STRUKTURA SREDNJOVJEKOVNE izgrade li zajedničke ill1a di.
lOnamo-<pol1 tJičke težnje tlroje bi
BOSANSKE DRZAVE
PRILOG OBJASNJENJU PITANJA RAZVITKA
NACIONALNIH ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI
Vrijeme, koje je 'sobom donijelo uslove za formil'lanje
nacija na prostoru Balkanskog poluostrva, zateklo je stanov-
ništvo Bosne i Hercegovine razbijeno u tri poldtdčkd odvojene,
po shvatanjima dosta određeno de:ffilll!isane grupe, čije su
državno-političke težnje, makar još mutne i nejasno izražene,
bile usmjerene u tni različita pravca i tekle tU trli različite
struje kojima je boju raspoznavanja uglavnom davala pri-
padnost jednoj od triju postojećih vjerslcih organšzaoija.
Citav splet istorijskih uslova doveo je do toga. da su se
vjerske zajednice mogle u toLikoj mjeri UIIlJijetii lU narodm
život i u tolikoj se mjerd nametnuta kao formativnJi faiktoor
u procesu formiIranja političkog mišljenja da je vjerska
prdpadnost opredjeljivala, uglavnom, li državno-polbtičku
orijentaciju svake od triju grupa stanovništva posebno, a
kasnije, u vremenu formiranja nacija. i nacionalno~o~tJič:k?,g
mišljenja određivala automatski i nacionalno opredjeljivanje.
Ovo je, sumarne uzevši, opšte poznata činjenica koja se u
svojim izdancima li danas djelimično očituje prilikom popu-
njavanja kojekakvih rubrika o nacionalnoj pripadncsti.
Ovdje se sada postavlja pitanje kako je vjersko-konfe-
sionalni faktoT mogao da priguši i neutralizira, ili 001'001
da oslabi djelovanje drugih faktora koji su kod etnički
jedins1;venogSltanovništV1a, koje [e u s:~.~nje:n ~j.ek? živjeLo
u zajedničkoj državi, mogli, udrugacIJIm IlStoI1lJskim \liSJo:
vima da stvore li razviju zajednička osjećanja pripadnosti
[edno] cjelini i otvore mogućnost da se na tim. osjećanjima
168
otupjele, ako ne i poništdle, razjedinjavajuće djelovanje
vjerskih organizacija. U traženju odgovora na ovo pitanje
treba uzeti u obzir mnoge komponente. Jedna od njli.lh
nalazd se, po mom mišljenju, u činjenici da se u sveđnjO!­
vjekovnoj bosansko] državi mje mogla da ostvari čvršća
teritorij alno-poldtička jmtegracf a nj enogetnlČlki jedinstvenog
stanovmštva, pa se stoga nJije formdeala nIi državno-pohitička
ltradicija koja spaja i ujedanjuje Ji koja bii onda, udatLm
uslovima, oslabiia iJli neutradizrrala snagu anog faktora koji
je djelovao u pravcu rastvaranja irazjedJinjiavanja. M:n:ogi
evropski na/rodi su i!zLšJi iz svog <srednjeg vijeka sa jako
u~onijenjeniJm osjećanjem državno-političke ejelline koje [e
onda :ka,o faktor djelovalo i u njihovom daljem razvitku.
Sto razvitak srednjovjekovne bosanske države rnje doveo
do ovakv1i:h rezultata, razlog treba tramti među ostalim li u
njenoj teritorljalno-polauičko] struktun.
Govoreći u opštim razmjerama, srednjovjekovnđ feudali-
zam je, osobito u SV100n razvdjenom oblnku, li. pored svojih
unutrašnjih protivurječnosti, [ pored jako naglašenog anta-
gondzmadzmeđu dv,ije glavne društvene klase, čvršće povezivao
državnu teritoriju razbijajući zraruiju izolovanost malih teri-
!to1rtija1nih cjelina. Vazalna vjernost prema vladaru feudalne
države, I~oj-a se najizrazitije pokazala !ll službi oružjem,
povezivala je feudalce mnogih oblasti ii dk:UJPlj,ala ih oko
vrhovnog predstavnika feudalne države li feudaine ldase.
