja jeziéne poruke, ali suzuje domenu unutar koje kontekstualna lingvistika moze izgradivati svoje modele konteksta. Uostalom, gotovo svi do- sadainjilingvisti¢ki modeli konteksta - i oni starj, proizaili iz opée teorije, poput znamenitog Firthova (1970/1937) mode- sociolingyistiki (npr. Halliday 1978) ili prag- rmalingvistiki (npr. Leech 1983) -u osnovi se svode na izyje- snu kombinaciju elemenata lanca komunikacijskog proces: eventualno, na njihovu reinterpretacijy), bez obzira na to da li se izrayno pozivaju na komunikacjske termine ili to ne gine. ‘Timodeli, sim toga, razititoS¢u svojih izbora relevantnih ele- menata konteksta upozoravaju na dinjenicu da je na apstrakt- nom modelskom nivou velo teSko (a moda i ssvim nemogu- e) odreditistalne jednoznaéne determinante koje bi bile pod- sdnako prim lo na koji konkretan jeziéni akt; stoga zacijelo treba pretpostaviti da bi najefikasniji model konteksta bio onaj koji sadrZava opseéan popis virtualnih odrednica, aiz toga se popisa u svakom konkremom slucaju biraju one koje su najadekvatnije ostvarenoj izmjenijeziénih poruka. Ako ko- ‘munikacija predstavija najii kontekstualni okvirjezitne dje- Jamost, bez ikakve sumnje potrebno je, da bi se sastavio takav popis virtualnih determinantii da bi se njihov potenci bor ‘usmjerio* i tako vec w polaziétu donekle ogranitio, na i2- vestan,naéin klasificirati oblike komunikacije medu Ijudima.jaw lingvistii i u drugim znano- .oput teorije komunikaci sam je termin komt stima koje njime operiraj rijeinformacij, psihologg brajanja razligitih definicija komunikacije, od onih sasvim teh- nitkih do filozofskih i ‘metafizi¢kih, treba jpak upozoriti da, sa stajaliSta lingvistitke analize, postoje dvije osnovne orijen- tacije u odredivanju sadriaja ovog pojma: jedna od ana povezanosti kormunikacije s informacijom i smatra da se cu komunikacijskim procesima i porukama koje seu njima rea- liairaju nuZno javlja neka informacija, akle izvjesni sadréaj koji predstavlja novinu v iskustvu primaoca poruke, au principu se koliéina te novine mode iemjeritii vie ili manje egzaktno kvan- tificirati;u drugom pristupu svaka je razmjena poruka, bez ob- zira na informacije koje one u sebi nose, komunikacijskog ka- raktera. Odabiruci ovaj drugi pristup da bismo teorijski obuh- vatili sve moguée kontekste jezitne djelatnosti, pod pojmom reteno, uvijek u konkretne vremenske i prostorne (ato znaéi i historiske i socijalne) koordinate i na taj se natin ukazuje kao realni kontekst jeziéne djlamosti i jezika kao sistema znako- vai govora kao njegova osvarenja. Za opis takva komunika- cijskog aka (pa i komunikacije uopée, na apstraktnijoj razini) preuzet éemo Klasiéni Shannonov i Weaverov (1949) model Tanca komunikacijskog procesa Sto ga je Jakobson (1963) tako uspjeSno prenio u znanost o jeziku, T komunikacj i komnikaciskiakti mogu se Klasificirat prema brojnim razliéitim kriter Klasifikaciju zacijelo se nalaziiu drustveno dimenzijime 12 skog suobracanja. Naime, upravo je trivjalno naglavati da je drustveni fenomen (Gurvitch 1966), dakle pojava karak- teristiéna za sva ljudska druftva bilo u kojem vremenu i pro- storu, a da je, s druge strane, ona ujedno i preduyjet konstitui- ranjai strukturiranja svake Ijudske zajednice. Drugim rijecima, (a unutar njejezitna delat nost igra nesumnjivo najvazniju ulogu), no istovremeno, stvo- rene relacije determiniraju oblike komunikacijeu drusevu: ova bostrana medusobna uyjetovanost eziéne komunikacijei dru- Sivene strukturiranosti uglavnom izmige panji avankontek- stualne lingvistike ali je znanost oeziku koja se gbazire na kon- tekst ne smije zanemarit. [Na osnoviintuitivnih aznanja 30 ih o jez mo kao govornici i kao sudionici dru’ raja o jeziku koje proizkze sociolingviske, pragmalingvistike se zakljuciti da se socialni aspekt komunikacije manifestira u fama osnovnim obliima, od kojih svaki, dakako, ima mnogo- brojne (zacijelo Beskonano raznolike) konkrete pojavnostive- zane wz pojedinaéne komunikacijske akte: edan.od sferi javnosti a drugi domeni privatnost.1u ovom j nju nemoguée izbjeci terminoloske probleme, no jzonast se mo- ze oimat, unajrem sms, kao Komunikata fra ko se pripadnici nekog druftva bave pitanjima od zajedni¢kog inte- +esa u kojojoblikaju svoj ajednike stavove i htijenja;tajesfera djelomitno insttucionalzirana implictnim i eksplicitnim dru- §tvenim normama, au njoj se odvija regulacija drastvenog tivo- ta (Dvomik 19%), U sferi privatnost sudionici zajednice zado- voljavaju svoje vlastiteZivomne potrebe i interese. U komunika- cijskoj i lingvsti¢koj optci ova ée velo opéenita odredenja biti, dakako, dopunjena alii usvojem elementamomobliku ona mo- sguprufiti dostatmu polzenu tofka za razmatranje problema koji 13se ini osobito zani ukontekstu javne Jezile koji se pojavijuje ujavnoj komunikacijii modaliteti nje~ gova funkcioniranja predsta istrazivanja, Naime, od antike sve do modernih vremena izuéavanja jezika, osobito ona koja su se bavila ~ na razne nad iénim injenicama a ne filozofskim aspektima jeziéne djelatnosti, uglavnom su opi- ivala jeziéne sisteme onzkve kakvi su se upotrebljavali u ne- kim formama javne komunikacije, najée8¢e uliteraroj i znan- stvenoj produ % jeg) W insticucionaliziranim oblicima obrazovanja bilo je go- ‘ovo bez izuzetka okrenuto prema jeziku kojje osposobljen za upotrebu u sferi jamnog komuniciranja, Neznatan broj izrav- suh ineizravnih sviedo€anstavao ‘veliki jezicima antike, gré- kom i latinskom, u domeni privatne komunikacij, usporeden s golemom koliginom podataka o njihovojjavnoj upotrebi, ja- snoilustrira ovu pojavu:o ‘privatnom;,‘puckom: starogrékom danas ne znamo praktiéki nia, a vulgarni latinski poznat nam, je utoliko ukoliko se pojavijuje u podrugjima javne komunika- cije u kasnoj antic ili u ranom srednjem vijeku, dok o njego- vim ‘privatnim' formama zakijuéke mozemo donositi prijesve- {g2 na osnovi romanskih jezika (ito - kada je rije€ o njihovim anim pojavnostima - ponovo upotrjebljenih ‘nom saobracanju). Zapravo tek susretis‘egzotitnim jezicima, nakon razdoblia velikih otkri¢a, od kraja 15. stoljeca nadal uunose u jezitna izuavanjai jezike upotrijebliene u domeni p vatnosti, uglavnom zbog toga Sto znali razlugici u za Sko, a katkada i nemoguée, razlikovati domene javne i privatne upotrebe (jer im je za to ne~ dostajaoilingvistick, i socioloski, i antropolosko-etnoloski in- strumentarij) bilo je najprijeteorijsko dokidanje te razlike, a2a- tim njezino obnavijanje, u drugéj polovici 19. stolea i potet- kom 20. stoljeca, u formi diferenciranja normativne i deskrip- tivne lingvistike.|Normativna ée lingvistika, makar indirektno, uvijek ostati osjetjiva na kontekstjeziéne upotrebe, a objekt je njezina propisivanja jezik u javnoj komunikaciji, dok ée desk- riptivna lingvistika, najéeSce eksplicitno, zanemarivati kontekst i, proglaavajuci sve jezitne forme i upotrebe jednako vrijed- nim predmetom ispitivanja, u principu ¢e podjednako opisivati ik iz. domene privatnoga kao i onaj karakteristiéan za javno saobracanje, premda ée u praksi daleko &e8ée odabirati jezik i govor javne komunikacije,) wire. 1 peru = 6G Novije lingvistiéke discipline, poput sociolingvistike, psiho- lingvistike, pragmalingvistike ili analize diseursa,svaka iz svo- je perspektive ponovo uvode - kao Sto je vee naglageno - kon- tekst u lingvistika izaéavanjaj zbog toga se moraju bavitiiraz- ligitim oblicima i funkcijama jezika u podrugju javnog komu- niciranja, ali nijedna od njih ne odabire ga kao jedini objekesvo-? jih istraZivanjaJSociolingvistika, na primjer, baveci sejezignom. politikom, planiranjem ili standardizacijom, sasvim jasno obra- duje tematiku iskljudivo iz domene javnog komuniciranja, kao Sto to ni i pragmalingvistika kad opisuje argumentacijske po- stupke u politiékom ili sudskom diskursu ili diskurzivna anali- za kad proutava ideoloske determinantejezika media Aliisto- vremeno, sociolingvistiéka ispitivanja konverzaci nivoa (u porodici i u nekoj gradskoj €evrti, na primer), prag- ingvisticka interpersonalna retorika loga vetim dijelom ispituju tekstove i kontekste private upotrebe jezika. Drugim rijetima, usprkos tome Sto je jezik u javnom komurliciranju bez ikakve sumnje fandamentalan dru- Stveni fenomen i usprkos tome Sto se sa sigurnoéu, na osnovi dosad prikupljenih lingvistiékih spoznaja, moze tvrditi da seon i formalno i funkcionalno razlikuje od jezika u privatnom sao- bra¢anju, oS uvijek ne postojilingvistitka disciplina kojoj bi ta- kay jezik bio jedini objekt izuavanja i koja bi sebi objedinilanjegove