Odredbe darovnih povelja, iako se izdaju u ,koI1ist pojedunaca,
obezbjeđuju, načelno, prava, privilegije i interese feudalne
klase Ikao cjeline. Feudalce Illa čitavoj državnoj terli:tolI1ijli --
pored svih suprotnosti među njima - povezuje jedinstven
interes, jedinstven klasni mentalitet i način života. Na drogoj
strani,eksploatisani slojevi čitavog državnog teniJtlOlr:i}a 1JI0Ive-
zani su međusobno podjednakim obavezama li. teretIima pll'ema
feudalnim gospodarima ii prema feudalnoj Id!ržavli. U fazi
svoje relativne konsolidacije, 'lJ uslovdma feudalnah odnosa
i u ograničenjlma koja !Ji odnosi nameću, država se ukorje-
njuje' u svijesti svojih podanaka kao vrhovnli normatnvni
faktor u bitndm tokovima njihova života [njihoV1ih međusobnih
odnosa. U poveljama i knj'iževlIlim djelima se dstdče sakralni
karakter li mistični iZV10r vlastrvladaoca kao vrhovnog pred-
stavnika državne cjeline u kojoj se utapaju plemenske i
regionalne pojedinosti. Vladar nastupa kao zakonodavac čije
169
se odredbe protežu Illa cijelu državnu teritoI1i.j'll. StJalbilJizovana
državna tenitorija - tU uslovdrna i >Oigraničelllj~lma feudalnih
odnosa - omogućuje 'll većim razmjerama nego što je [,>aIllije
bilo da se ubrza li proširi razmj ena proizvcda na većem prostoru
što jebii.tno uticalo na ubrzanje procesa spajanja i ISlbaipam.ja
stanovništva ["aznilh oblast; i područja. Feudalna država
ugovorima li. garancijama o bezbjednosti stranaca omogućuje
življi i obimrrijli trgovački promet sa stranim zemljama ii. prO.';-
lačii tU većem broju strane interesante koji dolaze 'll 00<111"
sa domaćim stanovništvom, te se ti. na taj nJačim. WkOJrj,ellljlUje
li rlISIpunjava lron~retnimznačenjern pojam »domači« i »stram.li.«,
a osjećanje pripadnosti jednoj državi, a ne drugoj, pojačava
se kQlI]k,retnJim i neposrednim dnteresom. Sve SIU to elementi
na kojli:ma su, u uslovima »normalnog« razvitka, moglli. da se
kod stanovnlštva feudalne države stvore uslovi za :llormiJranje
trajne i stabilne svlijestJi o peipadnostd jednoj etJruiJčlkoj cjelJi.~
obuhvaćeno] državnim granicama, svlijesti koja se ikao tradi-
cija i polibička snaga održava i onda kada se Iii2m1iijene
drža vno-politiJčki O!kwrO..
Proces razvitka srednjovjekovne bosanske države '11Iije
išao ovalkvim tokom i nije doveo do ovakvih rezultata. Ovdje
se proces sklapanja državnog tel'litoOC'i.ja nešta većeg opsega
odvlijao SpOTO li u takvim {)llmlnootJima da se za čitavog
trajanja države kod njenog stanovništva nije pravo iI1Ii osje-
ćala njena teritalrij'alma cjeldma, ni u poJ.liJtičkom lIlIt u ekonom-
skom smislu. Oblasti koje su u različitim istorijskimokoQ-
InostJima i u različitšm vremensma ulazile :u Sklop države
IiStlI1gnute su iz ranijiihdiržavnio-,političklih veza, pa su se ii dalje
l1'azvij,ale više u znaku neposredne vlasti. nj'IDovih feudalnih
gOlSpooora, nego u ztIlalku opštetdržavno,g autOllii.te1Ja. Pioložaj
vladam :između nezaviJSnos'm i vazalstva prema UgaJIISkoj bilo
je suv1iše neSliguran da bi se na njemu mogao izgraditi
stabli[an [ trajan ,autOIritet vrhovne feudalne vlalSiti. kloji bi se
podjednako 'Pl"otezlao na čitavu aržaVtnu teritcl'!1ij:u li kOlhermVlllo
djelo'V'alo na njene sastavne dijelove. Nesrl!gumostdiržavne,
odnosno vladaočeve vlasti u ulI1lUllrašnjlim odnoSIima osje6a se
i pod IOnUm vladarima koji !su, mače, 'PostJiglli v~e ~ljne
US1Pjehe, pod Stj,ep1anom II ti Tvrtkom I KjOl1:lromalIlićima. Nji-
ho'V'e dar,ovne poveLje jalSlI1Io pOl~a\?JUjlU kolikJo jie njiiliov:a moć
billa 'UISl1ovljena V'Oilij1om VelImo,ža i koill~kJo su, lU odnosima V'a'Zlar-
]iteta, bIiIle 'oIbi.ilmne prli'VfiilJegije f,eudalaaa, a looJ!iJko su mail.e i
170
neenatne !prerog.altiv;e i .ingeren:cij e vladara na vlasteosldrn
terltordjama. Dadji razvitak feudafmih odnosa samo je ubvirđli­
V3,\0 podvojenost ,oblaJsti, udaljavao ih IQd držaV'I1Je cj,ei1ine i
vodio lih uzajamnoj iZJowOV'aJI1JostJi što ;jel'ezutliJral:o lU konačnom
formiramjiu velildih vlasteoskih tel'liJtol'li}a i]1,i »država« od kojih
su meke - kao na primjer HumsIka zemlja i, rnanje wZlramuo,
Donji !KralJevi - 'll sastav bosanske đrržave 'UŠle sa svojim
posebnim regionalnim tradicijama koje su se onda praksom
feudelne vil:asti da!ljleuUv,rđilVJal,e i samlirnmim sprečavale dia, se
kod njimoN101g SiuaJI1Jolvništva l'Iazvlije lalsjećande drževne cdell~ne.
U tom pravcu se razvijao odnos i dnugdh vlasteoskih teritorij.a
!prema državi, sužavajući njenu neposrednu li. stvarnu kom-
!petenciju na relativno malo centralno područje,
Brvi, nešto halje poznati banovU. Bosne, Kuhin i Matej
iN'lil!1Joslav, u S1V'ojoj zvaničnoj tdtulaturt ne spomsnju nIi. jedne
druIg!e obwasit\i. IOSim matačne zem1)j1e Bosne.vte se ,jedaJn li drugi
nazivaju samo: »Ja ban bosanskn« (g. 1189, 1234, 1240, 1249).
Drža:va tada još obuhvata samo bosanske župe, dok SIU druge
oblasti u to vrIlijeme blille lU drugim držaV1no-polli:t1iČJkJimvezama,
te se l1Jek u trecoj deceniji XIV stoljeća de:BiJnitliJV'fio iUlkJ1a[)ađu
u bosansku državu. U nedatdrano] p'QlVelji Stjepana Kotroma-
nića ~o,kJo 1325) prvđ put Sie u banovoj tiJ1JU1'čl1ri navode, jedna
pored druge, glavne ob1>aISI1li bosanske države: Tu bosanski
vladar prvli prUlt nasbupa kao »gospodsn vslrn zemlam bosan-
skfm, i Soli i Usori, iDolnJim Kraem, i Hlmskezemle gospodšm, «
otada će se ove oblastd, uz druge manje značajne, staloo
zadržaIti u vladarsko] t11JuJla:1JuJri. Svaka 1SIe od njlih mzvfuj:ala
dotada u drugim držaiV1I1O'""'Pol:rtličkimoikvilrwali bez nelm
značajnijih međuscbnih veza li. uZlaj'amnih ut1ioaJja.