reaitite dimenaije; ta bie disciplina mogla zvat - ling- vistika jaune komunikacj i pripadala bi, dakako, kontekstual- no} lingvistici Da bi se lingvistika jayne komunikacije uspostavlau skladu sa zahtjevima koje epistemologiajoS wijek, usprkos postmoderni- stizkim kritkama, postavija pred suvremene znanost i znanstve- ne discipline, neophodno je prije svega pokusati odrediti Sto je to, s lingvistickog stajalita, oma komen i kako se ona ralikuje od saobra¢anja u drugo} sferiIiudskog socjalnog zivora, dakle od privatne kamunikaoje. Budud da smo za opis komunikaciskog kon- teksta odabrali model Janca kontunikacskog proce snjegovih Sest onstitutivnih elemenata(p primalac, kod, kanal, poruka ireferencijalni kontekst jubitii polaate 2a tra- fenje razike izmedu javre i privatne komur Kako je sfera javnosti bila odredena prie svega kao podruéje u kojem se bavi problemima od opéeg i zajednickog interesa, trebalo bi pretpo- staviti da je referenajainikontekst, odnosno oznaéeni fenomen je~ nih poruka cistinktimnielement prema kojem se prepoznaje jav- nna komunikacia jezikom: ukoliko se plan sadrZaja poruka odnosi em interesu zajednice ili drustva, voa, od porodicei drugih pri- mamnih grupasve do geline drastva, ‘zajednikost interesa odnos, ili koliki dio kolektiva mora sudjelovatiu njegovu artkuliranju ili prihvaéanju itd), sasvim je ofito da o pojedinim zajedni¢kim i op- Gim temama judi mogu komunicirati i u posve privatno} sfei: i druStveno najrelevantni poru- ‘a niti njima oznageni fenomeni ne mogu, sami za sebe, biti do- voljna lingvistitka differentia speifiajavne komunikacie Sliéni argument koji vrijede za sadrZaj poruke mogu se pri- rijeniti ina njezinu jecnu formu: premda se jezik javne ko- ikacije najéeSée formalno razlikuje od jezika u privatnoj jebe poruka koja formalno odgovara zahtjevima javne komunikacij, pa je teznja za priblizavanjem takevim je ziénim oblicima iu sferi privatnostiéaki karakeeristiéna za od- redene druitvene slojeve. Stovige, u nekim drustvima, na prim- jeru suvremenim postindustrjskim druitvima, formalne jet literarne produkcje) sv vie otvaraju prema jeignim elementi- ma donedavno karakteristiénima iskljuéivo za podrugje privat- nog saobracanja. Ako ni sadréaj ni forma jeaiéne poruke ne de- terminirgju trazenu raliku, to dakako znaéi da i poruka u cjelini nije nosilac dstinkije jamne od privatne komunikaci U sociolingvistiku je Dell Hymes (1974) uveo pojam Kon- tekstualno odredene komunikacijske kompetencije kao odgo- Yor ma apstrakin jeziéma kompetenciiu Noama Chomslog. 10g argota preko profesionalnog éar- gona do (sub)standarne forme, na primjer, izmedu koji zah- valjujuci svojoj komunikacijskoj kompetenciji, odabire za sva- renji kontek- stu ukojem se upotrebajezika odvija. Mogli bismo, dakle, pret- postaviti da su neki od th kedove specifiéno upotredosezi skuéeniji, Prema Bernsteinovu istraZivanju distribucija ovih dvaju kodova u Velikoj Brita tovana i onemogucuje pripadnicima nizih drustvenih slojeva, koji su ujedno i govornici ograniéenih kodova, sudjelovanje u procesima javne komunikacije. Unatoé €injenici da nesumnji- Vo majée8ce postoje jezitni kodovi i potkodovi adekvatni samo 2ajavnu komunikacija i oni koji su rezerviraniiskjuéivo za pod- rugje privatnog saobraéanja, medu ovim dv: Sjevima jav nama, ata se prijelazna zona, kao Sto je veé reteno, nim vremenima i druStvima sve vie Siri nauitrb jeziéne ‘eksk- luzivnost*javnog komuniciranja. Osim toga, zamisliva su dru- 5tva, osobito ona &ija je socijalna strukeura jednostavnijai gdje komunikacijske matrice sadréavaju manje potkodova, u ‘ma svi elementi matrice pripadaju prijelaznom tipu, pa se sva- potkod javnoji u privatnoj komunika- i. Drugim rijegima, premda izbor odredenog potkodsa iz ko- ‘munikacijske matrice moze biti indikativan za odredivanje pod- rugjajavne komunikacije (kao Sto to, uostalom, mogu nateni izvanjezi¢ni fenomeni i forme i sadriaji poruka), ni on Buduci da je komunikacijska dananjica bitno ol noloskim promjenama koje su od svih dijelova lanca komuni- kacijskog procesa zahvatile prije svega kanal (iz Shannonove i Weaverove sheme) i buduci da su pofiljaoci poruka u jamnoj ko- munikaciji uvelike iskoristili ovu transformaciju kanala, pone- kad se Gini da je upravo tehnologija kanala osnovna distinktiv- na crta izmedl privatne i jane domene meduljudskog saobra- Ganja. No kako podrugje javnostiijavnog kormuniciranja sasvim obito moze postojati (i redovito postoji) i u drustvima i zajed- nicama u kojima je eziéna komunikacija samo oralnog karak- 10 predgutembergov- skom ili pretkompjuterskom pismenos¢u, tehnoloske karakte- ristike kanala mogu korisno posluditi za razmatranje granice iamedu masovnog i individualnog saobraéanja (ko ni ondje 18 nisu apsolumo upotrebljve), ali za odredenje razgranienja koje tratimo ponovo sluZe samo kao sekuundarni indikator. Ipak, u veri somunikacjskim kanalima ijavnom komunikacijom po- trebno je upozoriti na nekoliko fenomena Prije svega, ‘otvaranje'kanala piomenasti, gdje se god on po- javio, doista je na neki natin izmijenilo javnu kormunika Naime, moguénost da se poruke saguvaju u vremenu bez nji- hova kontinuiranog Ijudskog zapaméivanja i prenoSenja'sjed- ne generacije na drugu i mogucnost da se prenesu umnoiene «ujednakom pisanu oblikuistovremeno na razltita, medusob- 10 ponekad veoma udaljena, mjesta- te su dvije moguénosti bile preduvjeti za stvaranje jednog izuzeto vainog podruvja javne komunikacije, domene administrativnog saobracanja, a tozznati i za swaranje dréave koja postaje zna%ajan teritorijalni okvir javnog komuniciranja: gotovo je trivjalno naglaSavati &i- njenicu da nijedna od velikih drZavnih tvorevina starog vijeka nije nastala, nti je mogla nastati,prie nego Sto su njezini bu- dudi kreatori ovladali pismom i pismeno8éu. Pismenost izuzet- ‘no snazno utjeze ina druga podruéjajavne komunikacije osimi administrativnoga, tako da proces u kojem oralna verba vlan tia mogu zamijeniti manent srpta uistina formira cjelokup- no podrutje javne komunikacije: bilo da govorimo o njegovim sudionicima, potpodrugjima iio jeziku koji seu njima upotreb- Ijava, neprestano moramo imati na umu ovaj odnos izmedu uusmenog ipismenog saobra¢anja. Stovie, ium tiskarske teh- nike ponovo je ostavio dubok tag u javnoj komunikacji,sjedne strane sino Sired krug njezinih potencijalnih sudionika, as dru- ge strane konfigurirajué, najprie u Evropi a kasnije i osta- Jim dijelovima svijet, na nov naéin, s novim drZavnim grani- catna i novim poimanjem etni¢ke i driavne pripadnosti, okvi- re javnog komuniciranja (f Baggioni 1997, 111 599.3 Ander- son 1983), Jednako tako, nova globalizacija koja je potaknuta po- javom kompjuterske pismenosti i recentnim komunikacjskim tehnologijama jo edanput transformira parametrejavne kornu- nikacije, posebno utjeBué na slabljenje granice izmedu domena 19javnostii privatnosti (Lash & Friedman 1992, passim), pa Gemo se problemu odnosa izmedu obi Osim toge, kanal je, prema definicii, materia u kojoj se je=_ zitna poruka ostvaruje, dakle ona karika u lancu komunikacij- skog procesa koja je nesumnjivo materijalnog karakeera i ga najneposrednije vezana za prostoi nante konteksta pojedinog komunil jeg nuno materijalnog obiljeja kanal move imat jo8 dvije, ne- rijetko medusobno povezane, karakteristike koje takoder utje- una modalitere javnog komuniciranja, Naime, on moze biti izravno ili neizravno pod izyjesnom vrstom kontroe, Sto znaéi dase u kanalu mote provjeravati dali su poruke, na planu sadr- Zaja, na planu izraza eksplicitno, propisuje zajednica: krSenje ‘e8¢e do sankcija usmjerenih prema po’ cima (a ponekad i primaocima) takvih ‘nenormalnih poruka. ‘Ako je kontrola institucionalizirana (na primjer, u formi cen- zure), ako su norme eksplicitno propisane (u obliku zakona i ipadaju domeni jaynosti, te daje rijeé 0 Nasuprot tome, neinstitucionalizirana i mogucée kazne u sferi privatnosti upud podrugje privatne komunikacije. Ovaj kr itarnim drustvima, na primjer, insti- irana kontrola, zajedno sa sankcijama za krSenje po- stavljenih normi, nerijetko se proteze i na velik dio sasvim pri vatnih komunikaciskih kanala, a u gotovo svim zajednicama kaSenjenekih normi u privatnom saobracanju moze biti objek- tom institucionaliziranog sankcioniranja (npr. sudski procesi zbog uvreda izreéenih u privatnom razgovoru); i napokon, u nekim domenama javne komunikacije (u znanstvenim ili um- jetnitkim zajednicama, na primjer) uobiéajeno je da primarne 20 laze iz implicitnih normi,a ju se najéeSée samo kod oso- bito