Od navrooen'i.h oblasti Humska zemlja je imala lnajjlalČe
iZlIiaŽJene mite isarnos,talnog r,azvtiJtkJa. Ona je, :prema lls1:lQIIiijs!kim
podacima kodlimaI1aiSpOWažemo, kala ,tetrti!1Jorij,aJl.ll1Jo-poilJitičkii po-
jam, jednako stara kao li BOSlI1a, a prema d.nteresukojJi joj po-
klanj.a PorfiJmgendt u svom spisu iz sredi.llle X V., ona je 'tada
i v,a!.žtnliJja od BOISne. Dok on, naime, samo s[pomi:n:je bosansku
Z1emlju u skliOlpiU SrMje, na ZahU!mlju (Humskoj zeml1Jjli) zadr-
žava se više, daje njegove gran/ice, spominje veći broj nasta-
njenih građJolVia, IiJsJtilče gla kao posebnuarhicmlllidu oo v;laid:alač­
kom di:nasti(jlom, te Zahuml:janJima određuje .i e1mliJČlro pdpad-
nost ubrajajući ih u Srbe. U Por:lliJmgenitovim podacima
:se ističu, dakle, već u X sluOl1deću .grLavne č1Iljjlenl1ce kloo,e zemljii
171
Zahumljana dajlUOISIITo1V'l1ia ohli1}eži.ja ranog državnog orgaruz-
ma i terdtorijalno-polntdčke cd eline. U Dukljanskoj kronici, u
vezi s ustankom u Zeti čecrdesetdh godina XI stoJIjeća, sporne-
nuta eu naporedo žaepan Raške, ban Bosne i knez Humske
zemljie (pninceps regionis Chelmaniae), sva trđ. kao vizarrtijski
vazali. Bo~liije raeula Dukiljanske doraljevdne, Humaka zemlja
je nišla sreddnom XII stoljeća ni sastav Raške (S,rbi:jla), gdje jie
zadržela već izgrađeni status posebne tefliitolr~jla1JITo-ipo.lJiltičke
jedlimiice. Ovdje oko sto godina vladaju članovi sporedne linije
Nemanjine dlinastwje, Nemanjm bnalt Miroslav i rujegmni ddrek-
trni potomci. Te:riitolI'ija!1Jno-po,utički pojam Humske zemlje se
1JoJr1ko ustašio da Ise on neprestano pojavljuje u titulailluri nje-
nJih neposredruh vladana i u geografsko-političkom nazivu
tljj.emJog stanovnnštva, Sin kneza Miroslava, Andrija, u povelji
Dubrovčaruima (1247/9) naziva se »velikim knezom humskšm«
i navodi limena svode vlastele »Humljana« »kojrsakleše« kao
.sv;j>edoCli li. jamci kmeževdh obaveza. Njegov sdn Radoslav, kodli
Ise više ne naziva knezom nego županom, u ugovoru IS Dubrov-
nikom (g. 1254) poziva Sie na »stari rzakon« »kod jest medju
dubnovački grad i medju knežstvo hlmsko«.
IstQ\viijlska zbivanja druge po[\o!VIiJrue XIII s1Jol'jeća,koja su
se u ovom našem području odvijala u znaku ugarske prevlasIti,
dovela su u Humskoj zemlji, kao li u Bosni, do usltnjavanja
v'raslti :i teniJtotriije, do izbiljianja na površi.J1Ju Lokalne vlastele
kI1UpnJ~jeg [ :sitnijeg ranga, do slabljenja osjećanja jače vla\SltJi
đz bdlo Ikog/a centra. Kad je početkom dvadesetih godina XIV
stoilje6a u Srbijd a.zb~ilJa dinastdčka kriza, Humska zemlja je bila
s ove strane, kao sasvim zaboravljena, što je bosanskom banu
Stjepanu Kotromaniću ii dalo pogodnu priliku da zakorači II
OVIO područje. Oko pedeset godina kasnje, u drugoj [edno]
kJnizi srpske države (iza 1371), Tvrtko I proširfo je bosansku
Vilast na aiitarvu Humsku zemlju zajedno sa nj.enim prostranšm
okvtarnirn područjem.