tedkih prekraj. Kontrola nad komunikacijskim kanalima ponekad je pove- zana i snjihovim vlamitvom: kako su oni materijalni, edan nj hov dio, osobito onaj koji je pogodan za masovno komunici- ranje, dakle rezultat primjene raznih tehnologkih zna- ja, postaje ne vlasniStvom. To viasniStvo, kao i svako dru- go, moze biti osobno il kolektivno, privatno ili javno ili zajed- nitko, i njegov karakter ne odreduje nuno da li se radi o pri- vatnom ili avnom komuniciranju (privatna je kormunikacija,re- cimo telefonom, moguéa kroz kanale u javnom vlasnistva, kao Sto je moguca javna komunikacija kroz privatne kanale, u pri- vatnim novinama ili na privatnoj televizij, na primjer). Ali via~ sni8tvo nad kanalom omoguéuje vlasniku kontrola nad poru- kama koje njime prolaze, a katkada ga - posebno kada je rijeé 0 javnoj komunikacij -zajednica na takva kontrotu eksplicitno i obavezuje. Kako su procesi jayne komunikacije vazan konsti- tutivni element zajednice, viasnigtvo i nadzor nad njima uka- zajuse i kao moéan faktorusjecaja na nadine konsttuiranja dru- 5eva i njegovih dijelova, ako da drugtvene grupe koje teze za tim da imaju mo< (a nerijetko i vlast) redovito nasto} weizravno posjedovati bar neke relevantne kanale javne ko- munikacijeitako utjecatina njezine oblike i procese. Zbog sve~ 82 toga, iako nis pomogu komunikacjskih kanala i njihove ti- pologije ne mozemo jednoznagno Klasificirati komunikacijske akte u domenu javnog odnosno privatnog saobracanja, razma- tranje uloge kanala w lingvistici javne komunikacije nikako se ne smije zaobi ‘Ako niu Kojem od dosad navedenih elemenata lanca komu- nikacijskog procesa, dakle ni u oznaéenom izvanjeziénom fe- ‘nomen, niu porukama,ni u kodovima, niu kanalima, nije otk- sivena differentia specifica jayne kormunikacije, u okviru odabra- nog modela ona se moze trazitijo§ samo u samim sudionicima komunikacijskog ina, dakle u potidjaacu i primaocu poruka, od- anosno - u lingvisti¢koj terminologiji - u govorniku i suSaocu, bez obzira na to kojim se kanalom, usme- nim ili pismenim, auditivnim ili vizualnim, poruke doista pre- nose. Buduci da javnost nastaje kao reaultat (najéeS¢e komuni- kacijskih) interakcija medu sudionicima neke zajednice ili gru- pe, trebalo bi ofekivati dai javna komunikacija bude determi- nirana upravo karakterom te interakcije Cini se da su za razumijevanje karaktera komunikacijske in- terakeije i polodaja govornika i sluSaoca u njoj u optici traZenja specificnosti javne korunikacije veoma bitni pojmovi satusa i tulage, onako kako se oni definiraju u sociologij i socijalnoj psi- dedi jedno od mogucih tumaéenja ovih termina 6, 363), smatrat Gemo da: Status neke osobe definira se kao skup svib ponakenja prema njoj 40 ib ona mote spravom oiekivat od drugih osha. Sto se tik njezi- ne uloge, oma se sastoji u skupu svib ponaianja ito ib druge osoe s pravom viekusju od ne. je naglasiti da su i govornik i sluSalac u odre- denom smislu komplementarne uloge koje pojedinici zadobi- vaju u komunikacijskom aktu, no one se pojavl podjednako iu privatnoj iu javnoj komunikaci od konkremog komunikacijskog Zina ali koji bitno odreduju kontekst prenoSenja jeziéne poruke. Kako bismo mogli detalj- nije analizirati na koji na&in statusi i uloge govornika i sluSaoca utjeéu na karakter komunikacije, po¢i éemo od najjednostav- nije pretpostavke prema k od privatne po tome Sto su statusi i uloge njezinih sudionika kolektivno, eksplicimno ili implicitno, verificirani kao javni sta- tusi i javne uloge; koji status i koje uloge pripadaju sferi jay nosti, varira od jednog drustva do drugoga, prenit, kan Sto ée~ mo vidjeti, postoje i neke opéenite Fainost od kojih suneke moida i univerzalna obiljezja domene javnog komuniciranja. 22 Usprkos svojoj povrsinskoj jednostavnosti ova nas pretpo- stavka uvodi u &tav niz raznovrsnih problema, Navedene de- finicije uloge i statusa uosnovi su strukturalisticke, uz jasnu be- havioristigku inspiracija sadréanu u pojmu ‘ponaSanja" ako tj pojam zamijenimo jo opéenitijim terminom ‘relaci thu, kao sjeciSta u ‘kreiraju‘ pojedine uloge shva- timo kao ponaSanje ili kao odnos, i u jednom i u drugom shu- ajuiskaz tog odnosa (azaci nije) realiira se u kommunikac rema tome, ujedno i ‘smijesta‘ neke uloge i sta- tuse u domenu javnostia druge w sferu privatnosti. Ako smo, dakle, pojam javne komunikacije zvel iz javnost statusa i ulo- ga njezinih sudionika, a njihovujavnost iz komunikacijskih od- rosa, sasvim ofito smo otvori Sten crculus vitisus, Ma koliko t logitku ute nate polazitne pretpostavke, od nje ne bi trebalo zbog toga bez ollijevanja odustati, jerbi se moglo vjerojatno dokazati da ona bau takvoj formulacj najvige odgovara promatranoj stvarno- sti, Naime, kad se kate da je komunikacja bitan element kon- stituiranj bilo koje ludske zajednice, tada se - iu strukturali- stitkoj iu nestrukturalistigko} ve miniran polozaj, koji mu, s druge strane, omoguéuje da dalje sudjeluje u ostvarivanju takvih odnosa i(vlasttih i tadih) pol dja. To, dakako, znaéi da su komunika pitivane dali je ‘primarniji' jedan ili drugi fak- tor nalikovalo rjeSavanju onog znamenitog problema o primatu koko’ il jajeta. 23Ako se na razini opéeg, apstraktnog modela iggubio dio lo- gitke évrstoce polazis Ine statuse i uloge u kojima ‘progovarai ili zapodinju percipiratijeziému poruku, i ako te uloge i statusi pripadaju domeni javnost, i komunikacijskije én realizacija jav- ne jeziéne komunikacije. Usprkos ovoj ‘datosti mrede drustve- nih relacija koja prethodi bilo kojem stvarnom komunikacj- skom aktu i koja je - kako smo veé naglasil -uvijek rezultat ko- ‘odnos uloge govorni statusa koji oni zauzimaju nostavan. $ jedne strane, buduci da proizlaze iz komunikaci- jom uspostavijenih relacija, status i uloge mogu se ponekad w toku samog komunikacijskog akta promijeniti:cini se, je neposredna promjena pozicije sudionika komunikacijskog akta karakteristinja za sfer komunikacije, koja je ol statusa (bar unutar jednog komunil tusi konstituiraju u medusobnom saobracanju, zamislvo je da neki od sudionika (najée8ée je to govornik) svojom porukom ioBekuje da ée ona biti i kao status: najjednostavniji primjeri takvih pokusaje lazna su predstavljanja govornika. Dakako, ako je poruka do okolnosti, sugovornici mogu, trajno ili privremeno, prihvatiti novu govornikovu ulogu i pridati mu status koji oelayje;u tom. sluéaju granica izmedu g, budud da sei jedno i drugo temelji na u osnovi jednakim komunikacijskim odno- sima, vrlo se teSko mote odrediti. Ova twrdnja, dovedena do krajnjih konsekvencija, otvara moguénost da se cjelokupna 24 strukturiranost drustva, osobito u podrugju konstituiranja in- dividualni identiteta,svede na skup relacija koje proistjedu sa- ‘mo iz wzajamnog ‘vjerovanja' uuloge i statuse koji se ne bi ta- da temelili ni na €emu drugome osim na izjavama i porukama o sebi (ff, Moénik 1985). Premda se problem ‘aznih’ uloga i statusa nikako ne smije zanemarii i premda on otvara niz 2a- nimbjvih flozofskih pitanja, uloge i status uspostavljju se w komunikacijinajée8¢e ina osnovi nekih sasvim kontekstualnih parametara (izmedu ostalog, ina temelju ekonomskih obilje3- jai distribucije druStveno relevantne modi), pa zajednice obié- , takva wzurpacija podlijeze gotovo redovito institucionalno definiranim sankeijama U pravilu teZe od onih u privatnom saobraéanju. Uskladus odabranim pristupom, dakle, mreZa socijalnih od- 1nosa proizvodi mnogobrojne uloge i statuse, dok pojedini éla- vi zajednice mogu imati, ponekad istovremeno a katkada w veci bro} takvih uloga i starusa: sa stajaliSta sociologije i socijalne psihologije vaéan dio individualnog identiteta uka- zuje se kao mozaik sastavljen od razigtih uloga i starusa Sto th jedinac u svojem kolektivu zauzima, U predlozenom model uloge i statusi mogu pripadat bilo domeni javnosti bilo domeni privatnoga (a njihova se pripadnostjednom ili drugom podrugju artikulira u svakoj zajednici u izyjesnoj mjeri drugadij). Iako su usko vezani uz komunikaciju i zapravo sus njom w nepre- stanoj interakcji, uloge istatusi ipak, prema hipotezi koju smo pribvatili, prethode svakom pojedinaénom komunikacijskom akeu (ju njemu se da mogu, ako participirajuu domeni javnosti, determiniratjav- ‘nu komunikaciju u odredenom drustvu ili zajednici Na razini apstraktnog modela uloge i statusi predst neku vrstu ‘praznih' mjesta u drustvenoj strukeuriranost prvi se pogled ini da ta mjesta mogu popunit bilo koji poje- dinci: Stovise, kada se radi o domeni javnost i o podrugju jav- 25meljima modernih demok- ne komunikacije, u