Stanje vla1iS\1Ji i odn:OtSa na području HuffilSke zemlj-e lU vre-
menu njenog uklaJpalnja u bosansku državu oSitavlja~o je bo-
sanskim vladarima dosta mogućnosti da ovdje uspostave jlači
dr~avni autolI'itet. Raniji goopodari su biLi uklonjeni, a njiho'vi
si1Jarrl.ji v'aZlali vemnom su se stavtiJd na stranu bosanskih vla-
dara i !pomogli im prililwm zauzimanja zemlje, aime se li
mo'že loIbjasnitJi činjenica da je zauzimanje prošl!o bez značaj­
nijih horbi. Ovdje nij,e ZJaltečeno nJišta što hi 1iči1o na neku
172
[eddnstvenu vlast koja 'bii, ma i nominalno, mogla predstavljati
čiltav1 0 područje. Ipak, ni bosanski vladari, kao IllJOVli gospodari i
Humeke zem1je, nisu mogli preći preko čiJnjenioe da [e tradi-:
oi}a o teritorijalno-političkoj cjeliini ove oblasti bila 'Već čvrsto
ukorijenjena kako u svijesti savremendka, tako i u ;plisanim
spomenicima vremena. U prvom ugovoru Stjepana Kotroma-
nica s Dubrovnškom (g. 1332) nail,aZii se posebna k1auzuila za
Humsku zemliju, koja le istaknuta u riJječiJma »da Dubrovčane
živu Humskom zemLom u ndh zaklonu u prvom«, Dime su, sigur-
no na traženje, Dubrovčana, formalno priznate ranije ugovor-
ne obaveze vtadara Humske zemlj-e kaoferrtorđjadno-poletičke
cjeldne. Njeno mjesto u Si1Jrukturli bosanske države određivao
je, uz SiudjlelLovanje drugih faktora, ,i njen posebni razvitek
klojli je, do uspostavljanja ove vere, trajao !puna čet1rii stoijeća.
Drugi po važnosti sastavm dlio bosanske države bila je
oblast Donjih Krajeva. Ona je, prvobitno, predstavljala samo
geografska pojam, ahi je s vremenom, pod vlašću svojih feu-
dalnšh gospodara ,iz porodice Stjeparrića-Hrvatimićaikao tenito-
rijalna cjeldna dobivala i poilitički sadržaj. Prvi podatak 0, dosta
nejasnim, vezama ovog područja IS Bosnom potječe iz XIII
stoljeća (1244). KIlaIjemtog stoljeća kad su Bosnom zavladali
beibirskl ŠUlbići, Donje Krajeve, kao njihov vazad, drži Hrvatin
Stjepandć sa svoj-om braćom i sinovima. Kada je početkom
dvadesetih godina XIVSItoljeća izbio sukob dzmeđu Mladena
Šubića i njegovih brojnih vazala koje je pomagao i ugamskli
kralj, Hrvatdnovi sinovi su napustili svoga dotadanjeg gospo-
dara i stupili III vazalmi 'odnos prema bosanskom banu zadrža-
vajući na svom području široka irmmntetna prava kakva su
imali li. pod Šubićima. U nedatirano] povelji Stjepana Kotro-
manića (oko 1325), kojom Vukosavu Hrvatiniću daruje dvije
župe na ovom području »za njegovu vjernu službu«, »ere
ostavi hrvatskoga gospodina«, prvi put su u banovoj titula-
tum 'izriči'1lo navedeni Donji Krajevi kao :sastavni diobosans,ke
,države. Opseg ovog područja se može samo pl'ib1iŽJno odrediti.
U pomenutoj povelji se kaže da je Vuikosav »sin kneza
Hrvatina Kljtičkoga«, te bi iz toga Ii.zlaZlHo da je .glaVlI1o upo-
rište gospoda·ra Donjih Krajeva bilo u gradu KljUČU, središtu
župe Ban-ke. Pored to,ga, ova o'blast je Qlbuhvatala tada
čitav pmstQ\r od Vrbanje do Sane, aH se kasnije, zajedno sa
vlaš,ću njenllih gospodara, prošini.vala u svim pravcima na veći
broj susjednih ii daljih župa.
173
 Oblast Donj1iJh Krajeva mje, kao Humska zemlja, Ušla u
sastav bosanske države 'sa nekom državno-poldtdčkom tradi-
cijom, alJi 'se njen razvitak dotada odvijao uglavnom odvojeno
od Bosne. I kasnije, pod neposrednom vlašću Hrvoja Vuk-
čića, 'ova je oblast imala malo zaj€i<IDičkolg sa bosanskom
državom, Ona je, kao teratordjalna osnova, pDije svega imala
da posluži ostvairlivanjuš1i,rtih feudalnih ciljeva ovog feudal-
nog dinasta, bez obzdra na državnu po1itlilku i njene moguć­
nosti.