filozofski ratskih drutava sadrdana je pretpostavka o naéelno jednakoj pristupaénosti bilo koje uloge ili statusa svakom pojedinaénom lanu zajednice, bez obzira na njegove individualne karakteri- stike, Sama Ginjenica da se takva pretpostavka povezuje s mo- dernim demokratski zasnovanim kolektivima upozorava nas, dakako, na to da ona ne vrijedi za sve tipove ljudskih zajednica i drutvenih konsticucija; dapaée, sa sigurno8u bi se moglo ustvrditi da vecina drustava, promatrana u suvremenom sink- ronijskom presjeku (ajo vie ako ih sagledavamo w dijakroni- skoj perspektiv), postavijarazliita ogranigenja za pristup po- jedinim javnim ulogama i statusima. Ako te uloge i statuse pro- ‘matramo kroz prizmu javne komunikacje, postaje jasno da i drastvima s najvecim stupnjem demokratiénostiostaju pone- kkad vrlo znaéajne prepreke koje pojedincima, upravo zbog nji- dualnih obiljezja, ne dozvoljavaju da preuemu ne- dredene stacuse. katkada proizlaze iz biolo8kih faktora: niu jed- nom drutvu djecaispod izyjesne dobne granice ne mogu sud- jelovati niu jednom obliku javne komunikacije, a pojedina su imajezina podrugja (npr. domena polititke komunikacije) zat- vorena sve do dobi koju zajednica smatra granicom intelektual- ne ifzitke erelost loseci granicu starosti da bi se moglo participirati u povlastenim formama politiéke jav- ne komunikacje);Zesto, takoder, asa predstavlja zapreku za pri stup kanalima javnog saobraéanja, a usvim zajednicama pripad- nost nekom drugom (na primjer, dréavnom, nacional nitkom, geografskom itd.) kolektivu limitira moguénosti poje- ;apokon, zacijelo svaIjudska dru- eva, pai ona s demokratskom politkom legitimacijom, ne do- puStaju da u javnoj komunikaciji sudjeluju pojedinci koje su ta drustva proglasila tako psihigki bolesnima da je njihova intelek- tualna ‘elost‘ dovedena u pitanje. $ druge strane, ogranigenja 26 jasno prozlaze i iz posve socjalnih determinanti pojedinaca: a nieke uloge i statuse u jamoj je komunikaciji potrebno imati od- reden tip i stupanj obrazovanja (npr. za ulogu suca,lijeénka, u&i- telja ili svecenika); ponekad (kao Sto je to bio sluéaj u republi- kanskom i carskom Rimu) izvjesne su socijalne pozicije pristu- paéne samo onima koji zadovoljavaju neke ekonomske uvjete; svim druStvima s klasnom ili kastinskom strukurom, ma kolika bila njihova vertikalna socijalna prohodnost, pripadnost odre- denom drugtvenom sloja otvara ili zatvara pristup raznim ulo- gama i sttusima u domeni jayne komukacije. ima, pojedine socijalne uloge i statusi Gjedna- loske predispozicije pojedinca) pojavljuju se kao vjeti za zauzimanje nekog mjesta ujavnom saobra- ¢anju. Potpuna otvorenost kanala javne komunikacije svim su- dionicima drustva jednako je - Eni se - izuzetna pojava kao i ona u kojoj je odredeno mjesto u toj komunikaciji otvoreno sa- ‘mo jednom toéno definiranom pojedincu. Dapaée, dokza uloge istatuse koje moze preuzet jedan jedini Elan zajednice postoje relativno brojni primer (npr. uloga vladara u nasljednim mo- imnoge druge uloge u feudalnim, kastinskim i, op- Genito, évrsto strukeuriranim i velo statignim drustvima), po- iciju u javnoj komunikaciji koja bi bila otvorena ba svima go- tovo je nemoguée pronaéi. (Cak i u najotvorenijim formama javnog komuniciranja, uradijskim kontakt-emisijama s direkt- jem sluSalacatelefonom ilu otvorenim javnim di- skusijama putem kompjutorski uspostavljene mreZe, na prim- jer pristup tehnoloskom pomagalu, telefonu ili raéunalu, izna- nje kako se njime sluzi faktori su ogranigavanja pristupa tim ka- nalima.) Prema tome, uloge i statusi u javnoj komunikaciji u naGelu su ipak nejednako pristupatni svim sudionicima kolek- tiva, a ograniéenja koja se u toj domeni postavljaju ponovo su &xr8¢a od limitacija u privatnom saobracanju: kao Sto se mode i oekivati, u javnoj je komunikaciiinstitucionaliziranost ulo- gai statusa uvelike prisuna i zahvaéa velo velik broj njezinih uloga i statusa 27Sva dosadanja razmatranja zasnivala su se na implicitnoj pretpostavci da se statusi i uloge bitni za jaynu komunikaciju medusobno podudaraju. No statusi i uloge ‘niposto ne tvore % 966, 363) niti su uvijek medusobno ono Sto govornik ‘oBekuje od svojih sluSalaca kao priznanje vlastita statusa ne mora realizirati, veé mu oni mogu pridavati neku drugaéiju ulogu, Upravo iz ove nepotpune podudarnost proialazi i potreba ne- prestanog porvrdivanja statusa i uloga u meduljudskom saobra- Eanju, te se komunikacija ne sastoji samo u prenosenju poruka ihovih sadréaja nego i u obostranoj afirm: Ini pozicija posljalaca "ste prvatog stabracana, tobi When o eed podudaranjustatusa uloge pojedinca bilo da je rijeéo vanjsk adekvatnosti pozicije govornika i pozicije sluSaoca, Sudionici javne komunikacije, dakle, svojim mjestomu dru- Sevenoj strukeur i time Sto ono pripada podrugju javnosti, pre- ak samim svojim statusom ne de- sne pozicije odredene veé prije podetka komunikaciskog akta (na primjer, u komunikaciji izmedu nastavnika i uéenika ili u cotvara ‘javnu' ulogu za njezine primaoce (kao kad sudacu toku procesa proglasi nekoga svjedokom). No isto je tako jasno da je Gesto jedina od uloga nedefinirana i da samo indirektno pri- pada domeni javnost, tako da je karakterom poruke ‘uvuéena' loZaj Citaoca knjige ili novina, sluSaoca radija ili gle- ddaoca televiije a to pruza karakteristéan primjer. Prema to- re, u jednoj opéenitoj tipologiji komunikacijskih akaca jayne u kojima je dovoljno da bilo pos alae poruke svojim statusor noga. U modernim drustvima jednostranu determiniranost jav- ne komunikacije mnogo e3¢e svojim mjestom u drustvenoj strukturi osiguravaju posiljaoci (pojam ‘nedefiniranog* primao- ca, na primjer, ugraden je u definiciju masovne ili konzument- ske kulture, koja je plod upravo modernih vremena), ali pone- kad i primaoci, osobito ako je njihova uloga izuzetno socijalno jaka i uvelike ograniéava privatnost pojedinca koje njezin no- silac, mogu odredivatiavni karakter komunikacije:u klasiénim ‘monarhijama ili apsolutistigkim rezimima, na primjer, gotovo svako obraéanje vladaru ili vlastodrScu kao sluSaocu zadobiva obiljezje javnosti, bez obzira na to kakav status ima poiiljalac poruke. abi uloga koju netko Zeli preuzeti bila potvrdena i kao sta- tus, ako prihvatimo metaforu u kojojse drustvena strukeura za- jednice ostvaruje kao svojevrstan socijalni theatrum mundi, ona mora biti adekvatno ‘0 din se da je prostor slobode ostavljene pojedinaénom ‘glumcu' u podrugju javne kormuni- kacijenerijetko wvelike smanjen, tako da je neophodno da on 2V niz ‘didaskalja‘ koje odreduju modalitete njego- ve ‘glume’. Drugim rijeéima, socijalna se uloga afirmira u sta- ‘usu vrlo esto samo onda ako se komunikacija odvija prema odredenim pravilima koja obuhva¢aju i normiranje, eksplicit- no il implicitno, i preostalih elemenata lanca komunikaciskog procesa: za pojedine suuloge ta pravila veoma stroga, a ponegd- je dopustaju veca ili manja odstupanja, Uloga nastavnika, na primjer, zadobiva i svoju punu statusnu realizaciju w principa unutar odredenog kolskog ili univerzitetskog) prostora, ito pod uvjetima da se nastavnik obraéa uéenicima ili studentima, da odabire ‘edukacijski potkod* iz svoje komunikacijske matri- 29e, te da se sadriaj njegovih poruka odnosi na sasvim determi- nirane ‘pedagoske' izvanjezitne fenomene. Odstupanje bilo od kojeg od ovih uvjeta (obracanje neadekvatnoj publici, poduéa- zgovor o privatnin ‘ma, na primjer) slabi njegov status, a situacija u ko) takvih uvjeta nije zadovoljen moie ga i sasvim ponistiti, pa na- stavnik koji razgovara suéenicima o nogometnoj utakmici u go- stionici katkada naéas prestaje biti nastavnik jenica vec ili manje, no uvijek bar donekie prisuene, ovisnosti uloge i starusau javnoj (ali -u krajnjoj konsekvenciji iu privat- 1noj) komunikacijosvim elementima lanca komunikaciskog pro- cesa dobro je opisana u suvremenim pragmalingyistickim i so- ciolingvisti¢kim radovima. Ona nas upozorava ina to da sudio- nici kormunikacijskog &ina, ako smo upravo njihi njihove uloge i staruse odabrali kao temeljne odrednice javne komunikacije i kao kriterij njezina razlikovanja od sfere privatnog saobracanja, zapravo samo predstavljaju rotku u kojoj se sastaju svi kontek- stualni preduvjeti da bi takav Gn doista bio realizacija javnog ko- ‘municiranja. Prema tome, opis uloge ili statusa sudionika komu- nikacijeu sebi nuno sadrZava i deskripeiju svih ostalih kontek- stualno relevantnih faktora iz lanca komunikacijskog procesa. Zhog svega toga, kako je veé reéeno, granica je izmedu jav- ne i