Oblastd Usore i Sioilii biile su povezane e bosanskom
državom isto tako nesigurnšrn vezama, nesigurndm čak 11 onda
klada su, od dvadesetnh godlina XIV stoljeća, trajno zauzele
svoje mjesto u titulatur'i bosanskih vladara. Do tog vremena
ovo je ipodmučje više lputa bilo uvlačeno u sporove između
ug'aI1s1kJiJh i ,sI'!pSkfuh vladara, a ponekad je služilo i kao sred-
stvo međusobnog pogađanja. U drugoj polovini XIII stoljeća
USOII1a i Soli, pod nesumnjivom dorndnacijom Ugarske, povre-
meno se spajaju s banovtnom Ma:čvom. Godine 1273. spomdnje
se posebni ban Usore i Soli pored bana Bosne, a od 1284. ovo se
područje nalazi u posjedu srpskog kralja Dragutina. Od vre-
mena Stjepana Kotromanića Usom i Som stalno se spominju
kao sa,stavn!idJio bosanske države, a njihova vlastela ka:o
svjedod na vladarakim poveljama. Ali i sada, a osobito u
XV stoljeću, ovi su krajevi često bivam uvlačend u rpo,litičke
kombinacije ugarskih kraljeva, što je ometalo njiihJOvočvršće
urastamje u !bosansku državu.
Konačno, u nizu tertito,riijaln!iJh sastavnih điijelova bosan-
ske države, treba istaći zemlju PavloV1ićak1oja se poslije
mnogih promjena stabilizovala na području dzmeđu srednje
Dume li. Vrhbosne, sa sjedištem lU gradu Borču u dstoimeno]
župi. Ova oblast mje mnije imađa neki posebnšferdtordjalno-
-pollitički razvitaJk, te na mjen ipoloža] u državi i nije uticala
neJka posebna tradicija ove vrste. U vladarsko] tatulaturl
Ine s:pomliJnje se 'DJi:kacl kao posebna teritortja, la ime [ednog od
njenih najmoćndjih gospodara, Pavla Radenoviča, upisano je
na nekim poveljama među tmenima svjedoka »od Bosne«,
Njen položaj u bosanskoj državi bio je vzasnovam ,isldjuČlivo
na moći njenih gospodara iz porodice Jablaeuća-Pavlocfća.
pod nepoSIrednom vlašću vlada!raOlStal0 je pocliručje Slre-
dišnjeg dijela države lUZ gomju i srednju Bosnu Ji njene
prritoke, odakle seSlteralo prema Krivajli, gOJrnjem VI1baSlU,
174
Rami i gornje] Neretvi. OVIO se područje, podli\jeljeIllo u veći
broj župa, u stvani poklapalo sa zemljišndm posjedom porc-
ilice Kotrcmannća, te ga i TurC!i., u prvo vrijeme :SV1O\je vlasni,
nazivaju »Kraljevom zemljom«,za razliku od zemlje Pavlo-
vića, Kovačevića itd. Neposredna 'vLast nad !područjem ikoje
je zauzimaliocentJralaJn položaj u državi, u kome BU se,
zahvaljujući rudarstvu, biilli razvtl! ii nešto značajIllijligl'laldovi,
mogla je, u drukčijim uslovima Ji u drukčijoj terdtorfiabno-
-politnčko] strukturi države. da se jače li:zra:zi u pravcu
PBtvarirvaJnjaČVTšće !integracije cjelokupnog državnog rteri-
toJ:4ij,a i njenog stanovništva. Do takve integraciije lnije nikad
došlo. Naprotiv, tendencija razvitka li!šla je u suprotnom
pravcu i kO'I1JačnlO dovela do :Ilomnli:ranja posebl1lih vlasteosknh
:te.I1i:toriija ooi »ddJava«Člij!i je odnos prema vladarevoj vlasti
sve više &aibiio i ikod snanovnaštva gasio svako osjećanje
državne cjelirne.
'I'eritoeijalno-pohitačkastruktura bosanske Idržave je bi;La
odire-đena kako posebnim isto:rtijsldm razvrtkom pojeddnih
oblasti, taiko li karakterom feudalne svojine IIlIa njihoV1olm
području. Već u doba najvećeg uspona bosanske države pod
'I'vrtkom I počinju da se formi!l1aju velike vlasteoske terito-
rije li da se postavljaju temelji moći 1l1!ekolliko glavnJih vlaste-
oskih rodova. Njihova ekonomsko-društvena .i poliuička snaga
bila je zasnovana na njlihiovim »plemendtim baštinama« kao
[edšmom obliku feudalne svojine, »Plemenita bašuina« svakog
od ovih rodova uvećavala se vladarskim darovnicama i drugim
sredstvima, 'a da se Illa drugoj strarri, ito jest na strani cjelsne
feudalne države !i njenJolg vladara I11ije mogla razvliti nJiJka:kva
društvena snaga koja bi maraslu moć velmoža mogla uJSmjeriti
u 'Pravcu affirmiranja cjeline. »Plemenita baštdna«, u koju
SiU billi ukljućend kako nasliijeđend, tako li darovnica:madiobii-
Ven/i posjedš, bdla je osnovom ekonomske moći velikiiJh vla-
steoskih roooV1a,a opsežni JimuI11iteti, koji ISU liisključivali
gotovo svaku ingerenc.iju vladara na njihoV1oj zemlji, utvrđi­
valli su njlihovu pohitičku samostalnost. Iz nekoliko pnimjera
u darovnim poveljama vidli se da je vlasteoska bašulna, bez
obeira da li naslijeđena lim darovnicom stečena, bila nepovre-
diva .i nedjeljiva. Pa dako je vladar načelno mogao da u
slučaju nevjere vlalstelinove oduzme darovanu zemlju, on se,
iU stvarti, vrlo rijetk'O služio 11fun praV1om. S ,diruge strane,
,mamo za IPl"limj'el1e da slučaj nev}e:re nije povlačio za sobom
175
gublitak posjeda. Ovo je najja:sn.ije kazano u Tvrtlko'VOj povelji
iz g. 1380. kojom Hrvoju Vukčiću daruje 1:rni sela u župi
Lašvi: Ako bi Hrvoje ili netko od njegovih nasljedndka
učindo kakvu nevjeru »zbog čega bi mu se mogla 'oduzeti
ona tlm sela, da im 'se za to ne 'Uzimaju nego da plaća onaj
koja. zgniješi glavom svojom ili blagom, a ostali da ostanu
u vjeri ii u držanju rečendh sela ,i u ostaloj svojoj plemenštdni«.
Ovdje Istakmuto načelo nepovredivosti 1 nedjeljivosti baštinske
svojine, koje se u praksi prećutno i dmplleitno primjenjivalo
'i. na 'druge velmože, Kosače ii Pavlovdće.važna je činjenica
koja doprinosi objašnjenju 'Položaja krupnih vlasteoskih
rodova prema vladaru ii država, Na određivanje ovog odnosa
manje SlU uticale smJišljene mjere vladara, a mnogo više
svijest velmoža 'o neograničenoj sigurnosti njihovog porc-
dičnog posjeda
Već se u XIV stoljeću utvrđuje vlast velmoža 'Illa njliho-
VIim tenitordjama sa vidnim tendencijama ka što većoj samo-
stalnost]. Njena osnova je plemenita baština koja ISe od prvo-
bitnog porodičnog posjeda darovndeama i drugim feudalnim
sredstvima proširivala i imunbtetdma utvrđivala da se, konač­
no, pretvori II prostranu vlasteosku domenu ilJi vlasteosku
»državu«, snabdjevena pravima koja su isključivala gotovo
svaku, u nekim slučajevtma baš svaku vladarsku dngerenciiu.