privatne komunikacije promjenljiva i zavisi i od opée struk- turiranostikolektivainjegove dstribucije domenajavnostiipri- vatnosti i od konkretnih kontekstualnih determinanti pojedi- nagnog komunikacjskog akta. Vjerojatno bi bilo najtoénije ka- zati da na razini zajednice postoje neki zahtjevi koji ocrtavaju prostor unutar kojega seu svakom individualnom slué nica smjesta, Nepostojanje una redene delimitacije avnog od privatnog u domeni komunika- Gije privlagi paznju na adnosizmedu jaune i privaene komunikaci- je, a 0n je - ba zbog svoje prilagodlivosti kontekstu -takoder jedan od vaznih faktora konstituiranja drustvenog prostora sa0- bradanja. Naime, teoretski su zamisliva bar etiri emeljna slu- 30 jedan u kojem se sva komunikacija odvija u seri javnost, drugi u kojem su javna i privatna komenikacija medusobno komplementame i susreéu se u podruéju zajednitke ‘margine’, tredi kod kojeg se one arti uu dvama sasvim zasebnim prostorima i, napokon, detvrti gdje javna komunikacija wopée ne postoji. Treba pretpostaviti da se na nivou pojedinih komu- nikacijskih mikrokolektiva ostvaruju sva éetri sluéaja, no ako promatramo razin nekog drusta u gli zaielo je drug shu- & daleko najéeSc, a moda i jedini koji doista omogucaje kon- stituiranje stvarne drustvene strukeuriranosti Prva bi stuacija,naime, bila karakteristitna za porpuno tota~ litarna drustvena uredenja koja bi morala uspjetisasvim dokinuti sferu privatnost: u nekoj orwellovskoj pro joj su svi kanali privatne komunikacije pod i Jom dréave, uloga (oleeivnog il individualnog) cenzora tran- sformira i sve komunikadjske akte via faci u realizacje javnog. saobrada ; premda se mote pretpostaviti da su neki drustveni uu pojedinim periodima bili veoma blizu ovakvoj tran- i privatnoga u jayno (npr., Kampucija u doba viasti Po 1a Pota,ilinacistitka Njematka, ili staljinisti¢ki Sovjetski Savez), je izyjesno da nikada dosad nijedan viastodréac ii grupa na nis uspjeli podvré totalnoj kontrol ba8 sve kanale private komunikacie, al nije iskljuéeno da suvremene tehnologije omo- guée, makar u teo Sto se tige potpune odvojenosti sfere javnoga od sfere pri- vatnoga u Komunikaciji, ona se mo¥e ostvariti samo u nekim dijelovima druitva, ito u onima koji, buduéi da ne ispunjavaju preduyjete za zauzimanje javnih uloga, uopée ne parti li i podruéje javnog saobra- -gova postojanja, kao dome- nus kojom njihova privatna razmjena poruka nema nikakve ve~ ze. Ta odvojenost dviju sfera mote bit (a esto i jest) posebno naglaSena upotrebom dvaju jasno razliGitih jeiénih sistema u njima: u srednjovjekov pi, tamo gdje je latinski bio pri- 3Lmaran jezik javne komunikat vali ne samo da su a prior govornici koji ga nisu pozna- iskdjudeni iz te forme saobrada- 0 i percipirali kao posve zaseban fenomen. No za one sudionike takvih drustava ke pri- stup kanalima jayne komunikacije ona se djelomitno ispreple- es podrudjem privatnoga, Zacijelo bise moglo formuliratijed- xno op¢e pravilo prema kojem je zajednicka margina izmedu jav- nei privatne komunikacije to manja sto je drustvo u clini sta- i, granice medu pojedinim socijalnim grupama ri ‘usuvremenom svijetu, u kojem je ta margina izriito pro- 5irena, odnosiimedu dvaju komunikacijskih podrugja podvrg- nuti su - Gini se - novoj artikulaciji, i tom éemo problemu jos druitvo bez, javnost i bez javne komunikacije (a dijelovi drustva u kojima ona ne postoji ao Sto smo vidjeli, nisu samo imaginarni konstrukti), ono bi moglo egzistirati, dakako, jedino pod uyjetom da privama ko- ‘munikacija preuzme sve funkcije javnog saobracanja: drugim rijeBima, to bi bilo drutvo u kojem sve javne uloge istovreme- no funkcioniraju kao privatne, i obratno. Motda bi prvobitne zajednice, posebno prije prvih podjela rada, pruzale primjerta- Joiih drustava, no kako za njih moramo pretpostaviti da je ko- lektivni identitet u potpunosti previadavao nad individualnim, Karakteristikama pojedinaca, pa nisu ni mogle postojati doista privatne uloge ni status, pitanj je ne bismo li takve situacije zapravo morali smatrati ostvarenjima javne komunikacije bea domene privatnosti. Usvakom slut vit’ model, koji pretpostavlja uspo- stavljanje zajednitke margine izmedu nikac liudskog saobracanja-takav je model, bezikakve sum- nije, karakteristiéan ne samo za sva moderna drustva nego i za golemu vecinu drustventh zajednica i uredenja koja poznaje- ‘mo iz proslostiGovjefanstva, tako da se smije smatrati, bar iz dananje perspektive, da on predstavlja 32 nikacijskog funkcioniranja udskih kolektivaiz koje se sve dru- ge, kao njezini graniéni sluéajevi, mogu ievesti. To i nije neo- bigno: da bi komunikacija realizirala svoju fankeiju u konsti- ‘uiranju drustvenih struktura iu stvaranju kohezije drustva, da bi, dakle, wpravom etimoloskom smistu, omoguéila dase socijalna commstnitas, ona mora biti dvostrana i omoguéavati primaocima poruka da postanu njihovi poSiljaoci; ako ne po- nekom obliku povratna informacija, feed-back, primarni jaoci poruka ne mogu nikada biti sigur da su njihove po- ista postigle Zeljeni cilj. Kako je feed-back jedan od nuz- nil elemenata svakog swvarnog komunikacijskog proces bilo da se ostvaruje kao nejeziéno djelovanje primalaca potaknuto porukama, lo e8e - od povratnih poru- ka, on mora biti prisutanu javnom komuniciranju. Jedan dio komunikacijskih akata ima u sebi (nerijetko i instiucio- ano) ugradene mehanizme odgovora (karakteristiéan, lazimo u komunikaciji izmedu nastavnil ), no mnogi su novi takvi - posebno kad je rjeé 0 oni- ma koji se manifestiraju u kanalima masovnih komunikacija - da ingleda kao da su sasvim jednosmjerni: moguénosti izrav- nog verbalnog odgovora radijskog sluSaoca, televizijskog gle- da0ca ili novinskog éitaoca (pa -u iavjesnom smisia-i publike lti¢kim mitinzima, na primjer) u naéelu su sasvim ogra- nigene u kanalima javne komunikacije. Stoga, u takvim sluga- jevima prividne jednosmjernosti drustveno relevantne komu- nikacije, vlik dio povratnih informacija stiée natrag do primar- nih poiiljalaca kroz sferu privatnog saobracanja, i tek se s vre- ‘mena na vrijeme, ‘probijajuci* granicu izmedu javnostii privat- nosti, oblikje u domeni javnog komuniciranja. Prema tome, privatna komunikacija predstavja u nekim svojimisegmentimna latentni slojjavnog saobraéanja i neophodna je za odrZavanje socijalnih odnosa, pa i 2a uspostavijanje statusa j-uloga wpOd= rugju javnosti. Ne treba, dakako, ni naglaSavati Gnjenicu da je privatna komunikacija itovremeno jednako bitna kao i javno saobraéanje za formiranje individualnih identiteta koji osnov- 33ne elemente svoje pojedinatne specifignosti stjeéu, bar u mo- ronivoima (a ponekad i na razinama cjelih znagajnih drustve- nih grapacija, na primjer robova u anti¢kim despocijama) po- je u kojima javna komunikacija u duzim perio- a moze u potpunost izostat, a privatno je komuniciranje nuino za odréavanje elementame Ijudskosti Zivota, moglo bi se rei da je fera privatnosti u komunikacij na izyjestan nagin fandamentalnija od domene javnosti; no, promatrana kao to- talni drustveni fenomen i na nivou gjline nekog druitva,jav- na je kormunikacijajednako bitna kao i privatna, izmedu osta- log i zbog toga Sto zajednici daje karakter strukturiranog i cje- lovitog drustva. Odinosizmedu jayne iprivatne komunikacije nesumnjivo je, ako ga I cijama ekonomskog, politigkog ili tehnoloskog karaktera. Iu sinkronijskoj se perspektiv, posebno u drustvima sjakom unu- trainjom dinamikom i s moguénoséu izmnjene vlastite strukeu- riranosti, ovaj odnos ukazuje kao promi lingvistika javne komunikas dio suvremenog svijeta i koje zadira i u medusobne relacije iz- ‘medu javnoga i privatnoga (pase, na primer, ‘gradanska privat- nost’ ve¢ u temeljnom pristupu razlikuje od ‘socjalisticke pri- vatnost bar unezinim dogmarskim interpretacjama),i-moida jos vige2bog golemog napretka tehnologije komuniiranja, gra- postala je posebno . Naime, suvremena de- i, mozda, ‘demokratizacja’) komunikacijskih ka- jasnje ranifestira u stvarnoj ekspanziji kompju- torske umredenosti (na primjer, preko Intereta), otvrila je broj- 34 na filozofska, i zadala je mnoge probleme teoniji komunikacija (¢f, npr, Baudrillard 1983; Rau- let 1988; Skiljan 1991, 143 sgg.; Gottdiener 1995), Ako je raz~ matramo kroz prizmu tematike javne komunikacije, ona je za- pravo ‘pomijeSal javne i private kanale i poruke: ne samo da se stim kanalima i nerjetko doslovno promise nalaze i poruke koje u potpunost pripadajusferi privatnosti i one koje su se do sada pojavljivaleprije svega u domeni jaymosti, negoje i -u prin- cipu - omoguéeno svakome da se akin (ali iz podrugja svoje privatnosti) ulljudiu izavno komuniciranje s potiljaocima jav- nih poruka, Time se, dakako, stvara privid definitivnog brisanja sgranice iamedu dviju komunikacjski sfera, ali ne treba zabora- viti da tehnoloski kanali- kao Sto smo veé naglasili - omoguéyju visok stupanj kontrole poruka, tako da bi se ovdje moglo zapra- vo govoritio ‘uvlaéenju private komunikacije u domenu jav- nog saobra¢anja. Osim toga, ovaj proces otvaranja komunika- cijskih kanala velikom broju sudionika drustva pratii uspostav- lanje novih, u ovom trenutku jo nepotpuno definiranih, pravi- |a i norm javnog komuniciranja 2a koje mozemo pretpostaviti da Ge u nedalekoj buduénosti opet postaviijasnije razgranie- nie izmedu privatnog ijavnog u komuniciranju i definirati doz- voljenu marginu njihora podudaranja. U svakom sluéajy, i ova nas recentna stuacija upozorava na tou kolikoj mjeri odnosiz- rmedu javne i privatne komunikacije ovisi o konkretnim kontek- stvalnim determinantama i nekog drustva i njegova komunika- cijskog prostora u clini odredenog komunikaciskog aaa. Posto smo, dakle, sptali neke od aspekata koje u sebi sadr- ava pojam jayne komunikacje, utvrdili smo - uostalom, u sk- Jadu s polaziénom hipotezom prema kojoj njezino izuéavanje pripada pogrugju kontekstualne lingvistke - da se njezine bit- ne determinante, one koje je razdvajaju od privamog komuni- ciranja, onde gdje je takvo razdvajanje moguée, nalaze u nje- inu kontekstu. Premda sama ta twrdnja ne donosi nikakvu bitnu novimu, ona ipak jasno odreduje polzzifte koje mora, a razi- ku od svih mogucih varijanti izvankontekstualne lingvistike,zauzet lingvistika javne komunikacije: ona, naime, mora prije vega istrazivati kontekst jamnog komuniciranja (u smislu u ko- jem smo ga definirali i prikazali s poriogu modela lanca kom nikacijskog akta), a tek zatim osobine jeziénog sistema kojt-se, uyjetovan tim kontekstom, u njemu pojavljuje. Buduci da kon- tekst determinira pojedinatni i konkretni komunikacijski akt, treba otekivati da je broj mogucih konteksta beskonaéan i, cosnovi, beskonaéno raznolik, pa lingvistka jaune komunikaci- je~ kao i druge znanstvene ‘mente relevantne zajavnu komunil broj konteksta i pokuSava u njima uotiti neke opée pravilnosti. Kako je rijet ipak o linguist disciplini, ona ne bi smjela ni- ada ispustit iz vida niti sam jezik, neprestano ga postavijajuci usuodnos s kontekstima i ispitujuci kako jezik, govor i djelatnost interferiraju s kontekstom javne komunikac Kkratko, na osnovi dosadaSnjih analiza mogli bismo zami- slit slijedecu definiciju lingvistike javne komunikacijeLingvi- stika jaune komunikacije dsciplina je kontekstuatne lingvitike koja prouirva domenu javmog komuniciranja, odredenu javnim karak- terom uloge i statusa sudionika komunikacjskog akta i adekvatnim odabirorn komunikacirkib kanala i sadrEaja, modalitete pojavbjiva- ja jezik ijecénih poruka w njoj, te medusobne interakcjejezitne Gelatnosti i njezina konteksta, S- Ova ne odvie jednostavna definicija pokuSava upozoriti na ma, wizyjesnom smisla, va komunikacje i jezikjavne ko- munikacie - koji se medusobno sastajuu jednoj tocki, u komti= hikacijskom aktu, u kojem se, sa stjaliftalingvistitkog initava= ja, i jedan i drugi konkretiziraju: apstrakn sistem jezika reati- ira se u govoru, a virtualni kontekst postaje realnom okolinom: ostvarenih jezitnih poruka, Pri tome, da i komunikacije mogli s pravom svrstati med nosti, ne treba zaboraviti da je aktivni Ginilac te konkretizacije uvijek Zoyjek, i to, u principa, svojim individualnim i kolelaiv- nim iskustvima sasvim determinirani pojedinac: 0 tome lingvi- 36 stika eksplicino govori bar od von Humboldea na: novijim teorijama ulogu sudionika jeziéne djelatnosti posebno su naglaSavali teoretigarilingvistike iskazivanja najedan natin (gf Courdesses 1971), a psiholingvistipragmalingvistina drugi. Bu- dduci da je jezik javne Komunikacije, kao Sto je ve¢ bilo naznaée- no, nerjetko bio u fokusu interesa razligitih disciplina, od nor- ration lingvistike do sociolingvistike, tnt se da je u ovorn tre- muck za lingvistiku javne komunikacije zanimljivije ispitivati ka- ko se konstituira kontekst u kojem se ta komunikacija odvija, te ga pridrudivati rezultatima jezignih istrazivanj Kontekstjavne komunikacije w najSirem je smislu sama jav- nost, i nju smo u dosadaSnjim razmatranjima poimali kao ne- diferenciran fenomen kojise, usvakom pojedinom drustvu, for- ‘mira kao jedinstvena celina. Takav je pogled na javnost, daka- ko, daleko od svake redlnosti, osobito kad se radi bilo o kojem tipu slozenije drustvene strukture. Problem konstituiranja i ar- a smije zaobidi broj slozena pitanja koja iz njega proizlaze i moze mu pri analizi- rajud ga iz vaste optike utemeljene u karakteristikama same jeziéne djelatnosti. ‘smo spomenuli u sociolingvistici utvrdenu dinjenicu da sva- govornik -bar kad e jet onjegov materinjem jezik -osim intuitivnog znanja o strukturalnim karakteristikama jezignog sustava, dakle osim jezigne kompetencije, rspolaze i komuni- kacijskom kompetencijom, sposobnoséu da medu razligitim fankcionalno i stlisti¢ki obiljezenim potkodovima odabere iz svoje komnunikacijske matrice onaj koji je najprimjereniji kon- tekstu odredenog komunikaciskog akta,Iako treba nesurnn vo pretpostavit da je komunikacjska kompetencija individual- ‘na osobina pojedinaénog govornika i da svatko, na osnovi svo- jeg vlastog komunikacijskog ijezitnog iskustva, izgraduje mre- ‘tan odnosa medu potkodovima u svojoj matrici, te da u izboru i kombinacijama elemenata ima relativno Siroku slobodu pro- naladenja najefikasnijeg modaliteta jezitnog komuniciranja, 37ipaksse potkodovi koji ulaze u tu relaijsku mrezu ukazu nako kao i jetiéni sistem koji ih sve obuhvaca, kao kol kad Zele stedi statuse) u pos zultati kolektivnog isku denim sferama ljudske dj Ti su potkodovi, dakle, zapravo id jeZavaju poje- dine socijalne uloge, a one proizlaze iz funkcioniranja odre- denih ‘javnih djelatnosti* (da ih tako nazovemo, u nedostatku Keg termina). Ovi idiomi imaju i neke zajednitke osobine, ali se i medusobno vise ili manje jasno diferenciraju (ovisno o slozenosti drustvene strukture), tako da mogu postuiiti kao je- dan od kriterija artikulacije podrueja javnosti {Slijedeci neke od suvremenih lingvisti¢kih teorija, idiome ka- rakteristiéne za pojedine tipove komunikacije u seri javnog ko- municiranja nazvat demo diskursipa Gemo tako mod govorit, ‘na primjer, o diskursu politike kao pojavi razliéitoj od dislursa “obrazovanja ili sudstva, alii o zajedni¢kim elementima koji sva ti diskarsa objedinjuju ujezikjavne komunikacije. Pri tome treba in 197): uizvankontekstualnoj znanostio jezik Hiskurs je nerijetko de- finiran kao jeziéna jedinica najvige razine koja se satoji od vige reenica (a samo u graniénom siuéaju od jedne regenice), me- ddusobno povezanih sintaktizkim isemantickim vezamg, tako da je termin velo blizak pojmu tekstaili je negov sinonim) u onom dijelu kontekstualne lingvistike koja se eksplicitno bavi diskaur- som njegovo odredenje najée8ée ima vet sadrZajni opseg od ono ga koji smo mi odabrali i obuhvaéa u seb svaku konkretnu upo- treba jezika kojom se prenose bilo kakve spoznaje u socijalnoj interakeiji (van Dijk 1997, 2). Navedena definicija dike ja gaograni¢ava na podrugje jamne komunikacje, predstavlja, pre~ 38 ‘ma tome, samo terminoloski prijedlog kojemu je osnovna svrha da, s jedne strane, omogué razlikovanje nivoa jezika javne ko- ‘munikacije (koji - u okviru odredenog dru8tva - nosi nek uni- verzalna obiljezja) od razine diskursa (Koji je nosilac i nekih par- tikulamih karakteristika),a da, s druge strane, dopusti specifé- nije definiranje konteksta javne komunikacije, zavisno od tipa saobracanja iod jeziénih osobina koje su u njemu upotrijeble~ nelfAko budemo hyjeli posebno naglasiti da se neka tvrdnja od- nosi podjednako na jeziénu upotrebu u javnoj komunikacijii na univerzalnoj razini jezika i na specifignom nivou diskursa, po- sludit Gemo se neutralnim terminom: idiom ome komunikaci ‘Ako uvodenje pojma diskursa doista omoguéava u modefa koji se ovdje ocrtava artikulaciju sfere javnosti s komunikacij- skog stajaliéta, onda moiemo, dakako, razlikovati i posebne kontekste u kojima se pojedini diskursi manifestiraju ujedno ih neprestano oni su dijelovi javne komunikacije kao opéenitog konteksta jezika javnog komuniciranja, pa éemo ih nazvati damenarma jaune kamunikaaje, Odredivanje domena jav-~ ne komunikacije ponovo je nuéno povezano, poput svake ana- lize u kontekstualno lingvistci, s konkretnim socijalnim i hi- torijskim okolnostima odredenog kolektiva koji promatramo: drugim rijetima, u svakom pojedinom drustva mogu se poja- Viti specifiéne domene jayne komunikacije, i teoretski je zami- slivo da njihov broj bude izmedu jedne (ili nijedne, ako pret- postavimo da postoji drustvo bez sfere javnosti i beskonaéno mnogo njih. Ova poteSko¢a u odredivanju broja domena jav- ne komunikacije pojaéana je i time Sto se i diskursi virtualno pojavijuju u beskonaénom nizu, osobito ako podemo od pret- postavke strukturalisti¢ke lingvistike prema ke jena u elementima ili odnosima unutar j njai sam sistem. Beskonaéno umnazanj samo da bi uvelike oteZalo konstituiranje lingvistike javne ko- ‘munikacije (a moida bi je posve onemoguéilo) nego i nije u skladu s intuitivnim poimanjem govornika o broju potkodova kojima on doista raspolaie u svojoj komunikacijskoj matrici. 39{ neke raalike koje doista posto- daseu mira fzvjestan broj izazito re- jju po tome Sto s pomodu ko- oblika Ijudske prakse, tvore Zoog toga cemo, zanema im interakcijama, i kako se iskustvo 0 tim in- jama neprestano prelama iu jeziku iu govoru, ove rele- vantne domene zadobivaju svoje prepoznatjive izraze ne sa- sadréainim karakteristikama diskursa nego i ujecikeu wopée, utoliko ukoliko on iudima sluzi za klasifikaciju spoznatog univerzuma. U jednoj drugoj termino- 1978), u kojoj se jezik manifestira kao ‘osvajanje! za Covjeka s pomocu logasfere, moglo bi se kazati da je podiela na domene javne komunikacije sadréana i u logosferi svakog drugtva Bro relevantnih domena javne komunikacije u drugtvu za- visi, prema tome, od sinkronijskog odnosa stvorenog izmedu radliitih oblika Ijudske prakse, aon je produkt dijakronijskih, procesa kojima su se ti odnosi formirali: i odnosi i procesi zr- ccalese iu jeziénoj djelatnosti, jer su - djelomitno -injezin pro- dak, Na najapstraktnijoj modelskoj razini domene se javne ko munikacije ako mogu jasno razlutiti jedna od druge, ali u konk- retnoj sferi javnog saobra¢anja one se, kao Sto éemo vidjeti, ne- rijetko medusobnoispreplecu, a djelomiéno i podudaraju. Mo- Ze se zamisliti i takva situacija u kojoj su njihove medusobne uuyjexovanosti i povezanosti toliko jake dase, niti kao podrugja djelatnosti nit’ u jezitnim (zapravo: ‘diskurznim’) iskazima do- mene jayne komunikacije joS ne diferenciraju veé su sve obje- nenu: treba pretpostaviti da nji- hov broj pri svega ovisi o sloZenosti drustvene strukrure - Sto je ona jednostavnija, to je broj domena manji. Razmatranje domena javne komunikacijé dov jednog niza problema vainih 2a lingvisti 40 1a pojedine domene «wkojima se formiraju uloge i statusi obiljezen jadom medusob- ‘nom (i komunikacijskom) povezanoSéu, samo smo lingvistié- kim putem dol do trivijalne sociolotke postavke prema koj ie podjednako ‘gusta’ na svim svojim: zigne djelatnosti proizlazi i to da su drustvene grupe u prin- pu istovremeno i komunikacijske zajednice, a prema do sada uvedenim postavkama jedan se dio tih zajednica formira u pod- rugju privatnostia drugiu sferijaynosti. Pojedinci, dakako, mo- gu pripadati(redovito pripadaju) veéem broju drustvenih gra- pai komunikacjskih kolektiva, a upravo ta dinjenica u osnovi omoguéyje konstituiranje komunikacijskih matric Tako su sve navedene tvrdnje-doista-banalne.u-sociolosko} perspekeivi, préd Tingvistika javne komunikacije one postavijajy problem definiranja koje su drustvene grupe, sa staaliSizjav~ nog saobra¢anja, refevantni komunikaciski kolektivi. Niz pita- nja s Kojima se suoavamo zapravo je vrlo sliéan onima koja su bila povezana s domenama javne komunikac jetovani opcim karakteristikama drustva i nje- govom tradicijom, to, dakako, znai dase razlikyju od jednog druStva do drugoga, Premda su takvi kolektivi takoder raspoz~ natlivi po svojim jezitnim upotrebama, buduéi da su oni sa- od pojedinaca koji viadaju reznim potkodovima i bu- duéi da upotreba odredenog potkoda nije nuino i garancija stvarne pripaginosti nekoj grupi (dakle, i onaj tko nije pravnik ili novinar, na primer, mo‘e ‘progovoritistim jezikom kojim se sluze pripadnicitih profesija), dni se da komunikacijski kxi- je dovoljan za njihovo prepoznavanje. Stoga je moida najjednostavnijeu prvom pristupu u model lingvistke avne ko- munikaci iz socioloSkih modela one drustvene grupekoje, preko uloga svojih tlanova, aktivno sudjeluju user jav- nog komuniciranja i kojima se mogu, na osnovi sociolingvistié- kihistrazivanja, pridruziti specifiéni idiom (za jedan od poku- Saja takva pridruzivanja cf. Marcellesi & Gardin 1974, 18). Pojedini komunikacijski kolekeivi obzira na to da li se konstituiraju u pod pripadaja jednom jeziku, ali ponekad, u lingvalnim sredinama, mogu bit i podsistemi ra: nih sustava) ko) skursa javnog komuniciranja. To znaéi da u opti javne komunikacije dobivamo velo slozer iskursi, povezani s domenama saobraéanja i jud- sti as druge se strane manifestirajuidiomi onih ko- iskih kolektiva koji sudjeluju u sferijavnosti kao soci- jalno relevantne grupe. ‘Ispod' nj postoji, dakako, lektivnih idioma, jednako medusobno isprepletenih, javijuja u privatnoj komunikaciji. (Ovom slozenom mozaiku bi zapravo dodati sve idiolektalne manifestacije, dak- karakteristike kojima su govor individualne lignost.) Kako se unutar pojedinih domena jav- ne komunikacije susreée veéi broj komunikacijskih kolektiva, izmedu njihovih idioma i diskursa odredene domene nikada ne postoji potpuno podudaranje, a katkada su (na primjer, u shu- &ju komunikacijskih kolektiva koji imaju relativno malu soci- jalnu ‘teZinu' ili onih koji u unutargrupnom saobraéanju upo- trebljavaju neku vrsta viasitog tajnog*jezika)razlike medu nji- ma znatne. 42 Kao Sto u drutvenoj strukturi pojedinci zauzimaju uloge i zadobivajustatuse, koji se medusobno razlikuju po stupnju mo- G, autoriteta i - opcenito - drutveno relevantne snage kojom raspolazu, tako sei socjalne grupe, preuzimajuci na neki na- in kolektivne uloge, radlitito rasporeduju u druswenoj hije- rarhiji odnosa. Ova se hijerarhija djelomicno reproducirau re- una koje se uspostzvijgiu medu idiomima javne komuni- kacije, pa mogniji komunikacijski kolelcivi u pravilu snainije Participiraju u formiranju i jezik jaune komunikacije i njego- vih pojedinih diskursa: tako se socijalnom regulacijom, koja je umodernim drustvima u podrugju javnog komuniciranja ne- rijetko makar dijelom elsplicitna, wvodi red u kompleksne od- nose medu idiomima, Kao i svaki hijerarhijski utvrden pore dak koji se zasniva na razikama u distribuciji druswvene mod, ‘ovaj uvijekizaziva neku vrseu napetost koja svremenom uyje- tuje promjenu regulacije, U tradicionalnoj lingvistici i, poseb- ‘no, usociolingvistici hijerarhijski su odnosi medu idiomima veé uvelike opisanii za njihovo se razvrstavanje upotrebljava Gitay mina, na primjer: vernakular, mjesni govor, patois, argo, argon, supstandardni jezik, standardni, knjizevni,lterarnije- zik itd, Zadaca lingvistike javne komunikacije bila bi da prei- spita te Klasifikacie sa stajalita fankcionalnostieflkasnosti po- jedinog idioma u seri jaynog saobra¢anja iu odnosu prema di- skursima i prema jezktu koji su u njemu pojavijuje. U takvim bi razmatranjima trebalo voditi raguna 0 nekoli- ko aspekata problema. Najprije bi zacjelo bilo korisno razlu- iti idiome koji slude 2a komuniciranje unutar jedne grape od onih &ja je osnovna namjena uspostavljanje komunikacijskih veza medu raznim grupama. Pri tome se ukazuju bar tri teSko sjeSiva pitanja S jedne strane, iz zacrtane uske povezanosti dru- Stvene strukture i upotrebe jezika proizlaz i pretpastavka da svaki idiom (pa i onaj namijenjen intergrupnoj komunikaciji) ‘stvara‘ svoj komunika letiv, sto znati da se njime, kad nadilazi granice jedne socijalne grupe, na vigoj razini objedi- njuje nekoliko grupa u nov strukturalni element drustva: ma 43koliko ovakva pretpostavka odgovarala realnim socijalnim si- tuacijama, ona zahtijeva da se- i s komunikacijskog a ne samo socioloskog stajalita - razlieuju primarni od sekundarnih pa i tercijarnih komunikacijskih kolektiva; treba zamislit da su pri- marni komunikaciski kolektvi uglavnom smjeSteni u podragju privatnosti, a da u sferi javne komunikacije veéinom djeluju se- Jkundare i tercijamne zajednice. Osim toga, ako pojedinac part- ‘uveéem broju grupa i raspolaze vecim brojem idioma, on moi utokujednog kamnnikaciskog akta, postupkom opisanim u lingvistici kao code switchingy promijenti idiom koji upotreb- Hava i pried, iako ma sugovorniciostaju ist, iz intragrupnog w