S takve osnove mogla su najmoćndji među velmožama,
Kosače u Humskoj zemlji, Hrvatlnići u Donjim Krajevima ii
Pavlovići u istočnoj Bosni, da po svojoj volji i prema svojim
dnteresima određuju svoje odnose s jedne strane prema
bosansko] državi ii vladaru, a s druge strane prema ndžoj,
o njima ovisno] vlasteli i prema širokom sloju svojih običnih
podanika. U poveljama ovih velmoža govoril se a »našo]
vlasteli«, o »našim slugama plemenitim Ijudem«, o »ljudii.ma
koji nessšušaju« na području njihova »gospodstva«, njiho-
va »vdadanja«, njihove »države«, »gdje moremo sećl«, na svoj
teritorijt gdje žive »svake vrste ljudi« »kojd nas slušajue.
Već od kraja XIV stoljeća u njihovim zemljama 'se često
spominju njihovi »naredbenicle, »vlasniole, »župamli«, »eani-
nici«, »kaštelanJi.« lill prosto »ljudi« kao organa vlasteoske
uprave li carinske službe ili kao zapovjednici gradskih posada
ii vlasteoskih o.ružarnm lodreda. Fo ugledu na k:ralja, li. oni
svojoj funJkcij1i daju slakralnii karakter, svoju vlast irzvode
!iz mistiČlnog Iizv:Q1l'ia i u svoju intiJtulaciju uvode fOlI'ffiulu »po
176
milosti božjoj«. Onli svoje mnogobrojne sitnevazale drže pod
svojom vlašću čvršće ii neposredmje nego što su sarmi bili
držarui od Ikl1alja. Na području nji!hoviJh »država« iJzgrađuje
se u toku prve polovdne XV stoljeća orgarnzovana vlast
koja pos,toj1i paralelno sa vlašću bosanske države li ,koja sve
više, do granica potpunlosbi,apsol'hira funkcii,je države. GOSIpO-
dari Humske zemlje, Donjlilh Krajeva li zemlje P.avloiVIiJća samo-
stalno pregovaraju sa stramm vdadama, daju 'Privilegije
stranim trgovcima, postavljaju <i ubiru carine, drže u !rukama
čitavu ekrmorniku svog ,područja. Njihova podanici osjećaju
samo vlast ovih ,svojlih neposredndh gospodara, iko!joa se nepre-
stane ii neposredno upliće u njihov život, te u mjilhovo]
sv'ijes,tli ne ostaje mjesta za oSIjećanje države. RazviLtak, koji
se u nek1m od 'ovih vdasteoskih teri torija nadovezivao li na
odavno ukoriijenjenu tradiciju - što je IOSlobliJto dolazilo do
izražaja u Humsko] zemlji - tekao je u pravcuudaljavanja
od d'rža:1ve,a .ne 'Ll Ipravcu pr1bližavanja državi li spajanja
II njoj. To je - ostavljajući na sbranu druge faktore koji
su u tom pravcu djelovaši - rezultar 'Slame struktnre bosanske
države i mjenog razvitka u takvoj struktuni. Regdonallizam
je presvodio osjećanja državne cjeliine li u toliko'j ga mjeni
prtigušiio da u slrednj'OvjeikovnJoj bosanskoj državii nije u
narodnom sjećanju i predanju ostalo ništa išto hi okUIPlj1ailo
i IkT'ea'tlivno djelovalo na forrnirande zajedJrrwkih po1i1J1Člkih
mišljenja li shvatanja njen'og stanovništva. Poeldje iPl'iopasti
države nije ostalo ni traga od nekezajeidničlke državno-
-rpolJ~jjičke misli koja bi pcvezavala podjarml] eni narod i po-
kretala ga kala ideološka snaga na zajedničke 'akcije. U od-
sustvu svakog ,drugog kohelz,ion'og faktora, lmnfesiiJonalrne
organizacije 'su mogle Iako da postanu 'krtisialli:zacliolllJa jezgra
i da se nametnu kao političke snage koje SiU onda etrnli:Člki
jedinstven narod mogle da povedu u razldčdtšm smjerovima
kaI1a'zHč\iltlim državno-pohtičkdm cidjevilma.
Pregled, Sarajevo, 1961, br. l, 1--8
12 -- Iz istorije srednjovjekovne Bosne
177