intergrupni modalitet komuniciranj; kako takve sitvacije ni u jem sluéaju nisu rjetke (f: Fishman 1978, 51 sg.) trebalo bi ih predvidjeti u modelu lingvistike javne komunikacije. I napo- kon, buduéi da su sluéajevi u kojima su 2a komunikaciju medu grupama kreirani zasebni sve razlititi od intragrupnih idioma, poput piddina, relatimno rijetke, i udu da se u takvu saobracanju Bestok jedne (u principu one moéni- jednigke karakteristike ‘prima idioma, ponekad je te dvije komunikacjske razine u praksi te- 3ko ralikovat bilo s pomoéu sasvim jeziénih bilo s pomoéu kon- tekstualnih parametara. Ipak,u sferi javnosti redovito se suste- x brojne grape i mnogi komunikacjski kolekei i manje efikasne natine medusobnog saobraéanja, sasvim pogreSno ulingvisticijavne komunikacije zanemaritiijed- nu od ovih dviju razina, intragrupne i intergrupne, i njihove in- terferencije, koliko god to poteskoéa izazivalo uizgradivanju ade- kvatnog modela kojih onaj najobuhvatniji odgovara cjelini drustva i jeziku jav- ne komunikacije uopée, a nize razine opisuju diskurse pojedi- nih domena javne komunik kacijskih kolektiva i socijalnih grupa, onoliko koliko one sud- 44 sti, ¥ njihovim komunikacijskim interakei- jama. Ondje gdje se u javnoj komunikaciji pojavljuje ved broj idioma (a to se dogada u svim iole sloienijim drustvima), oni se nalaze u nekim hijerarhijskim odnosima: njihova hijerathija ove komunikacijske efikasnosti nego i iz drustvene valorizacje koja se mode zasnivatina razigitim kri- terijima, Uz to, vec broj idioma javne komunikacije u pravilu zahtijeva i mehanizme reguliranja njihovih upotreba i rl: usferijavnosti. I hijerarhij idioma, i kriteri vanja,ieksplicitni i implicitni mehanizmi uspos ‘medu njima moraju biti objekt deskripeije s porn koji konstruira lingvistika javne komunikacije. Napokon, za svaku drustvenu grupu i za svaki komunika- cijski kolektiv, od celine drustva do najmanjih grupa na soci- jalnim mikronivoima, jezik se ne ukazuje je kkomunikacije, veé ses pomoéu njega ostvaru gih fankcja:o tim je funkcijama, od Jakobsona nada kad je rijet.0 javne komunikacije, zacijelo je najupotrebljvije dihotomijsko radlikovanje izmedu komunikaciiske i simbolidke funkcje jezika (Edwards 1985, 17 sgq). Dok jezik kao sredstvo komunikacije sluii pri svega za prenoSenje informacija o izvanjezitnim o2- nagenim fenomenima, u simboli¢koj se funkciji manifesta kao simbol zajednistva svih govornika koji ga upotrebljavaju: dru- gim rijetima, jezik predstavlja simboli¢ku vezu medu flanovi- sma nekog komunikacijskog kolektiva koju oni prepoznaju kao znak pripadnosti odredenoj eziéngj zajednii. Svaka je jezitna zajednica smjeétena tako u dvama prostorima, komunikacij- skom i simboliékom, kojise ne moraju medusobno podudara- tu svojim opsezima i dosezima, i najéeSée se ne podudaraju (Skiljan 1996): to vrijedi podjednako iza sferu privatne i za pod- rutje javne komunikacje Bududi da je javnost izuzetno vaino mjesto konstituiranja druftveno relevantne simbolike, i buduci da jezik u simbolié- oj fankciji ima bina uloga u ostvarivanju unutraénje kohezi- 45jesocijalnih grupa razlititih razina a osobito onih koje su, pre~ ‘ma Andersonu (1983), ‘imaginarne' zajednice, u koj anovi ne mogu medusobno poznavati pa svoje zajednisevo mogu jedino zamis obratiti paznju i na komunikacijsku i na simboligku dimenzij idioma koji se upotrebljavaju u javnom saobracanju, i na nji hove medusobne uvjetovanost i relacije. Kad je rijeé 0 simbo- kom djelovanju jezika u javnoj komunikacji, ono je nesum- vo zanimijivo izbog toga to sudjeluj u stvaranju individual- nih i kolekaivnih identietai simboligke strukturiranosti dru 3a, koja seu nekim sluéajevima moze znatajno razlikovati od struktura uspostavijenih komunikacijom i drugim oblicima Ijudske prakse. Predlozeni model lingvistike javne komunikacije, dakle, te- 4 pri svege da opie elemente njezina kontekstai da ih zatim poveie sidiomima koji se u njoj manifestiraju. Iz takve njego- veusmjerenost proizlaziiniz neposrednih zadataka lingvisticke discipline dje 2asnivanje predlazemo: Najprije bi trebalo ispitatina koje se domene mote podi- jeliti javna komunikscija kao kontekst ezine djlatnostiiko- je su karakteristike diskursa Sto se u tim domenama konstitui- ju. 2) Potrebno je takoder istratiti koje su drustvene grupe re- levantne, po svojim kolektivnim ulogama u socijalnim struk- turama, za javnu komunikaciju i kako se one artikuliraju kao komunikaciski kolektivii jeviéne zajednice, te kako se u njima i medu njima realizira intragrupna i intergrupna komunikaci- ja. 3) Zatim bise moralo izutti kojim sve instramentima i me- hanizmima raspolaéu drustvo u gelini pojedine drusevene gra- pe za regulaciju medusobnih komunikacijskih (i simboligkih) odnosa. 4)Napokon, neophodno je razmotriti kako se u komunika- cijskor i simbolikom prostoru jezika konstruiraju kolekcivni 46 f i individualni identiteii na koji se natin izjezka jane komu- nikacije mogu ititavat obiljezja drustvene strukture. vakom od ovih problema bit 6e posvedeno jedno od slije- poglavi 47Javni jezik: pristup lingvistici javne komunikacije Temeljni pojmovi - sazetak poglavija Fedna od mogucib teorijskib podjela suvremene znanost oje- ziku razlikuje izvankontekstualnu od kontekstualne lingvi- stike: proa od njib bavi se, u svgjojstrukturalistzkoj verziji,je- zitnim sistemom nezarsno od svib njegovib determinant koje proizlaze iz konteksta w kojem se on pojavljuje, dok druga upra~ ‘vo uzima u obzir kontekst, definiran kao skup konkretnib okol- nosti u kojima se odvija jezitna djelatmost. Taj kontekst, ako ga izvodima iz kibernetitkog modela lanca komtunikaciskog proce- sa, moze se identficirati s komunikacijom, koja se realizira w pojedinim komunikacijskim aktima. Oni komunikacijski ak- ti koji se ostvaruju 1 seri javnosti (za razliku od podrusja pri- vainosti) predstavljaju kontekst jezika jaune komunikacije i virtualni objekt lingvistike javne komunikacije. Distinkcija izmedu jaune i privatne komunikacije proiziazi iz wloge i sta- tusa u druitoenajstrukeuri it ib preuzimaju sudionii komuni- acijskog akta, w slucaju da te uloge i statusi pripadaju sferijav- rnosti iu slutaju da im, u principu, odgovaraju i odabrani kodovi, forme i sadriaji poruka i Romunikacjski kanali. Da bi se konsti- ‘uirala struktura druitva, javna i privaina komunikacija, me- du kojima u praksi ne postoji wvijek jasna granica, moraju biti u komplementarnom odnasu, a djelomitno sei podudaraju. U okviru jeune komunikacje razlikuju se njezine pojedine domene, koje ‘proiclaze it razlitiostiudskog djelovanja m sferijavmost i koje su karakterizirane pojedinim diskursima jane komunikaci- je. Neke od socijalnib grupa kao dijelova druitvene strukture uka- “uj se i kao komunikacijski kolektivi relevantni za javnu ko- kao i sve druge grupe koje predstavljaju jexié- ,raspolazu speifiinim idiemima. Ti idiom’ imaju 49i komunikacijsku i simbolitku funkeiju, s pamotu kaj se - xobito snaéno u podruiju jaune komunikacije - formiraju indivi- ular i koleketon identivet Domene i diskursi Tako se domene javne komunikacije, kao wie definirani kon- teksti jezika koji se u tom obliku saobraéanja upotrebljava, ne surnjivo razlikuju od jednog drustva do drugoga, i premda sa i njihove medusobne granice i njihove specifiénosti, pai nji- hovizajednitki elementi, zacijelo dinamicke kategorie koje su, ovisno 0 opéoj dinamici drustva, podlozne briim ili sporijim promjenama, ipak treba pretpostaviti da se - makar usuvreme- nim drustvima koja dijele sve ike ajedni¢kih karakteristika pod utjecajem globalnih tendenci inaavanju civlizacijskih i kuleurnih razlika - pojavijuju neke pravilnosti koje se mogu U trazenju modelskih elemenatakojima bismo opisaijv- no saobra¢anje u udskim zajednicama svoju emo panju usm- jeriti upravo prema suvremenim drustvima: takav se pristup na teorijskoj razini mode opravdati ne samo njihovim globalhim arakterom nego i drugim dyjema Ginjenicama. Suvremena in- dustijska i postindustnjska drustva, naime, sedne strane obuh- ~zbog kompleksnost svoj struktura - vise razliditih fe- nomena vezanih uz javmu komunikaciju nego bilo ko} je. Ipak, model jayne komunikacije u suvremenim drustvima sasvim sigumno nije sveobuhvatan, i neke od njezi- nih karakteristika u tadicionalnim ili iarazito staténim Ijud- skim zajednicama njime Ge ostati neopisane,jednako kao Sto treba pretpostaviti da se vazna granica izmedu sfere privatno- gai sfere javnoga u takvu modelu zacrtava ponekad i bitno dru- nego u analitickom pristupujavnoj komunikacij drustava st